Srbija ima instituciju kulture svetske klase. Srbija nema mnogo institucija bilo čega. Ti mladi ljudi su tako puni ljubavi prema svojoj profesiji i životne radosti. Zarazno je.
I prelepo. I nasmejani šef dirigent Muhai Tang koji je izgleda primio običaje domaćina pa se sa svima grli. I sama činjenica da čovek takve klase radi kod nas pokazuje u kojoj je klasi BGF.
Sa mladalačkom lakoćom, bez straha, su uveli publiku u svet Sergeja Prokofjeva. Ne morate da budete neki veliki znalac da bi uživali. Treba samo da otvorite čula i da se prepustite majstoru i njegovom orkestru.
Igrali su se kroz teške prelaze, pronalazeći i ritam i melodiju i tempo i dinamiku, kroz sve promene, od šapata do prepunog zvuka. A Prokofjev ne oprašta lako. Na instrumentu predivnog zvuka Boris Belkin je pokazao zašto je violina kraljica instrumenata, šta ume sa njom i kakav zvuk se može stvoriti u Kolarcu. Završio je Hor Obilić i mecosopran Jelena Vlahović. Moćno i magično.
Tako je lepo i inspirativno gledati sve te mlade ljude na putu ka svetskoj klasi. Ko zna. Možda se zapati i kod drugih. Tako bi bilo lepo. U svakom slučaju hvala. Tek onako što ste takvi kakvi ste. Život je lep. Beogradska filharmonija.
Ko se do sada nije sretao sa Prokofjevom, YouTube je odmah tu na klik:
Kad smo već kod muzike i mladih ljudi koji kod nas rade nešto novo i drugačije, za ovaj viked, podelio bih nešto što je Peca Popović podelio u jednoj TV reportaži sa gledaocima.
U ovoj našoj maloj patrijahalnoj sredini, čiju patrijahalnost sa velikom marljivošću čuvaju ponajviše žene, na brdovitom Balkanu, pojavila se jedna devojka čija svežina i nesputanost uliva nadu da ćemo se možda i promeniti. Na bolje. Without further ado, please wellcome Lady Jelena.
"Ako pođeš sa mnom sve što je moje je i tvoje, idemo u lov na šarene boje.
Želim da ti otkrijem čarobnu baštu prepusti se meni, pokreni tvoju maštu."
http://www.facebook.com/SasaRadulovich