Pijani šaran na Kićin način

MilutinM RSS / 24.01.2008. u 13:27

Jedna od najvažnijih uloga - tako reći misija - skautskog pokreta je pomoć mladima da uče, saznavaju i tako se oblikuju u odrasle osobe. Kroz (evo još malo pa) četrdesetogodišnje bistvovanje u izvidjačkoj organizaciji, naučio sam mnoge stvari. Neke od njih su bile ključne za razvoj moje ličnosti: vera u sebe, sticanje samopouzdanja, veštine planiranja, odlučivanja, organizacije, dogovaranja... Izvidjaštvo je po svojoj definiciji i laboratorija koja omogućava da se iskuse mnoge stvari u sigurnom okruženju. Neke stvari su, opet, izgledale sasvim jednostavne. Jedna od njih je i spremanje pijanog šarana. No, doći ćemo do toga.

***

To sigurno okruženje koje izvidjaštvo pruža najpre se oslanja na predane vodje, čija uloga je da obezbede da se razvoj mladih ljudi obavlja postepeno i pravilno. Mnogo sam ih upoznao, sve dok jednog dana (ne tako nedavno) nisam i sam postao vodja koji brine o drugima. Onaj koji mi je možda najviše pomogao je Kića.

Dušan Smiljanić Kića bio je jedan od legendarnih izvidjačkih vodja, negde od početka sedamdesetih pa sve do sredine devedesetih godina sada već prošlog veka. Upoznao sam ga 1974. godine. Bio je tada sekretar Saveza izvidjača Beograda. Kao mladi, nadobudni vodja sa zvezdarske periferije, vodio sam ekipu na gradskom takmičenju. Nekako se pogodilo da smo seli jedan preko puta drugog u velikoj sali, pričali o svemu, te sam ga u trenutku "inspiracije" i kritike svega i svačega (kao što i priliči mladom i nadobudnom vodji koji je protiv svih stega i prethodno uredjenih procesa), u žaru diskusije, oslovio sa "dečko". Njega, koji je već bio neka vrsta uzora mnogima. Odbrusio mi je i postavio me na svoje mesto (ipak je bio mnogo stariji i znao mnogo više od mene), ali je ostao utisak da ga nisam uvredio i da je moju drskost prihvatio kao nešto ipak poželjno.

Skoro tri godine kasnije, bio sam na svom prvoj ozbiljnoj obuci - seminaru za vodje Gradskog saveza, u našem odmaralištu u Tijesnom kod Šibenika. Eto, mislim zasluženo, bio sam najbolji tečajac tog seminara. Na zatvaranju, Kića je trebalo da tom najboljem uruči neko priznanje - papir neki. A ja, kakav sam već bio, odskitao sam do mora "da se nadišem vazduha" (bio je januar, ali lep sunčani dan). Svi su se rastrčali da me nadju, i jedva im je to uspelo. Ja sam, opet nadobudan, hladnokrvno prihvatio njihovu ljutnju. Svih osim Kiće, koje je nekako opet prepoznao i podržao u meni neku žicu.

Konačno, neka četiri meseca kasnije, izabran sam u Izvršni odbor Gradskog saveza, kao najmladji. Tada je stvarno počelo naše prijateljstvo koje se održalo celih 25 godina.

***

Kića je imao magičnu moć da okupi ljude, da stvori atmosferu u kojoj su svi dobrodošli i u kojoj svaki ima mogućnost (a samim tim i želju) da doprinese, uradi nešto, pokaže se, nauči. Mala kancelarija saveza bila je tih godina prometnija od dve trećine železničkih stanica u Srbiji danas. Svi smo imali svoje mesto. Svi smo imali priliku da svratimo, razgovaramo, radimo, čujemo, jednostavno družimo se. Za nas mlade, biti tamo bila je sjajna privilegija, nešto kao škola koju smo samo mogli da poželimo.

U sredini svega bio je Kića. Svi smo znali da je on glavni, da se on na kraju pita o svemu. Medjutim, do tog kraja svako od nas je imao priliku da pokuša, proba, pogreši, i izvuče pouku iz toga. Prilike koje nam je Kića davao bile su najbolje lekcije koje smo mogli da dobijemo. Planirali smo i organizovali akcije, osmišljavali i sprovodili kampanje, učili i prenosili znanja drugima, pisali materijale, novine, biltene, bili na mnogo načina ravnopravni sa njim i drugim iskusnim i kvalitetnim ljudima.

Kića nikada nije bio ljubomoran, nikada uplašen nas mladih lavova. Znao je da nas pusti, da nam razigra maštu i kreaciju, ali i da nas zaustavi, opomene, i na taj način pomogne. Da ne dužim, bio je pravi učitelj i mnoge stvari koje znam naučio sam od njega ili uz njega.

Pa gde je tu opet taj pijani šaran? Evo, stiže.

***

Kića je bio porečanin. U izvidjačkom svetu, to su oni koji svoje izvidjaštvo praktikuju na vodi, na rekama ili jezerima. Odrastao je negde u Bara Veneciji (gde je to, zna li iko danas?), na Savi. Stoga je znao mnoge male tajne velikih voda. Izmedju ostalog, svake subote odlazio je na Kalenić pijacu gde je sam birao ribu i onda pravio najukusnija moguća jela svojoj porodici.

Da, Kića je bio pravi porodični čovek. Bio je oženjen Vrapcem - Mirjanom iz čuvene čete Uraganki odreda Leka Ranković (kasnije David Pajić). Imaju Vukašina - Vučka - koga su teško dobili i koji je bio centar njihovog malog i celog velikog sveta. Svaku moguću priliku Kića je koristio da bude sa porodicom. Bili su toliko vezani. Bio je primer brižnog oca porodice.

U tim razgovorima, pomenuo je da mu je jedno od omiljenih jela pijani šaran. Toliko ga je hvalio, da sam i ja, koji sam tih godina znao da namažem paštetu i skuvam jaje, poželeo da se isprobam. Ništa lakše. Izdiktirao mi je recept, uz minimalnu pomoć majke koja je samo očistila ribu, napravio svoje prvo jelo. Više nego uspešno! Bio sam ponosan i pred majkom i pred Kićom.

***

Par godina kasnije, zove me Cicke, drug iz odreda. - Znaš li ti ono beše da praviš pijanog šarana? - Kako ne bih znao. - E, pa, dolazi do mene.

Odosmo ja i moja Ljilja kod Cicketa, kad tamo imamo šta da vidimo. Ulov sa pecanja na kanalu negde prema Beloj crkvi plivao je u njegovoj kadi - tri lepa šarana divljaka, od po kilo i po, otprilike. Boga mi, to je bio izazov. Odmah pozvah Kiću koji me podseti na recept, te se celo društvo rastrča da nabavlja sastojke, čisti ribu, secka, meša, podmazuje, postavlja. Trajalo je to nekoliko sati. Kako smo sve vreme bili u dobrom raspoloženju, na kraju je ispalo da su pijani somovi napravili pijanog šarana. I ovog puta, rezultat je bio više nego sjajan. Tištili smo ih toliko dugo da je umak bio medju najlepšim kojih se sećam.

***

Prolazile su godine. Kićin život poprimio je čudan obrt. Najpre, od kraja sedamdesetih bio je sekretar Saveza izvidjača Jugoslavije. Nekako prirodno, pošao sam i ja za njim. Bio je mi to prvi pravi posao koji sam radio u životu. Posle velikog napretka koji je organizacija ostvarila, stigli su problemi oko nas - nastala je igranka u bivšoj zemlji. Sa druge strane, počeli smo polako i istrajno, najviše nas dvojica zajedno, da vraćamo savez u Svetski skautski pokret.

Na nesreću, Kića je jednog jutra aprila 1993. godine pao u kupatilu, tokom brijanja, pokošen strašnim moždanim udarom. Jedva je preživeo, ali mu je oporavak bio više nego težak. Nije bio sa nama da proslavi povratak u Svetsku organizaciju, septembra 1995. godine, u vreme dok nam je zemlja još bila pod sankcijama. Vratio se na posao tek četiri godine kasnije, ali nikada kao onaj pravi. Nekako, instiktivno se ponašao kao da smo svi mi koji smo ostali "obični" krivi za njegovu nesreću. Srećom ubrzo je otišao u penziju. Naredni udar, krajem 2003. godine, odneo ga je u večna lovišta.

Ostalo je sećanje na mudrog čoveka koji je znao da mi da šansu i pomogne mi da postanem čovek.

***

Još od davnog dogadjaja kod Cicketa, priča se o meni kao o majstoru za pijanog šarana. I tako već 25 godina ja nikako da se oprobam još jednom. Uopšte, vrlo malo kuvam, pa tek onda specijaliteti ne dolaze na red. Konačno, početkom januara, reših da pripremim ovo jelo za taštu, šuraka i njegove i svoju porodicu.

Davno je to bilo, pa sam se dobrano napregao da obnovim sećanje. Nisam siguran da li sam se baš setio svega što ide u nadev. A, nažalost, Kiće nema da uskoči kao nekada kada je trebalo. Pokušao sam da nadjem taj recept na Internetu, ali sve ono što sam dobio je prilično drugačije.

No, ispalo je opet sjajno. Toliko, da sam se setio da snimim fotografiju tek kada je riba planula, pa ovde vidite samo glavu. Čak me je i tašta hvalila.

DSC02500.jpg

***

Dakle, ako ste izdržali do kraja, evo i recepta. Videćete, ništa posebno. A efektno - čim sam ja ispao dobar kuvar.

Šaran se lepo očisti. Pri tome, raseče se po trbuhu tako da rupa ne bude velika, kako bi se lakše kasnije zatvorila.

Riba se špikuje tankim režnjevima slanine, na nekih 4 - 5 cm po celom trupu, sa obe strane. Takodje, lepo je da se ušpikuje i beli luk.

U trbuh šarana stavi se smesa jedne pavlake i iste količine (po 200 grama) kečapa i naseckane pršute. Slatki ili ljuti - zavisi od ukusa. Može se dodati i malo peršuna. Sve se to zatvori krompirom i čačkalicama, da smesa što teže iscuri (a iscuriće, videćete, još dok punite ribu. Šta god radili). Čačkalicama se mogu i učvrstiti režnjevi slanine, da ne beže.

Riba se postavi u malo nauljeni pekač (ne treba puno jer će slanina dodavati potrebnu masnoću) i prži u pećnici na nekih 225 do 250 stepeni. Dokle - pa dok ne bude gotovo. Povremeno treba vaditi šarana i polivati ga belim vinom i smesom u kojoj pliva, da se ne osuši. Lepo je ako je vino aromatično - neka tamjanika - jer to dodaje poseban ukus. 

Verujte mi, jednostavno je i veoma, veoma ukusno. Prirodno, dobri kuvari će lako dodati još ko zna šta da poboljšaju ukus (javite mi sve varijacije koje su bile dobre), ali i ovako je da pojedete prste.

 

Eto, toliko o pijanom šaranu po receptu čuvenog Kiće. Nadam se da vam već ide voda na usta.



Komentari (29)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Gorstak Gorstak 13:48 24.01.2008

Meni je ovaj detalj

jako interesantan

Konačno, početkom januara, reših da pripremim ovo jelo za taštu, šuraka i njegove i svoju porodicu.
Davno je to bilo, pa sam se dobrano napregao da obnovim sećanje.

Tako i ja kad nam dođe tašta u goste sa isto šurakom i familijom.
Ma nema vrednijeg zeta od mene:)
Žena se trudi, ali nema teorije da objasni da nije baš sve tako:)))

Eto, priznajem (i ja)

Tašta konza
Unfuckable Unfuckable 14:44 24.01.2008

Re: Meni je ovaj detalj

Milutine, ti baš hoćeš da me nateraš u bedak, pa da počnem da grizem ovde monitor ?!?!
margos margos 13:53 24.01.2008

Link

na kraju je ispalo da su pijani somovi napravili pijanog šarana

:)))
Osećam se tupavo što posle celog teksta, meni ovo ostade kao glavna misao. A ustvari, kad bolje razmislim, ona mi je link za čitavu priču... da upamtim recept i ceo vremeplov koji je protutnjao mojim mislima čitajući.
korto malteze korto malteze 14:55 24.01.2008

neophodan dodatak

Naravno da bih imao sta dodati receptu. Mog ujaka Tosu, koji u siroj porodici duzi pijanog sarana. Dobra strana ovog omanjeg, ali kompaktnog, cvrstog , okruglog sastojka je sto - ako ti je pri ruci - jelo ne moze omanuti.
Dirljiv post, u ovo vreme suvoparnih reci kad je sve vec receno.
Spiridon Spiridon 15:00 24.01.2008

Milutine, imam pitanje

Jedna od najvažnijih uloga - tako reći misija - skautskog pokreta je pomoć mladima da uče, saznavaju i tako se oblikuju u odrasle osobe.


Mene malo strah od tog skautskog pokreta. Postoje neke stvari koje me plase i neke stvari koje ne kapiram.

Plase me ti treneri koji vode klince od 12-14 godina po kampovima da dizu zastavu, prave satore .... Mislim da takva vrsta posla privlaci pedofile. Normalno, na 10 trenera dovoljan je samo jedan problematican.

Pored toga i sama vrsta skautskog pokreta mi malo slici na one religiske kampove po americi (disciplina, program rada ...).
Koliki je uticaj crkve u vasoj organizaciji ako ga uopste ima?

Sve u svemu malo mi je cudna ta prica.

nemoj da zameris, ja sam vise pankerski orjentisan. Verovatno je da ima dosta ljudi koji ne razmisljaju u tom pravcu.

mariopan mariopan 19:04 24.01.2008

Re: Milutine, imam pitanje

Spiridone , posto nema Milutina , evo i ja mogu da ti odgovorim , kvalifikovana sam sasvim jer sam imala svoj vod i cetu kasnije.

Ako zivis u Srbiji ,podrazumeva se jer za druge ne znam. Prvo decu uce malo starija deca , ja sam imala oko 14 - 15 godina i nisam ni znala sta je to pedofil ) strah ti je opravdan ali ti ljudi vec godinama rade sa decom i visestruko su provereni..tamo nema takvih.

Crkva se cak i ne spominje i nema nikakve veze sa tim aktivnostima. UOPSTE, znaci nikako..

Deca uce snalazenje u prirodi a tu ima dosta toga da se nauci . Kada nauci sve sto ima to dete moze samo da se snadje na svakom terenu , na vodi i kopnu , moze da te odvede tamo gde zelis po karti ili da ti nacrta kartu sa tackama visine ( kote ) vrlo preciznu i da se po toj karti uvek neko moze snaci. Takmicenja su vrlo teska za tak uzrast jer se koriste busola i karta , lenjiri i ugomer ima dosta i da se racuna pa vijuge rade li rade. Sve vreme deca su u prirodi , rad je grupni i takmicarski , dobijaju se nagrade ( u moje vreme zvezdice na rukavu) i motivisani su osvajanjem raznih takmicenja . Na logorovanje smo isli i sami nosili i postavljali satore mislim da je rekordno vreme bilo manje od tri minuta. Pa to sve rade ona mala deca sto se lenje kod kuce da ustanu ne mogu da se nateraju da izbace djubre . Svoje satore nose sami , ustaju rano bez gundjanja , prelaze velike razdaljine peske ( sve vreme resavajuci zadatke ) i ne bune se , nego zure da budu prvi i da sve tacno urade pa ce osvojiti neko mesto na takmicenju. Logor uredjuju sami , prave od drveta i svega sto ima u prirodi skoro sve sto im treba i to je uvek dobro znati.

Najzad , to drugarstvo koje tu vlada pamtim i danas iako sam u penziji , mislim da deca previse vremena provode pasivno ispred Tv i da je ovo nacin da vrlo korisno provedu svoje vreme. Kada sam rekla da su takmicenja vrlo teska za taj uzrast nisam mislila da ih neko na nesto tera vec da se ta karta i pribor moraju znati koristiti a deca to nauce. Kada bih sve to tebi dala verujem da se ne bi snasao i to decu odusevljava sto znaju nesto sto ne zna ni njihov tata.
Gorstak Gorstak 19:46 24.01.2008

Re: Milutine, imam pitanje

mariopan
Spiridone , posto nema Milutina , evo i ja mogu da ti odgovorim , kvalifikovana sam sasvim jer sam imala svoj vod i cetu kasnije.


mariopan,

sigurno u penziji?

Ja sam, kao i Spiridon, bivši panker pa mi razmišljanja išla na istu stranu. Nisam voleo ta okupljanja pa stariji naređuju, određuju... ma ko što reče Spiridon kao neki religijski kamp.

Sad kad si ovako lepo pojasnila iskreno jedva čekam da klinci stasaju da im kupim uniforme pa u šumu:)))

Ma radiš ti još na propagandi 100%. Vi izviđači se držite, ih:)))
Jednom izviđač uvek izviđač:)

P.S. A možda radiš u marketingu proizvođača uniformi?

mariopan mariopan 22:16 24.01.2008

Re: Milutine, imam pitanje

Sto posto sam u penziji ))0 ali veruj da te dane jos pamtim. Putovali smo mnogo , isli na takmicenja Avalu znam uzduz i popreko ali i Frusku Goru i gotovo celu bivsu Jugoslaviju. Ta putovanja bila su nezaboravna . Nista nam nije smetalo , putovali smo vozom , kao buljuk nasmejane decurlije. Isla sam u "sumsku skolu" kod Nrgotina i tamo smo naucili , prvo mi , sve sto cemo uciti male poletarce i pcelice a i ja sam tada isla u osnovnu skolu. Mi smo vodili te male i lakse nauce od nas.

koliko se deca osamostale jer ih postuju kada nesto urade o i to dobro urade pa ih se hvali i nagradjuje ..pa tamo razmazena deca trce da budu prvi u svemu. Zato kazem da je to dobar nacin i zdrav nacin da deca rastu.

Pozdravljam te buduci izvidjacki tata.)))
MilutinM MilutinM 23:31 24.01.2008

Re: Milutine, imam pitanje

Mariopan,

Hvala na pomoći. Lakše je kada me još neko "brani" nego kada se sam vadim.

Izvinjavam se na kasnim odgovorima. Ceo dan sam na sastancima.

Najpre, nije mi bila ideja da ovim postom veličam izvidjaštvo. Jednostavno, nekako su mi zajedno išle priče o pijanom šaranu koji sam pravio posle 25 godina, i ona o Kići.

U ovo današnje vreme, nije lako pratiti šta se sve dešava u svetu oko nas. Već smo na blogovima ovde zaključivali da se mnogo lakše "prodaju" negativne nego pozitivne priče. Tako je i sa izvidjaštvom. Ljudi nas i dalje vide kao "čopor dece obučene kao idioti koje vode idioti obučeni kao deca".

Medjutim, iznutra, stvari su baš onakve kakvim ih opisuje Mariopan. Mi smo jedna vesela, raspevana organizacija mladih (ne samo za mlade) u kojoj se baš lepo i pravilno odrasta. Da nije tako, i da sam imao druga iskustva, ne bih bio srećan što mi je i kćerka dobar izvidjač (pored nekih ostalih hobija).

Ono što se promenilo poslednjih dvadesetak godina je da smo stvarno sve manje samo u šumi oko logorske vatre, a sve više nudimo mladima sve ono što im je potrebno u procesu odrastanja. Tako se već odavno bavimo zaštitom životne sredine, mirovnim obrazovanjem (još 1996. godine smo preveli i oblavili najveći deo antirasističkog paketa Saveta Evrope "Svi različiti, svi jednaki", demokratijom i ljudskim pravima, borbom protiv SIDE i zdravstvenim obrazovanjem (uključujući polno odrastanje i polno prenosive bolesti), radom sa hendikepiranima, decom bez roditeljskog staranja...

Izvidjaštvo u svetu ima jaku duhovnu dimenziju. To se, u najvećem broju slučajeva, odnosi na izgradnju posebnog sistema vrednosti. U nekim zemljama, otišli su i u religiju. U nas, hvala Bogu, ne.

Uspeli smo i da se održimo kao jedinstvena organizacija. pored nekih minornih pokušaja početkom devedesetih da se formiraju Srpski pravoslavni skauti, mi i danas i dalje u organizaciji imamo i madjare na severu Vojvodine, i slovake u Kovačici, i muslimane (bošnjake) u Sandžaku, pa i naši izvidjači na Kosovu i Metohiji, kada god je to moguće, barem održavaju veze sa svojim starim prijateljima albancima. A opet, bili smo medju prvima koji su uspostavljali ili obnavljali dobre odnose sa sada komšijama u Hrvatskoj, Bosni i Sloveniji (da ne govorim o Makedoncima sa kojima veze nikada nisu prekidane).

Istina, u svakom žđitu ima kukolja, pa se i kod izvidjača s vremena na vreme pojave problemi. Što bi baš Kiča rekao, naša organizacija je idealna za idiote, mediokritete i kretene, oni koji nemaju ništa drugo u životu i drugde nisu ništa mogli da postignu. Borimo se, ali ne želimo ni da izgubimo nikoga i ne pomognemo svakome.

U svakom slučaju, dobra je ideja da barem jednom dodjete na neku akciju i pridružite nam se. Možda vam se i svidi.

I, da, imamo i pankere u organizaciji, verovali ili ne )))
MilutinM MilutinM 00:01 25.01.2008

E, ovo obavezno pročitajte

Možda nijedan psiholog neće uspeti da objasni zašto su izvidjači listom dobri ljudi. Tu nema pravila, nema recepta, tu postoji klima, nešto što formira i svest i savest, neka posebna toplina, neka lepa svetlost u očima.

Biti izvidjač, to znači u samom sebi biti zdrav, običan, praveden, sanjar, poeta i drug. U ovoj sveopštoj jurnjavi za egzistencijom, u ovim ekcesima koji tu i tamo zahvataju mlade, izvidjači su ona bela strana mladosti.

Čista strana mladosti!


Mika Antić, pesnik
izvidjač
Spiridon Spiridon 11:41 25.01.2008

Re: E, ovo obavezno pročitajte

Biti izvidjač, to znači u samom sebi biti zdrav, običan, praveden, sanjar, poeta i drug. U ovoj sveopštoj jurnjavi za egzistencijom, u ovim ekcesima koji tu i tamo zahvataju mlade, izvidjači su ona bela strana mladosti.

Čista strana mladosti!


Mika Antić, pesnik
izvidjač


zvuci lepo. Mislim da si u pravu.
mariopan mariopan 11:47 25.01.2008

Re: Milutine, imam pitanje

E, sad izvini sto sam se umesala ali nisam mogla da odolim da pohvalim taj pokret i da objasnim onima koji manje znaju...ali svima da kazem ...to sve sto ja znam bilo je odaaavno pa je bolje da vam o svemu tome napise Milutin . Ali ako sve to i danas pamtim kao najlepsi deo mog detinjastva ..onda to zaista vredi.
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 15:53 24.01.2008

pa, bre!

MIlutine, 9.097 karaktera!
Taman sam poceo da čitam , kad mi djavo ne da mira, pa reko ček da prvo vidim koliki ti je tekst, kad mi nije štrudla ostala u grlu... odoh prvo da je smažem, pa onda na šarančeta...natenane
MilutinM MilutinM 23:36 24.01.2008

Re: pa, bre!

Aleksandre,

prihvatam kritiku. Ali, jednostavno, nije moglo kraće.

I ja isto tako, kada vidim veliki tekst, jedino što mogu da uradim je da ga odštampam i posle polako čitam. Zato nekada kasnim sa komentarima.

A danas, bolje je čitati ovakav dugi blog nego iscrpljivati se politikom
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 16:00 24.01.2008

drugarstvo

MIlutine,
kada se u tako lepoj i opuštenoj priči, o jednoj lepo klopi, nađe priča o nekom čoveku o kome tek tako u nekolko rečenica sve kažete, onda taj čovek mora da je bio gromada od dobrote i da je danas srećan kad vidi odozgo da se i on našao na blogu. Takvi ljudi nas čine boljima....

A što se tiče šarana, mogu samo misliti kakav je, moj stric je postao alas iz hobija i tako da mi from time to time nekog šarančeta i uvek naglasi, "uzmi mali, takvog nema u ribarnicma".

preporuka
Jeremija Jeremija 16:35 24.01.2008

Vino

A koje vino ide uz pijanog šarana? Ono isto od kog se šaran napio? Samo ostatak iz te boce ili se može otvoriti još po koja od iste vrste? Može li crno? Ako može, koje? Zatim, šta se pije dok se šaran priprema, koja vrsta aperitiva, ako je vino, koje vino?
Vidim nisi dao savet po tim bitnom pitanjima, pa je recept malo kus.
Izgleda da Kićo vama mladim lavovima nije dozvoljavaju da pijete. Znao je, kao vrsni izviđač, da po važećoj zoologiji lavovi pripadaju rodu mačaka, a za mačiće je mleko. Ali Milutine, ti više nisi mladi lav, pa daj svoj lični pečat Kićinom receptu.
mariopan mariopan 16:52 24.01.2008

Re: Vino

Milutine , meni se cini da sam znala Kicu. Da li je nosio brkove ? A Tijesno je izmedju Zadra i Sibenika ? Tamo smo , cini mi se ako me secanje sluzi , upravo mi pripremili logor. Tada je to bila samo poljana na kojoj smo razapeli satore. Imali smo i radni zadatak da to mesto ogradimo. Kako vise nikada nisam tamo otisla da li je to mesto kasnije postalo pravi logor za izvidjace ? Pamtim samo u ceticama , zato sto je davno bilo , i vise one nase emocije , nevidjeno drugarstvo i posvecenost nego likove i bas mi je zao.

D odlazila sam u prostorije ( negde na terazijama ) i cini mi se da sam tamo vidjala Kicu ako je to on , sa gustim i lepim brkovima. Ne secam se ni ko je vodio nas odred toliko je vremena proslo. Pozdrav od bivse izvidjacice " Davida Pajica" ))
mariopan mariopan 16:58 24.01.2008

Re: Vino

PS da pojasnom , te godine kada je trebalo da podignemo logor mi smo iz Beograda posli u Zagreb i tamo se sastali sa Hrvatskim izvidjacima . Cekali smo ih da se okupe u Karlovcu pa smo taj logor ( za sve izvidjace ondasnje Jugoslavije ) mi zajedno pripremali, to nam je bio zadatak , mada smo imali i da ucimo decu iz nasih ceta sve ono sto smo mi naucili u "sumskoj skoli ' u Negotinu. E , ko bi decu naterao na nesto ako ne moraju a more je tu i ceo dan smo na plazi..pa smo taj radni zadatak poslednjih dana svi udarnicki uradili a pomogli su nam i mestani. pamtim to vreme kao najbolji deo mog zivota , mislim da i danas ne postoji bolji nacin da deca nauce sve lepe stvari ..pre svega drugarstvo.
mikimedic mikimedic 22:47 24.01.2008

Re: Vino

E sad me je tvoj post Mariopan podsetio na onu jednu pesmicu koja mislim da se vrtela mozda mesec i kusur dana a ide otprilike....

Vozovi vlakovi svi nasi mijesani brakovi.... neka mi neko pokaze znak... gde voz se pretvara u vlak....

pozdravi svim scoutima od milana, mariopana i nadalje....

great minds think alike.
MilutinM MilutinM 23:39 24.01.2008

Re: Vino

A koje vino ide uz pijanog šarana? Ono isto od kog se šaran napio? Samo ostatak iz te boce ili se može otvoriti još po koja od iste vrste? Može li crno? Ako može, koje? Zatim, šta se pije dok se šaran priprema, koja vrsta aperitiva, ako je vino, koje vino?


Jeremija,

ja, nažalost, nisam ljubitelj vina. Ali, čini mi se da malte ne svako može uz ovo jelo.
MilutinM MilutinM 23:44 24.01.2008

Re: Vino

meni se cini da sam znala Kicu. Da li je nosio brkove ? A Tijesno je izmedju Zadra i Sibenika ?


Nažalost, ovde nemam dobru Kićinu sliku. Probaću da nabavim i pošaljem vam.

Da, Tijesno je (bilo) negde izmedju Šibenika i Zadra, na mestu gde mali most spaja kontinent sa ostrvom Murter.
dunjica dunjica 18:49 24.01.2008

Milutine,

veoma lijep tekst, izaziva mnoga sjećanja. A Kića, čini mi se, jedan od onih ljudi koje bih svakome poželjela da mu bude pri ruci, pogotovo u nježnim godinama odrastanja. Jedan od onih ljudi, zaključujem iz posta, koji neminovno ostavljaju neizbrisivi trag na onome što jesmo i kakav nam je vrijednosni sistem.

A za recept posebno hvala! Rođena i cijeli život živeći uz neku "veliku slatku vodu" (Drava, Sava, Dunav, Rajna, Neckar, Bosna, brandenburška jezera i Spree,...), veliki sam ljubitelj slatkovodne ribe. Koju, uzgred, do sada nikada nisam spremala. Eto prilike!
Gorstak Gorstak 19:27 24.01.2008

Re: Milutine,

dunjica
veliki sam ljubitelj slatkovodne ribe. Koju, uzgred, do sada nikada nisam spremala

Od svih riba najlakše se sprema prase.
A i ukusnije je.
Ima li šta lepše od jednog osvežavajućeg prasenceta?

Ma dobro de, dobra je i riba. Nego se zavitlavam:)

Pozdrav
dunjica dunjica 22:00 24.01.2008

Re: Milutine,

Gorstak
dunjica
veliki sam ljubitelj slatkovodne ribe. Koju, uzgred, do sada nikada nisam spremala

Od svih riba najlakše se sprema prase.
A i ukusnije je.
Ima li šta lepše od jednog osvežavajućeg prasenceta?

Ma dobro de, dobra je i riba. Nego se zavitlavam:)

Pozdrav


Ili što bi rekli moji Slavonci:
Nema ptice do prasice. Je l da?

Ja ipak ostajem u šaranskoj frakciji ;-) Pozdrav!

PS A ni prase nisam spremala. Valjda zato što je moja mama bila neprevaziđena kuharica, po mom sasvim subjektivnom mišljenju.
Gorstak Gorstak 22:22 24.01.2008

Re: Milutine,

dunjica
Valjda zato što je moja mama bila neprevaziđena kuharica


Čekaj sad! Kako to?
Pa zar moja mama ne kuva najbolje?
dunjica dunjica 11:03 25.01.2008

Re: Milutine,

Gorstak
dunjica
Valjda zato što je moja mama bila neprevaziđena kuharica


Čekaj sad! Kako to?
Pa zar moja mama ne kuva najbolje?


po mom sasvim subjektivnom mišljenju.
denistz denistz 02:57 25.01.2008

Pijani šaran na Kićin način

UF, moj Milutine što nas ti bacaš u nostalgične provalije.........
Imao sam čast da upoznam Kiću, ali i da ga nisam upoznao tada, kroz ovaj tekst znam sve o njemu.U izviđačima sam 29 godinu-a imam svojih 36, i ovo je možda jedan od najboljih tekstova koje sam pročitao o izviđačima, a pročitao sam zaista mnogo.
Svi vi koji nam pomažete ovakvim afirmativnim pisanjem HVALA jer u današnjim turbulencijama, sklonjeni smo u marginu, ali NEMA PREDAJE.Vjerujem da ću do kraja života biti izviđač, kao i Kićo spreman da se sklonim na vrijeme od nadolazećih lavova i lavica.
Ostajte zdravo do sljedećeg pisanja.....
DusanJ DusanJ 20:50 25.01.2008

Kica

Dragi moj Sile,

Izgleda da starimo. ili sazrevamo....
Divan emotivan tekst. Kica je bio nas drug, tata .... i secamo ga se uglavnom kao prijatelja iako je imao i on svojih momenata ali ....
Ja sam ga sreo prvi put u Tijesno veravatno 1973. Posle znas, sedenje u njegovoj kancelariji, planiranje promena, bilteni ..... Ma bilo je zabavno i poucno. Bilo bi jos bolje da nije bilo sitne seljacke politike koja je verovatno i dalje prisutna u Savezu Izvidjaca. Bilo bi super da nije bilo i moralno politickih i partiskih direktiva. Secam se pred kraj moje aktivnosti u izvidjacima kad Kica negde 1983 godine rece "E sad smo resili sve probleme, ugradili smo lik i delo druga Tita u program izvidjaca" ..... hmmmm Ma nisam ja bio napredan nego nisam podnosio direktive "odozgo". Znam da ni Kica nije to radio sa voljom nego sto se moralo. Bio je on malo i politicar(sto ja nikada nisam mogao da budem).
Danas su neka druga vremena. Nove ljude u organizaciji ne poznajem a starih vise nema. Ostale su samo uspomene. Hvala ti sto si me podsetio na stare dane.

Tvoj Bule

P.S. Ko je ovde pitao "Da li je Kica nosio brkove?" Znam da nije a jedini iz "onog" doba sa brkovima bese Toma Predojevic.... ako ne gresim. Ko se seca bolje nek me ispravi.
MilutinM MilutinM 22:05 25.01.2008

Re: Kica

O, Bule, majstore,

baš se radujem što si ovde. Dobrodošao. Nas dvojica bi mogli mnogo toga da porazgovaramo o onom vremenu. Istina je, imao je i Kića svoje ne baš tako sjajne trenutke. Ko ih nema? Ipak, pozitivan učinak, a posebno prilika koju nam je pružao su sjajne. Pogotovo kada znam neke druge...

Da, ondašnji predsednik gradskog saveza je bio Toma Predojević, sa brkovima. Kao što već napisah, nemam ovde Kićinu sliku. Žao mi je.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana