Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

Dyslexia ante portas?

Vojislav Stojković RSS / 08.03.2012. u 22:59

 Kada bi mene,  kojim slučajem,  zapalo da na televiziji uređujem kakav kviz,  poput milionera ili multimilionera, ne bi tu bilo mnogo oblasti. Ustvari bila bi samo jedna – književnost.  Voditelj pročita kakav stih ili pasus iz proznog dela, a takmičari neka odgovore kako se zove pesma, priča ili roman i ko je isti napisao. Ko pogodi, neka nosi milione. Ako bi, pak, režirao Velikog brata, Farmu, Dvor ili kakav drugi rijaliti-šou, ne bi tu bilo psovanja, pljuvanja, polivanja vodom, a ni muže krava, pa ni seksa, razgovaralo bi se samo o književnosti.  Pa, da probamo, onako kobojagi, eksperimenta radi:

“... čitanje i pisanje oduvek su bile moja najdraža aktivnost. Kako sam samo voleo da sedim nad knjigom dok se uveliko ne bi smrklo te više ne bih mogao da odgonetnem slova, a misli počele slobodno da kruže, i kako sam se samo zaštićenim osećao kad bih, u kući koju je osvajala tama, sedeo za pisaćim stolom, gledajući kako vrh olovke pod svetlošću lampe, takoreći sam od sebe i krajnje verno prati svoju senku što ujednačeno klizi po papiru na linije, sleva nadesno, iz jednog reda u drugi. Ali, eto – pisanje mi je odjednom  postalo tako teško da mi je često bio potreban čitav dan za jednu jedinu rečenicu, a tek što bih tu s tolikim naporom smišljenu rečenicu zapisao, otkrila bi se mučna neistinost mojih konstrukcija i neprimerenost svih reči koje sam upotrebio. Čak  i kad bih ponekad, posredstvom svojevrsnog samozavaravanja, uspevao da ispunim dnevni zadatak, već sledećeg jutra bi me, čim bih pogledao ispisan papir, na njemu dočekale najgore moguće greške, neusklađenosti i promašaji. Bilo napisanog malo ili mnogo , uvek mi je, kad bih ga pročitavao, izgledalo toliko pogrešnim da sam smesta morao da ga uništim i počnem iznova. Ubrzo nisam bio u stanju da se usudim ni na taj prvi korak. Poput hodača po žici koji više ne zna kako se po žici hoda, osećao sam pod sobom samo zaljuljan oslonac i sa užasom shvatio da krajevi štapa nisu orijentiri koji me vode dalje, što su ranije bili, već opaki mamci koji me navode da se survam u dubinu. S vremena na vreme dogodilo bi se da se u mojoj svesti neka misao ponovo razvije jasno i lepo, ali sad bih već znao da nisam u stanju da je zadržim, jer čim bi se mašio olovke, beskrajne mogućnosti jezika kojima sam se ranije  s poverenjem prepuštao, svele bi se na papazjaniju najotrcanijih fraza. Svaki rečenički obrt delovao mi je kao bedna štaka, a svaka reč zvučala šuplje i lažno. U tom sramnom duhovnom stanju , satima i danima sedeo sam piljeći u zid mrcvareći dušu...osećaj panike što me je hvatao na pragu svake rečenice koju sam hteo da zapišem, ne znajući kako da je započnem, nju ili bilo koju drugu, ubrzo se proširio i na jednostavniji posao čitanja, sve dok me i sam pokušaj da preletim pogledom čitavu stranicu nije dovodio u stanje najveće pometnje.”

SAVA-SUMANOVIC--CITACICA.jpg
 

………………

Đavo je crnji nego što na prvi pogled izgleda.  Kako pokazuje obimno istraživanje Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka, mladi u Srbiji čitaju književna dela samo kada moraju, uglavnom obaveznu lektiru (njih 18,9%), u pozorište idu vrlo retko ili nikada (njih 39,4%), ali zato stalno vise na fejsbuku i imaju u proseku oko  500 “prijatelja”. Ako se tako nastavi, Srbiji u dogledno vreme preti disleksija.



Komentari (58)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsarski nsarski 23:48 08.03.2012

Dijalog

Pre godinu dana sam, po povratku u Srbiju, najzad bio u stanju da vecinu svoje biblioteke sakupim na jednom mestu. Ja sam te knjige kupovao i sakupljao godinama, ali, posto sam mnogo putovao i selio se po svetu, nikada nisam bio u situaciji da ih sve zajedno sastavim.
Veliki deo tih knjiga je bio u nekoj zabiti pod Kosmajem, pa sam, tada, doterao automobil prepun knjiga u Bg. Posto su one stajale zapakovane u kutijama nekih 17 godina, ja ih rasprostrem po svom dvoristu, na suncu, da se malo "prilagode". Ovo je bio uvod.

Elem, suncaju se te moje knjige, i na kapiji dvorista se pojavljuje moj rodjak, oko 20 godina star, student medicine, zabezeknuto ugleda knjige i pita: "Kakve su ovo knjige?!" Ja kazem: "To su moje knjige, hocu da ih sakupim na jedno mesto." Kaze on: "Dobro, razumem. Ali, sta ce ti knjige? Cemu one sluze?"

