Devedesetih, kad je shvatio da neće studirati, a nije ni bogat...prodavao je lavandu. Metodom od vrata do vrata.
Mirisni paketići lavande, ubrani ko zna gde, spakovani levo od nigde, za malo dinara, ispred vaših vrata!
Dobar dan...dobar dan...lavanda za vas, voilà! Slatka kuca...ne ujeda?!
Savršeno uvrnut i besmislen način da se igraš odraslog života.
Od toga je njegova soba mirisala kao poljanče, a krevet na Šekspirove sonete.
Nije ni čudo što je jedna studentkinja književnosti mislila da je to neverovatno romantično.
Inflacija, Dafina, ratovi, protesti, suzavac...i lavandizirani Šekspir.
Svako radi s onim što ima.
U vremenu u kome mora.
Šekspir: Sonet 66
Umornom od sveg u smrt mi se žuri,
Jer videh zaslužnog kako bedno prosi,
I nitkova što se bogato kinđuri,
I odanost kako poniženja snosi,
I zlatna odličja o pogrešnom vratu
I savršenstvo u blatnom beščašću,
I device silom predane razvratu
I snagu straćenu nesposobnom vlašću,
I umetnost kojoj moćnik uzde stavlja
I zločince kako vladaju dobrotom,
I mračnjaštvo kako mudrošću upravlja,
I kako iskrenost brkaju s prostotom:
Skrhan, spokojnoj smrti ću se dati.
Od nje me tek ljubav može sačuvati.
(prepev Milan Marković) *
Njena sestra od tetke je 90-ih ostala ljubavno zatočena na Hvaru, a sticajem istorijskih okolnosti trebalo je skoro 10 godina da hvarska lavanda ponovo zamiriše Beogradom.
Iz pažljivo upakovanog paketa s mašnicom smeše se mandarine, bademi, suve smokve, urme, lavanda i lorber.
Ručno uzgajeni.
Suncem okupani.
Lavanda za orman.
Lorber za paprikaš.
Pa kad ona u juneći paprikaš stavi hvarski lorber, kuća miriše na ljubav i more.
Prešlicavanje piše o Shine on.
Mene lavanda i lorber podsećaju na Beatles and the Stones.
Put the V in Vietnam
The Beatles and the Stones
Made it good to be alone
To be alone
* Šekspir je pozajmljen iz članka o predstavi sa Bitefa. Zvuči mmmmm, hvatajte neku reprizu u budućnosti!
Čekam napredak tehnologije u kome će pisana reč moći da zabeleži i miris.