Posle zime, stiglo nam je i rukometno proleće. Dugo ga nismo imali i svi oni, koji su na bilo koji način vezani za rukomet, uživaju u njemu. Posle srebra na Evropskom prvenstvu u Beogradu, kada je zbog Ilića i ostalih „Arena" bila četiri puta puna, stižu kvalifikacije za Olimpijske Igre, koje se igraju u Alikanteu (Španija) narednog vikenda. Šteta što pobedom nad Danskom u finalu pred 20.000 ljudi nije obezbeđen direktan plasman na Olimpijske Igre. Šteta i što je EHF promenio pravila pre par meseci, pa će Srbija morati u kvalifikacije za naredno EURO 2014 u Danskoj, iako bi kao najbolje plasirana posle „domaćina", ponela pravo da učestvuje direktno. Sada svi idu u kvalifikacije, osim domaćina.
No, da se vratim na Alikante. Reprezentacija je već tamo, trenira, igraće i prijateljski meč sa Čileom, koji stiže u Varaždin gde se igra još jedan kvalifikacioni turnir. Selektor Vuković je pozvao kompletno isti sastav u odnosu na Beograd, a pre nego dođe do pitanja, potpitanja i dilema oko imena, najvažnije je da su svi „srebrni" zdravi i pravi pred turnir sa Špancima, Poljacima i Alžircima (dve repke idu u London). Sa njima i Žarko Šešum, kojeg je neki idiot sprečio u igranju finala u „Areni", a koji se posle operacije oka vratio rukometu pre 20 dana. Sa zdravljem, stigle su i rode, donele devojčicu u dom Šešuma, a sina u kuću Toskića.
Tradicija prednosti domaćeg terena u rukometu je davno poznata i daj Bože da se prekine od EURO 2012. Ako zavirimo malo u prošlost, videćemo da Slovenci više nikada nisu igrali polufinale nakon srebra u Ljubljani na EURO 2004, kao ni Tunis posle četvrog mesta na SP 2005 ili Nemačka posle zlata na SP 2007. Ni Šveđani uskoro neće na vrh, posle četvrtog mesta na SP 2011 u svom Malmeu. Da li Srbija ima razloga da računa na nisku uspeha posle srebra u Beogradu?
Nećemo dugo čekati na odgovor. Dosta toga će nam otkriti Alikante. Prvi meč sa Špancima, koji su sebe već upisali na kartu Londona, gde će ta generacija imati svoj zenit sa kupljenim Šterbikom i verovatno Laslom Nađom. London i SP u Španiji su dva takmičenja na kojima Španci idu na sam vrh, tu nema sumnje. Pored njih, jedino Francuzi i Danci mogu do zlata u narednih nekoliko godina. Poljaci traže osvetu za Beograd, kada su lako pali, kao i uvek kada igraju protiv domaćina. Nemaju „ono". Iskusna je to ekipa, dosta dobrih imena, ali bez sveže krvi. Ovoga puta će imati Šmala na golu i Lijevskog na desnom beku, ali opšte je mišljenje da su Poljaci svoje „odigrali", što ne znači da i dalje ne mogu da se skupe i odigraju fantastičnu utakmicu, dve. Oprez...
Ni Alžirci nisu za potcenjivanje. Imali smo muke sa njima na SP u Švedskoj, pobedili sa golom razlike, jedva. Laki su na nogama, borbeni, igraju te divljačke odbrane, na koje svaka priprema pada u vodu. Dolaze nam kao treći, poslednji rival, što opet može da bude opasno zbog našeg mentaliteta.
Naša reprezentacija je skup više generacija. U njenom formiranju nije bilo nekog plana, ni preterane selekcije, a to pre svega zbog tri selektora, koji su se promenila za pet godina (Cvetković, Hasanefendić, Vuković), pa i razlaza sa Crnom Gorom od pre pet-šest godina. Upravo bi plasman na OI napravio kontinuitet iza koga bi sistem mogao da usledi. Tada bi Vuković sa novim četvorogodišnjim ugovorom, koji mu je ponuđen, mogao na miru da isplanira čitav olimpijski ciklus, isprati neke starije reprezentativce, ubaci neke mlađe snage, napravi mesto za njih i projekciju razvoja i rezultata. U uslovima kada je svako veliko takmičenje bila „omča oko vrata" selektora, negde je i prirodno da se nije vodilo računa „šta će biti sutra".
Srbija nema mladu reprezentaciju. Dok kod Danaca (Hansen, Landin, itd) klinci od 20-23 godine vode glavnu reč, mi u reprezentaciji i nemamo igrača mlađeg od 24 godine (epizodista). I druge reprezentacije imaju tendenciju da „prave mesto" za mlađe snage (Hrvatska- Duvnjak i Štrlek, Francuska - Akambre, Švedska - Du Ric, Karlen). Serija dobrih rezultata bi i ovom stručnom štabu dala kredibilitet da „formira" a ne „sakuplja".
Proleće je donelo lepše dane i za ženski rukomet. Kapiten, Andrea Lekić, uvrštena je u izbor za najbolju na svetu od strane IHF-a i tamo zauzela četvrto mesto. Pored četvrte na svetu, i naredna generacija „srednjih bekova", iznedrila je Kristinu Liščević (Mec), koja je uvrštena u izbor za najbolju mladu igračicu EHF Lige šampiona ove sezone. Reprezentacija je odigrala dobar dvomeč sa Rumunijom, pobedila i izgubila sa po dva gola razlike, plasirala se na Evropsko prvenstvo u Holandiju. Već naredne godine, čeka je i Svetsko prvenstvo u Srbiji. I tu je sve moguće, pa i borba za medalje. Juniorke su prošle godine osvojile četvrto mesto na Evropskom prvenstvu.
Proleće 2012, donelo je i petogodišnjicu rada Balkan-Handball.com, jedinog rukometnog sajta u Srbiji i jednog od retkih u regionu, koji je svih ovih godina imao svoj put bez obzira na uspone i padove srpskog rukometa. Kao urednik, sa ponosom mogu da predstavim i dokumentarni film na osnovu koga možete saznati nešto o tom našem poduhvatu.
Rukomet na Olimpijskim Igrama? Blizu smo...