Boris Tadic je vjerovatno najvise pominjana licnost u mnogobrojnim i raznobojnim kritikama vlasti u Srbiji. Neko ce reci da je to sasvim prirodno posto je doticni predsednik najvece stranke u vladajucoj koaliciji, ali i predsednik republike.
Doduse, prema ovoj drugoj funkciji, Tadic se odnosi kao maceha prema Pepeljugi. Od institucije predsednika Republike Tadic je stvorio, odnosno samo nastavio putem svojih predhodnika, kozmeticku tvorevinu podvrgnutu iskljucivo uskopartijskim interesima.
Koliko je Boris Tadic samo maskota vlastite partije, totalno politicki nemocan ne samo kao predsednik republike vec kao i sef partije , pokazuje poprlican jaz izmedju onog sto govori i onog sto je stvarno stanje stvari.
Dok Tadic govori o vaznosti uredjenja drzave gdje reforma pravosudja jeste alfa i omega svake uredjene drzave, sama reforma kao i pravosudje, duboko su u korupcijskom blatu.
Ministarsttvo pravosudja, treba li pominjati, je pod feudom Demokratske stranke gdje ocigledno njen predsednik nema moci bilo sta sustinski da promjeni il' pokrene sa mrtve tacke.
Da ne pominjemo EPS kao skolski primjer monopola i korupcije koji je, treba li nas cuditi, pod cvrstom partijskom sapom upravo Demokratske stranke, stranke u kojoj je Tadic toboze njen neprikosnoveni lider.
Premijer Cvetkovic, cija je inertnost mnogima lakmus papir Tadiceve politicke moci, je reagovao na izvjestaje danas pokojne Verice Barac, kao sto danas reagujemo na lanjski il februarski snjeg.
Vlada inertnog srpskog premijera, koji je pod cvrstom rukome DS, al' ocigledno ne i Tadica, iskljucivo reaguje kad se izvjestaji pomenute Verice Barac stave u kovertirana pisma sa adresom iz Brisela.
Sa druge strane, pragmaticnom Briselu je tako nemocni Tadic, il' nesposobni, sasvim svejedno, dosao kao kec na 13.
Nije prvi put da EU poklanja statuse kandidata svojim potencijalnim clanicama EU bez vidljivih i iole ozbiljnih reformi. Zazmurice Brisel i na oba oka ako treba, isfingirati vlastite izvjestaje o toboze uspjesnim reformama Beograda koji ce zauzvrat pokazati kooperativnost po pitanju Kosova.
Tako dolazimo u paradoksalnu situaciju da Tadic, sasvim tacno, govori da samo ekonomski jaka i uredjena Srbija moze da se uspjesno bori za svoje nacionalne interese dok upravo tako neuredjena i korupcijom unistena Srbija pod vodstvom nemocnog Tadica nije u poziciji da izdejstvuje autonomiju za Srbe, a kamoli nekakvu podjelu.
Tesko je shvatiti zasto je Tadic prihvatio da bude maskota partije, maska iza koje se kriju i djeluju stvarni gospodari DS, kriminogeni/ financijski interesi, kojima je najmanji interes da Srbija postane uredjena drzava jer uredjena drzava znaci kraj njihovih zarada, a mnogima i zatvor.
Za koju to cijenu Tadic prihvata da samo pred TV kamerama, pukom, smrznutim kokoskama i kravama muzarama, nosi odjelo predsednika dok je sustinski odavno ostao go , tesko je reci.
I onda Tadic, cisto da razbije monotoniju nemoci, lupne sakom o astal i veli : reci cu vam kad ce biti izbori , reci cu vam sutra, prekosutra, nakosutra Il' mozda i danas.
Koga briga za institucije drzave, za continuitet redovnih izbora il' slicne trice. To je bilo bitno samo onomad kad je Tomo oblaciopidzamu, sad vise nije.