Milan Nikolić
Kad Marko Karadžić raspoluti kokos na Kostariki i napoji pregladnele starlete, srce prosečnog građanina Srbije je puno. Umotan u ambasador ćebe ispred tv ekrana u sobi koja će se zagrejati tek posle ponoći, on oseća da mu se vraća ono najvrednije. Ponovo se nada, ponovo, više konfuzno i stidljivo nego samouvereno i odlučno, razmišlja o sopstvenim sposobnostima, o onome što može da uradi sam bez obzira na okolnosti. Istina, lekovitije, nego kada Boris prisloni tri prsta na znak ganc novog Fiata. Jer, to je tek mogućnost i može, kao mnoge do sada, biti prokockana ili ostvarena na sreću i dobit odabranih. Ovaj prizor iz divljine koja paradoksalno nudi više šansi nego savremena Srbija poseduje taj neki robinzonski, stvaralački impuls stvarajući gotovo idealnu sliku slobodnog čoveka koji može sve, baš sve da počne iz početka. Srbin iz 2012. naizgled ima sve što Robinzon tek treba da izgradi, ali nema slobodu koja je, to dobro znamo, prvi i poslednji preduslov za bilo šta. U lancima kreditnih kartica, dozvoljenih i nedozvoljenih minusa, susedskih i rođačkih pozajmica, crvenih koverata komunalnih službi koje u pola dana pola noći precizno razlikuju predsedničko zdanje od stana prosečnog tranzicionog očajnika odnosno Filaretove dvorove od garsonjere gimnazijskog profesora – on je sve samo ne slobodan da podvuče crtu i entuzijastično zasuče rukave. RRA, ta gotovo vulgarna konstrukija naše mlade demokratije, to vrlo dobro zna. Udružena savest njenih duhovnih i svetovnih lica, u svom istančanom osećaju za pravdu i ferplej, za dobr ukus i do u milimetar istovetne aršine, milion puta do sada potvrđenom, mora da zaustavi Marka u speedo gaćicama.Pregalaštvo, trud i zalaganje na pustom ostrvu savršena su ilustracija eventualnih sposobnosti jednog čoveka, koji ima tu nesreću da nije samo čovek već i partijski funkcioner. RRA će vrlo brzo oceniti njegovu „istaknutost“ i shodno tome izjasniti se o predizbornoj sudbini jednog reality programa. Jer, ako sve to (možda) može Marko, šta bi tek uradio Nenad Prokić ili Latinka Perović. Nije isključeno da bi tih par hektara na Kostariki za godinu dana postali mondensko letovalište za odmor i relaksaciju mladih liberala i ugodnu mirovinu bivših komunista. Sa Srbijom bi tek čudo od procvata bilo, tako da je Markova borba za prirodom i zverima ocenjena kao narušavanje utvrđenih propozicija za partijske promocije u predizbornim danima. To vreme, koje po friškim odlukama RRA na čije su postojanje gotovo svi zaboravili, sve više liči na vreme sumraka i apsurda. Ruku na srce, sumraka koji izaziva podsmeh ili gorku ironiju, ali svejedno smanjuje vidljivost.
RRA koja je u sudaru sa komercijalnim televizijama i njihovim svemoćnim vlasnicima izgubila sve bitke i alalila najjeftiniju pornografiju prajmtajmu, do sada nam je ličila na miša koji ima stida da uprkos svemu izigrava slona, ali tek sada vidimo da, kada ima dovoljno podrške, može da postane i neman. Neman koja nišani vrlo precizno. Dok je pucanje na „Survajver“ smešno do imbecionalnosti, zabranjivanje „Insajder“-a je opasno i zastrašujuće. Posebno kada se ima u vidu da je novi serijal, zakazan za 2.april, naslovljen sa „Patriotska pljačka“.
