Ovako su to javili: Glumac Milenko Zablaćanski (52), koji je teško povreden u saobraćajnoj nesreći 5. januara kod Čajetine, preminuo je juče u 17.05 sati na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.
Biće komemoracija, i prigodne govore će drzati važni ljudi, i Milenkove kolege i saradnici, kao što i priliči čoveku kakav je Milenko bio. Pomenuće i brojne predstave koje je postavio, i one u kojima je igrao, i glumačka ostvarenja, i televizijske serije, i likove koje je igrao, sve kako priliči i kao što Milenko istinski zaslužuje.
I najzad će ga, zaslužnog gradjanina Milenka Zablaćanskog, ispratiti uz vence, i počasne salve.
Bili smo drugari, Milenko i ja. Drugovali smo u ono vreme kad se u Srbiji živelo životom nedostojnim čoveka, kad su rad i život bili bezvredni. Bila su teška vremena, a Milenko je igrao u dve ili tri predstave dnevno.
Dok su ljudi proklinjali mrak, on je palio svetla pozornice, i igrao, izmotavao se, šalio, smejao se i bio radostan. Pravili smo planove za budućnost moj drugar Milenko i ja, za buduće predstave, ja samo kao sagovornik mom inspirisanom drugaru. Ljudi prežive teška vremena na različite načine, ovo je bio Milenkov. Radio je bez predaha i on je svakako najvredniji čovek koga poznajem.
Nekom prilikom smo razgovarali o jednoj strašnoj ratnoj sceni, i ja sam predložio da bi dobro bilo da se u pozadini čuju zvuci oružja i sukoba. "Ne", rekao mi je, "ne pucnjava. Teba da se čuje lepa muzika. Najstrašnije stvari se dešavaju uz lepu muziku".
Kad sam posle otišao, javljao mi je radostan da je dobio važnu ulogu, ili nagradu, ili da je postavio neku predstavu.
Ali mi nikad nije javio da je postao popularan i slavan.
I onda se ovo desilo.
Sve, kaze Jejts, sve se desava u bljesku svetlosti.
Nadao sam se ipak da će izvući, čekao bolje vesti, čitao njegovu knjigu "Ubačeni elementi" koju mi je poklonio. Iz nje mi je ispala ona slika gore, slušao sam Albinonija, raspitivao se, strepeo, i onda su javili da je Milenko umro.
Da je umro.
Grunule su oboe, i najstrašnija stvar se desila uz lepu muziku, Milenko je bio u pravu. I Cid Corman mi je rekao
A
LIVING
You are here
to die and
that's what you
are doing.
I tada sam sasvim jasno i strašno shvatio Milenkov odlazak i da vise nisakim tako, nikad, drugovati neću.
Otišao je moj drugar, glumac i reditelj i pisac i otac i suprug, božiji covek, Milenko Zablaćanski. Neću biti tamo da ga ispratim, ali makar mu ovaj mali pozdrav dugujem.