Autor: Rodoljub Šabić
Pismo, e-mail koji sam noćas primio me, po ko zna koji put, podsetio na „nepodnošljivu lakoću“ sa kojom se svuda oko nas objavljuju lični podaci, legitimišu ljudi, fotokopiraju i skeniraju lični dokumenti. A glasi otprilike:
„...problem koji imam i koji mi razara egzistenciju, porodicu pa da kažem i život je redak i teško rešiv. Dakle, ... neko je u APR-u registrovao dva privredna društva ..., zloupotrebivši moje lične podatke. Prvi put sam upoznat sa činjenicom da "imam preduzeća" kada sam pozvan na razgovor u MUP. Posle razgovora sa inspektorom, predao sam moju l.k. na veštačenje. Utvrđeno je kako mi je rečeno da sa moje l.k. nije skidana fotografija i da moja l.k. nije korištena za izradu falsifikata. Zvanični zapisnik nisam dobio pošto kako mi je rečeno taj izveštaj mogu dobiti pojedini organi službenim putem. Na moje pitanje šta da uradim rečeno mi je da će MUP preduzeti daljne korake i da se ne brinem.
Nakon toga..., dobijam tel. poziv od strane inspektora poreske uprave sa molbom da se javim na razgovor, na šta sam se ja i odazvao. Posle razgovora sa inspektorom sačinjen je zapisnik u kom ja negiram da sam otvorio pomenuta preduzeća i ne smatram se odgovornim za poslovanje istih. Još nekoliko puta na poziv iz PU odlazim, dajem izjave, žalbe, pritužbe i ko zna šta još.
Nakon toga..., dobijam od Privrednog suda tužbu protiv jedne od firmi i mene kao "vlasnika i odgovornog lica". Potrešen, uznemiren i pre svega uplašen, pozivam sud i u kratkom razgovoru sa sutkinjom kojoj je dodeljen taj predmet i koja mi saopštava da ću dobiti poziv na ročište i da se obavezno pojavim na istom. Videvši šta se dešava odlazim ponovno do MUP-a da vidim dokle su oni stigli i dali su uopšte po tom pitanju reagovali a na njihov savet podnosim krivičnu prijavu protiv NN lica.
Nakon toga..., dobijam telefonski poziv od inspektora poreske policije da se javim na razgovor u vezi "moje firme". I kao i svaki uzoran građanin odazivam se pozivu i odlazim na razgovor gde po ko zna koji put dajem na uvid, fotokopiram sva dokumenta i zapisnike i dajem izjavu da ja nisam nikome davao ličnu kartu, da nikada nisam potpisivao dokumenta, bilo kakvu poslovnu dokumentaciju, poreske prijave, poreski bilans, završne račune, a posebno ne dokumentaciju kod poslovnih banaka. Pokušao sam u APR-u da se iz registra brišem kao odgovorno lice, direktor i osnivač ali u pravnoj službi APR-a dobijam odgovor da je to nemoguće, već samo sa rešenjem suda.
Molim Vas za pomoć, novca za advokate nemam, radim sam u porodici i ovako jedva preživljavam, ne znam šta da učinim, kako da se ponašam, kako da reagujem. Sva događanja u vezi ovog problema ostavljaju dubok trag na mojoj porodici, deci a i meni, ne spavam, plašim se da će se sve to veoma jako odraziti na moje zdravlje, pogledajte samo vreme kada Vam šaljem ovu molbu. Unapred Vam se zahvaljujem.“
Problem o kome ovo pismo piše i slični problemi, za veliku većinu ljudi izgledaju gotovo bizarno, kao nekakav izolovan, izuzetno redak eksces. Ali, je li zaista tako? Ili je možda (krajnje) vreme da počnemo bitnije menjati stvari u vezi sa činjenicom da se robusno i neodgovorno svuda oko nas objavljuju lični podaci, legitimišu ljudi, fotokopiraju i skeniraju lični dokumenti...?