„Mislim da će ovaj serijal izazvati više reakcija i veći šok od serijala o pljački u rudarskom basenu Kolubara. Uspeli smo da dokažemo da nas predstavnici svih vlada Srbije lažu godinama jer se pitanje Kosova koristi za pravo za bogaćenje pojedinaca. To nije patriotizam, to je najobičnija pljačka” – kaže Brankca Stanković kojoj je zabranjeno da se bavi israživanjem i istinom u predizborno vreme. RRA, argumentima dvorske lude objašnjava sledeće – “U toku predizborne kampanje emiteri treba da iz svog programa isključe dokumentarne, igrane, zabavne i slične emisije i filmove u kojima se pojavljuje funkcioner, istaknuti predstavnik podnosioca izborne liste ili kandidat.”
Istina, unapred svedena na propagandu, predizbornom vremenu nije potrebna jer bi bila u ozbiljnoj suprotnosti sa onim što se od “istaknutih” može čuti u plaćenim promo terminima. Nalazi “Insajdera” su u koliziji sa, verovatno, svakim drugim stranačkim plakatom, predizbornom idilom satkanom od poštenja, brige i pravde. Bivše pljačke u sumnju dovode obećanu svetlu, kao sunce čistu, budućnost za svakog građanina koji zaokruži pravi broj.
Bez obzira na uriniranje po demokratiji od strane jednog saveta bez kredibiliteta, u sveukupnim potezima marionetske RRA ima još mnogo toga što nije za čuđenje ali jeste za jetku sprdnju. “Insajder” iako godinama samo doprinosi pravdi koja prestaje da bude važna svima nakon što se posle emisije dobro ispsuju na račun razotkrivenih, izjednačen je sa medijskim pojavljivanjem pevačice Jellene, članice PUPS-a, Bajaginim spotovima, Lečićevim filmovima i guslanjem Bore Đorđevića.
Po svetonazorima ovog “tela” prosečan glasač u Srbiji, podstaknut katarzom i nostalgijom nakon gledanja filma “Valter brani Sarajevo”, može da “prevagne” na određenu stranu. Podjednako kao i posle đuskanja uz “Šarene pilule za lilule” kada verovatno glasa “belo” a trebalo bi za DS ili nakon što mu se za srce zalepe stihovi iz stihoklepačke patriotske radionice Koštuničinog guslara sa najviše tetovaža. Ili za Markov speedo i testeru.Umesto da zahvali “Insajderu” ukoliko crno na belo ponudi argumente koji skidaju koprenu sa predizborne balalajke, a sve u ime istinskog patriotizma, RRA staje na stranu mimikrije i obmane. Patriotsko pitanje na Balkanu je zapravo klasno pitanje, napisao je u svom problemtičnom pamfletu Andrej Nikolaidis, ali to nam je nekako promaklo. Uzmite nam sve samo nam pričajte o domovini!
Tek, pred kraj pisanja ovog teksta čujem da se vladika Porfirije kuckao kristalnim čašama na proslavi drugog rođendana Prve srpske televizije, tako da “Survajver” još ima nade. Ostaje da vidmo da li će “Survajver” pomoći “Insajderu” da preživi na našem demokratskom ostrvu.
I ONDA POSLEDNJA VEST:
Nakon reakcije javnosti RRA je prelistala užbenik o novinarskim žanrovima i podsetila se. Gaudeamus igitur! Znanje je sve, a kad se dozna onda sledi „pojašnjenje“. Čekamo pojašenjenje i u vezi sa „Survajverom“. Odredba RRA se ne odnosi na elementarnu borbu čoveka i prirode, recimo. Možda ga i ne bude. „Survajveru“ spasenje nije neophodno. Kokos uvek uspeva. Kao i bikini. Pre ili posle izbora šou će zaraditi novac, a ne telohranitelje. Možda jednom i pomilovani „Insajder“ shvatimo ozbiljno.
+
VOX POPULI (Twitter)
Jedan od komentara:
#Insajder će se ipak emitovati. Uslov: Da Brankica Stanković LIČNO Svetom Sinodu dovede 100 dečaka iz vrtića Pčelica sa Dorćola
"Zabranjen Insajder B92 dok traje predizborna kampanja". Jer nije lepo da uznemiravate narod dok ga mi lažemo.