Bio sam pre par nedelja na jednoj naučnoj konferenciji. I tamo na jednoj od sesija jedan od izlagača, počinje da priča o rizičnim ponašanjima. Devojka od dvadeset i nešto, upravo završila master studije, u najboljim reproduktivnim godinama. Pa poče da nabraja rizična ponašanja: upotreba psihoaktivnih supstanci (narkotika), prekomerna upotreba alkohola, nezaštićeni seks... Nezaštićeni seks?! Ništa ono „česta promena partnera", ništa ono „seks sa nepoznatim partnerima", nego baš tako „nezaštićeni seks". Tačka. Seks bez upotrebe prezervativa kaže ona. I ni manje ni više, strpa to u istu kategoriju sa narkomanijom. I nastavlja ona, ta su ponašanja rizična zato što dovode do posledica opasnih po život i zdravlje, pa tako nezaštićeni seks dovodi do polnih bolesti, trudnoće i drugih štetnih posledica. I saznadoh ja da trudnoća spada u istu grupu sa polnim bolestima, da je opasna po zdravlje i da sve u svemu predstavlja štetnu posledicu. Koleginice, kako SAV nezaštićeni seks može da bude rizično ponašanje? Pa svi mi postojimo baš zahvaljujući nezaštićenom seksu, pobunim se ja. I otkud je trudnoća štetna posledica i kako to u isti koš sa polnim bolestima, nastavim zaprepašćen. Pa postizanje trudnoće je glavni razlog zašto sex uopšte postoji. Kako to štetna posledica?! Poče ona nešto da objašnjava, pa se umešaše starije kolege iz publike i rekoše da je koleginica verovatno mislila na neplaniranu trudnoću i ublažiše situaciju.
I već sam to zaboravio, kad danas jedna druga koleginica, inače odličan student, svakako budući dobar stručnjak, izlaže nacrt za svoje istraživanje za master rad. Nacrt dobar, sve korektno urađeno, ali povede se nešto diskusija o stavovima prema abortusu koje koleginica između ostalog namerava da ispituje i kakve on ima veze s nekim stvarima. I onda odjednom čusmo radnu pretpostavku - da se može očekivati da žene sa izraženim motivom postignuća, dakle koje planiraju ozbiljnu karijeru i ozbiljno shvataju svoj profesionalni razvoj imaju pozitivnije stavove prema abortusu. I nije to toliko strašno, ljudi prave razne pretpostavke. Ali čusmo obrazloženje - žena koja želi da uspe u životu neće da dozvoli da joj trudnoća ugrozi karijeru. Zato će biti spremnija da abortira nego da žrtvuje svoje profesionalno napredovanje. Ne sećam se doslovno reči, ali bilo je nešto u tom smislu. Ili karijera ili deca. Ništa treće, ništa zajedno. Da je ovo podatak dobijen u nekom istraživanju, bilo bi OK. Činjenice su činjenice i tu ne možeš ništa. Ali nije. Istraživački podaci pokazuju drugačije rezultate. Ovo je po svoj prilici bilo zasnovano na ličnom uverenju....
Da se razumemo - ove dve situacije, same za sebe ne bi bile ništa strašno. Ne bi to bilo strašno da tu i tamo imate ponekog ko reši da nema porodicu i da ceo život posveti karijeri. Ljudi su slobodni i mogu i takve odluke da donesu. Ljudi koji su donosili takve odluke je bilo u svim vremenima i neki od njih su jako puno zadužili čovečanstvo.
Ali - istraživački tim koji vodim je krajem prošle godine sproveo veliko istraživanje na geografskom klasterskom uzorku od 2297 građana Srbije u radno aktivnom dobu (do nekih 67-68 godina). Pitali smo ih razne stvari vezane za porodicu, posao i usklađivanje obaveza na ova dva mesta. Između ostalog, pitali smo ih i koliko dece planiraju da imaju. I, građani Srbije u proseku planiraju da imaju 1,98 dece. Ni cela dva. I ovo nije s obzirom na uslove, ovo ne znači da planiraju da ih dobiju sutra. Ne. Ovo je prosek planova koje ljudi imaju. Kada su ljudi u pitanju, ovo slobodno možemo uzeti za maksimum. Zahvaljujući savremenim medicinskim znanjima i uslugama, retko ko će imati više dece nego što je planirao. Ali će ih zato bez problema imati manje. I znamo da ih zaista i imaju manje. Po popisu, prosečan građanin Srbije ima 1,44 dece. Po našem istraživanju nešto manje - oko 1,37, ali kod nas u uzorak nisu ušli građani u poznim godinama, a za koje možemo očekivati da bi taj prosek podigli na gore.
A šta vidimo kada pogledamo kako je ta brojka nastala? Skoro petina stanovništva uopšte ne planira da ima decu (18%), još 13% planira da ima samo jedno dete. Četrdesetak procenata planira dvoje dece. A prosek „izvlači" veoma mali broj pojedinaca koji i imaju i planiraju veći, pa čak i dvocifreni broj dece. Prosek izvlače i muškarci - muškarci u proseku planiraju 2,2 deteta, naspram žena koje planiraju 1,8 deteta. I opet, procenat žena koje ne planiraju uopšte decu je veći od procenta muškaraca. A nažalost muškarci decu ne rađaju... A za prostu reprodukciju stanovništva, dakle da bi nas za 100 godina bilo isto koliko i danas trebaju nam 2,2 detata po roditeljskom paru. I to samo pod pretpostavkom da se ne desi nikakva katastrofa, rat ili bilo kakva druga beda...
Stasavaju mladi ljudi koji masovno smatraju da je nezaštićeni sex rizično ponašanje, da je trudnoća štetna, a da su deca nespojiva s karijerom, te da ih treba izbegavati ako želi da uspe u životu. A to su stavovi koji nisu posledica njihovog ličnog iskustva, jer oni nikakvog iskustva ni sa trudnoćom ni sa decom, ni sa usklađivanjem posla i porodice nisu još imali. Ovo su stavovi koje smo im na ovaj ili onaj način preneli mi stariji.
I zato, ako nismo doneli kolektivnu odluku o tome da postepeno kao društvo izumremo, trebali bi ozbiljno da razmislimo o tome šta kao vrednosti prenosimo mladima...