Ja sam bivši glasač DS. Na svim izborima do sada. Na svim nivoima. Glasao sam za DS zato što su u trenutku izbora bili najbolja stranka po mom sudu za mene, moju porodicu, moj grad i moju državu. A onda su se desile poslednje četiri godine.
Te četiri godine su do srži ogolile potpunu posvećenost ove interesne grupe izgradnji savršene partokratije, urušavanju svih oblika kontrole i nezavisnih institucija sistema, održanja na vlasti uz benefit nekontrolisane korupcije. To naravno ne znači da pojedinci u toj stranci nisu pristojni ljudi.
Ne zaboravljam njihove satelite juniore naravno i saborce u poslednje četiri godine. Ali za njih nisam glasao, niti ću. Tako da mi oni nisu glavni krivci.
Ja greške opraštam, ali nameru nikako. Ne opraštam nedostatak volje i truda. Ne opraštam nedostatak sluha. Da navedem samo neke stvari, počevši od najgore:
1. Reforma pravosuđa - najgora stvar koja se desila u Srbiji od ubistva premijera
2. Sistematsko urušavanje svih nezavisnih institucija sistema.
3. Objedinjavanje zakonodavne, izvršne, sudske i medijske vlasti u jednu, partijsku
4. Verica Barać - sram vas bilo u svakom pogledu
5. Korupcija kao sistem
6. Odsustvo bilo kakvih suštinskih reformi: poreske, penzione, zdravstva, obrazovanja, državne uprave, pravosuđa
7. Zacrnjen ugovor sa Fijatom kao simbol netransparentnosti, neodgovornosti i bahatosti
8. Suluda perpetuum mobile ekonomska politika koja nas je koštala 250.000 radnih mesta. Dok smo skupo kupovali radna mesta na tuce, gubili smo ih besplatno na hiljadu.
9. Nazovi decentralizacija koja uništava mogućnost istinske decentralizacije
10. Borba za netransparentnost do poslednjeg daha
11. Nestručni i neiskusni ljudi na svim nivoima, ministri i državni sekretari u mladosti, bez ikakvog kredibilteta, sa majstorima lutakrima u senci
12. Premijer bez energije, bez ideje, bez kompasa
I možda su se deca jednog potpredsednika DS-a probudila u gradu u zemlji koja je postala kandidat za člana, moja su se deca probudila u istom gradu u zemlji koja je korumpirana do guše, sa urušenim institucijama sistema, bez nade i prilika za mlade ljude. Zaslugom stranke čiji je potpredsednik.
Očekivao sam promene u stranci. Očekivao sam da će shvatiti koliko su uprskali i koliko su njihovi glasači ljuti i da će reći:
"Jeste, kriv sam, jeo sam g...a, (baš tim rečima, bez moljenja), jeo sam g...a, radio sam to i to, jer sam bio slep pored očiju"
Nisu se desile. Umesto ovoga, pokušavaju da me ubede da smo svi mi slepi pored očiju. Kriva je kriza. Kriv je MMF. Kriv je guverner. Kriva je opozicija. Krivi smo mi kao narod.
Oni sada imaju plan. I DS i junior. Onom drugom junioru i ne treba. On je lep takav kakav je. Plan kako da nam bude bolje. Da zapošljavanje krene. Da porodična preduzeća krenu. Da poljoprivreda krene. Da ukinu partijska zapošljavanja. Pretpostavljam da su četiri godine razmišljali, dumali, pa razmišljali, i prikazao im se plan. Sada će Fijat da donese 1.5 milijardi evra izvoza i da eliminiše spoljnotrgovinski deficit. Sa svih 1000 zaposlenih će toliku novu vrednost da stvore? Motor way do Arilja. Subvencija od 10.000 evra za radno mesto se vraća za 3 meseca? Da li ste vi j...e normalni?
Ja imam samo jednu ideju za ove izbore: kazniti DS. Kao i svaka druga kazna u društvu, recimo kazna za prevaru, njena svrha je dvojaka: da pruži satisfakciju oštećenom, ali mnogo važnije, da pošalje poruku svima drugima da prevara neće proći nekažnjeno. Bez kazne, i svi drugi će misliti da mogu i oni ovako.
Verica Barać je volela da kaže: možeš kako hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš.
Došlo do kraja. Moja kazna je možda blaga. Ali i jedina koju imam. Moj glas. Postoje tri opcije kažnjavanja:
1. glasati za nekoga drugog
2. izaći na izbore i na listiću napisati Verica Barać
3. ne izaći na izbore
Za kaznu 1. nemam za koga iako ona najdirektnije kažnjava i DS i juniore. Stomak mi je još uvek rovit. Kada bi ovi drugi rekli: "Jeste, kriv sam ..." možda bi stomak i svario. Međutim, bez obzira na to, pokušaj DS-a da me uplaši crnim Tomom i još crnjim Vučićem, više ne pije vodu. Izaziva upravo kontra efekat. A i njima dvojici je neko izgleda objasnio da ne treba da se upuštaju u sramotnu kampanju DS-a i da ostanu u tzv. message box-u: It's the economy stupid. Za njih mi je dovoljno da vide da postoji kazna i da ih bude strah od kazne.
Asocijacija malih i srednjih preduzeća sa kojom radim je odabrala SNS. Sa njima potpisala sporazum. Prihvatili su važne delove poreske reforme: veliko smanjenje nameta na rad. Ona je preduslov opstanka malih i srednjih preduzeća. Ja još uvek ne mogu. Ali ih ne krivim. Četiri godine su pokušavali. Četiri godine su ih vozali. Od večitog Rasime spasi me do ostalih ministara.
Isto važi i za druge moje prijatelje koji su odabrali LDP. LDP je učestvovao u reformi pravosuđa. A nisu rekli: "Jeste, kriv sam...". A imaju i problem sa tim što im se priključila jedna stranka Bugara. U mojoj porodici kažu: "Sine, kada vidiš na koju će stranu Bugari, ti na suprotnu stranu, Nećeš pogrešiti".
VAŽNO - Šalim se naravno. Nemam ništa protiv Bugara. Imam u porodici Bugara i imam prijatelje Bugare. A i oni se zezaju sa nama, pa k'o rekoh da im ovom prilikom vratim. Prepoznaće se.
Što se mene tiče, sve, samo ne DS. Dobro, nije baš sve. Recimo neobavešteni ili pobednik. Ali skoro sve.
Kazna 2. kažnjava DS, izgubili su glas, ali kažnjava i juniore jer im podiže nivo cenzusa. A bilo bi izuzetno dobro da barem jedan junior bude strašno kažnjen i ne pređe cenzus. Ovaj izbor kazne vodi računa o mom stomaku.
Kazna 3. kažnjava DS, ali ne i juniore, tako da nije dovoljna.
Ja ovako. Ja sam odlučio da ove izbore posvetim kazni ove katastrofalne vlasti. Ne ponovila nam se. A vi naravno po vašoj savesti.
http://www.facebook.com/SasaRadulovich