Film| Kultura| Umetnost

[74] Intervju: Alehandro Hodorovski

bojan ljubomir jugovic RSS / 07.04.2012. u 17:10

 ‎F39_zps61a355fa.jpg" I'm very humble - I think I'm a genious."  

      U novembru prošle godine, Alehandro Hodorovski [Alejandro Jodorowsky] legendarni čileanski umjetnik jevrejskog porijekla - reditelj, scenarista, glumac, strip autor - bio je gost njujorškog Filmskog udruženja Linkoln Centra u čiju su čast priredili projekciju njegovog esid vesterna "El Topo", koji je svojim svakodnevnim šestomjesečnim prikazivanjem u njujorškom bioskopu Eldžin tokom 1970. i 1971. ustoličio kult ponoćnog filma. Originalni snimak, u tranjanju od  pola sata, interesantnog ali i vrlo zabavnog razgovora sa rediteljem u bioskopu Valter Rid [Walter Reed Theatre] dostupan je na zvaničnom Jutjub kanalu Linkon centra [link].

 F57_zps569d4a7b.jpg    Zbog svog izrazito ličnog i umjetničkog pristupa filmu, autentičnih ideja i poruka utkanih u vrhunski stilizovane, često bizarne, vizuelne predstave, meni lično Hodorovski spada u omiljene filmske autore (iako mi se "El Topo" nije dopao - film "Sveta Planina", pored Džarmuševih filmova, "Andreja Rubljova" Tarkovskog i Linčovog "Mullholand Dr.", je film koji gotovo uvijek mogu da gledam). Mada priznajem da sam bio na marici da izbacim neke dijelove - o psihomagiji i o komponovanju muzike - za blog sam ipak priredio prevod transkripta čitavog razgovora sa Ričardom Penom (čest član žirija na filmskim festivalima) kao i odgovora na pitanja koja je postavljala publika.

      Prije same projekcije, zamoljen od strane organizatora da se obrati publici, reditelj je rekao:

- " Veoma sam srećan što sam ovdje. Srećan sam što vidim da moj film još uvijek živi, što sam ja još uvijek živ, što svijet još uvijek postoji. Sreća. Zamolili su me da najavim film, ali na početku nemam ništa da kažem, jer se moj doživljaj ovog filma mijenja svakoga dana. Prošlo je mnogo vremena otkako ga nisam gledao na platnu tako da ću ga sada pogledati i nakon projekcije imaću mnogo toga da vam kažem. "

Ričard Pena: Alehandro, kada ste poslednji put gledali film "El Topo"?

- Večeras. [smijeh u publici]

F58_zps498f8bae.jpg     A prije toga?

- A prije toga se ne sjećam kad sam gledao. Na filmskom platnu ga zaista nisam gledao godinama. Gledao sam "El Topo" kada sam  30 godina nakon snimanja pravio remaster, kada sam bio u mogućnosti da priredim DVD izdanje filma. Sedmicu dana sam radio u laboratoriji kod Klajnovih, kod sina i sestre Alana Klajna [Allain Klein], koji je otkupio prava na prikazivanje filma. Bio sam tamo i radio sam remaster. Ne znam zbog čega me to pitate ali gledajući ga, shvatio sam koliko je moja priprema za snimanje bila nadrealistička.

Kada govorimo o scenariju, šta je od svega toga postojalo u njemu? Da li je zapravo sve to bilo zapisano u scenariju?

- Napisao sam scenario da bih dobio novac za snimanje. A onda sam mijenjao sve što sam mogao. U scenariju sam pisao o istoriji Zena, o osobi koja izlazi iz pećine. U to vrijeme imao sam Zen učitelja, japanca koji je živio u Meksiku i bio sam pod velikim uticajem te humanističke filozofije. Ali takođe i pod uticajem Nadrealizma. A činio sam i ludorije. Napisao sam scenario... Ali kada pišete scenario vaše zamisli nisu realne. Kada sam tražio lokacije za snimanje mijenjao sam scenario, kada sam tražio glumce prepravljao sam scenario, kada sam ustanovio da ću ja glumiti naslovnu ulogu promijenio sam ga, jer ja ne znam kako da jašem konja. Opis "Junak galopira s konjem" prepravljao sam na "Junak hoda pored konja." [smijeh u publici] I slične stvari. Mijenjao sam ga dok sam ga montirao. Film se mijenja sve do samoga kraja. Tek na kraju završite s tim.

F59_zps6d91735e.jpgZnam da se Vaša pozorišna trupa u Meksiku zvala "Panika". Teatar Panika?

- U to vrijeme [šezdesetih godina] kada sam bio u Parizu, sa dvojicom umjetnika koje sam volio, [Rolandom] Toporom i [Fernandom] Arrabalom osnovao sam umjetničku grupu koja se zvala "Panika" a potom sam tu svu produkciju nazvao Produkcija Panika ["Panic Productions"].

Ono što sam namjeravao da Vas pitam je - da li vidite vezu između onoga što ste radili u pozorištu sa onim što se pojavilo u Vašim filmovima?

- Da, vidim, jer sam režirao stotinu pozorišnih predstava - a prije toga u Čileu bavio sam se lutkarskim pozorištem, ekspresionističkim plesom, crtanjem, pisanjem poezije, stvarao sam pripremajući se i razmišljajući da izrazim nešto lično kroz filmove. Za mene, filmovi su bili umjetnost. Najveća umjetnost. Nikada nisam vidio film kao stvar ekonomije, kao industriju. Za mene filmovi su bili umjetnost namjenjena za muzeje a ne za bioskope. Pripremao sam se. Učio sam kako da osmislim kostim, scenografiju, kako da komponujem muziku, kako da napravim sve što je potrebno. Jer sam volio Leonarda, Koktoa... Želio sam da budem poeta, da radim film kao poeta a ne da budem sluga industrije, filmskih zvijezda; nisam želio da služim bilo kome. Želio sam da stvaram film kao umjetničko djelo, promišljajući, kao umjetnik. A ne da to radim zbog novca. Nikada nisam pomislio da ću da zaradim novac od filma, čak nisam nikada ni pomislio da će iko gledati ovaj film. Nikada! [smijeh u publici] Zaista! Čitav Meksiko me je u to vrijeme ismijavao, zvali su me "Ubica životinja", pitali su me "Gdje ćeš ti prikazati taj film? Ti si lud." Znate li da je ovako nešto u Meksiku, u to doba, bilo kao OVNI [špa. NLO] ? To je bio...

Leteći tanjir.

- ...leteći tanjir. Oni su pravili sasvim drugu vrstu filmova. A kada sam se ja pojavio s ovim... zamislite...

Da li je zaista ovaj film započeo svoj život u Njujorku?

- Da, u bioskopu Eldžin, to je tačno. Tada sam shvatio da ovaj film publika može da razumije. A ja sam u tom filmu radio sve što sam želio. Težio sam da u filmu prikažem, ne nešto realno, ljudsko; film je za mene bio sveta stvar, potraga. Duboko u sebi sam se pripremao da snimim "Svetu Planinu" [The Holy Mountain, 1973]. U tom filmu sam eksplodirao - radeći sve što sam želio da uradim. Ovdje, u "El Topu" ja još uvijek pričam priču. Pošto sam F40_zps55c72dfa.jpgga završio, rekao sam sâm sebi: - „Prestani da pričaš priče. To nije film. Svrha filma nije da priča priče. Film nije pozorište. Film je slika... Film je vizija! Boja. Film je umjetnost." Izvinite što pričam na ovakav način...

To što govorite je sjajno. Ali slika je i ovdje poprilično moćna.

- Ovo nije dobra kopija. [smijeh u publici] Ne, zaista. Na dobroj kopiji nebo je intenzivno plavo. Krv je crvena, naglašeno crvena. Izbacio sam većinu boja, da bi vidjeli samo crvenu boju. Sada ste navikli da to primjetite, ali u početku, vestern film je imao nešto istočnjačko u sebi. Imao je učitelja duhovne potrage. Znate li zašto sam napravio kaubojski film?

Da li ste voljeli vestern koji se [u to vrijeme] razvijao?

F42_zps029067b3.jpg- Sada ću vam reći istinu. Među nama govoreći. Prvi film koji sam snimio bio je crno-bijeli film "Fando i Lis" [Fando y Lis, 1966]. Tada sam stvarno uradio nešto, ne kao Bunjuel, nešto drugačije. Neko odavde je kupio film i prikazao ga ovdje. Želio sam da ispričam romantičnu priču ali sa nadrealističkim scenama prepunim nasilja. Ali nisam uspio. Bio sam gotov nakon tri dana prikazivanja u bioskopu. Film je bio zaista veliki promašaj. Niko od novinara nije želio da uradi intervju sa mnom, čak ni da izjavim da to nije moj film. Nisam dobio priliku bilo šta da kažem. Niko ovdje nije želio da razgovara sa mnom. Rekao sam si "To je to." Tri dana bio sam utučen, nosio sam svijet na leđima. Bio je to veliki neuspjeh. I Isus Hrist je bio mrtav tri dana. Četvrtog dana sam se vratio u život. Rekao sam: "Sledeći film ima da bude kaubojski i svi će doći da ga gledaju." [smijeh u publici] Potom sam se vratio u Meksiko i snimio kaubojski film. Mogao sam da snimim nešto drugo ali sam želio da uradim vestern. I dogodilo se ono što se dogodilo. I evo me ovdje, velika mi je čast biti ovdje.

Hajde da počnemo sa pitanjima gledalaca.

F50_zps5c4714de.jpg- Kako je Psihomagija uticala na Vaš stvaralački proces?

To je dobro pitanje jer sam ja izmislio Psihomagiju. Kako nešto što sam sâm izmislio može da utiče na mene? To je nešto što sam uradio u ovom filmu, ali mnogo više u "Svetoj Planini", postoji začetak te teorije, neke vrste psihoanalize, magijske psihoanalize. Ali ono što je uticalo na mene je bio rezultat svega toga. Počeo sam tako da izvodim performanse, slikam, radim pozorišne predstave. A onda sam si rekao: „Zašto da to radim pred publikom? Zašto sutra ne bih na jedan dan živio kao besmrtnik?" Probudite se, vi jeste smrtnik ali se ponašate kao da ste besmrtni. Ili zašto se sutra ne biste obukli poput Djevice Marije. Poput idiota. Pa ste čitav dan nekakav Idiot-Djevica Marija. Potom će vam se život promijeniti jer ćete imati nešto novo u sebi. I prije nego što se to počelo događati, improvizovao sam glumeći u stvarnom životu. Mnogo kasnije sam ustanovio da kada ljudi imaju psihičke probleme oni godinama idu kod psihoanalitičara. Godinama. Pet, deset, dvadeset godina. Ali psihoanalitičar ne uspijeva da izliječi ljude. Psihoanalitičar pomaže pomoću razgovora. Na primjer, ja sam žena i kažem: [oponaša glas žene] "Zaljubljena sam u svog oca. Želim da imam dijete s njim." [terapeut] - To sam otkrio radeći pet godina sa Vama. [žena, ushićeno] - "Da, jeste, to je moj problem! Šta da radim?!" A psihoanalitičar joj odgovara: "Stvarajte umjetnost. Slikajte. Uzvisite se."

      U stvari, on time ništa ne postiže jer je potreban čin, djelovanje. A onda sam otkrio da ukoliko želite da ubijete nekoga, da učinite incest - morate to učiniti. Morate to učiniti - ali samo... metaforički. [smijeh u publici] Ukoliko želite da imate dijete sa svojim ocem, ukradite njegovu odjeću i dajte ju svom ljubavniku da ju obuče, fotografišite lice svoga oca, stavite njegovo lice na lice Vašeg ljubavnika, vodite ljubav s njim i u trenutku ushićenja, ukoliko se, na primjer, Vaš otac zove Džon, a Vaš ljubavnik Viktor, ne govorite"Viktor" već [viče kao da doživljava orgazam] „Džoon!!!" [smijeh u publici] Na taj način ćete postići utisak incesta. Potom uzmite lutku,  nosite ju kao u stomaku devet dana i porodite ju, i tako ćete ostvariti svoj san iz djetinjstva. I eto, to je Psihomagija. Ali nikada nisam vidio ništa slično izvan filmskog platna.

Da li je film govori o Genezi svijeta ili o genezi umjetnika?

- Samo trenutak, izvinjavam se što moram da ustanem, ne mogu da razmišljam dok sjedim. Previše osjećam svoju zadnjicu, moram da osjetim glavu, jer kad osjećam zadnjicu ne mogu da razmišljam. [smijeh u publici] U filmu postoje četiri naslova, jer sam zapravo imao problem sa Unijom [filmskim udruženjem]. U to vrijeme, u Meksiku, mladi reditelj nije mogao da režira filmove. Trebao je dozvolu od Unije i starijih reditelja. Zbog toga, kada sam napravio film, imao sam ogroman problem. Ali postojalo je drugo filmsko udruženje, kratkometražnog filma. Dakle, nisam napravio dugometražni već četiri kratka filma. Ukoliko bih stavio četiri naslova mogao sam da režiram [dugometražni] film. [smijeh publike] Zbog toga imam naslove. A preuzeo sam ih iz Biblije. Potom sam podijelio film na četiri dijela. Sada mogu da sjednem.

F45_zps387d6370.jpgOvaj gledalac je primjetio da je film prepun religioznih i mističnih referenci i on je prepoznao neke od njih, poput kastracije Saturna [ u filmu "Sveta planina" ] Da li za Vas postoji neki princip koji objedinjuje sve ove religiozne predstave koje vidimo u filmu?

- To je poput Vašeg uma. Vi ste prepuni religijskih slika. Vi. Takođe, ispunjeni ste idejama o kastraciji, puni svega toga što imate u svojoj svijesti. [smijeh u publici] Ja sam umjetnik, ja stvaram cjelinu. Ja ne pravim komediju, ne pravim tragediju, ne pravim političke niti religijske scene. Ja pravim sve to. A na Vama je izbor, kao kad birate za sebe dio kolača. Moj film je cjelina. Cjelokupnost. To je ono što ja mislim da je umjetnost... Ne znam da li sam uspio da Vam odgovorim? Dakle, to je poput uma, svijesti. Svaka osoba vidi drugačije... Znate, ja nisam Hičkok. U Hičkokovim filmovima Vi znate kada... [postoji naracija i logička povezanost ] Hičkok Vas vodi. Ili 3D... 3D Vas ruši. To je kao falus. 3D je falus. Ide ka vama a Vi... [vidi prvu fotografiju]

Narode, zapamtite ovo. [smijeh]

- Nemam ja ništa protiv falusa. Ali zašto da mene siluju? Ah, kada se ovako zanesem... Šta je ono bilo pitanje? [smijeh] Izvinjavam se, sjetio sam se. Kada pravim film ne sugerišem publici emocije, prikazujem vam sasvim slučajno stvari i vi trebate da reagujete kako želite. Možete da se smijete, da budete bijesni ili tužni... Svaka osoba različito reaguje. To je ono što sam želio da postignem. Nisam želio da postignem željenu reakciju. Ne želim da vas silujem. Poštujem vas. Danas, pa čak i tokom cijelog mog života, umjetnici idu ka vama agresivno. Oni su prodavci. Prodajem vam ovo. Prodajem vam ono. Uzmem autobomil i stavim ga u kadar. Pogledajte kakav trkaći automobil! Ali pravi umjetnik ne dolazi vam na vrata. Prikazuje svoj film i pozove vas k sebi: „Dođite da pronađete sebe u mom ogledalu. Uđite unutra." Poput "Alise u zemlji čuda". Morate da uđete u drugi svijet. Ja ne prodajem. Dobro, ja razumijem da vi kao Amerikanci ne možete da to shvatite. [smijeh] Ma ne mislim na vas [koji ste prisutni], već u globalu.

Da li filmovi mogu da bace gledaoca u trans?

F51_zpsc5841b57.jpg- Mogu. To je nešto što sam želio da postignem. U ovom filmu ne. Umjetnost predstavlja kontinuetet. Nakon ovog filma, napravio sam skok u filmu "Sveta Planina" u kojem sam zaista želio da ukinem LSD i postignem efekat LSD-a gledanjem filma. To je ono što sam želio. Da proizvedem promjenu svijesti, moždane reakcije filmom. Umjetničko djelo, bilo koje, bilo gdje, ukoliko ne mijenja moj život i ne pokazuje mi put, za mene nije umjetnost. Umjetnost mora da liječi moju dušu, da mi pokazuje ko sam. Ko sam duboko u duši. Ali bez kritike. [Nečija] Umjetnost kritikuje i samo kritikuje. Dobro je kritikovati. Ali poslije mnogo kritike, morate reći: to je ono što kritikujem ali ovo je ono što jeste. Morate nešto da mi predate. Razumijete li to? To je ono što ja tražim od umjetnosti. Kada sam otišao u Luvr, vidio sam sve te silne slike i odjednom tu je bila Mona Liza. Posmatrajući sve te slike ja sam gledao na njih. Kada sam došao do Mona Lize - ona je gledala mene. To je Leonardova genijalnost. Ona je gledala u mene, slika je gledala u mene. A onda sam se upitao šta mi to ona govori i počeo sam da ulazim u nečiju dušu koja je bila tu. Izvinite što govorim na ovaj način.

Izvolite Vi, skroz tamo nazad. Pitanje se tiče muzike u filmu "El Topo" koja se ovom gledaocu jako dopala. On bi želio da zna koliko ste bili uključeni u komponovanje muzike kao i u pravljenje LP albuma koji su tada izašli u Meksiku?

- U izdanja ploča nisam bio uključen. Ali kako ne bih bio uključen u stvaranje muzike? Pa ja sam ju napravio. U potpunosti sam bio uključen. Ali priznaću vam nešto. Ako radim nešto - moram da sam stvorim i muziku. Ali ja nisam muzičar, ne znam kako da komponujem muziku. Rekao sam si - moram da izmislim metod uz pomoću kojeg ću komponovati. Izmislio sam mnogo takvih metoda i stvorio sam mnogo muzike. Pitaćete me "Koji su to metodi?" Na primjer, kažete mi da napravim valcer. Valcer ima definisan ritam. Onda ja kažem muzičaru: Odsviraj mi notu "la" u ritmu valcera. A onda slučajno na nekom mjestu ubacim drugu F53_zps4dac3ad8.jpgnotu. I potom mi to odsvira. Kažem mu da promjeni ovo, da izmjeni ono i imamo melodiju. Onda razgovaram sa osobom koja radi orkestraciju i kažem mu da upotrijebi ovaj ili onaj instrument, da to učini na ovaj ili onaj način - i tako stvaram muziku. Kako ne bih bio uključen?! Zato što pravim greške? Da bi ste bili umjetnik, morate da se usudite! Ne smijete da budete kukavica! Morate da se usudite. Ako pravim greške - ja ubijam svoj film. Kada sam snimao "Svetu krv" [Santa Sangre, 1989.] u kojem je glumio moj sin Adan koji je bio mali dječak, poput mog drugog sina u „El Topo", rekao sam mu: - "U životu te nikada neću tući. Nikada! Ali sada moram da ti lupim šamar. - "Zašto si to uradio?" - plakao je. „Zato što nikada ne smiješ da zaboraviš da mi ovdje riskiramo život." Sa svakim kadrom mi riskiramo svoj život. Takva je umjetnost. Kadar u umjetničkom filmu, što ne važi za komercijalni film, pokret kamere i sve što radite - vaš život, sve je tu. Stvarate poeziju, a ukoliko ona nije dobra - možete da umrete! Zaista možete da umrete! Kada kažem dobra poezija, ne mislim dobra za druge već da li je dobra za vas. Dobro za mene. Mora da bude dobro za mene. Ako nije dobro - ubiću se. A za druge ne znam. Kako bih znao da li je za druge dobro?

      Ali vidite, danas sam ovdje i zajedno sa vama gledam ovaj film. Dakle, nakon toliko godina. Prije koliko godina sam snimio ovaj film? Ne sjećam se. Prije četrdeset godina? Prošlo je četrdeset godina. Da li mislite da ćete za četrdeset godina ponovo gledati "Avatar"? Ma već ga zaboravljate! [smijeh publike] F55_zpsd0841f7b.jpgZnate li šta sam htio da postignem u filmovima? Želio sam da stvorim sliku koju gledalac pamti dok je živ! Borio sam se protiv zaboravljanja. U "Andaluzijskom psu" [„La chen Andalou", 1929.] tu je kadar oka koje sječe brijač. Do dan danas nisam zaboravio tu sliku. To je dobar film. [negodovanje u publici] Da, da, to je dobar film.

Pitanje glasi: Odakle Vaše vizije dolaze, da li iz snova...?

To je dobro pitanje. Ne bih da komplikujem odgovor. Koristim mozak. Jedna njegova polovina pripada intuiciji a druga raciju. Ja ne koristim ni razum ni intuiciju. Negdje sam između. Ovdje, sada, ja sanjam. Razmišljam i sanjam. Zato što je sve ovo takođe san. Za 5 minuta biće isto san. Moje filmske slike ne dolaze iz sna. One potiču od mog talenta. Zato što sam ja čitavog svog života bio umjetnik. Ja sam veoma skroman. Mislim da sam genije.

[veliki aplauz]

F54_zpsdd87e30a.jpgNe, zaista. Sa poniznošću. Kada gledam ovaj film pitam se kako sam to mogao izvesti? [smijeh publike] To nije moguće! Ja sam genijalan, ovo nije moguće! U filmu "Sveta planina" postoji momenat koji gledalac previdi jer je tako genijalan. U jednoj sceni ubijaju studente. Da bih to dočarao, bacao sam boju na njih. Jedna studentkinja ima na glavi cijevčice iz kojih šiklja boja. Kod drugog studenta izlazi voće iz rana. Sve je to vještački prikazano. Sve je umjetno, ali vi tu vidite Istinu. Upotrijebiću vještačku predstavu da bih gledaocu predstavio stvarna osjećanja. Da li razumijete šta želim reći? Ideje ne potiču iz snova ali... Mnogo godina sam radio na snivanju u budnom stanju. Sanjam, a u snu sam budan i svjestan sam da sanjam. To mi se dešavalo. To je dar. Ali ne svaki put. Nasuprot umjetnicima koji uzimaju iz snova i prave realnost, postoje i oni umjetnici koji uzimaju iz realnosti i daju snovima: [smirenim, hipnotišućim glasom] „Trenutno razgovaram sa vama da bih vam rekao da sanjamo. Ovo nije F46_zps17797ca6.jpgstvarnost, ovo je san. Hodorovski nije tu, on više ne postoji. On je duh. Vi ga pozovete i on izađe iz Nepoznatog i sjedi ovdje ali prije mnogo vremena Hodorovski je nestao. Ja sam neka druga osoba. Nemam ime, nacionalnost, godine, nemam pol, ja sam Biće. Postojim prividno, bez sjenki." Da li razumijete to?

[veliki aplauz]

Alehandro, mnogo Vam hvala što se se ponovo vratili u New York.

-----------------------------------------------------------------------------------------------



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

draft.dodger draft.dodger 18:00 07.04.2012

Prilažem...

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 18:47 07.04.2012

Re: Prilažem...

VideoProbava - odličan tjub kanal, Kurosava, Bergman, Bunjuel - hvala
Ivana Knežević Ivana Knežević 18:10 07.04.2012

Bas je prijalo

citati ovo, Bojane.

Razgovori o stvaranju i kreaciji umeju da budu tako naporni, prosto ti bude zao svakoga ko kroz to prolazi. Ovakav jedan impromptu nastup (kako sam ga dozivela) je bas dobar. Ili je prosto on dobar
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 18:36 07.04.2012

Re: Bas je prijalo

Baš mi je drago Ivana, da, slažem se. Meni su redovno najbolji i najomiljeniji dijelovi kada se umjetnici referišu na neke druge umjetnike koji su uticali na njih ili su voljeli njihova djela - ti mali putokazi silnice, smjernice, grananje... To mi je jako interesantno.
myredneckself myredneckself 22:31 09.04.2012

Re: Bas je prijalo

bljj
Meni su redovno najbolji i najomiljeniji dijelovi kada se umjetnici referišu na neke druge umjetnike koji su uticali na njih ili su voljeli njihova djela -


I meni, posebno muzički umetnici kao Lenon i Pink Flojd. Od tog kapiranja mi sve lepo oko srca. Bojane, hvala za intervju
Черевићан Черевићан 20:26 07.04.2012

предзнак

Posmatrajući sve te slike ja sam gledao na njih. Kada sam došao do Mona Lize - ona je gledala mene.


ходајући
ка меком звуку
умишљеног твојега зоова
где ја то закорачих ?

да ли
почетку игре
старе колико и свет
или сусрету трошном
што остаће сажет
у својој недокучивости,

шта ли си замислила
краљице игре ?


( Musée du Louvre , април 1975. )


састав Вам је,г. Јugovic - у, мамљив БРАВО , (али и захтеван ), упс.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 10:15 08.04.2012

Kraljica Igre

ходајући
ка меком звуку
умишљеног твојега зоова
где ја то закорачих ?

да ли
почетку игре
старе колико и свет
или сусрету трошном
што остаће сажет
у својој недокучивости,

шта ли си замислила
краљице игре ?


( Musée du Louvre , април 1975. )


Da, ta prirodna radoznalost i mašta umjetnika,
istančane osjetljivosti na svijet oko njih ali i
na stvaralaštvo prije njih - o čemu između ostalog Hodorovski
govori - meni lično je nešto jako jako blisko. U video postu
[60] poželio sam da upravo riječi, utisci Hodorovskog o Đokondi
budu adaptirani u titlu koji je ostao nedefinisan i slobodan za
maštanje ali osjećam da i ove vaše riječi jednako dobro pasuju.
Čak mislim da sam ih ranije pročitao!
Veliko hvala gosn Sveta!
docsumann docsumann 09:34 08.04.2012

hvala za ovaj intervju

i preporuka, ofkors.

ovaj je takođe interesantan i ne previše bajat (maj 2011.)



a evo ga i Zoran Janjetov gdje priča o stripu Technopape koji je radio sa Hodorowskim ...



bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 10:06 08.04.2012

Re: hvala za ovaj intervju

Odličan prilog, Dok! Nedavno u Vremenu - u tekstu posvećenom Mebijusu
- neizostavno je spomenut i sjajni Janjetov!

Rano jutros sam pogledao ovaj dokumentarac koji je linkovao mister draft.dodger
i odličan je, preporuka!
draft.dodger draft.dodger 10:27 08.04.2012

Re: hvala za ovaj intervju

Tarot i Hodorovski...

myredneckself myredneckself 22:34 09.04.2012

Re: hvala za ovaj intervju

Želio sam da stvorim sliku koju gledalac pamti dok je živ! Borio sam se protiv zaboravljanja. U "Andaluzijskom psu" [„La chen Andalou", 1929.] tu je kadar oka koje sječe brijač. Do dan danas nisam zaboravio tu sliku. To je dobar film. [negodovanje u publici] Da, da, to je dobar film.

Ovo sve je skroz istina

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana