Večeras, u emisiji OKO, pojavila su se predstavnici dva stožera vlade, koji su kao poslednji diletanti govorili o poreskom sistemu. Toliko šupljiranja je teško sresti na jednom mestu u tako kratkom vremenskom periodu o tako važnoj temi. Njihova nestručnost i nerazumevanje, i njih i svih njihovih kolega, su nas koštali preko 250.000 radnih mesta od 2008.godine do danas
Ako niste gledali, emisiju možete pogledati
ovde.
Kada toliko pristojnosti nemate, da sa toliko malo godina, iskustva i toliko malo znanja, zauzmete tako važnu funkciju kao što je državni sekretar u Ministarstvu finansija, onda ja, kao poreski obveznik , građanin i roditelj, nemam nikakve obzire da vas ne nazovem pravim imenom: diletant za poreski sistem. Ja vas tako i ne bih zvao, da od vas, i vaših kolega sličnih godina, znanja i iskustva, iz ovog i drugih Ministarstava, ne zavisi život svih građana Srbije, pa i moje dece. Ignorisao bih vas i promenio kanal. Ovako ne mogu.
Isto važi i za gospodina večitog kadra iz vrha večitih političkih partija koji bez ikakvog razumevanja ponavlja slogane svog partijskog šefa, čija je "ekonomska politika" zavila u crno celo društvo. I još ima toliko hrabrosti da citira studiju na kojoj sam radio za NALED.
Sram vas bilo. Obojicu. Bez dana iskustva u privredi. Preslušajte još jednom koje ste šupljikate izbacivali u ovoj emisiji.
U Srbiji je zapošljavati skupo. Šta to znači?
Prvo da odgovorim na makro nivou. Godišnje neto plate svih zaposlenih u Srbiji iznose oko 7.1 milijardi evra. Na ove neto plate, svi poslodavci, uključujući i državu, plaćaju još 4.5 milijardi evra poreza i doprinosa. Ukupan trošak za poslodavce iznosi oko 11.6 milijardi evra. Zapošljavanje je skupo zato što svi zajedno, za privilegiju da zaposle ljude, moraju državi da plate 4.5 milijardi evra godišnje.
Ovo iznosi oko 625 evra po stanovniku Srbije, odnosno oko 1.800 evra po porodici godišnje.
Onda na mikro nivou. Ako hoćete da se samozaposlite, recimo radite kao moler, ili programer, i nadjete posao da okrečite nečiji stan ili napravite web sajt, i pogodite posao na 300 evra, država će vam uzeti 120, a vama će ostati 180. Ako se prijavite i poslujete legalno.
Naravno, posledica je da se prijavljuju budale. A i oni koji su bili prijavljeni, odjave se. Pa zadrže svih 300 evra.
Ko ovo može da plati? Velika preduzeća, monopolisti i uvoznici. Oni postavljaju cenu onoliko koliko im treba.
Ko ne može da plati? Proizvođači, preduzetnici koji se samozapošljavaju, porodična, mala i mikro preduzeća. A njih je 95%.
Svi oni koji pozivaju na to da treba pooštriti naplatu poreza i doprinosa, ne razumeju o čemu govore. Na minimalac od 180 evra, ne može se uterati namet od 120 evra. Zato što je nerazumno, zato što je nemoralno.
Ako neko obrađuje zemlju, i hoće da ima zdravstveno i penziono, mora državi godišnje da plati oko 1.400 evra. Rezultat? Sva poljoprivredna gazdinstva su u sivoj ekonomiji. Gotovo niko nema ni zdravstveno ni penziono. Preko 400.000 ljudi.
U Srbiji je posedovati jeftino. Šta to znači?
Svi tajkuni, sve banke, svi privatizatori zajedno, godišnje na ime poreza na profit plate 0,3 milijarde evra. Ovde spadaju i firme uvoznici bebi opreme sa maržama od 50%.
Svi oni koji poseduju najvrednije nekretnine, a posebno vredno građevinsko zemljište, plaćaju ukupan porez na imovinu koji godišnje iznosi 0,2 milijarde evra. I zamislite, većinu od tog iznosa plaćaju građani, ne pravna lica. Na sve ono silno zemljište uz autoput ne plaćaju nikakav porez.
Ovo iznosi oko 28 evra po stanovniku Srbije, odnosno 80 evra po porodici godišnje.
Šta još ubija zapošljavanje u Srbiji? Zakon o radu.
Zakon o radu, kao i ostatak našeg društva, je podešen za zaposlene u državi i u javnim preduzećima. Njih je preko 750.000. Od ostalih 1.100.000 zaposlenih, 400.000 su preduzetnici (samozaposleni), a 320.000 u mikro i malim preduzećima. sa prosečno 3-4 zaposlenih po preduzeću.
Kakvog smisla ima otpremnina za samozaposlenog programera koji zaposli pomoćnika? Još ako pomoćnik ima 30 godina radnog staža, otpremnina se plaća za svih 30 godina, bez obzira koliko je bio zaposlen na novom radnom mestu. Ili regres za topli obrok i godišnji odmor? U bilo kojoj od 90.000 malih i mikro firmi koje imaju po 4 zaposlena, uključujući vlasnika i obično njegovog supružnika. Porodične firme.
Ili poljoprivredna gazdinstva koja bi zaposlila nekoga.
Ko se napio pa ovo smislio?
I za kraj nešto i o "parafiskalim nametima" koji su toliko prirasli za srce perpetuum mobile ekonomisti i njegovom glasnogovorniku. Pa "citira" NALED" ovu studiju koja govori o 1.5 milijardi evra OSTALIH PRIHODA konsolidovanog budžeta države. U ovu cifru ulaze svi ostali prihodi države, od izdavanja u zakup, sudskih taksi itd. U ovu cifru ulazi i 0,45 milijardi evra lokalnih ostalih prihoda. Među njima su npr. i takse za registraciju vozila koje plaćaju fizička lica. A tu su i takse za isticanje firme iznose oko 0,05 milijardi evra, odnosno 50 miliona evra.
Nakon što je oborio na kolena budžet kome je nazovi decentralizacijom oduzeo 400 miliona evra prihoda i prebacio ga lokalu koji je novac sjurio u potrošnju, sada ide u nove radne pobede neverovatnim spotovima u kojima ne postoji stvar koju ne bi subvencionisao. Da građanima bude bolje i da država pomogne.
I NARAVNO da nije dobro da je broj različitih taksi prevelik, da su netransparentne, loše postavljene, da njihovo administriranje mnogo košta. I da treba pojednostaviti. I da taksa treba da bude naknada za uslugu, a ne zamena za porez, kao na primer taksa za isticanje firme.
Ali govorimo o 0,05 milijardi evra,a pored te cifre stoji 4.5 milijardi evra nameta na rad.
Srbiji treba poreska reforma. Treba rasteretiti rad, i opteretiti profit korporacija, imovinu korporacija i, jeste, PDV kao poslednja mera.
Ako nam je važna proizvodnja, izvoz, zapošljavanje, samozapšljavanje, porodične firme i poljoprivredna gazdinstva.
Ovi ljudi moraju da odu. Diletanti moraju da odu. Zbog moje i vaše dece.