Ne bih ja tu ništa dirao. Predizborna partijska soap opera hita ka svom zenitu. Uredno podgrejana svakodnevnim novinarskim, papirnatim i televizijskim, analizama. Da sam karakter kao što nisam, sve bih ja to na mute. Ali, ne da onaj stari mazohistički poriv. Jebiga, raslo se u Srbiji. Dosledan sam samo u jednom. Reklamne predizborne blokove eliminišem u sekundi. Doterao sam liniju bacajući se za daljinskim, ako mi nije baš pri ruci, tako dobro, da sad više ne mogu sebe da tešim u fazonu - Nema veze što je para sve manje, taman da se, što bi rekli, ufituješ za proleće!
A od proleća, sve do pre dva sata - srednji prst, šipak i onaj organ. Pali peć u aprilu i oprosti se od ideje da ćeš tokom toplih meseci da se ratosiljaš zimskog duga za struju. A, narod voli sunce. Svi se doteraju koliko mogu i u Knez Mihailovu. Posle kažu da su korzo i matine - običaji prošlosti. Nikako. Romantični ljudi i danas. Ili samo željni kakve takve lepote.
I štandovi se postavili. Kod mene u Nušićevoj - Dveri. Stari znanci među blogerima sad će da se valjaju od smeha zbog ove koincidencije slučajnosti. Dele samo letke. Mlada su partija. Slabe donacije. Tajkuni nezainteresvani. Bar ne još uvek. Zdrava porodica - zdravo društvo, tako nešto piše. Sve je to lepo ali meni odmah u glavi Hitler i nacija koja puca od zdravlja, teška srca gazeći po kostima nezdravih među svojima. Što se mora nije teško. U Knezu prvI Đilas. Njegovi dele boje za jaja. Ti njima potpis oni tebi kolor. Sve nijanse osim ljubičaste.
Jer, Čedini im odmah za leđima. Oni dele i frabu i jaja. Isključivo - ultra violet. Ja još davno čuo da je to boja koja inspiriše na suicid. Glasače, ovom prilikom. Sad mi je i slogan Istina skroz na mestu. Ni trunke foliranja. Kad čujem budućnost, Beneton, razbijanje pantokratije, Evropa i još vidim one, od snimanja namučene krave, postajem agresivan. Bolji život dobro varim, jer računam da ću lakše podneti parolu od tri sekunde nego 19834.reprizu serije. Ne gledam, al' me grebe zbog TV pretplate.
A, u međuvremenu, raspredanja a la Olja Bećković čiji su glasači razočarani i šta znači svaki pridev u parolama i sloganima kada je izdvojen zarezima a šta kada je samo nalepljen na imenicu, da li su savetnici omanuli ili uboli poentu, te ko će s kim nacionalno da se miri posle izbora sve za našu sreću kalemeći happy end na kraj tragedije - to je zabava za dokone, zadrte, naivne i mazohiste.
Ima me tu, ali sve što vidim iživim među svoja četiri zida. Onako preporučljivo pederski. Jedino o čemu moram da se izjasnim je to da su grafiti VUČIĆ KURČIĆ, taj neformalni, smooth deo kampanje, glupost. Em ne može da se proveri, em za politiku irelevantno sve i da je tako. Samim tim nije adekvatan odgovor na ono staro, takođe grafitsko ĐILAS TAJKUN, čini mi se da je tako zamišljeno.Jer, o tom drugom može da se diskutuje i relevantno je za izbore. Montaža Tominih izjava o Evropi pre i posle rukovanja sa Oli Renom i razvoda od Šešelja, a u režiji "Boljeg života" - to jeste dobar trik pa zvalo se i negativnom kampanjom. U Srbiji se nikad nije igralo fer pa ušećereni spotići nalik na arhajski JUL JE COOL, izazivaju grčeve i do tada nepoznatu ljubav prema Saši Popoviću.
A, vi, svi na partijski happy hour u Knez Mihailovu. Malo boje od Đilasa, malo jaja od Čede i smanjen trošak za Uskrs. I ne preterujte. Lekari ne preporučuju više od četiri jajeta nedeljno čak i kada je Bogu drago.
Ja bio i snimio ponešto za vas. Kao pravi hroničar zbilje u slici i reči.
Blogeri, Srećni vam praznici!
ps
Srbijanka, volim vas!