To je bio dijalog koji sam hteo da opisem.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:12 09.03.2012

Re: Dijalog

Nekada su knjige menjale sudbinu ljudi.
"Neki koji su čitali Malezijskog tigra postali su profesori književnosti na univerzitetima dalekih zemalja. Sidarta je uticala na desetine hiljada mladih da se posvete hinduizmu, Hemigvej ih je preobratio u sportiste, Dima je preokrenuo živote hiljadama žena i ne mali broj spasao od smoubistva.."*

Međutim, knjige mogu biti opasne i po čitaoce.
"Stari profesor klasičnih jezika, Leonard Vud,dobio je hemiplegiju proučavajući pet tomova Enciklopedije Britanika, koji su bili raspoređeni na polici njegove biblioteke; moj prijatelj Ričard slomio je nogu pri pokušaju da dohvati knjigu Avesalome, od Vilijema Foknera, koja je bila loše smeštena na polici i zbog koje je pao sa merdevina. Jedan drugi prijatelj iz Buenos Ajresa razboleo se od tuberkuloze u podrumu Državne arhive, a znao sam i jednog čileanskog psa koji nije mogao da svari Braću Karamazove, pošto je jedno popodne od besa proždrao sve stranice knjige."*

Knjige su znale biti naročito opasne po njihove pisce. To su umešno koristili mnogi, a ne samo kardinal Rišalje.

Nisu retki slučajevi da su knjige opasne i po junake koji su u njima opisani. Upravo o tome izveštava Eko u "Praškom proleću".
......
* Budući da je reč o kvizu u pokušaju, autora i naslov citiranog teksta ne navodim.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:25 09.03.2012

Re: Dijalog

Ненад Швракић


Не сумњам, Ненаде, да се све овако одиграло као што си испричао. Ево, све ми је то пред очима, као да сам био тамо, као да гледам те осунчане и из забити донесене књиге. Двориште је, рецимо, поплочано каменом, у њему једно дрво, под дрветом метални сто и столице, надстрешница са армираним стаклом над улазним вратима, висока ограда према улици, а разно биље, цвеће и зачини разбацани по дворишту. Књиге се сунчају и миришу, као што миришу заборављене ствари. (Како миришу заборављени људи?) Ето, тако некако све то замишљам ;=)

Али, остави све то по страни, друго бих нешто да кажем. Рецимо, шта се тражи и одувек се тражило у књигама? Једноствано -- прича... Иво Андрић каже: "Начин и облици тог причања мењају се с временом и приликама, али потреба за причом и причањем остаје, а прича тече и даље и причању краја нема." Некад су причу могли да причају најпре усмена реч, па онда и записи и књиге. Потом, олако речено, долазе религије са својим причама, позоришта, хронике, историје, вашари... Данас причу причају и филмови, рекламе, видео игрице. Рецимо, данас стару причу о херојству и оном од судбине Изабраном исписује хиљаде Матрикс игрица. То су хиљаде књига које "читају" ови нови клинци. Ти, Ненаде, можда ниси више клинац -- вероватно ни ја нисам? -- али кад бисмо били, заклео бих се да бисмо део свог "читања" посветили тим "новим књигама".

Прича се прича без престанка и краја. Неки пут она промени облик (речи су склоне да мењају облик), и онда не разумемо да је то она иста прича од пре.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:34 09.03.2012

Re: Dijalog

Predrag Brajovic
Двориште је, рецимо, поплочано каменом, у њему једно дрво, под дрветом метални сто и столице, надстрешница са армираним стаклом над улазним вратима, висока ограда према улици, а разно биље, цвеће и зачини посејани по дворишту. Књиге се сунчају и миришу, као што мирипу заборављене ствари.


Štovani Brajoviću, ovaj me pasus neodoljivo podseća na završni deo u "Crvene marke sa likom Lenjina".
loader loader 00:52 09.03.2012

Re: Dijalog

"Nejasna poljana"
zvaće se, dakle, naše serbsko dvorištance ukoliko se ovaj tempo prosvećenja mladih nastavi



mirelarado mirelarado 01:54 09.03.2012

Re: Dijalog

Vojislav Stojković
Nisu retki slučajevi da su knjige opasne i po junake koji su u njima opisani. Upravo o tome izveštava Eko u "Praškom proleću".


Eко, у роману Прашко гробље, извештава, пре свега, о разорној моћи мржње и о књигама као средству за њено распиривање.

Вероватно је тачно да се књиге све мање читају, али се, с друге стране, све више пишу. Како објаснити тај парадокс?
loader loader 10:36 09.03.2012

Re: Dijalog

Paradoks

Možda je to i stoga što je tehnika pisanja i objavljivanja postala nešto dostupnija. Tu su umesto hartije i olovke, pa i umesto pisaće mašine, računari, koje poseduje sve veći broj ljudi, odnosno, štampa je postala brža i jeftinija u odnosu na ranije. Takođe, puno toga se objavljuje i u elektronskoj formi. Ali, izgleda, ta povećana aktivnost pisanja ne uslovljava ne samo povećanje, nego ni održavanje nekog ranijeg procenta čitanja (da ga tako slobodno nazovem), o čemu se govori u postu. Naprosto, elektronske, skraćene forme su privlačnije, nadasve kao linija manjeg otpora (lakše čitati prepričanu verziju, nego par stotina strana iz knjige). Konačno, računar je novim generacijama postao ultra-multimedijalni sadrug, sagovornik, izvor informacija, zabave, ... - te se po navici u mnogim slučajevima prvo tu traže sadržaji, uključujući i knjige, neskraćene ili skraćene. Eto, sad bismo možda trebali da očekujemo da svako delo iz lektire zameni mali, šareni, kratki spot :)

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:24 09.03.2012

Re: Dijalog

mirelarado

Eко, у роману Прашко гробље, извештава, пре свега, о разорној моћи мржње и о књигама као средству за њено распиривање.


Znam da ti, mirela, najbolje zanaš o čemu Eko u Praškom groblju piše, zahvaljujući tvom prevodu i mi ostali smo ga pročitali. Međutim, meni je bilo zgodno da navedem "Protokole..." kao primer progona onih koje knjige opisuju, za razliku od progona pisaca ili čitalaca knjiga.


Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:25 09.03.2012

Re: Dijalog

loader

Možda je to i stoga što je tehnika pisanja i objavljivanja postala nešto dostupnija.


Ima još jedan razlog, svi pišu, pa imaju manje vremena za čitanje.:)
Sepulturero Sepulturero 12:12 09.03.2012

Re: Dijalog

Да тролујем (само мало јер се ипак ради о књизи и читању): мени се књига Прашко гробље уопште није допала. Прва два поглавља су ме заинтересовала па сам књигу купио али негде око средине више нисам могао. Ниисам је ни завршио што се мени врло ретко дешава.
Све ми се чини да је књига написана како би аутор на дозвољени начин изразио свој антисемитизам.
mirelarado mirelarado 13:04 09.03.2012

Re: Dijalog

Све ми се чини да је књига написана како би аутор на дозвољени начин изразио свој антисемитизам.


Сваки читалац дело тумачи на властити начин, тако да је и овакав утисак посве легитиман. Аутор, међутим, сасвим сигурно није антисемита. Његова је намера да овим романом подсети европске народе на оно што су мислили, говорили и писали у деветнаестом веку, управо због ужаса које је то у наредном веку произвело. Такво подсећање никоме не прија, а ни савремене европске и друге државе нису имуне на производњу непријатеља, од имиграната до, ево, Анонимуса. Еко је роман написао као опомену да се такво зло може поновити. Зато на крају књиге напомиње: "Но, ако добро размислим, Симоне Симонини, [...] премда су му приписане ствари које су урадили различити људи, на неки начин јесте постојао. А да будем искрен, он је и даље међу нама."

П.С. Војиславе, извињавам се због троловања. :)
fantomatsicna fantomatsicna 23:48 08.03.2012

Ma prosla je vec kroz portas

Mene zgrazava tekst koji citam na internetu ili u sms porukama..
Izrazi poput "likusa", "smornik", "dina" (umesto godina), "bembara", "ekstra" (sa naglaskom na prvom slogu), ili, jos gore, "vrxtra" (vrh extra) "ovo ono", "iscimao;-la;-li", "sendovala" (poslala), "juri" (euri), "bleja", "blejati", "da se zabodemo" (otici negde), o pisanju poruka da ne govorim, to je maltene necitljivo, moderno je ne koristiti ili zamenjivati slova "swatkis", "mawa", "shwrca", "shwatkica"...
myredneckself myredneckself 00:13 09.03.2012

Re: Ma prosla je vec kroz portas

Đavo je crnji nego što na prvi pogled izgleda. Kako pokazuje obimno istraživanje Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka, mladi u Srbiji čitaju književna dela samo kada moraju, uglavnom obaveznu lektiru (njih 18,9%), u pozorište idu vrlo retko ili nikada (njih 39,4%), ali zato stalno vise na fejsbuku i imaju u proseku oko 500 “prijatelja”. Ako se tako nastavi, Srbiji u dogledno vreme preti disleksija.

Kako disleksija?
Po društvenim mrežama često možeš pročitati rečenicu, tipa, čitam sve što mi dođe pod ruku. Najviše volim Alhemičara.

A neki dan sam na nekoj od TV naletela na voditeljku neke emisije, koja se u nekoliko pokušaja, sirota toliko mučila da izgovori reč institucionalno, (po meni garantovano posledica nečitanja i nerazumevanja jezika) da je na kraju prestala da se trudi, i izvalila neki nesuvisli skup glasova sa manjkom ili viškom slova, ne sećam se, ali je bilo sramotno. Meni, barem. E, za tu sam ubeđena da ne čita, a i ako čita krajnji domet su joj knjižice autora gorepomenutog alhemičara. Žalosno.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 01:18 09.03.2012

Re: Ma prosla je vec kroz portas

fantomatsicna
Mene zgrazava tekst koji citam na internetu ili u sms porukama..

Postoji i SMS književnost (priče, romani, verovatno i poezija) gde jezik fejsbuka, SMS poruka i e-maila postaje ravnopravan drugim oblicima književnog izražavanja.

Potsetio bih da Danijel Glatauer u romanima "Kad dune severac" i " Svih sedam talasa" na šarmantan i duhovit način opisuje rađanje ljubavi u virtuelnoj sferi i isklučivo kroz e-mail dijalog. Te knjige toplo preporučujem, naročito prvu.
jesen92 jesen92 01:24 09.03.2012

Re: Ma prosla je vec kroz portas

E, za tu sam ubeđena da ne čita, a i ako čita krajnji domet su joj knjižice autora gorepomenutog alhemičara. Žalosno.

..ma nije problem sto ona ne cita vec je problem sto je voditeljka na tv..
cult cult 08:54 09.03.2012

Re: Ma prosla je vec kroz portas

naletela na voditeljku neke emisije


ali joj akcenti sigurno prate modne trendove, tako da mogu da zamislim onaj ćurkast pogled, karikaturalno napućene usne i erotskomazni glasić koji izgovara da su u aUstriji vatrOgasci neverOvatni.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:23 09.03.2012

Re: Ma prosla je vec kroz portas

niccolo niccolo 12:34 09.03.2012

Re: Ma prosla je vec kroz portas

Najgluplja voditeljka na svetu

eee, ajde da tebe vidim da budeš prvi u tako žestokoj konkurenciji
Черевићан Черевићан 23:51 08.03.2012

зараза

инфекција словима
апила ме давно
болест се примила
сад признајем јавно

ту никаква куратива
резултата није дала
те зарази од одавно
неизлечен велим хвала
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:27 09.03.2012

Re: зараза

Eh, g. Čer, medicina je uznapredovala, pa mladi danas ne pate od te infekcije.
gordanac gordanac 00:08 09.03.2012

dobar kviz

Vojislav Stojković:
Voditelj pročita kakav stih ili pasus iz proznog dela, a takmičari neka odgovore kako se zove pesma, priča ili roman i ko je isti napisao. Ko pogodi, neka nosi milione.


želim
da budem u tom kvizu


p.s.
el bi moralo u originalu ili bi se priznavao i - prevod, ha?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:17 09.03.2012

Re: dobar kviz

gordanac

želim
da budem u tom kvizu

Može, ali ne kao takmičarka. Tebe planiram za Milku Canić.
gordanac gordanac 00:20 09.03.2012

nije ondaK dobar kviz...:)

Vojislav Stojković
gordanac

želim
da budem u tom kvizu

Može, ali ne kao takmičarka. Tebe planiram za Milku Canić.

bu-hu-bu-hu-buuuu!
Always a bridesmaid, never a bride
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:24 09.03.2012

Re: nije ondaK dobar kviz...:)


Always a bridesmaid, never a bride



myredneckself myredneckself 00:30 09.03.2012

Re: nije ondaK dobar kviz...:)

Dobro veče! Ja sam MC, počinjemo sa igrama.
Pitanje za plavu takmičarku, gordanac -

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

???
gordanac gordanac 00:40 09.03.2012

:)

Notturno, Tin Ujević
myredneckself myredneckself 01:01 09.03.2012

Re: :)

gordanac
Notturno, Tin Ujević


Bravo, evo i uglazbljeno




mlekac mlekac 02:28 09.03.2012

Re: nije ondaK dobar kviz...:)

myredneckself
Dobro veče! Ja sam MC, počinjemo sa igrama.
Pitanje za plavu takmičarku, gordanac -

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

???


Ima jos takmicara - udri! :)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:10 09.03.2012

Re: nije ondaK dobar kviz...:)

myredneckself




Da i ja postavim jedno pitanje:

"...Srbija je ljubav i ljuba Srbija... im... bila prasa... što suncu pruža svoje ruke bele..."
Kraja Kraja 01:47 10.03.2012

...za ovo...

...ne postoje dokazi...samo par printskrinova koje je porucio sarski...
mlekac mlekac 00:27 09.03.2012

Uz svo postovanje

ali moraces da potrazis neki drugi termin. Disleksija nije nesto sto se dobija - s disleksijom se radja.

A disleksicna deca cesto imaju bas razvijenu ljubav prema knjizi i veliku zelju da citaju.

Ovi, sto ih mrzi da okrenu stranicu boluju od klasicne lenjosti. Nema to veze sa disleksijom.
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:29 09.03.2012

Re: Uz svo postovanje

mlekac
ali moraces da potrazis neki drugi termin. Disleksija nije nesto sto se dobija - s disleksijom se radja.


A u, blama! Izgleda da ni Jeremija nije baš izgubio preterano puno vremena u bibliotekama.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:18 09.03.2012

Re: Uz svo postovanje

Grešiš, neke od njih vrlo često posećujem.

nask nask 00:34 09.03.2012

Smarate bre

Posto radim sa decom u tom uzrastu, takodje sa dislekticnom, mislim da ti je izbor reci disleksija ('Srbiji u dogledno vreme sledi disleksija') vrlo nesretan. Disleksija je urodjeni poremecaj a ne stvar izbora. Kad bi samo znao koliko je toj deci (dislekticnoj) stalo do citanja a nisu u stanju ili imaju poteskoca.
Pretpostavljam da si mislio kako nam preti nepismenost u smislu nemogucnosti opstenja sa drugima.
Smeta mi takodje sto si iz datog istrazivanja doneo pogresan zakljucak. Istrazivanje se bavi kulturnim zivotom srednjoskolaca a ne mogucnoscu komuniciranja istih. Ako si mislio na ovo poslednje mogu da te obavesim da vecina istrazivanja na tom polju slika jednu sasvim drugaciju sliku. Danasnja deca komuniciraju brze, slojevitije i sa vise sadrzaja nego bilo koja generacija pre njih. To sto mi/ti ne komuniciramo/s na naci na koji ona to rade, e to je nas/tvoj problem.
Sto su nam deca kulturno osvescena tako kako jesu nije na njima nego, pretpostavljas vec, na nama.
Prvo im slomimo ledja pa im jos zajasemo na grbacu. Za sve one koji se tako lako zgrazavju nad danasnjom omladinom imam jedan savet: pogledajte se koji put u ogledalu, pa cete videti gde je izvor vase muke.

nask

Izvini Mlekac. Dok sam se ja petljao sa pisanjem i objavljivanjem ti vec posla post.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:52 09.03.2012

Re: Smarate bre

mlekac



nask


Poznato mi je da se termin "disleksija", u svom užem značenju, odnosi na urođeni ili stečeni poremećaj sposobnosti čitanja i verovatno nije najsretniji izbor. Ipak, u mom tekstu koristim ga metaforično i nadam se da je prilično jasno da ne mislim na decu koja imaju disleksiju.
nask nask 01:05 09.03.2012

Re: Smarate bre

Ne bih se manje mogao sloziti sa tobom .
U sirem smislu, koliko je meni poznato, klinci koriste izraz 'dislektican' i 'dislekt' za polu(ne)pismene ili, u njihovim ocima, glupe osobe.

nask
mlekac mlekac 01:23 09.03.2012

Re: Smarate bre

nask
Ne bih se manje mogao sloziti sa tobom .
U sirem smislu, koliko je meni poznato, klinci koriste izraz 'dislektican' i 'dislekt' za polu(ne)pismene i, u njihovim ocima, glupe osobe.

nask


Tacno tako.
Vojo, znam da nisi zeleo da budes netaktican, ali stvarno si omanuo s terminom.

Dovoljno mi je sto svaki dan moram da cujem bar jedanput "A sto taj profesor/nastavnik/drug misli da sam glup(a) samo zato sto sam disleksican/na?"

Nemas pojma koliko se nemogucnost citanja povezuje sa nedostatkom inteligencije.

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:39 09.03.2012

Re: Smarate bre

mlekac

Vojo, znam da nisi zeleo da budes netaktican, ali stvarno si omanuo s terminom.


Ništa mi drugo više ne preostaje, već da se pozovem na svoje neprikosnoveno pravo, šire poznato kao kreativna sloboda.

Naime, nema tog termina koji neću upotrebiti ukoliko mi se, po ličnom osećanju, učini da on najbolje odražava ono što želim da kažem. Naravno, samo onda kada je reč o slobodnijim formama pisanja, a tu spada i blog. Međutim, u stručnim, naučnim i sličnim radovima to, naravno, nikada nisam i ne bih uradio.

Uzgred, mlekac, mislim da je tvoja i nask-ova reakcija na moju upotrebu pojma disleksija većim delom posledica vaših profesija.





Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:04 09.03.2012

Re: Smarate bre

nask

Smeta mi takodje sto si iz datog istrazivanja doneo pogresan zakljucak. Istrazivanje se bavi kulturnim zivotom srednjoskolaca a ne mogucnoscu komuniciranja istih. Ako si mislio na ovo poslednje mogu da te obavesim da vecina istrazivanja na tom polju slika jednu sasvim drugaciju sliku. Danasnja deca komuniciraju brze, slojevitije i sa vise sadrzaja nego bilo koja generacija pre njih. To sto mi/ti ne komuniciramo/s na naci na koji ona to rade, e to je nas/tvoj problem.

Hvala na obaveštenju, ali moram i ja tebe da obavestim da moj post nije o komuniciranju, kako među decom, tako ni među odraslima. Post je, naime, o čitanju književnih dela, a podatke iz istraživanja sam naveo, jer ukazuje da mladi kod nas čitaju sve manje. TV, pogotovo rijaliti sadržaji, fejsbuk i drugi oblici virtuelne komunikacije imaju primat.

Da li je to dobro za mlade? Ja mislim da nije, a koje će biti posledice, pokazaće vreme.
nask nask 13:17 09.03.2012

Re: Smarate bre

Uzgred, mlekac, mislim da je tvoja i nask-ova reakcija na moju upotrebu pojma disleksija većim delom posledica vaših profesija.

Verovatno, mada je i tvoj pogled na celu stvar posledica tvoje profesije. Sto se manje cita to se manje prodaje knjiga. A mozes na to da gledas i iz jednog drugog ugla, sto je manje pismenih manja ti je konkurencija.
Da li je to dobro za mlade? Ja mislim da nije, a koje će biti posledice, pokazaće vreme.

Ja mislim da...pravo da ti kazem nemam pojma. Meni samo malo zao, ako vec tako malo citaju knjizevnost, jer propustaju mnoge lepe momente koje citanje moze da pruzi. Valjda ce kasnije nadoknaditi propusteno.

nask
mlekac mlekac 00:35 10.03.2012

Re: Smarate bre

Vojislav Stojković


Uzgred, mlekac, mislim da je tvoja i nask-ova reakcija na moju upotrebu pojma disleksija većim delom posledica vaših profesija.







Dobices neopravdani i smanjenu ocenu, samo da znas! Moja reakcije je DIREKTNA posledica posedovanja disleksicnog muza i dvoje disleksicne dece. O cemu sam, je li, i pisala...

Obnovi gradivo
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 07:40 10.03.2012

Re: Smarate bre

Ne samo da nisam pazio na času, nego sam sa tog časa izostao. Izvini, mlekac, u tvom slučju reakcija na način kako sam koristio termin "dislekcija" je očekivana i razumljiva, čak bih rekao i preblaga.

Ovo ne mogu da razumem:
"....gospođa psiholog prisetila se da su „negde tokom studija to malo pominjali, ali nije to ništa bitno", a gospođa pedagog gledala je u mene i dotičnu mamu kao da joj pričamo na kineskom."

mlekac mlekac 00:47 11.03.2012

Re: Smarate bre

Vojislav Stojković
Ne samo da nisam pazio na času, nego sam sa tog časa izostao. Izvini, mlekac, u tvom slučju reakcija na način kako sam koristio termin "dislekcija" je očekivana i razumljiva, čak bih rekao i preblaga.

Ovo ne mogu da razumem:
"....gospođa psiholog prisetila se da su „negde tokom studija to malo pominjali, ali nije to ništa bitno", a gospođa pedagog gledala je u mene i dotičnu mamu kao da joj pričamo na kineskom."



Ovo je bila situacija pre nekoliko godina, Vojo. Tuzno, ali istinito, 2007. U medjuvremeno su MORALE da nauce, izmedju ostalog zahvaljujuci upornosti te moje drugarice i ostalih mama s kojima smo se povezale.

EDIT: A reakcija nije burna jer znam da nisi bio zlonameran.

EDIT 2:
A koliko disleksicari, u stvari, vole da citaju i pisu, valjda je dovoljno primetno po mom dragom Zmuu, AKA Anonimnom_Autoru i njegovoj Vilinskoj sagi
niccolo niccolo 11:43 09.03.2012

Pogrešno je

mladi u Srbiji čitaju književna dela samo kada moraju, uglavnom obaveznu lektiru (njih 18,9%), u pozorište idu vrlo retko ili nikada (njih 39,4%), ali zato stalno vise na fejsbuku i imaju u proseku oko 500 “prijatelja”

stalno dovoditi u vezi nečitanje književnih dela i neodlazak u pozorište sa fejsbukom. Fejsbuk je jedan od načina putem kojeg se mladi druže i komuniciraju. To što mi matori (tj. bolje reći vi matori) smatrate da je u vaše vreme bilo bolje tj. da ste se bolje/kvalitetnije družili nego ovi mladi sada, to je više žal za mladost nego objektivna ocena stanja. Jednostavno u vaše vreme i u ovo vreme postoje različite mogućnosti za druženje i komunikaciju, koje je teško upoređivati uopšte, pa je stoga u neku ruku i glupo tvrditi da je jedno bolje a drugo lošije. Deca jednostavno koriste sva raspoloživa im sredstva u ovom trenutku. Pitanje čitanja i pozorišta nema veze sa fejsbukom. Odrasli moraju da upoznaju decu sa kulturom, da im razviju potrebu za čitanjem i odlaskom u pozorišta, muzeje i slično. Bez razvijanja te potrebe samo će malo broj njih da čita, ide na "kulturne događaje" (uostalom, kroz ljudsku istoriju procentualno je mali broj ljudi mario i imao vremena za kulturu, ostali su bili robovi, kmetovi i slično). Znači to što vise po fejsbuku je zato što je to jedan od medija preko koga se socijalizuju, a to što ne mare za kulturu je zato što ni njihovi roditelji ne mare za kulturu, pa im kulturu nisu približili. To takođe znači da je pogrešno misliti da bi deca vreme provodila čitajući da nema fejsbuka. Samo bi pronašli neki drugi način da progluvare.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:49 09.03.2012

Re: Pogrešno je

niccolo

Fejsbuk je jedan od načina putem kojeg se mladi druže i komuniciraju. To što mi matori (tj. bolje reći vi matori) smatrate da je u vaše vreme bilo bolje tj. da ste se bolje/kvalitetnije družili nego ovi mladi sada, to je više žal za mladost nego objektivna ocena stanja.


Ko ti je rekao da matori ne vise na fejsbuku i sličnim oblicima virtuelnog druženja, zar ti nije dovoljon dokaz i ovo mesto?

niccolo niccolo 11:54 09.03.2012

Re: Pogrešno je

Ko ti je rekao da matori ne vise na fejsbuku i sličnim oblicima virtuelnog druženja, zar ti nije dovoljon dokaz i ovo mesto?

Nisam ja to ni rekao, mislio sam na ono što se s vremena na vreme pojavljuje kako "deca stalno vise po fejsbuku i uopšte ne idu napolje, ne rade ovo, ne rade ono što smo mi radili bla,bla,bla,bla...".
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:12 09.03.2012

Re: Pogrešno je

Izvini, učinilo mi se.
Ribozom Ribozom 21:11 09.03.2012

?

Koga si ovo citirao, odlicno je?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:51 09.03.2012

Re: ?

Konačno da započnemo sa pravim pitanjima ključnim za temu bloga.
Zaista je odlično, kao i roman iz koga je preuzet citat. ali ovo je experiment u blogovanju, pa ne bih još otkrivao ime pisca i naziv romana.





Ribozom Ribozom 14:22 10.03.2012

Re: ?

Sigurno se ne bih kvalifikovao za kviz zato sto i uz pomoc prijatelja (googla) nisam mogao da nadjem autora, uz svo prevodjenje.

Uz priznanje da nisam nesto nacitan , da bi ti eksperiment uspeo pokusacu da analiziram.

Sam si rekao da je pisac odlican, a i po sastavu slozenih recenica, dajem za pravo da mislim da je klasicar. Ako je noviji, onda je procitao trilogiju Henrija Milera, ili je odusevljen onom njegovom knjigom iz Pariza (ne mogu se setiti naziva knjige).
Bavljenje sobom nije karakteristika nemackih, ruskih i francuskih klasicara. Verovatno je pisac sa engleskog govornog podrucja (USA ili Britanija). O teskoci pisanja pisu autori koji bi da ubede nekog da su opravdano uzeli pare za stipendiju, ili boravak u inostranstvu radi motivacije.

p.s. 'el ti to obrisali post kod Karagace?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 18:06 10.03.2012

Re: ?

Da je odgovore moguće lako pronaći na googlu kakav bi to bio kviz? Nego, da li si pokušao sa prevodom na nemački?

Naime, pisac je Nemac. Nije sa engleskog govornog područja, ali je živio u Engleskoj gde je, na jednom poznatom univerzitetu, predavao nemačku književonost. Nije klasik, već savremeni pisac, ali nažalost nije više među živima.

Roman, o kome je reč, kritičari su nazvali "romanom sećanja", za razliku od romana "toka svesti"....e, sad ako ti ni ovo nije dovoljno da izguglaš ime pisca i naziv romana, onda nisi zaslužio milione.:))
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 18:06 10.03.2012

Re: ?

Da je odgovore moguće lako pronaći na googlu kakav bi to bio kviz? Nego, da li si pokušao sa prevodom na nemački?

Naime, pisac je Nemac. Nije sa engleskog govornog područja, ali je živio u Engleskoj gde je, na jednom poznatom univerzitetu, predavao nemačku književonost. Nije klasik, već savremeni pisac, ali nažalost nije više među živima.

Roman, o kome je reč, kritičari su nazvali "romanom sećanja", za razliku od romana "toka svesti"....e, sad ako ti ni ovo nije dovoljno da izguglaš ime pisca i naziv romana, onda nisi zaslužio milione.:))
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:24 10.03.2012

Re: ?


?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:38 10.03.2012

Re: ?





Brajoviću, pola predviđene virtuelne nagrade si osvojio, pisca si otkrio, doduše uz ribozomovu asistenciju.

Tačno, pisac je Sebald, a roman je "Austerlic".

Centralna ličnost romana je Žak Austerlic iz čijeg je sećanja, u složenom i bolnom retrospektivnom uvidu u traganje za identitetom, i citirani deo iz mog posta.

Čestitam.

Onima koji "Austerlic" nisu čitali toplo ga preporučojem.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:46 10.03.2012

Re: ?

Ја сам Зебалда упознао пре много година захваљујући једном чланку из NYRB-а а потом су ми моји драги енглески познаници-универзитетски професори књижевности хвалили његов стил и литерарне вештине. Зебалд је писац за писце и носи ту славу превеликог мајсторства, које мене уме да умара. Тако сам, рецимо, хваљени и од тебе препоручени Аустерлиц ја оставио после осамдесетак (?) прочитаних страна (давно сам се осмелио на то, да остављам недочитаним књиге које ме одбијају), никад му се више не вративши. Исту врсту одбијања осетио сам читајући и код тебе изабране Зебалдове реченице, и нисам се, искрено, одмах досетио о коме је реч. Ево како бих то своје „одбијање“ некоме образложио:

Најпре, нисам склон књигама које немају неку врсту отклона или иронијске дистанце о томе шта писац данас јесте или може да буде. (Такве књиге су, иначе, честе код српских писаца. Оххх, пресвета досадо и пусто несналажење...) Оне, такве, неретко понављају некад прихватљиве романтичарске фантазме о писцу и његовом занату, бивајући глупаво надобудне спрам свега осталог.

И овде се, уосталом, у твом одломку, Зебалдов јунак романтичарски мучи са једном реченицом. Мени – то је досадно. Потом, он користи истрошену слику ходача по жици напомињући тиме писање – што мени, опет, звучи банално и патетично. Тај су ми утисак учврстили такође споменути опаки мамци због којих се јунак сурвава у дубину. "Аххх" – разнежено би рекле све претенциозне средњошколске професорке књижевности – "како је ово лепо речено". Дакле, то је цео један арсенал још код Флобера проскрибовано отрцаних фраза (Флобер је подсмешљиво направио и речник од њих) и прежвакано занесених идеја, о литератури. А ево их код Зебалда, у оном што си ти донео: мрцварење душебедна штаканисам био у стању да задржим мисао итд. итсл.

Уздржавам се да сад опет завирем у некад остављени роман, али сећам се, одатле, бескрајно дугачких описа, мучно досадног поскакивања око предмета описивања, извештачених и мени натегнутих промена перспектива.

Та ми је литература деловала некако сувише аристократски надобудна а као скромна, натегнута а као паметна, досадна а као узбудљива. (Намерно не стављам зарезе у претходној реченици, да ипак допустим како од мене запажене супротности можда то и нису.) Она, та књига, била ми је сувише далека и нељудска.

С поверењем ме питајући, и опраштајући ме безобразлук што пишем о књизи коју никад нисам дочитао нити хоћу (то Брајовићу даје сјајну прилику за потпуно погрешан увид и аналитичку пропаст), доживео сам Зебалда као једну помодну фигуру европског литерарног тренутка, чија је смрт придонела његовој популарности и пристиглој слави. Но, можда ниједан мој изнесени став није тачан: недостаје ми пуно освештаног материјала за закључивање, недостаје ми велики број страница из Аустерлица. На одбрану једино могу да још једном понудим мени пристрасно драгу Гомбровичеву поуку: „Не морам, ваљда, да поједем цело прасе како бих знао да ли је укусно?!“
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:00 11.03.2012

Re: ?

Ovde na Kopaoniku, gde sam smešten, internet je toliko spor i često prekida, da mi je izbrisao već dva obimna odgovora na tvoj komentar, pa ću morati da budem kratak kako se to ne bi deseilo ponovo.

Zebaldov junak, Žak Austerlic, nije pisac. Njegovi problemi sa pisanjem imaju sasvim drugačije uzroke od uobičajene kreativne blokade koja se kod većine pisaca ponekad javlja. Ali, prepričavati taj Zebaldov roman bio bi zaludan posao.

Ti si, Predraže, izneo svoj stav o Zebaldu i njegovom "Austerlicu", ja, naravno, ne mogu da ti suprostavim svoje mišljenje. Ti si diplomirao književnost, ona je deo tvoje profesije, pišeš književne kritike, eseje... a ja sam običan čitalac. Mogu samo da kažem ovaj roman, priča ili pesma mi je lepa, a ova druga ne i tu se za mene polemika završava.

Recimo, na sva zvona od kritike hvaljeni Robert Muzil i njegov "Čovek bez osobina", kao ni Džojs i njegov "Uliks" meni se uopšte ne dopadaju. To svoje mišljenje sam i izneo na ovom blogu. Međutim, ja kao prost čitalac ne mogu da kažem da su Muzil i Džojs loši pisci, mogu samo da kažem: ta šolja čaja nije za mene, hvala. Međutim, kada ti izneseš mišljenje o Zebaldu, npr, to ima sasvim drugačiju težinu. Doduše, ima i suprotnih mišljenja koje su izneli tvoje kolege kritičari, jedno takvo sam već linkovao.

Svima, koji nisu književni kritičari, već obični čitaoci, ne ostaje ništa drugu, već da pročitaju "Austerlic", ukoliko žele da se uvere ko je u pravu.

PS: Sneg na Kopaoniku nikako da prestane, ipak, odoh da izvidim kakve su staze.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:39 11.03.2012

Re: ?

Svima, koji nisu književni kritičari, već obični čitaoci, ne ostaje ništa drugu, već da pročitaju "Austerlic", ukoliko žele da se uvere ko je u pravu.


Наравно.
Ја сам само настојао да у пристојној форми изнесем моје искуство са Зебалдом. Некоме оно може бити од користи. Такође, споменуо сам да су моји енглески познаници, врхунски професионалци у литерарним областима које покривају, имали изванредно позитивно мишљење о Зебалду. Да ли је требало да ја, под утицајам њиховог професорског ауторитета, имам другачији став од оног који сам изнео? Нисам сигуран, и рећи ћу зашто:

Има једна незнатна и свима лако доступна радост -- радост слободног мишљења. То не значи да оно треба да буде неутемељено, али значи да не мора да послушнички прати зацртане одговоре и оцене. Тачност мог суда о Зебалду имаће управо ону тежину колику има дубина и прецизност мог увида у тог писца. Ту, по тим мерилима, више нимало није важно шта мисле универзитетски професори и професионалци, чији је који суд. И они су склони грешкама.

Само и да ти скренем пажњу на још једну ствар: ја нисам нигде рекао да је Зебалдов јунак писац, као што ти кажеш. Износећи да тврдим нешто што се лако утврђује као нетачно, мислим да ми тиме подриваш онај ауторитет који си ми приписао ;=) Рекао сам да његова књига нема "неку врсту отклона или иронијске дистанце" шта данас литература и литерати јесу или могу да буду. И то о њој јесте вероватно исправан суд, који би, можда, и ти потврдио?

Уживај у радостима које снег носи. Овај пут, спрам њега, наше су књижевне расправе те које се брзо топе и нестају :=)
gordanac gordanac 12:12 11.03.2012

---

Predrag Brajović:
Има једна незнатна и свима лако доступна радост -- радост слободног мишљења. То не значи да оно треба да буде неутемељено, али значи да не мора да послушнички прати зацртане одговоре и оцене. Тачност мог суда о Зебалду имаће управо ону тежину колику има дубина и прецизност мог увида у тог писца. Ту, по тим мерилима, више нимало није важно шта мисле универзитетски професори и професионалци, чији је који суд. И они су сколони грешкама.


(Brajović esejista, pričam ja, raskošan, retko viđen esejista! ali - ko mene sluša?! niko)

Kad u tako malo tvojih rečenica stanu odjednom i Giambattista Vico i Zbignjev Herbert, a da nisu ni pomenuti, ondaK ja moram da se zahvaljujem i da prozborim koju o tome kako postoji "uteha reči" koja izbije iz napisanih slova sasvim i bez ikakve namere da ikome ikakvu utehu - učini.
A - ipak biva.
I svejedno je da li taj slučajan susret s rečima biva u vizuelnim bajtovima ili Gutenbergovim dodirnim znakovima, potpuno je svejedno.
Ni rukopisi ni bajtovi ne gore, niti priča ikada prestaje.

Pronađi "uljeza" na ovoj slici (to je igra kojom se zahvaljuem za rečenice):



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana