Društvo| In memoriam| Istorija| Život

ZAŠTO: Istorija nečasti !

loader RSS / 28.03.2012. u 10:23

Postoji najava da bi Tužilaštvo za organizovani kriminal moglo da pokrene novu istragu o odgovornima za pogibiju 16 radnika Radiotelevizije Srbije u bombardovanju NATO 1999. godine. Nevezano za samu istragu i detalje događaja, želim da kažem i nešto što sve vreme ide paralelno sa slučajem. Naime, znam da mnogi pojedinci na ovaj ili onaj način, uz obavezno žaljenje samih žrtava, zadržavaju stav da je i to stradanje radnika RTS deo jedne ipak velike odbrane zemlje, i nužnost kakva se u ratovima ne može izbeći. Naravno, to nije sasvim nevezano za sam eventualni ponovni proces i istragu, jer, što je više onih koji tako misle, ili u rezervi drže i taj stav, to će teže ići traženje odgovora na pitanje “Zašto” . Stoga, kao mali prilog, ovaj tekst.

Komandant Drugog bataljona Desetog puka, major Dragutin Gavrilović izdao je 8. oktobra 1915. godine zapovest braniocima Beograda: “Drugom bataljonu, delovima Trećeg bataljona Desetog puka i delovima Sremskog dobrovoljačkog odreda, poslednjoj odbrani srpske prestonice u Prvom svetskom ratu pred agresijom Nemaca, Austrijanaca i Mađara: "Tačno u 15 časova neprijatelj se ima razneti vašim silnim jurišem, razneti vašim bombama i bajonetima. Obraz Beograda, naše prestonice, ima da bude svetao. Vojnici, junaci, Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz svog brojnog stanja... Naš puk je žrtvovan za čast Otadžbine i Beograda. Vi nemate više da se brinete za vaše živote, koji više ne postoje. Vi nemate dakle, da se brinete za živote vaše, oni više ne postoje. Zato napred, u slavu! Za kralja i Otadžbinu! Živeo kralj, živeo Beograd!” ... U jurišu su izginuli skoro svi branioci, dok je major Gavrilović teško ranjen. “ Ima više interpretacija ovog ratnog događaja, ali za nas je ovde bitna njegova osnovna poenta.

U noći između 22. i 23. aprila 1999. poginulo je 16 radnika RTS u bombardovanju od strane nato, a sve pod više nego ozbiljnom sumnjom da su smišljeno ostavljeni na svom radnom mestu iako je RTS bio najavljena meta udara.

Zašto pravim poređenje između ova dva događaja? Jer sam siguran da je pogibija 16 radnika RTS-a rezultat planskog žrtvovanja tih ljudi u ime viših ratnih i propagandno-strateških ciljeva. Ako je tako, onda se ovde i u navedenom događaju iz 1915. i događaju iz 1999. radi o odluci „odozgo“, odluci da se jedan broj ljudi žrtvuje kako bi se postiglo ili spaslo nešto drugo i veće. Ali, ne pravim ovo poređenje da bih ta dva slučaja poistovetio, već da bih iz njihove prividne sličnosti bolje istakao ogromnu i suštinsku razliku.

U događaju iz 1915. – koji je u međuvremenu dobio gotovo mitske razmere – stvari su nedvosmislene. Sa tim ljudima je postojala neka vrsta čistog računa. Od početka, samom mobilizacijom, do kraja, kada su se našli u ulozi poslednje odbrane, znali su gde su i zašto nešto čine. Makar im je jasno i pošteno saopšteno. Da se razumemo, ja lično iz puno razloga nisam za bilo kakvo dalje ili ponovno žrtvovanje ljudi na ovim prostorima, niti veličanje žrtvovanja, jer mislim da smo odavno ispucali svoj biološki limit za krvavo razmetanje u ime nebo-zemlja izbora i mitomanije koja nas vozi u tamnu krajnost. Napominjem slučaj poslednje odbrane Beograda kao plod onog vremena i kao poređenje u osnovnoj temi ovog teksta. Dakle, oni ljudi 1915. godine imali su reč u lice i jasan račun. I, konačno, niko se zbog tog događaja, takve naredbe kasnije nije krio, nije zastideo... Naprotiv. Branitelji i major Gavrilović ušli su u slavu.

Događaj iz 1999. već je nešto sasvim drugo. Nešto suprotno. To što se tada desilo ostaće u istoriji beščašća. Nikakvu sumnju nemam u to da su mnogi sumanuti umovi, koji su u tom momentu uticali i odlučivali, sebi pridavali svojstvo prepoznavaoca istorije i zahteva istorije, kao i moć donošenja teških odluka, žrtvovanja mostova, ljudi.., i to zarad ispunjenja sebi date, laskave uloge velikog branitelja i patriote, a opet sve u nekakvom patološkom odsliku slavnih primera iz istorije – od Boja na Kosovu, do novijeg doba, gde se za slobodu nemilice ginulo. Ipak, cela ta „sjajna odbrambena namera“ pada u vodu na konkretnom primeru - ljudima koji su žrtvovani ništa nije rečeno: oni su namamljeni i prevareni. I to je dovoljan dokaz one prethodne rečenice, kao i neljudskosti koja iz svega stoji. To što se 1999. desilo jeste isplodak jedne gnusne i svesne kalkulacije. Taj događaj je takav da, kad se na njega pomisli, čoveka najpre mora da prožme stid.

 

 



Komentari (50)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nestor92 nestor92 10:41 28.03.2012

Organizovani kriminal

Ono što meni smeta u ovoj vesti je činjenica da se pominje Tužilaštvo za organizovani kriminal.

Zbog čega se ljudi igraju sa nečim što je formirano sa određenim ciljem? Ovo nije prvi put da oni rade ili se pominje da treba da rade nešto što nedvosmisleno izlazi iz okvira njihovih ovlašćenja samo zato što to "obično" tužilaštvo neće (iz razloga koji mogu biti formalni ili sadržinski, opravdani ili ne).

Ja mislim da organizovani kriminal podrazumeva određenu trajnu ili trajniju organizacionu strukturu čiji je cilj najčešće pribavljanje koristi i u kom cilju se vrše različita krivična dela. Tako nekako.

Ovo je, barem mislim, nešto drugo.
predatortz predatortz 10:52 28.03.2012

Re: Organizovani kriminal

Ono što meni smeta u ovoj vesti je činjenica da se pominje Tužilaštvo za organizovani kriminal.


Jedina gora stvar je da se slučaj prepusti Tužilaštvu za ratne zločine. Oni su pokazali da nisu u stanju da isteraju na čistac ni jedan slučaj u kojem su zločini počinjeni nad našim građanima.
elis elis 11:22 28.03.2012

Re: Organizovani kriminal

predatortz
Ono što meni smeta u ovoj vesti je činjenica da se pominje Tužilaštvo za organizovani kriminal.


Jedina gora stvar je da se slučaj prepusti Tužilaštvu za ratne zločine. Oni su pokazali da nisu u stanju da isteraju na čistac ni jedan slučaj u kojem su zločini počinjeni nad našim građanima.


Ovo što si ovde naveo zaista je veliki problem, jer navodi vodu na mlin kako retrogradnim snagama u Srbiji, tako i retrogradnim i pseudoprogresivnim snagama u okruženju. Nesposobnost tog Tužilaštva omogućava srpskim desničarima da kukaju o zaveri, a njihovim bošnjačkim, hrvatskim i albanskim pandanima da seire kako zločina nad Srbima nije, eto, ni bilo.

Ono što mene odista brine jeste odsustvo stvarne političke volje u čitavom regionu da se pitanje ratnih zločina razreši, odnosno postojanje političke volje koja ratne zločine koristi za dnevnopolitičke ciljeve, ne razumevajući kakve kancerogene čestice za budućnost time ostavlja.
predatortz predatortz 11:27 28.03.2012

Re: Organizovani kriminal


Ovo što si ovde naveo zaista je veliki problem, jer navodi vodu na mlin kako retrogradnim snagama u Srbiji, tako i retrogradnim i pseudoprogresivnim snagama u okruženju. Nesposobnost tog Tužilaštva omogućava srpskim desničarima da kukaju o zaveri, a njihovim bošnjačkim, hrvatskim i albanskim pandanima da seire kako zločina nad Srbima nije, eto, ni bilo.


Stoji. Samo, ovi su toliko 'nesposobni' da se otvara prostor za razna tumačenja te nesposobnosti.
loader loader 11:57 28.03.2012

Re: Organizovani kriminal

Ono što mene odista brine jeste odsustvo stvarne političke volje u čitavom regionu da se pitanje ratnih zločina razreši, odnosno postojanje političke volje koja ratne zločine koristi za dnevnopolitičke ciljeve, ne razumevajući kakve kancerogene čestice za budućnost time ostavlja.

U tom odsustvu političke volje i te kako učestvuje onaj čest, problematičan stav koji i jeste glavni moto ovog posta. Što veći broj ljudi ovaj zločin relativizuje (ili makar pomalo relativizuje) stavom da su takve stvari neminovne u ratu i zarad viših ciljeva - to je teže na pravi način prići rešavanju mnogih slučajeva, među kojima je, sada kao tema posta, i stradanje 16 radnika rts.
Dr Mebius Dr Mebius 11:04 28.03.2012

.

Zašto pravim poređenje između ova dva događaja? Jer sam siguran da je pogibija 16 radnika RTS-a rezultat planskog žrtvovanja tih ljudi u ime viših ratnih i propagandno-strateških ciljeva. Ako je tako, onda se ovde i u navedenom događaju iz 1915. i događaju iz 1999. radi o odluci „odozgo“, odluci da se jedan broj ljudi žrtvuje kako bi se postiglo ili spaslo nešto drugo i veće. Ali, ne pravim ovo poređenje da bih ta dva slučaja poistovetio, već da bih iz njihove prividne sličnosti bolje istakao ogromnu i suštinsku razliku.


I dalje mi nije jasno zasto su ova dva slucaja poredjena. Odluka uvek dolazi 'odozgo' ali je u slucaju iz 1915. besmisleno govoriti o propagandi zarad visih ciljeva. Sta vise, sumnjam da je ceo dogadjaj izdramatizovan do mitoloskih razmera.
A ovo iz 1999. je cist ratni zlocin protiv civilnog stanovnistva sopstvene drzave. Dakle krivicna odgovornost, nikakav organizovani kriminal.
loader loader 11:36 28.03.2012

Re: .

ali je u slucaju iz 1915. besmisleno govoriti o propagandi

Nije ni rečeno u postu da je to propaganda, kao što nije.

I dalje mi nije jasno zasto su ova dva slucaja poredjena.

Na samom početku posta sam rekao da ima puno onih koji na ovaj ili onaj način zadržavaju stav da se tu radi o ratu, a u ratu i odbrani zemlje se nešto mora i žrtvovati itd. Ono iz 1915. i ovo iz 1999. sa tog stanovišta se do izvesne mere mogu dovesti u istu ravan, što ne sme da se desi. Odnosno, već se dešava. Imate na hiljade ljudi koji će reći - Pa, mi smo onda branili zemlju. Desilo se. Bio rat. A jedini krivac je zločinački nato.

O kojoj vrsti zločina se radi naredno je pitanje. Zločin svakako. Ja samo želim da kažem kako se relativizuje težina ovog zločina navedenim, \"patriotskim\" stavovima.
predatortz predatortz 11:39 28.03.2012

Re: .


Na samom početku posta sam rekao da ima puno onih koji na ovaj ili onaj način zadržavaju stav da se tu radi o ratu, a u ratu i odbranio zemlje se nešto mora i žrtvovati itd.


Verovatno su mislili da će to imati prođu u delu svetske javnosti. Kao Markale, recimo...
Bolesna zamisao loših stratega.
loader loader 11:47 28.03.2012

Re: .

Bolesna zamisao loših stratega.

Naravno. Da sad ne ulazimo u to šta se sve konkretno u onom času kao moralno-propagandna dobit očekivalo od udara na rts i ljude unutra. Meni je u ovom kontekstu bilo primarno to da se ne ostave primese stava da je to bilo nekakvo razložno i opravdano žrtvovanje kako bi se nešto postiglo radi dobrobiti za opštu stvar.
Filip Mladenović Filip Mladenović 11:34 28.03.2012

Isti vukodlak, isti zloum!

Nema razlike između likvidacije Slavka Ćuruvije i 16 radnika RTS-a, sem upotrebljenog oružja. Radi se o istom vukodlaku, istom zloumu, koji je na Ušću 1988. i na Gazimestanu 1989. godine najavio ratni scenario.

Međutim, ono što je u dubokoj senci su pregovori u Rambujeu, tokom februara 1999. godine, kada se intervencija NATO pakta ipak mogla izbeći.


Ričard Holbruk se sastao sa Miloševićem u martu 1999. i ponudio mu poslednju šansu da prihvati ugovor u Rambujeu, po kojem bi Kosovo dobilo natrag svoju autonomiju, OVK se razoružala, a mirovne snage i NATO se rasporedili na to područje. Milošević je odbio taj predlog, što je dovelo do NATO bombardovanja SRJ, koje je trajalo 78 dana, od 24. marta do 11. juna 1999. godine.

Kasnije je V. Petrič pred Haškim tribunalom izjavio da je predlog sporazuma iz Rambujea bio u interesu Jugoslavije. On kaže da je bilo predviđeno da se sporazum iz Rambujea "preispita i revidira" posle tri godine na osnovu "volje naroda", ali da je ta formulacija u odlučivanje uključila i srpsku i albansku stranu i nije neminovno predviđala referendum, budući da je međunarodna zajednica "naučila lekciju referenduma u BiH".

Sporazum sadrži samo formulaciju da će se na kraju trogodišnjeg perioda, kad bude sazvana Međunarodna konferencija o Kosovu, "uvažiti volja naroda". A to opet znači da se referendum o nezavisnosti tim rečima ne pominje, s tim što članovi albanske delegacije predvođeni H. Tačijem "volju naroda" mogu tako tumačiti, ako im je volja - kao što su i učinili. Zapadni izvori, međutim, izričito kažu da: prvo, referendum neće obavezivati pomenutu Međunarodnu konferenciju; drugo, izglasavanje nezavisnosti na referendumu neće obavezivati Srbiju da to i prihvati.
Bivši načelnik DB-a Goran Petrović je 2007. izjavio da bi bilo pametno tražiti retroaktivno prihvatanje sporazuma iz Rambujea.
loader loader 11:38 28.03.2012

Re: Isti vukodlak, isti zloum!

1989. godine najavio ratni scenario.

Tih godina (kraj osamdesetih) isprojektovano je sve što će se kasnije zbiti.
looping looping 11:52 28.03.2012

Re: Isti vukodlak, isti zloum!

Ričard Holbruk se sastao sa Miloševićem u martu 1999. i ponudio mu poslednju šansu da prihvati ugovor u Rambujeu, po kojem bi Kosovo dobilo natrag svoju autonomiju, OVK se razoružala, a mirovne snage i NATO se rasporedili na to područje.

Ne samo na to podrucje vec je NATO trebao da se rasporedi po celoj Srbiji.
milisav68 milisav68 11:58 28.03.2012

Re: Isti vukodlak, isti zloum!

looping

Ne samo na to podrucje vec je NATO trebao da se rasporedi po celoj Srbiji.

Ugovor o saradnji Srbije i SAD
looping looping 12:10 28.03.2012

Re: Isti vukodlak, isti zloum!

споразум о унапређењу сарадње у области одбране између Србије и Сједињених Држава, потврђујући да је ова сарадња заснована на потпуном поштовању суверенитета Страна и Повеље Уједињених нација, имајући у виду жељу Страна да поделе одговорност за подршку оним снагама Сједињених Држава које би могле да бораве у Републици Србији,

Циљеви Споразума Србија ће омогућити Сједињеним Државама приступ и коришћење оних објеката, који би могли бити потребни за спровођење Програма међудржавног партнерства и других активности о којима Стране постигну сагласност

Овај споразум се закључује на почетни период од годину дана. Након истека наведеног периода, овај споразум ће наставити да се примењује, осим ако га Стране не откажу дипломатским путем,

Svaka cast za ovaj sporazum.

petronijevic001 petronijevic001 20:55 28.03.2012

Re:

Koliko sam razumeo, tadašnja vlast u Srbiji je kriva zato što nije predvidela da će NATO bombardovati jednu TV stanicu ili zato što je neko iz vlasti pouzdano znao da će NATO bombardovati RTS.

Sve je to u domenu teorije zavere i nema nikakvih dokaza da je bilo ko u Srbiji mogao pouzdano znati koji će objekat NATO bombardovati.Bile su razne glasine , da će biti bombardovani Studio b i RTV Politika, vodovodi i elektroinstalacije, pojedini industrijski objekti i slično.Sigurno je bilo glasina i nagađanja da će i RTS biti bombardovan.

U većini ustanova i preduzeća je bilo naređeno dežurstvo i onda bi morali svi direktori i rukovodioci da odgovaraju za naređivanje zaposlenim da budu na mestu na kojem postoji povišena mogućnost da će biti bombardovano.

Jedino ko nije odgovoran je NATO, jer je valjda svima jasno da su Srbiji i SRJ dostavili precizan spisak objekata koji će biti bomardovani, uz molbu da se ljudstvo i tehnika blagovremeno uklone.

zadnjapetoletka zadnjapetoletka 22:00 28.03.2012

Re: Re:

Koliko sam razumeo...

Sta god da si razumeo nemoj se truditi da razumes sledece:
1. NATO je prva i jedina vojna formacija koja je bombardovala neku civilnu tv (radio, novinsku) kucu u istoriji. Ni Geringova Luftvafe se toga nije latila.
2. To se opravdava time da je doticna TV stanica bila monstruozni razglas govora mrznje ili tako necega.
3. Posto se smatra da je to dovoljno pametno opravdanje, nemoj slucajno da se pitas sto je onda problem sto su pobijeni ljudi koji su radili na tom sejanju mrznje ili tako necega. Za to jos nije smisljen kolko tolko smislen odgovor.

Ustvari, na dobrom si putu: najvaznije je da se shvati da NATO nije ni za sta odgvoran. Mozda ne bi bilo lose da se izmisli orden za hrabre pojedince koji su pomagali da se oboreni piloti NATO avijacije docepaju slobodne teritorije. E, tad ce ti biti sve jasno.
Filip Mladenović Filip Mladenović 23:46 28.03.2012

Re: Re:

Naravno da je NATO glavni krivac i da je počinio RATNI ZLOČIN bombardovanjem zgrade RTS-a 1999. godine.

Međutim, postavlja se pitanje da li je još neko krivac, pored GLAVNOG krivca - NATO snaga?

Zoran Janić, autor knjige „Tišina u Aberdarevoj“, koja je Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal predata kao dokazni materijal, tvrdi za list "Danas" da je ovo tužilaštvo podnelo krivičnu prijavu protiv pukovnika Petra Pajčina, koji je 1999. godine za vreme NATO bombardovanja bio nadležan za nadzor sprovođenja naređenja Savezne vlade SR Jugoslavije o obaveznoj evakuaciji RTS-a na rezervno mesto rada.
Prema njegovim rečima, pored Pajčina, trebalo bi da bude ispitana i odgovornost generala Dušana Vojvodića, „koji je znao za napad“, kao i odgovornost tadašnjeg ministra informisanja Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića, koji je u to vreme bio član Upravnog odbora RTS-a.

- Ministarstvo odbrane je tada dopustilo bivšem direktoru RTS-a Dragoljubu Milanoviću i njegovim pomoćnicima da ignorišu naredbu Savezne vlade o evakuaciji RTS-a na rezervni položaj u studio u Košutnjaku, a isto je dopustio i tadašnji ministar informisanja Aleksandar Vučić. Takođe, general Dušan Vojvodić je znao za napad i neposredno pre njega iz zgrade je izveo svoju ćerku. Sve ove, kao i još mnogo dokaza, izneo sam u svojoj knjizi „Tišina u Aberdarevoj“ i iza njih čvrsto stojim, naglašava Zoran Janić.




loader loader 00:11 29.03.2012

Re: Re:

Svakako da nato jeste krivac. To je nesporno. I upravo zato što je nesporno nije tema ovog posta, mada se u nekim gornjim komentarima stvar sa prave teme ovog posta premešta na područje koje bi se moglo nazvati i zamenom teza. Jer, činjenica da je nato kriv, ne znači niti dokazuje da neko sa "naše" strane nije kriv. Upravo to jeste glavni predmet našeg interesovanja - istina o stradanju 16 radnika koja se nekako uporno i vešto izmiče iz domašaja porodica nastradalih, kao i domašaja javnosti. O tome, da li će oni biti uklonjeni sa mesta koje je najavljeno kao meta nije odlučivao nato, već vojni i državni, odnosno partijski krugovi s ove strane. Dakle, tražimo odgovornost za taj deo priče.
zadnjapetoletka zadnjapetoletka 01:29 29.03.2012

Re: Re:javascript:;javascript:;

I upravo zato što je nesporno nije tema ovog posta, mada se u nekim gornjim komentarima stvar sa prave teme ovog posta premešta na područje koje bi se moglo nazvati i zamenom teza

Nije tako. Jeste tako ako se pravimo da je ovo tema koja se na Blogu pojavljuje prvi put a ne svakog marta svake godine od kako je Bloga. Pa bi bilo tako da se pravimo da smo zaboravili sa kojim se konstrukcijama pocelo, pa se od nekih posle odustalo (odustalo da se pominju) jer su bile ne klimave nego do besvesti glupave. Ovo je to sa cime se pocelo pa odustalo:
...ko god to pokušavao da porekne, rts je bila sastavni deo vojske jugoslavije.huškala je, širila mržnju, prosto izazivala. pričali.

E, sada, praveci se da ovakvih "opravdanja" za bombardovanje RTS-a ovde nije bilo na gomile, onda tvoja opaska stoji.

A sta cemo da radimo ako se koristeci vase argumente sutra pojavi teorija da obzirom da je Sljivancanin motorolom obavestavao nekog Jastreba da povuce svoje trupe jer ce ih gadjati, ustvari bas Jastreb kriv za hrvatske zrtve u Vukovaru? (Jastreb, Golub, Orao - ne pamtim tacno- komandujuci Hrvatske vojske u Vukovaru)
petronijevic001 petronijevic001 01:43 29.03.2012

Re: Re:

loader
Svakako da nato jeste krivac. To je nesporno. I upravo zato što je nesporno nije tema ovog posta, mada se u nekim gornjim komentarima stvar sa prave teme ovog posta premešta na područje koje bi se moglo nazvati i zamenom teza. Jer, činjenica da je nato kriv, ne znači niti dokazuje da neko sa "naše" strane nije kriv. Upravo to jeste glavni predmet našeg interesovanja - istina o stradanju 16 radnika koja se nekako uporno i vešto izmiče iz domašaja porodica nastradalih, kao i domašaja javnosti. O tome, da li će oni biti uklonjeni sa mesta koje je najavljeno kao meta nije odlučivao nato, već vojni i državni, odnosno partijski krugovi s ove strane. Dakle, tražimo odgovornost za taj deo priče.

Sa naše strane niko ne može biti "kriv".Ukoliko neko nije adekvatno primenjivao neke zaštitne mere, namerno ili slučajno, reč je o delima protiv opšte bezbednosti.To nije ubistvo, ratni zločin, niti organizovani kriminal .S druge strane, neko je umišljajno naredio bombardovanje zgrade , iako je pouzdano znao da se u toj zgradi nalaze ljudi.U istu ravan stavljamo nekog ko je umišljajni ubica-ratni zločinac i nekog ko je načinio propust u primeni određenih mera u zaštiti ljudi i imovine, sve to da bi se dokazalo da je neko sa naše strane "kriv".

Već mi je muka od tolikog insistiranja da se pronađe/izmisli "krivac" u Srbiji za smrt tih ljudi.Ispada da niko drugi nije poginuo u agresiji NATO, i da kada god je to korisno za predizbornu kampanju malo potegnemo neko tužilaštvo i nečije članstvo u nekim upravnim odborima .Iz ovakvih teza proizilazi da je tadašnja savezna vlada(pod kontrolom Miloševićevog režima) prvo naredila evakuaciju RTS , a onda je Milanović(takođe pod kontrolom istog režima) odlučio da prekrši tu naredbu.Sve to da bi se napakostilo sirotom NATO, i predstavilo da NATO ubija novinare.Pri tome, skoro svi su znali da će NATO napasti RTS, iako se od "širitelja demokratije" nikako nije moglo očekivati da bace bombe na televiziju.

Porodice ubijenih mogu da pokušaju da pronađu pravdu pred američkim, evropskim sudovima.Tamo je demokratija,humanizam, nezavisno sudstvo i sigurno će zapadne sudije sankcionisati ovaj notorni ratni zločin.Čudi me da to već nije učinjeno.
zemljanin zemljanin 01:58 29.03.2012

Re: Re:

Malo je teško komentarisati određeni događaj kada su uključene i ljudske žrtve ali probaću da generalizujem bez da time omalovažim nesrećni događaj.

Prvo, čini se da jedan broj komentatora i nema baš najjasniju vizuju rata. Možemo mi to zvati bombardovanjem, NATO intervencijom itd. ali sa aspekta Srbije mi jesmo bili u ratu. Rat, kao takav nije predvidiv jer onda ne bi ni bio rat. Svako od građana je imao određeni opseg zadataka i odgovornosti. Neki su bili na frontu, na prvoj iniji ili u podršci, neki su radili na popravci i održavanjau minimuma sistema za "normalan" život a neki su jednostavno ispunjavali svoje radne obaveze. Ali su svi bili u službi odbrane države, svako na svoj način.
Ako neka preporuka ili naređenje nije sprovedeno, tokom ratnih dejstava postoji odgovornost i ona postoji bez obzira na to da je je taj postupak rezultirao gubitkom ljudskih života ili ne. Stepen posledičnih činjenica utiče i na stepen kazne.

Ako se zalažemo za pravdu onda bi svi oni koji nisu postupali u skladu sa naredbama i preporukama, morali da snose svoj deo odgovornosti, Međutim, mi se ovde zalažemo da se kazne samo oni koji su na određeni način, uključeni u dešavanja sa napadom na RTS.

Hiljade dezertera (zvanično oni nisu dezereti od Odluke Vlade), nas se ne tiču, hiljade ljudi koji su ignorisali naredbe, nas se takođe ne tiču. NATO odgovornost nas se ne tiče itd.

Da li odgovorni za propuste koji su doveli do žrtava, trebaju da odgovaraju. Naravno, ali NATO nije ciljao ljude u zgradi on je gađao medijsku kuću, gde god da je ona stacionirana, pa bilo to u centru ili na Košutnjaku ili bilo gde drugde. To je za njih bio legitiman cilj i oni bi izvršili bombardovanje svih lokacija kako bi ostvarili zacrtani cilj. To je rat i cilj jeste bio uništenje tehnike za emitovanje. Lokacija nije najvažniji cilj a ljudi su uvek kolateralna šteta. To je surova činjenica rata.

Koristiti taj događaj zarad oračuna sa "protivnicima" ili osudu neke politike, jeste legitimno ali nije moralno. Hiljada i hiljade ljudi je rizikovalo svoje živote jer niko nije mogao sa sigurnošću reći gde će bomba pasti. Svaki objekat je mogao i jeste bio "legitimni" cilj. Neko je morao da preuzme rizik i da gasi požare, da raščišćava ruševine, da popravlja instalacije, da gađa avione ... da izveštava ... i svi su oni rizikovali svoje živote. Čak i ljudi na mostovima. Znam da je većina ljudi taj rat doživljavala toliko neozbiljno i nesavesno da zaista smatram da (čisto vojno gledano) smo srećni što broj žrtava nje bio višestruko veći.

To što je NATO odlučio da može jer mu se može, ne umanjuje propuste ali postoji samo jedan krivac i on se jasno vidi. Svi pokušaji da se daju opravdanja za gađanje civilnih objekata su samo autodestrukcija države i pojedinaca.

Ako postoji "nečastvo" onda se ono jasno ogleda u svim osobama koje su na bilo koji način izbegle ili izvrdale svoju obavezu. I time ne propagiram žrtvovanje za državu, već brigu za narod, prijatelje, rodbinu, porodicu ...
loader loader 02:38 29.03.2012

Re: Re:

I time ne propagiram žrtvovanje za državu, već brigu za narod, prijatelje, rodbinu, porodicu ...

Pa, eto.... nečija "žrtva" za ljude, prijatelje, kolege... trebala je da se sastoji ne iz nekakve stvarne lične žrtve i rizika sopstvenog života zarad spasa drugih. Trebala je da se sastoji samo iz toga da se dozvoli izmeštanje ljudi. Ili da se izvrši nečija, nije više ni bitno čija odluka o tome. Ili da se čak i ako nema takve odluke, a po proceni da su ljudi izvesno ugroženi, izvrši njihova zaštita, tj. premeštanje na bezbedniju lokaciju.

Pokušajima da se isturanjem nato-krivice devalvira krivica \"vlasnika života\" sa ove strane samo se još više otkriva koliko ovde manjka onog racionalnog pristupa stvarima. I ne samo racionalnog, već i elementarno solidarnog. Dnevnopolitički porivi i ovoga puta su iznad samih ljudi.

Dakle, dva su krivca za stradanje ovih ljudi. Jedan je nesporan, jedan je i dalje sporan (post je stoga uperen ka njemu). Ako imate jednog nespornog krivca i jednog koji još zvanično nije postao nesporni krivac, kojom logikom ćete dokazati da ovaj drugi nije krivac samo na osnovu toga što postoji još jedan krivac? Nikako, osim zabludom, ili pristrasnošću. Šta god mislili o nato bombardovanju, to neke ovdašnje ne oslobađa odgovornosti za ono što su činili.
zemljanin zemljanin 02:45 29.03.2012

Re: Re:

Da li znaš šta znači vojna odluka ? Onog trenutka kada se uspostavi cilj dejstva, pristupa se izvršenju zadatka. Ako je cilj NATO-a, bio uništenje emisione tehnike, Košitnjak bi takođe bio legitiman cilj i sve druge lokacije.

Da je kojim slučajem, došlo do izmeštanja u Košutnjak, NATO bi ih bombardoao. Sad bi pričali o tome da je Odluka o izmeštanju bila pogrešna i tražili odgovornost.

Ponovo, propust je napravljen, ljudi su stradali, postoji odgovornost, to niko ne spori ali ne može se ona protezatati dalje od onoga šta zaista jeste.
loader loader 02:53 29.03.2012

Re: Re:

petronijevic001
Sa naše strane niko ne može biti "kriv". Ukoliko neko nije adekvatno primenjivao neke zaštitne mere, namerno ili slučajno, reč je o delima protiv opšte bezbednosti. To nije ubistvo, ratni zločin, niti organizovani kriminal...

Ako je suština u tolikom trudu oko formulacije...
No, interesantnije je ovo "da niko ne može biti kriv sa naše strane". Kao i na onoj drugoj strani, i na našoj strani je bilo bezdušnih kalkulanata, koji su upravljali životom i smrću. Možda ne bi trebalo baš tako olako da odapinjete izjave u smislu da ovde krivice nema. E, sad, možda je vama najvažnija formulacija. Možda neka sitna, prekršajna odgovornost. Ili mandatna kazna komunalnog inspektora... ko zna šta bi se sve u tom pogledu moglo skrojiti. No, ne zaboravimo, radi se o 16 ljudi, koji su po svoj prilici ostavljeni da budu žrtve i kasnije posluže kao spoljnopolitički adut, ali i kao unutarpolitički.
loader loader 02:55 29.03.2012

Re: Re:

zemljanin
Da je kojim slučajem, došlo do izmeštanja u Košutnjak, NATO bi ih bombardoao.

Možda. Možda bi se i to desilo. A možda i ne bi.

Ipak ovde govorimo o nečemu što se stvarno desilo, na žalost.
zemljanin zemljanin 03:00 29.03.2012

Re: Re:

loader
zemljanin
Da je kojim slučajem, došlo do izmeštanja u Košutnjak, NATO bi ih bombardoao.

Možda. Možda bi se i to desilo. A možda i ne bi.

Ipak ovde govorimo o nečemu što se stvarno desilo, na žalost.


Tačno, govorimo o tome ali težina vojne odluke i ustrojstvo izvršenja zadataka, nedvosislemo potrvđuju da bi cilj bio bilo koja zgrada iz koje se emituje program. Ciljevi u ratu se jasno definišu i sprovode u praksi. Promena lokacije ni na koji način ne bi uticala da NATO odustane od relaizacije planiranih operacija. To je jednostavno zakon u svakoj vosjci, pogotovo u ratu.

EDIT. Možemo voditi diskusiju o \"svesnom žrtvovanju ljudi\" ako postoji sumnja da je tako nešto zaista i urađeno ali nema potrebe da to formalizujemo Odlukama jer mi nismo Sud već diskutujemo. Ne postoji način da se određena informacija o dejstvu neprijatelja, proveri sa 100% tačnošću. To je takođe mogla biti dezinformacija. Neko je procenio da nije tačno i doneo adekvatnu odluku. Da li je moglo drugačije, očito da jeste ali mi to znamo danas. Ali, ako je neko procenio da je informacija tačna a nije reagovao, onda je to zločin.

a, sve ovo jer si naveo

"Jer sam siguran da je pogibija 16 radnika RTS-a rezultat planskog žrtvovanja tih ljudi u ime viših ratnih i propagandno-strateških ciljeva."

jednostavno smatram da niko od nas nema uvida u vojno/bezbednosnu procenu tačnosti te informacije, već samo nagađamo i na bazi tog nagađanja uspostavljamo zaključke. To je OK ali to se onda zove nagađanje/pretpostavke/... a nisu i ne mogu biti činjenice.
petronijevic001 petronijevic001 04:36 29.03.2012

Re: Re:

loader

ANo, ne zaboravimo, radi se o 16 ljudi, koji su po svoj prilici ostavljeni da budu žrtve i kasnije posluže kao spoljnopolitički adut, ali i kao unutarpolitički.

Obična petetika, 16 ljudi.U agresiji je stradalo mnogo više ljudi, pa ih niko ne pominje .
Ovih 16 je dobro došlo, da služe kao moneta za potkusurivanje, da se malo ispljuju politički protivnici u još jednoj predizbornoj kampanji.

loader loader 12:01 29.03.2012

Re: Re:

politički protivnici

Šteta je što gledate samo kroz tu prizmu. Onda vam je lako da zamenjujete teme, već po sistemu šta vam je više, a šta manje simpatično. Ali, šta se tu može. Svako ima svoju postavku stvari i to je ok.
sevarlica sevarlica 14:45 29.03.2012

Tužna istina...

U događaju iz 1915. – koji je u međuvremenu dobio gotovo mitske razmere – stvari su nedvosmislene. Sa tim ljudima je postojala neka vrsta čistog računa. Od početka, samom mobilizacijom, do kraja, kada su se našli u ulozi poslednje odbrane, znali su gde su i zašto nešto čine.


Dok se gedža borio i ginuo, ginuo je na kamare, a ostao: prljav, glup,nagao i nepismen. Nikada gule nije išao u rat za čast već što se moralo, ali se častan uvek kući vraćao.
Otkad su počeli tu brigu da brinu ovi deklarativno: kulturni, časni, pametni i štatijaznam, nama sve gore i gore, a od pobeda ni p. Više se ni ne živi časno a kamoli umire.
milisav68 milisav68 15:41 29.03.2012

Re: Tužna istina...

sevarlica

Dok se gedža borio i ginuo, ginuo je na kamare, a ostao: prljav, glup,nagao i nepismen. Nikada gule nije išao u rat za čast već što se moralo, ali se častan uvek kući vraćao.
Otkad su počeli tu brigu da brinu ovi deklarativno: kulturni, časni, pametni i štatijaznam, nama sve gore i gore, a od pobeda ni p. Više se ni ne živi časno a kamoli umire.

I pošteni.
loader loader 03:28 30.03.2012

Re: Tužna istina...

Više se ni ne živi časno a kamoli umire.

.. Lepo rečeno, Sevarlice
Mada, kako ko. I tu se ima pravo na individualni izbor. Ima i ono što vam niko ne može oduzeti. To je i najskuplje. Čast nije mor, već izbor :)
loader loader 03:30 30.03.2012

Re: Tužna istina...

milisav68

I pošteni.


Pa, kako .. Nedavno opet gledah film. Ima tu štofa. Raznog.
sevarlica sevarlica 08:45 30.03.2012

Re: Tužna istina...

Čast nije mor, već izbor :)


sevarlica sevarlica 08:47 30.03.2012

Re: Tužna istina...

I pošteni.


Za "ove moderne" je ČAST jedinica koruptivnog delovanja.

:)
loader loader 18:15 30.03.2012

Re: Tužna istina...

hajkula1 hajkula1 14:36 30.03.2012

pitam

Događaj iz 1999. već je nešto sasvim drugo. Nešto suprotno. To što se tada desilo ostaće u istoriji beščašća. Nikakvu sumnju nemam u to da su mnogi sumanuti umovi, koji su u tom momentu uticali i odlučivali, sebi pridavali svojstvo prepoznavaoca istorije i zahteva istorije, kao i moć donošenja teških odluka, žrtvovanja mostova, ljudi.., i to zarad ispunjenja sebi date, laskave uloge velikog branitelja i patriote,


To je kontinuitet u žrtvovanju.

U okupiranoj Srbiji, za jednog ubijenog nemačkog vojnika, Nemci su streljali 100 Srba.
Neko bi ubio stražara, magacionera, mlekadžiju ne bi li izazvao gnev okupatora da bi pred gnevom narod bežao - u šumu. Jer, u Srbiji je važilo: za 1 ubijenog nemačkog vojnika, streljati 100 Srba.



st.jepan st.jepan 17:25 30.03.2012

Re: pitam

u Srbiji je važilo: za 1 ubijenog nemačkog vojnika, streljati 100 Srba.

Da, nemačka vlast je tada egotripično procenila da jedan nji'ov vredi koliko sto Srba.

Vrednost (tj. ne-vrednost) Srbalja, srpska vlast procenjuje znatno umerenije:
Kao kompenzaciju za jednog ubijenog francuskog mladića (Tatona) snishodljivo je (i europo-euforično) žrtvovala petnaestak srpskih mladića (sreća te je smrtna kazna ukinuta, ko zna koliko bi ih inaće..., ali tries'pet godina robije i nije mnogo manja kazna - to je praktično ceo život).

Edit: možda ovo i nije off topic, možda zaslužuje mesto u onoj istoriji iz naslova?
sevarlica sevarlica 18:37 30.03.2012

Re: pitam

Jer, u Srbiji je važilo: za 1 ubijenog nemačkog vojnika, streljati 100 Srba.


Jeste, i praktikanti takvog razmišljanja su posle rata došli na vlast. Komunistima je draži bio 1 mrtav nemac od 100 Srba, a one koji nisu razmišljali tako nazivali su i danas ih nazivaju: kvislinzima, saradnicima okupatora, itd.
anchiba anchiba 19:58 30.03.2012

Re: pitam

st.jepan


u Srbiji je važilo: za 1 ubijenog nemačkog vojnika, streljati 100 Srba.


Da, nemačka vlast je tada egotripično procenila da jedan nji'ov vredi koliko sto Srba.

Vrednost (tj. ne-vrednost) Srbalja, srpska vlast procenjuje znatno umerenije:
Kao kompenzaciju za jednog ubijenog francuskog mladića (Tatona) snishodljivo je (i euro-euforično) žrtvovala petnaestak srpskih mladića (sreća te je smrtna kazna ukinuta, ko zna koliko bi ih inaće..., ali tries'pet godina robije i nije mnogo manja kazna - to je praktično ceo život).


Ст.јепане, стварно ми је невероватно да поредиш ова два случаја. Теби је исто: то како су се нацисти без суђења светили недужнима и то како је суд осудио убице једног странца? Да је тај странац био наш човек, јел би ти и тада стајао овакав коментар? Ти убице називаш жртвама?

Едит: и ја се извињавам за одскакање од теме, али ми је коментар невероватан.
st.jepan st.jepan 20:56 30.03.2012

Re: pitam

Ст.јепане, стварно ми је невероватно да поредиш ова два случаја.

Ovo zahteva malo duži komentar, a ja sad ušao, žešće umoran.
Može kasnije, može?
st.jepan st.jepan 00:21 31.03.2012

Re: pitam

Ст.јепане, стварно ми је невероватно да поредиш ова два случаја.

Nije neverovatno, možda ti se učinilo.
Sve je sa svime dozvoljeno porediti - poredjenje nije isto što i izjednačavanje, naprotiv, češće je uočavanje i definisanje razlika.
Uostalom, i gornji tekst je uporedna analiza dva naizgled neuporediva slučaja.

Ovde analogija ima više.
I nisu beznačajne.
Baš kao ni razlike, kojih takodje ima više.

1.
a. U Srbiji je ubijen stranac (Nemac).
b. Kazna za to ubistvo bila je nezamislivo čudovišna (streljano 100 gradjana koji sa tim ubistvom nisu imali baš nikakve veze).
c. Presuda je izrečena bez sudjenja, samo na osnovu političke odluke "100 za jednoga", a radi zastrašivanja i odvračanja od daljih gerilskih (tada partizansko-četničkih) akcija, dakle radi postizanja Nemačkog strateško-marketinškog cilja.

2.
a. U Srbiji je ubijen stranac (Francuz),
b. Kazna za to ubistvo bila je drakonska - petnaestorica osudjena na ukupno 240 godina robije (35, 32, 30, 30, itd. godina), a to je neuporedivo strože no što se u Srbiji najčešće presudjuje za ubistvo.
3. Presuda jeste izrećena nakon sudjenja, ali bila je bez mnogo veze sa samim sudjenjem, utvrdjenim činjenicama i dotadašnjom sudskom praksom, pa sudjenja kao da nije ni bilo. Donesena je pretežno na osnovu političke odluke da kazne imaju biti zastrašujuće, a sa neprikrivenim udvoričkim ciljem da se odobrovolje Francuzi i ostali Evropejci.
Sve je to bilo u direktnoj vezi sa trenutnim političkim interesima Srbije, pa zato i kažem da su ti mladići žrtovani.
I zato je ovo o čemu pričam, u debeloj vezi sa gornjim tekstom.
Istražni organi i Tužilaštvo lako su mogli da utvrde ko je gurnuo Tatona u onaj ambis, ali onda bi Sud mogao drastično da osudi samo jednoga, a to nikako ne bi bilo dovoljno efektno.
Ostala četrnaestorica kažnjeni su isključivo radi postizanja srpskog političko-marketinškog cilja.
Istina, pominjana je i odlučna borba protiv navijačkog nasilja, ali su kasnije presude u sličnim slučajevima, kao i revizija presude o kojoj je reč, to vrlo brzo demantovale.

Да је тај странац био наш човек, јел би ти и тада стајао овакав коментар?

Naravno da ne bi, zapravo ga ne bi ni bilo.
Jer u tom slučaju presuda ne bi bila ni prineti ovoj.
Baš kao ni da je ubijeni bio recimo Azerbejdžanac.

Ти убице називаш жртвама?

Ovo ti je bilo nepotrebno, pa ću ti nepotrebno odgovoriti:
Naravno, ne! (vidi gore).

Izvini, ne mogu sada više, a imao bih ovim povodom koješta.
anchiba anchiba 07:31 31.03.2012

Re: pitam

Да ли цео случај Татон гледаш као лаик и као неко ко је све пратио из штампе или као адвокат, значи професионално?

Прво, казне су им преполовљене, скоро свима. Главнооптужени су преполовљавањем казни добили по 15 година, што је отприлике, колико сам схватила из једног сличног случаја из мог града, као да се ради о убиству из нехата. Остали су оптужени као саучесници.

Друго, ако су саучесници жртвовани недужни, како то да не жртвоваше тебе или мене? Извини, али тешко да нису били на месту злочина и да немају баш никакве везе са убиством.

Ја цео случај гледам као лаик. Нисам присуствовала суђењу и све сам пратила из штампе. Можда нису пренете све информације из суднице, па ни ја, ни остали који читају штампу, немају све информације, али ме не можеш убедити да су њих четрнаесторица недужни, па макар да су стајали са стране и све посматрали а ништа да нису предузели да спрече иживљавање једног или двојице. Зато не видим да је овде ико жртвован, него да је осуђен за једно убиство. Осуђен. И зато ми је, и даље, твоје поређење несхватљиво!
st.jepan st.jepan 10:44 31.03.2012

Re: pitam

Да ли цео случај Татон гледаш као лаик

Da.
казне су им преполовљене, скоро свима.

Znam. Upravo to govori da su one, prvostepeno izrečene, bile nesarzmerne, pretežno politički motivisane i dirigovane.
ако су саучесници жртвовани недужни

Nisu, dabome, bili nedužni, svi su nasilnici koji slične tuče rutinski upriličuju posle svake utakmice. Ova je, nažalost, imala smrtni ishod - Francuz je gurnut u 7-8 metara duboku rupu, ili je (prema prvim izveštajima) u nju pao bežeći od šibadjija i preskačući žardinjeru na ivici te rupe.
Trebalo ih je kazniti, ali toliko koliko su dobili (pojedinačno i zbirno), u Srbiji se ne dobija ni za ubistvo sa najtežim mogučim pravnim kvalifikacijama (već sam pominjao, imao sam komšiju koji je za "ubistvo s predumišljajem, iz niskih pobuda, izvršeno na svirep način, sa naknadnim radnjama prikrivanja", dobio 3 godine, a prosečno, u Srbiji ubistvo košta oko 8 godina).

Svrha prvostepeno izrečenih drakonskih kazni bila je da zaprepasti svet, demonstrira iskreno kajanje i dokaže da ovde pretežno živi civilizovan svet, a ličila je na nedostojno i inferiorno samobičevanje, koje nikako nije moglo ostaviti dobar utisak.

Ono što je za pravnu državu ključno, jeste ujednačenost i doslednost pravnog cenovnika.
Za hirovitosti i van-pravnu motivaciju, u pravu mesta neima.
loader loader 10:46 31.03.2012

Re: pitam

не можеш убедити да су њих четрнаесторица недужни, па макар да су стајали са стране и све посматрали а ништа да нису предузели да спрече иживљавање једног или двојице.

Hm... zanimljiv prilaz ovoj stvari.
Verovatno ni za koga nije sporno da oni jesu krivi. Posmatrajući, kao i vi, slučaj sa strane ne mogu da se otmem utisku da se čitav jedan čopor podivljalih navijača sjatio i pokazao na delu sve ono što odlikuje grupnu nasiliničku psihologiju, samopodsticanje na brutalnost radi sticanja ili dokazivanja statusa opakih momaka što bi se kasnije prepričavalo po kafićima ili po mračnim ulazima uz "bombe" s pivom, surovost ... - te da je cela stvar rezultirala ubistvom. Bilo ko da se tu našao u ulozi bio bi isti (potencijalno bilo ko od nas). Taj dodatni element je možda i u tome što se radi o stranom državljaninu. Zemlja koja je toliko istrošila svoj moralni kredit i rejting verovatno je bila stavljena u situaciju da postupi oštro, kako bi pre svega ovima spolja pokazala da se stvari menjaju, pa je ova ostrvljena navijačka grupa sebe dovela u poziciju da baš ona bude jedan od primera na kojima se pokazuje da će biti okrenut list. E, sad, ... na mestu je i Stjepanova primedba da bi onda "list pravde trebalo okretati" u svakom slučaju , a ne samo u ovom, ili onom. No, opet je logično da na početku primene neke oštrije društvene prakse ne bude sve principijelno, već se pokušava, sistem posrće... (ne kažem da je to nešto što je poželjno, već samo da je uobičajeno). Tek u nekoj narednoj fazi, ako se daj bože ustali praksa oštrih kazni za ovakva, morbidna divljanja, može se očekivati principijelnost.

No, prilično smo se udaljili od osnovne teme. A to je ispitivanje odgovornosti za stradanje 16 radnika rts.
st.jepan st.jepan 15:59 01.04.2012

Re: pitam

No, prilično smo se udaljili od osnovne teme


Znam da je blog već danima mrtav, no svejedno, NISMO!

U tekstu i u komentarima pomenuta su četri slučaja.
Neusporediva su po svemu sem po motivu.
Sve ih povezuje žrtovanje u (uslovno rečeno) marketinške svrhe:

1.
Gavrilovićev bataljon, znalo se, nije imao nikakve realne šanse - žrtovan je u čast Otadžbine, Beograda, Kralja...
Čist marketing.

2.
16 radnika RTS-a žrtovana ne bi li se u svetu pojačao gnev protiv NATO agresije.
Čist marketing.

3.
Streljanje 100 za jednoga radi zastrašivanja naroda i odvračanja od gerilskih aktivnosti.
Čist marketing.

4.
15 zatvorskih kazni (od kojih četri takve kakve se inače retko izriču čak i za ubistva s najtežim kvalifikacijama), a za jedno ubistvo koje, po svim raspooživim informacijama, nikako nije bilo ubistvo s predumišljajem, no je više bilo rutinsko šibanje s predumišljajem, koje je nažalost dovelo do neželjenog smrtnog ishoda.
Ergo, nesrazmerne, drakonske kazne radi popravljanja imidža Srbije.
Čist marketing.

loader loader 22:15 01.04.2012

Re: pitam

Znam da je blog već danima mrtav, no ...

Mr Stjepane, nije "mrtav" sve dok je interneta i struje

Mogu se međ sličnim a različitim slučajevima tražiti i nalaziti svakojake povezanosti i na osnovu njih graditi teza da je sve marketing. Pa, i jeste skoro sve marketing. Ipak i u marketingu ima razlika. U postu sam, kako to ja vidim, naveo jednu od bitnih razlika između žrtvovanja u I sv. ratu i onog 1999. upravo zato da se ne bi poistovećivala ova dva slučaja, jer, iako i jedan i drugi sadrže elemente marketinga, nikako nisu za poistovećivanje. Ako kažete da i jedan i drugi (između ostalog) sadrže neku vrstu marketinga i izvestan nivo marketinga, slažem se. Ali ako se taj zajednički imenitelj potencira da bi se navedena dva slučaja na bilo koji način izjednačila, onda ne mogu da se složim.
st.jepan st.jepan 23:33 01.04.2012

Re: pitam

Ali ako se taj zajednički imenitelj potencira da bi se navedena dva slučaja na bilo koji način izjednačila, onda ne mogu da se složim.

Ne dva, nego četri ovde pomenuta slučaja (a ima ih onoliko).
Naravno da nema poistovečivanja, radi se o uočavanju momenata koji ih povezuju i inspirišu na priču o žtrvama preskupog političkog maketinga.

loader loader 00:40 03.04.2012

Re: pitam

To je već sasvim drugačija tema, veoma razuđena. Ako mene pitate, prvi sam protiv bilo kakvog zaluđivanja o herojstvu i masovnom izginuću za slobodu. Već sam to i pomenuo u postu. Preskupo smo platili učešće u tom sportu. Bolje da se vek-dva obnovimo, pa ćemo posle da vidimo šta i kako. Elem, kako rekosmo, marketing je skoro sve. Sa tog polazišta, svemu bi se mogla naći zamerka u smislu, to je prljavo, dvolično... jer sadrži propagandu zvanu "za više ciljeve". U ovom slučaju upoređenja (događaj iz 1915. - događaj iz 1999.) koji je na neki način okosnica posta, razlika u intenzitetu i vrsti marketinga je tako velika, da se navedena dva primera već sasvim odvajaju po svojoj prirodi, i da ne spadaju ni izbliza u istu kategoriju. Vojnici su od početka rata znali u čemu učestvuju i, pride, rečeno im je otvoreno tog poslednjeg dana šta sledi. Ljudi u rts-u su prevareni. Radili su svoj uobičajeni posao, a neko je, ne govorivši im svoje misli i nakane, zapravo računao s njima kao sa jednom vrlo verovatnom ili čak izvesnom žrtvom koja će da "odjekne" i načini određenu korist, marketinšku. Zato je prvi slučaj slavan, a ovaj drugi mučan i sramotan.
st.jepan st.jepan 03:40 03.04.2012

Re: pitam

Sa svime što ste ovde rekli, ja se dabome slažem.
Niti sam napisao išta što bi tome protuvrečilo, niti sam u vašem tekstu i komentarima primetio bilo kakvo negiranje ili pobijanje toga što sam napisao.

Nikakvog sudaranja ovde nije ni moglo biti, jer smo se kretali različitim nivoima opštosti.
Ja sam pokušavao da detektujem ono što na jednom nivou te slučajeve povezuje (a tražio sam tzv. najmanji zajednički i sa još nekim slučajevima), dok ste vi (vrlo inspirativno) analizirali ono što ih na svim drugim nivoima razlikuje.

loader loader 09:53 03.04.2012

Re: pitam

Tako sam i shvatio vaše komentare, odnosno glavnu tezu. Opet, da bi se održalo ono što je osnovni moto posta, naglasio sam ono što misljavascript:;im da treba, kako se stvari ne bi zbunjujuće razvodnile.

Inače, sama tema propagande u službi najviših ciljeva (i ne samo tih) veoma je zanimljiva za obradu. I više od toga. Za ovo vreme i ovdašnje ljude veoma potrebna, kako bi u budućnosti sebe možda ipak manje dovodili u situaciju da sebe i sve oko sebe daju za herojske i mitomanske ciljeve. Ima nešto o tome u mom prvom blogu.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana