Život

WHY

mikele9 RSS / 14.04.2012. u 00:24

Kako, zašto, zbog čega…iz mog života iščezoše prijatelji, drugarice i drugovi, pa i najbliži, braća, sestre...? Ne, ne mislim, daleko bilo, na smrt koja ih nepovratno i zauvek odvodi iz mog (i njihovih) života, ne, nego na iznenadno, ničim objašnjivo, totalno prekidljivo i neopozivo kidanje svih veza i bilo kakvih kontakata. Muk! Tišina! Neodaziv! Nije to pandemija, nije ni epidemija, tek sporadični slučajevi, nekoliko, a i to je mnogo! I ne dešava se istovremeno, u istom trenutku, danu, mesecu, godini, ne, prvi takav slučaj se desio pre skoro dvadesetpet godina, drugi pre oko dvadeset, treći ima tome šest, sedam godina , četvrti najteži, najbolniji, ma svi su najteži i najbolniji, pre skoro godinu dana. Ni u jednom slučaju nisam skrstio noge i ruke, kao zabole me, ne, pitao sam, hteo da razgovaram, želeo da razjasnim, da saznam razlog…

Za neke slučajeve bilo je potrebno da prođu godine, da bih makar posredno, preko rekla-kazala, samo u jednom slučaju direktno u lice, saznam šta je po sredi, zašto, kako, zbog čega… jedan je i dalje nerazjašnjen, u zoni sumraka!

U prvom slučaju, na sceni je bila totalna iskompleksiranost spram mene, koja se vukla a da je nisam primećivao, skoro četrdeset godina! Potpuno bezrazložna, iracionalna ali koja je na moj pokušaj da se objasnimo, rezultirala strahovitom mržnjom koja je izbijala iz očiju, iz svih delova tela i uma. Dugo sam bio poražen, danonoćno sam preispitivao svaki svoj postupak, delo, prisećao se reči koje sam izgovarao…aja, racio ne pomaže kada je na drugoj strani osoba koja živi u svom svetu, koja je sebe izgradila kao jedinu bezgrešnu osobu na ovom dunjaluku. Džaba što sam svestan i znam da mu je to odbrambeni mehanizam, puževa kućica, kula od slonovače lošeg kvaliteta, lažne slonovače, tu pomoći nije bilo, nema je i neće je biti.

U drugom slučaju, povod je bio bizaran, čak besmislen! Jedna naivna, bezazlena, ni u kom slučaju povređujuća, rečenica, izletela, dobila krila i pretvorila se u aždahu! Prijateljstvo od rane mladosti, raskinuto je očas, puklo je kao mehur od sapunice! Počela je da prolazi pored mene kao pored Turskog groblja, a ulazila je kod nas kao u svoju kuću, vrata nikad zaključana, jednom nas je iznenadila i zatekla u ljubavnom zagrljaju i sad odjednom! Kad utuvi nešto sebi u glavu, drži se toga kao jedine i najistinitije istine, sve okolo je mrak. Gušena i davljena od razvedene majke, gušila je sve oko sebe od kad je znam. Muževe, prijatelje, čak je i rođenu ćerku naterala da pobegne na drugi kraj sveta. Spasila je, odnosno, spasila se, mislim ćerka. Iako sam to sve znao, naše prijateljstvo nije trpelo zbog toga, imali smo hiljade drugih razloga dovoljnih za druženje. Nisam je video sigurno dve godine iako stanujemo zgrada do zgrade. A i kada sam je sreo onomad, posedela, omršavila, priča sama sa sobom, usamljena, bilo mi je žao. Iako sam je odavno preboleo, a nije bilo lako, često mi pred mentalne oči i sad dođu, i sve u boji, slike iz doba našeg prijateljstva i drugarstva.

Treći slučaj, do pre pola godine, bio mi je potpuno nerazumljiv, uostalom kao i prethodna dva, bar u početku! Onda do mene dopre objašnjenje. Voleo sam je kao rod rođeni! Ona kod nas, mi kod nje, nerazdvojni, ona i ja išli zajedno po likovnim kolonijama, vodao je i fotografisao, bila prvi put, ispred Svetog Stefana, Miločera, po Budvi… ona mene u Savincu… za svoj n-ti rođendan, setila se moje priče, sećanja na prabaku, napravila pečenu gusku punjenu suvim šljivama i orasima i pride sos od višanja! Razlog! Trač, ogovaranje. Nije došla i rekla: A zašto ti nisi… a jesam i ne jednom! Poverovala zlima. Nešto mislim, da li je sve među nama bilo laž! Sa moje strane nije, i danas sam tu za nju ako joj budem potreban. A možda sam joj dosadio, dosadio joj je moj sirotinjski, jedva preživljavajući život, iako nikad nikoga nisam time opterećivao, znala ga je do tančina i odrekla me se, bilo joj je tako lakše. Bolelo pa prošlo. Kad se sretnemo, pozdravimo se ili se napravimo da se ne vidimo.

Četvrti slučaj, najsvežiji i verovatno zbog toga a i ne samo zbog toga, do bola nerazumljiv, neobjašnjiv… Do pre godinu dana, svaki dan javljanje, razgovor, sitnice, krupnice, šalili se, ozbiljno razmatrali ovo i ono, ni sa kim toliko intenzivan i skoro svakodnevni kontakt! Imao sam utisak, i obostrano neophodan i potreban! Za nekoliko dana biće godina, desi se kurzschluss! Kao grom iz vedrog neba! Od tada do ovog trenutka, ni reč! Prevrtao sam se i izvrtao kao rukavica, zvao, pisao: Kaži mi o čemu se radi, moraš da čuješ i moj odgovor, moj stav, moje mišljenje, ako je do mene, ako sam grešan, kaži mi, pa makar se nikad više ne čuli ali samo kaži! Posle neodgovora, shvatim da govorim zidu. Doneo odluku. Trajni prekid! Zašto? Ne znam. Da znam, da mi je makar rečenicom odgovorio, znao bih na čemu sam i ne bih se pravdao, posipao pepelom… prihvatio bih, ma i na svoju štetu. Ovako, njegovo ćutanje me kruni, svakog dana s mene, kao sa stare neodržavane kuće malter, otpadaju, mrve se u prašinu delići mene.

Verujem da nisam usamljen u gubicima ove vrste ali me to ni malo ne teši. Nisam ja bezgrešan, bez mana ali! Drugarice, druže, prijateljice, prijatelju, sestro, brate, kaži mi, pljuni mi svoju istinu u oči, suoči me, prebaci mi, zameri mi, izgrdi me, uradi bilo šta samo nemoj da ćutiš! Protiv toga nema leka!

P.S. Konfučije: Voli svoje prijatelje sa svim njihovim manama a mrzi svoje neprijatelje poštujući njihove vrline.



Komentari (112)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miloradkakmar miloradkakmar 00:41 14.04.2012

Pozdrav

Samo da te pozdravim.
mikele9 mikele9 08:13 14.04.2012

Re: Pozdrav

Samo da te pozdravim.

Baš mi je drago te si se javio, imaš srdačan otpozdrav s moje strane
st.jepan st.jepan 00:43 14.04.2012

...

Verujem da nisam usamljen u gubicima ove vrste

Nisi!
Biva... Dešavalo se i meni.
Ali gore od gubitaka samih, za mene je bilo to što mi nikada nije saopšten razlog.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 07:23 14.04.2012

Re: ...

st.jepan
Verujem da nisam usamljen u gubicima ove vrsteNisi!Biva... Dešavalo se i meni.Ali gore od gubitaka samih, za mene je bilo to što mi nikada nije saopšten razlog.

Dešavalo se, baš. I zbog nesporazuma.
Jednom na Blogu, zamalo
mikele9 mikele9 08:16 14.04.2012

Re: ...

Nisi!
Biva... Dešavalo se i meni.
Ali gore od gubitaka samih, za mene je bilo to što mi nikada nije saopšten razlog.

O tome i pričam. Da bar kažu nešto, neka je i najcrnje, a ne ni MU
mikele9 mikele9 08:29 14.04.2012

Re: ...

Dešavalo se, baš. I zbog nesporazuma.
Jednom na Blogu, zamalo

Nesporazum ili bilo šta ali hajde da se ispričamo, da kažemo šta mislimo a ne MUK, ćutanje, ne znaš razlog i ostaješ k'o popišan
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:23 14.04.2012

Re: ...

hajde da se ispričamo, da kažemo šta mislimo a ne MUK, ćutanje, ne znaš razlog i ostaješ k'o popišan


Ignorisanje je teži oblik nasilja.
mikele9 mikele9 22:36 14.04.2012

Re: ...

Ignorisanje je teži oblik nasilja.

Pojačava ga još i to što ne znaš razlog.
jesen92 jesen92 00:55 14.04.2012

i ja se pitam:)

mikele9 mikele9 08:32 14.04.2012

Re: i ja se pitam:)

Annie moja drugarica
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:27 14.04.2012

Re: i ja se pitam:)

margos margos 01:07 14.04.2012

Odlaze....

....da bi došli novi.

Prosto (k'o pasulj) !

nikola_kovac nikola_kovac 08:24 14.04.2012

Re: Odlaze....

....da bi došli novi.


Маргос The Сурова
AlexDunja AlexDunja 08:27 14.04.2012

Re: Odlaze....

Маргос The Сурова

to ono ko francuska akademija:)

mora prvo neko da umre da bi novi član bio izabran.
mikele9 mikele9 08:36 14.04.2012

Re: Odlaze....

....da bi došli novi.

Prosto (k'o pasulj)!


Vazda dobrodošla i bolje te našao
A mogli bismo na neki dobar prebranac, gravče na tavče, a?
mikele9 mikele9 08:39 14.04.2012

Re: Odlaze....

Маргос The Сурова

Baš mi nedostaje Surova
mikele9 mikele9 08:41 14.04.2012

Re: Odlaze....

to ono ko francuska akademija:)

mora prvo neko da umre da bi novi član bio izabran.

Pu, pu, pu...daleko bilo!
AlexDunja AlexDunja 08:48 14.04.2012

Re: Odlaze....

Pu, pu, pu...daleko bilo!

šalim se, mik,
povuklo me ono surova...

a ovo o ljudima i prijateljima...

nije baš lako ostati naporedo u ovom ružičnjaku.
trnje nepravilno raspoređeno i dešava se da nas uhvati u raskoraku.

pamti lepo, to ti niko ne mođe oduzeti,
a ružno zaboli pa prođe, uvek se pojavi saputnik
koji ume da prisloni laticu na pravo mesto. zagrljaj.
mikele9 mikele9 08:59 14.04.2012

Re: Odlaze....

šalim se, mik,
povuklo me ono surova...

a ovo o ljudima i prijateljima...

nije baš lako ostati naporedo u ovom ružičnjaku.
trnje nepravilno raspoređeno i dešava se da nas uhvati u raskoraku.

pamti lepo, to ti niko ne mođe oduzeti,
a ružno zaboli pa prođe, uvek se pojavi saputnikkoji ume da prisloni laticu na pravo mesto. zagrljaj.

Benevolentno si ovaj život nazvala ružičnjakom, pre je neprohodna šikara ali neka ti bude, takva ti duša
Možda sam naivan i nerazložan ali mi ne prija ćutanje i neodgovor
AlexDunja AlexDunja 09:05 14.04.2012

Re: Odlaze....

Možda sam naivan i nerazložan ali mi ne prija ćutanje i neodgovor

razumem te, mada najiskrenije mislim
da reči tu nisu od velike pomoći,

i sam kažeš da si pokušavao i samo produbljivao
nesporazume...

svaki razgovor može da bude nesporazum,
i to mnogo manje zavisi od reči nego od naše volje da razumemo sagovornika:))

a kad volje nema, razgovor je nepotreban, bolan,
naporan usled besmislenosti...
mikele9 mikele9 09:13 14.04.2012

Re: Odlaze....

a kad volje nema, razgovor je nepotreban, bolan,
naporan usled besmislenosti...

To je to Alex! Podvlačim
AlexDunja AlexDunja 10:23 14.04.2012

Re: Odlaze....

To je to Alex! Podvlačim


da, ali niko ti ne brani da zaigraš:)


mikele9 mikele9 12:24 14.04.2012

Re: Odlaze....

da, ali niko ti ne brani da zaigraš:)

Samo stiskavac, ako ne zameraš
AlexDunja AlexDunja 12:44 14.04.2012

Re: Odlaze....

Samo stiskavac, ako ne zameraš


a kako drugačije
mikele9 mikele9 18:15 14.04.2012

Re: Odlaze....

a kako drugačije

Pa jes', to je podrazumevajuće
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:30 14.04.2012

Re: Odlaze....

Stiže...

mikele9 mikele9 22:38 14.04.2012

Re: Odlaze....

Stiže...

Leeeele kako je ubavo, mljac, mljac, mljac...
Черевићан Черевићан 01:39 14.04.2012

идими, дођими

желим да сам безазлен и искрен
около метеж створен да се сања
кварна светлост однегде трепери
а све на дохват мојега сазнања.

гле звук и слика (малко асинхроно)
лабилност мојег психичкога стања
док порив чула шапуће из мрака
наслућеном празнином кајања

скврчио се простор кратицом ка жељи
бубњање срца надом ме надима
посебно место где паук зањишти
док се надам нашим сусретима
mikele9 mikele9 08:45 14.04.2012

Re: идими, дођими

желим да сам безазлен и искрен
около метеж створен да се сања
кварна светлост однегде трепери
а све на дохват мојега сазнања.

гле звук и слика (малко асинхроно)
лабилност мојег психичкога стања
док порив чула шапуће из мрака
наслућеном празнином кајања

скврчио се простор кратицом ка жељи
бубњање срца надом ме надима
посебно место где паук зањишти
док се надам нашим сусретима

Elise, obrati pažnju, Gos'n Čer je pesnik kojeg preferiram
elis elis 10:35 14.04.2012

Re: идими, дођими

mikele9
желим да сам безазлен и искрен
около метеж створен да се сања
кварна светлост однегде трепери
а све на дохват мојега сазнања.

гле звук и слика (малко асинхроно)
лабилност мојег психичкога стања
док порив чула шапуће из мрака
наслућеном празнином кајања

скврчио се простор кратицом ка жељи
бубњање срца надом ме надима
посебно место где паук зањишти
док се надам нашим сусретима


Elise, obrati pažnju, Gos'n Čer je pesnik kojeg preferiram


O, pa tu afilijaciju itekako delimo
mikele9 mikele9 12:22 14.04.2012

Re: идими, дођими

O, pa tu afilijaciju itekako delimo

Prijatelju, nisam se ni nadao drugom
mirelarado mirelarado 01:59 14.04.2012

:)

Don't worry about people from your past, there's a reason why they didn't make it to your future.

Микеле,
niccolo niccolo 08:36 14.04.2012

Re: :)

Slažem se s ovim što je Mirela napisala...
mikele9 mikele9 08:53 14.04.2012

Re: :)

Don't worry about people from your past, there's a reason why they didn't make it to your future.

Микеле,

I agree. But bothering me incomprehensible silence
mikele9 mikele9 09:01 14.04.2012

Re: :)

Slažem se s ovim što je Mirela napisala...

I ja ali...pročitaj moj odgovor Mireli.
margos margos 09:38 14.04.2012

Re: :)

there's a reason
Aj sad malo da filozofiram, iako stvarno mislim tako i (najčešće) postupam tako - ne moram sve odmah da znam, polako, sve dođe na svoje.
Neko će sve da uradi samo da ne izgovori nešto, radi čega će se posle kajati - iako samim svojim postupkom, ovaj put ćutanjem, tebe vređa. Neko će reći i ono što pas s maslom ne bi pojeo, pa se posle izviniti.
Svako uradi kako on misli da treba, bešga....

Za nas je glavno pitanje zašto to nas toliko pogađa? Gde nas to udara? Na šta nas to podseća? Uvek, kada su jake reakcije, ukaže na neku nezalečenu ranu iz prošlosti. Zalečiš i oprostiš... ili oprostiš i zaceliš... i ideš dalje.


PS Meni je ipak gore kad se neko trpa u moj život, nego kada iz njega izađe.

PS2 Ćao ćao, Nikola, The Nježni.

mikele9 mikele9 09:53 14.04.2012

Re: :)

Aj sad malo da filozofiram, iako stvarno mislim tako i (najčešće) postupam tako - ne moram sve odmah da znam, polako, sve dođe na svoje.
Neko će sve da uradi samo da ne izgovori nešto, radi čega će se posle kajati - iako samim svojim postupkom, ovaj put ćutanjem, tebe vređa. Neko će reći i ono što pas s maslom ne bi pojeo, pa se posle izviniti.
Svako uradi kako on misli da treba, bešga....
Za nas je glavno pitanje zašto to nas toliko pogađa? Gde nas to udara? Na šta nas to podseća? Uvek, kada su jake reakcije, ukaže na neku nezalečenu ranu iz prošlosti. Zalečiš i oprostiš... ili oprostiš i zaceliš... i ideš dalje.


PS Meni je ipak gore kad se neko trpa u moj život, nego kada iz njega izađe.
PS2 Ćao ćao, Nikola, The Nježni.

Što će reći: bači slučajeve u debelo sinje more, bešga
A jel' se ja to trpam
margos margos 10:02 14.04.2012

Re: :)

A jel' se ja to trpam

U, ala ti zorom pričaš gluposti.... Odakle ti ta ideja????

A stvarno, ljudi uvek urade onako kako najbolje znaju... Ima ona narodna 'Zlatna (reč) je iza zuba' - pa neko misli da je bolje da ućuti, neko umišljeno smatra da je njegova zlatna, pa baš namerno neće da ti kaže... Ko zna šta sve ljudi misle... :)
Hansel Hansel 10:51 14.04.2012

Re: :)

margos
Za nas je glavno pitanje zašto to nas toliko pogađa? Gde nas to udara? Na šta nas to podseća? Uvek, kada su jake reakcije, ukaže na neku nezalečenu ranu iz prošlosti. Zalečiš i oprostiš... ili oprostiš i zaceliš... i ideš dalje.

Hm, oproštaj... meni nikad nije bilo jasno šta se ima oprostiti nekome ko oproštaj ne traži. Može se preći preko nečega, mogu se iz sebe izbaciti emocije, može se sve prepustiti zubu vremena, može se sve na neki način racionalizovati... ali, za oproštaj (pored ostalog) treba biti siguran da si i sâm potpuno u pravu. A očigledno je da ne funkcionišemo po istim pravilima, ili spoljna pravila nemaju istu vrednost za sve. Možda je slom ove iluzije težak sam po sebi, ta relativizacija međuljudskih odnosa kod onih sklonih vezivanju za ceo život, ili onih koji su, što "rek'o" Giga, "iz jednog komada", najteža od svega - to urušava sistem vrednosti, pa i generalno veru u ljude... Ukratko, oproštaj ima smisla samo kada se s nekim ostaje u komunikaciji, kod ovih drugih dovoljno je prihvatanje činjenice da se desilo šta se već desilo i da se to ne može promeniti, uz "otpust" osobe iz svog života. Nekome je za to možda potrebno i da oprosti, naročito ako mu se javljaju jake negativne emocije...

Tako da mislim da ne mora da bude "problem" u nečijoj ličnoj istoriji (mada može) - problem ovog tipa može nastati samo zato što je neko u suštini introvert. I(li) preveliki perfekcionista, koji sebe stalno preispituje i želi da bude bolji, da ispravi greške ako ih je i nehotice napravio. Ja mislim da je mikele pre svega od tih, a možda i nešto iz prvog pasusa, nek' se sam javi! Neka ne ćuti, neka mi saspe u avatar ako sam se previše nalupetao!
nikola_kovac nikola_kovac 11:11 14.04.2012

Re: :)

Aj sad malo da filozofiram,

Е па, кад може Маргос, могу и ја!

Микеле, већ сам на једном твом блогу написао како су пријатељи неки аспекти нас са којима (аспектима) немамо никаквих проблема.

Ето, нпр. Маргос. Она је моја супер блого-другарица управо због ове дубоке интроспективности коју је изфилозофирала:
Za nas je glavno pitanje zašto to nas toliko pogađa?

Та интроспективност је аспект мене који у њој (несвесно) препознајем и због тога јој се налепим и stalk-ујем је широм веба. :cvetićzamargos:

Сад замисли да се та особина у мени промени. Ако би се нпр. интроспективност угасила, ја бих једноставно игнорисао Маргосино постојање.

Ако би та моја интроспективност почела да ме нервира, ја бих Маргос нападао по блогу чим зуцне.

При том, ја уопште не морам да будем свестан тога што се у мени дешава (да се моја нпр. интроспективност гаси). И када би ме у тој, недајбоже, ситуацији она питала: зашто? Ништа јој не бих рекао, јер ни ја не бих знао. Само бих искулирао. Али би ме осећај наводио да тако поступам.

И када би ти Микеле питао неког свог бившег пријатеља: "Шта сам то урадио да заслужим ово?" Питање би ти било погрешно - из два разлога. Први је да подразумеваш да је он свестан тога шта се у њему десило. Други је много важнији, тим питањем подразумеваш да имаш контролу над његовом перцепцијом твојих поступака.

Ти, Микеле, си урадио све како треба. А бивши пријатељ је то схватио како његовом несвесном одговара. И он тог свог схватања не мора бити, и вероватно није, свестан.

Ето, нпр. Мени се Маргос обратила са "Њежни". Док је у мени онога што ме везује за њу ја ћу на то реаговати са: "Хихихи ".
Ако некад у мени нестане тога што ме везује за њу ја ћу одреаговати: "Ти ћеш мени?!?! " И она би ме до сутра могла гањати са питањем: Зашто? - Не бих знао шта да јој одговорим.
margos margos 11:27 14.04.2012

Re: :)

Hansel
Hm, oproštaj...

Ukratko, kao što je neko pametno primetio da je Mržnja (bes, ljutnja, zapanjenost nečijim ne/delom...) otrov koji popiješ, a čekaš da drugi umre, tako je i oproštaj poklon koji sebi dajemo - nema mnogo veze sa drugim, osim kao ogledalom ili podsticajem.


Nježni


mikele9 mikele9 12:28 14.04.2012

Re: :)

U, ala ti zorom pričaš gluposti.... Odakle ti ta ideja????

Stvarno i nije mi neka šala
A stvarno, ljudi uvek urade onako kako najbolje znaju... Ima ona narodna 'Zlatna (reč) je iza zuba' - pa neko misli da je bolje da ućuti, neko umišljeno smatra da je njegova zlatna, pa baš namerno neće da ti kaže... Ko zna šta sve ljudi misle... :)

Mnogi ljudi ni sami ne znaju šta misle
mikele9 mikele9 12:32 14.04.2012

Re: :)

Tako da mislim da ne mora da bude "problem" u nečijoj ličnoj istoriji (mada može) - problem ovog tipa može nastati samo zato što je neko u suštini introvert. I(li) preveliki perfekcionista, koji sebe stalno preispituje i želi da bude bolji, da ispravi greške ako ih je i nehotice napravio. Ja mislim da je mikele pre svega od tih, a možda i nešto iz prvog pasusa, nek' se sam javi! Neka ne ćuti, neka mi saspe u avatar ako sam se previše nalupetao!

Nisi se nalupetao, naprotiv, dapače...ima sigurno istine glede mene u onome što si napisao
mikele9 mikele9 12:37 14.04.2012

Re: :)

nikola_kovac

Umesto mene, odgovorila ti je SUROVA
Hansel Hansel 12:49 14.04.2012

Re: :)

margos
Ukratko, kao što je neko pametno primetio da je Mržnja (bes, ljutnja, zapanjenost nečijim ne/delom...) otrov koji popiješ, a čekaš da drugi umre, tako je i oproštaj poklon koji sebi dajemo - nema mnogo veze sa drugim, osim kao ogledalom ili podsticajem.

Pa, biće da je opet u pitanju razlika kako reagujemo na povrede. Tako da se radi bar o dve osnovne vrste oproštaja, onda - onom usmerenom ka drugom i ka sebi. Ako mi je neko učinio nešto loše i ako ga posle toga ne mrzim, šta imam da mu opraštam ako njemu oproštaj nije potreban? Jednostavno, razišli smo se, a ja sa svojom eventualnom gorčinom mogu da se izborim sâm, a da to nema veze s njim/njom, čak ni virtuelno, u mom umu. Kod onih koje izjeda mržnja mehanizam je verovatno drugačiji, a da li je oproštaj pravo ime za efikasan protivotrov, ne znam.

Ali, razumemo se, u principu. A izgleda i s mikeleom, što mi je takođe drago!
Hansel Hansel 13:18 14.04.2012

Re: :)

nikola_kovac

Jeste, Nikola, dinamika je sigurno najčešće takva, ali znaš šta je mene kopkalo, a čini mi se i mikelea - zar mi, ljudi, nismo iznad prolaznosti i impulsivnosti, zar izdizanje nad njima nije upravo ono što nas čini ljudima? Zar smo samo mašine, ili pojave, događaji u kosmosu koje samo povremeno srećno koegzistiraju? Zar je život tek puka predstava koja se odvija pored nas i u kojoj tek tako uskačemo u uloge koje nam se nametnu/nameste, bez mnogo vlastitog izbora? (Ako je nekome ipak falila "filozofija", dobio je! )

Moj lični nauk je poštovanje bar neke ravnoteže u odnosima s drugima. I neočekivanje uzvraćanja eventualne tzv. žrtve. Ma koliko to delovalo "sitno" (mislim na ravnotežu), čini mi se da pri raskidima ume da najviše boli osećaj uzaludnosti nekakvog ulaganja - energije, vremena... ko zna - u nekim slučajevima, možda i materijalnog. Ne može se u prijateljstvu ili ljubavui raditi o "kupovanju", naravno, ali svako biće ima neku "ekonomiju" - treba biti značajno duhovno razvijen (bezuslovno voleti) pa biti imun na odsustvo pozitivnog fidbeka, ili, još teže, na prisustvo negativnog... Neki to postižu na drugačiji način - relativizacijom, prihvatanjem događaja (pa i drugih ljudi) u životu kao pojava. Možda je moguća i neka kombinacija ta dva pristupa...
Milutin Milošević Milutin Milošević 15:38 14.04.2012

Re: :)

Dugo sam mislio da sam naučio da praštam. U stvari, naučio sam da zaboravljam
Hansel Hansel 16:19 14.04.2012

Re: :)

U stvari, naučio sam da zaboravljam

To je to, i po meni. Ili, stavljanje u neki drugi plan sećanja...
mikele9 mikele9 18:20 14.04.2012

Re: :)

Dugo sam mislio da sam naučio da praštam. U stvari, naučio sam da zaboravljam

Ja ništa ne zaboravljam, bolest moga uma,, kako je to govorio Brana Petrović ali praštam i nisam zlopamtilo.
mikele9 mikele9 18:23 14.04.2012

Re: :)

Ali, razumemo se, u principu. A izgleda i s mikeleom, što mi je takođe drago!

Naravno da se razumemo vrloveoma i meni je drago
margos margos 22:51 14.04.2012

Re: :)

Pa, biće da je opet u pitanju razlika kako reagujemo na povrede.

Moje iskustvo je da svaki put kada sam burno reagovala, imalo je veze sa nečim unutar mene što je trebalo srediti, a druga osoba je bila katalizator. Vremenom sam im postajala zahvalna.
mikele9 mikele9 09:03 15.04.2012

Re: :)

Moje iskustvo je da svaki put kada sam burno reagovala, imalo je veze sa nečim unutar mene što je trebalo srediti, a druga osoba je bila katalizator.

I nije te iskustvo prevarilo! Svaka naša reakcija ma kako nam pravedno i opravdano izgledala, ima za povod, pored katalizatora sa druge ili treće strane, nešto nerešeno ili kako god u nama.
maslacak.d maslacak.d 15:01 17.04.2012

Re: :)

U stvari, naučio sam da zaboravljam

To je to, i po meni. Ili, stavljanje u neki drugi plan sećanja...



Само што много непроспаваних ноћи прође, много превртања сваке изговорене и неизговорене речи у мислима, док се не спакују у неки други план сећања.
А онда, извазване ситницом, изговореном речи или погледом, те особе као да се повампире – после пет, седам, двадесет година… И опет нас муче својим ћутањем, игнорисањем…
Или, што је још горе, без објашњења уђу поново у наш живот, као да се у међувремену није створио јаз који би требало премостити, као да се нит која је пукла може да настави сама од себе, као да је наш однос исти као пре… И на сва питања одговарају са: „Ма, пусти…“ Али, ја не могу и нећу да пустим, јер онда морам да живим на опрезу, а то не умем!
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 02:05 14.04.2012

Prijatelji

Zivot me je naucio kroz razlicite okolnosti da je sve prolazno, da se zivi u sekvencama i da je kraj svakog trenutka, pocetak novog-nesto kao reinkarnacija. Postoje prijatelji iz mladosti, detinjstva i uvek mi je lepo da ih vidim, kada ih vidim, ili slucajno sretnem, naravno kada sam u Srbiji. Postoje mnogo novih ljudi sa kojima se druzim, ali ih posmatram kao kroz finu gazu. Volim ih, ali volim da ih vidim kroz tu gazu koja je nekada malo tanja, a nekada deblja.
zilikaka zilikaka 08:56 14.04.2012

Re: Prijatelji


Zivot me je naucio kroz razlicite okolnosti da je sve prolazno

Tačno tako.
To što si se sa nekim u jednom periodu života savršeno uklapao, ne znači da će to tako ostati.
Menjamo se mi, menjaju se (i menjaju nas) okolnosti u kojima smo, pa često sa nekad bliskim prijateljima posle imaš malo toga zajedničkog.

Posle takve veze održavaju emocije, ali i to mora da bude obostrano.

I ja sam od onih koja ne trpi nedorečene stvari, ali ima tu još kvaka.

Lepo si gore napisao da ljudi imaju svoje istine, i malo se tu može.

Jednom sam uspela da sličnu situaciju sredim i postavim prijateljstva ponovo na noge, ali je nakon par godina opet puklo, na isti način, bez meni iole jasnog razloga.
Naravno da drugi put nisam prstom mrdnula.

Zato, obično je to što se desilo i trebalo da se desi, nego ti nisi bio svestan toga.

mikele9 mikele9 09:11 14.04.2012

Re: Prijatelji

Zivot me je naucio kroz razlicite okolnosti da je sve prolazno, da se zivi u sekvencama i da je kraj svakog trenutka, pocetak novog-nesto kao reinkarnacija. Postoje prijatelji iz mladosti, detinjstva i uvek mi je lepo da ih vidim, kada ih vidim, ili slucajno sretnem, naravno kada sam u Srbiji. Postoje mnogo novih ljudi sa kojima se druzim, ali ih posmatram kao kroz finu gazu. Volim ih, ali volim da ih vidim kroz tu gazu koja je nekada malo tanja, a nekada deblja.

Lepo ti je ovo sa životom u sekvencama i istinito
Svestan sam te činjenice ali ima nešto u meni što ne voli da ostavlja stvari nerešenim. Ubeđen sam da bi i drugoj strani bilo bolje (kada bi za to imala snage i volje) da se razlaz reši otvoreno, bez dlake na jeziku!
mikele9 mikele9 09:23 14.04.2012

Re: Prijatelji

Tačno tako.
To što si se sa nekim u jednom periodu života savršeno uklapao, ne znači da će to tako ostati.
Menjamo se mi, menjaju se (i menjaju nas) okolnosti u kojima smo, pa često sa nekad bliskim prijateljima posle imaš malo toga zajedničkog.

Posle takve veze održavaju emocije, ali i to mora da bude obostrano.

I ja sam od onih koja ne trpi nedorečene stvari, ali ima tu još kvaka.

Lepo si gore napisao da ljudi imaju svoje istine, i malo se tu može.

Jednom sam uspela da sličnu situaciju sredim i postavim prijateljstva ponovo na noge, ali je nakon par godina opet puklo, na isti način, bez meni iole jasnog razloga.
Naravno da drugi put nisam prstom mrdnula.

Zato, obično je to što se desilo i trebalo da se desi, nego ti nisi bio svestan toga.

Veze među ljudima nastaju i nestaju, gase se, to mi je jasno. Razlozi su mnogobrojni ali postoje i neke veze, npr krvne, koje ne bi trebalo da podležu ovom principu. No, šta je tu je, izgleda da se moram pomiriti s tom činjenicom.
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:32 14.04.2012

Re: Prijatelji

Veze među ljudima nastaju i nestaju, gase se, to mi je jasno. Razlozi su mnogobrojni ali postoje i neke veze, npr krvne, koje ne bi trebalo da podležu ovom principu.

Ja mislim da su krvne veze mnogo labavije no što bi im i me i sadržaj rekli. Prosto, jer ne možeš da ih biraš. A, nametnuto se najlakše odbaci.
Edit: Ili, da budem preciznija, krvnoj vezi nije dovoljno što je krvna, ona mora da se gradi i neguje kao i svaka druga izabrana veza. Inače joj to što je krvna ne pomaže mnogo.
mikele9 mikele9 22:44 14.04.2012

Re: Prijatelji

Ja mislim da su krvne veze mnogo labavije no što bi im i me i sadržaj rekli. Prosto, jer ne možeš da ih biraš. A, nametnuto se najlakše odbaci.
Edit: Ili, da budem preciznija, krvnoj vezi nije dovoljno što je krvna, ona mora da se gradi i neguje kao i svaka druga izabrana veza. Inače joj to što je krvna ne pomaže mnogo.

Hiljadu posto si u pravu, moja teza je potpuno promašena, primera je toliko koliko je porodica! Ustvari, najčešća su raskidanja, mržnja, pakost, zlo baš u porodicama.
lillyann lillyann 12:25 15.04.2012

Re: Prijatelji

Ustvari, najčešća su raskidanja, mržnja, pakost, zlo baš u porodicama.


Nedavno sam bila u Centru za socijalni rad u Bjelanovićevoj ulici ( pri dnu Nebojšine), koji se bavi ugroženim pravima dece.E, toliko javašluka na jednom mestu skoro nisam videla! Kroz hodnik perjaju žene sa džezvama kafe, sve kancelarije otvorene a prazne, u tek po nekoj okupljene po dve-tri zaposlene, sede i pričaju, naravno i ručkaju, Ma Kao U Slavna Soc Real Vremena, niko ne radi a svi primaju platu.
Moj razgovor sa izvesnom milankom protekao je tako da je, prvo, bez rečce izvinjenja, opširno razgovarala s mužem, valjda s njim(!), dogovarajući se ko će šta da kupi, slala mu poljupce, i ona njega, i ona njega, onda se, ko naglo razbudjena, setila da nije sama, pa me, zgranuto opet ugledavši, upitala : "Da, gde ste ono stali..?
Stala sam bila tamo što sam otišla, ali i videla ljude ispred koji su čekali da budu primljeni na razgovor.
Tuga, sine.
Volim da popričam s ljudima i moja radoznalost nije od onih prostačkih, bar želim tako da verujem. Funkcioniše po onom "ne plačem samo s bolom srca svoga"
Naprosto mi se čini da bih samim slušanjem pomogla. Koliko god sad to zvučalo patetično, istina je cela. Evo, govorim je i pišem na Uskrs!
Šta sam se muka porodičnih, i zla porodičnih, i svadja porodičnih tad naslušala, to u reči ne staje. Govorili su mi ljudi lica utrnulih. Jer, na tom mestu rešava se sudbina njihove dece, dece koja trpe neki vid zlostavljanja, pa su došli po pomoć.
Ako su prošli kao ja, sa sve " važi maco" i "o, recite sad", nema šansi, nema šansi.
Slično je, vala, i na višem nivou, u Centru za socijalni rad Opštine Vračar! Tamo neka sadija gikic vitla i kroji sudbine. Grube li žene!
Ne znam da li znate da su svi ti centri već tri nedelje u štrajku. O tome ne piše nigde, tiho se bune. A pod Djilasom su, odnosno finansijski i statusno pod dobrim Ljajićem.
Mene je slučaj naveo da se uopšte upletem u te adrese, prodjem kroz to iskustvo, saznam za njihov štrajk.
Pitam se samo pitam kako je onima koji bez mišljenja zaposlenih u tim jalovim institucijama ne mogu dalje. Bilo da nastave sa životom koji mora da je dosegao prilično dno kad su tamo pomoć potražili, bilo da moraju na sud.
I to malo što sam prošla, videla, doživela, ponovo mi a u punom sjaju vratilo finale filma Tačno U Podne.
mikele9 mikele9 17:56 15.04.2012

Re: Prijatelji

Tuga, sine.
Volim da popričam s ljudima i moja radoznalost nije od onih prostačkih, bar želim tako da verujem. Funkcioniše po onom "ne plačem samo s bolom srca svoga"
Naprosto mi se čini da bi im samim slušanjem pomogla. Koliko god sad to zvučalo patetično, istina je cela. Evo, govorim je i pišem na Uskrs!

Tuga pregolema ćerko, vapi do neba!!!
Hvala ti što si se javila i ispričala nam odvratnost koja je nažalost postala naša svakodnevica.
Čvrsto sam ubeđen da se i samim slušanjem zaista može mnogo, mnogo pomoći
fantomatsicna fantomatsicna 05:56 14.04.2012

Nemam ih mnogo

Ali cuvam..cuvam...
“Truly great friends are hard to find, difficult to leave, and impossible to forget.”
mikele9 mikele9 09:28 14.04.2012

Re: Nemam ih mnogo

Ali cuvam..cuvam...
“Truly great friends are hard to find, difficult to leave, and impossible to forget.”

I treba ih čuvati, gajiti, ulagati sebe... divno bi bilo da i u prijateljstvima važi zakon: Akcija = reakcija
sesili sesili 06:38 14.04.2012

Dešava se...

Mislim da se to svima dešava. Sama sam imala dva takva slučaja, ali nisam dozvolila da me to tako dugo okupira. Isto sam, kao i ti, pokušavala da znam razlog, da se objasnimo... Ne vredi. A onda se to stavi u posebnu fioku, koja se ne otvara. Ne može da se briše, kada se toliko toga doživi zajedno. Ali, slušam savet starijih koji kažu - ko može bez mene, mogu i ja bez njega! I, što kažu prethodni komentari, dolaze nova prijateljstva. Uvek ih bude. Zato, ovo odloži i razmišljaj o sutrašnjem prazniku. Mogu da mislim (ako to radiš) kako si ti oslikao jaja za Uskrs.
fantomatsicna fantomatsicna 07:11 14.04.2012

Re: Dešava se...

kako si ti oslikao jaja za Uskrs

Sesili aj daj neku fotku kako si ih ti ofarbala?
sesili sesili 08:30 14.04.2012

Re: Dešava se...

Išla do pijace, a sada vidim poziv. NE ZNAM da kačim slike, uprkos ljubaznim pokušajima nekih blogerki da mi objasne. Ali, danas dolaze moja starija deca, pa... nadam se.
Hansel Hansel 09:07 14.04.2012

Re: Dešava se...

sesili

Eh, nismo svi od istog materijala. Teško je kad misliš da je nešto za ceo život, kad si otvoren(a) potpuno, a ispostavi se da oni za koje si verovao da su bar u tim gledanjima slični - ipak nisu...

A i ljudi se menjaju... a i okolnosti, koje su sve gore (treba li to naglašavati), melju, ne izdrže to svi. Ali, jeste svojevrsna enigma zašto se u teškoćama ljudi sve lakše razilaze, umesto da se drže više zajedno.
mikele9 mikele9 09:40 14.04.2012

Re: Dešava se...

Mislim da se to svima dešava. Sama sam imala dva takva slučaja, ali nisam dozvolila da me to tako dugo okupira. Isto sam, kao i ti, pokušavala da znam razlog, da se objasnimo... Ne vredi. A onda se to stavi u posebnu fioku, koja se ne otvara. Ne može da se briše, kada se toliko toga doživi zajedno. Ali, slušam savet starijih koji kažu - ko može bez mene, mogu i ja bez njega! I, što kažu prethodni komentari, dolaze nova prijateljstva. Uvek ih bude. Zato, ovo odloži i razmišljaj o sutrašnjem prazniku. Mogu da mislim (ako to radiš) kako si ti oslikao jaja za Uskrs.

Generacijo, napisah da verujem da nisam usamljen...odložio sam ih u fioku ali malo malo, ne svojom voljom, zavirim u nju
Na žalost iz razloga koje ne želim da pominjem, ove godine nisam oslikavao jaja. Nisam religiozan ali sam često imao potrebu da farbam jaja iz čisto sentimentalnih razloga. Nikad mi neće iz glave iščileti slika mene malog dečaka u krilu tetka Pavice, kako farbamo stotine jaja, tamo negde 1950 godine
mikele9 mikele9 09:45 14.04.2012

Re: Dešava se...

Eh, nismo svi od istog materijala. Teško je kad misliš da je nešto za ceo život, kad si otvoren(a) potpuno, a ispostavi se da oni za koje si verovao da su bar u tim gledanjima slični - ipak nisu...

A i ljudi se menjaju... a i okolnosti, koje su sve gore (treba li to naglašavati), melju, ne izdrže to svi. Ali, jeste svojevrsna enigma zašto se u teškoćama ljudi sve lakše razilaze, umesto da se drže više zajedno.

Negde je Danilo Kiš slično napisao, parafraziram: Umesto da nevolje i nedaće zbliže ljude, one ih odvajaju i razdvajaju.
lillyann lillyann 14:17 14.04.2012

Re: Dešava se...

ove godine nisam oslikavao jaja.


Nisam ni ja. A neću ni cveće da sadim.
Mislim da je to negde vrlo slično priči ovog bloga.Klonu ljudi, umore se prijateljstva.
Opet sam uvek mislila, bez iole arogancije nego zdravorazumski, da ko može bez mene, mogu i ja bez njega.
U tom smislu nisam nikada pitala why, računam da smo odrasli, razumni, po slobodnoj volji sudimo, odlučujemo.

Ali da izvesna tuga ostaje, toliko je jasno.

Vrlo lep tekst!
mikele9 mikele9 18:31 14.04.2012

Re: Dešava se...

Nisam ni ja. A neću ni cveće da sadim.
Mislim da je to negde vrlo slično priči ovog bloga.Klonu ljudi, umore se prijateljstva.
Opet sam uvek mislila, bez iole arogancije nego zdravorazumski, da ko može bez mene, mogu i ja bez njega.
U tom smislu nisam nikada pitala why, računam da smo odrasli, razumni, po slobodnoj volji sudimo, odlučujemo.

Ali da izvesna tuga ostaje, toliko je jasno.

Vrlo lep tekst!

Sve što si napisala je istina, klonu ljudi, klonu prijateljstva, klone još štošta ali sam bivao i bio zatravljen iznenadnošću prekida kojem nisam video ni jedan razlog. Dakle, klonulost
Blagodarim na pohvali
mariopan mariopan 09:28 14.04.2012

...

Eh, Mikele

Ni ja ne volim nedorečene i nerazjašnjene situacije, ali kada utvrdimo da nije bilo razloga, a to se uvek kasnije ispostavi ovako ili onako, u meni se nešto ohladi, od tada više nisam ista, i ne želim da nastavljam farsu. Završimo to druženje nekako, kao po dogovoru, mada se o tome više ne govori, znamo da je gotovo.

Izgubiš na jednoj strani a dobiješ na drugoj. Tako je svet uređen.
mikele9 mikele9 12:43 14.04.2012

Re: ...

Eh, Mikele

Ni ja ne volim nedorečene i nerazjašnjene situacije, ali kada utvrdimo da nije bilo razloga, a to se uvek kasnije ispostavi ovako ili onako, u meni se nešto ohladi, od tada više nisam ista, i ne želim da nastavljam farsu. Završimo to druženje nekako, kao po dogovoru, mada se o tome više ne govori, znamo da je gotovo.

Izgubiš na jednoj strani a dobiješ na drugoj. Tako je svet uređen.

Jesam i dobijam na drugoj strani/stranama ali.... Međutim ako je, kako ti kažeš, svet tako uređen, ondaK niš, idemo dalje
libkonz libkonz 09:35 14.04.2012

Prijatelji

Odlaze i dolaze novi, a ja te potpuno razumem. Imao sam velike uspone i padove u životu, neki su odlazili sa padovima, češće sa usponima. I baš je bilo teško razumeti neke prekide prijateljstava. A ono što se najčešće dešavalo je da se prijatelji ožene i jednostavno udalje. Na moje veliko razočaranje.
niccolo niccolo 10:28 14.04.2012

Re: Prijatelji

A ono što se najčešće dešavalo je da se prijatelji ožene i jednostavno udalje.

Tako jedan naš, kad je sad zadnji put bila liga šampiona, nije hteo da gleda sa nama nego sa ženom (budućom). Mislim, ko još gleda LŠ sa ženom?
zilikaka zilikaka 13:36 14.04.2012

Re: Prijatelji

Tako jedan naš, kad je sad zadnji put bila liga šampiona, nije hteo da gleda sa nama nego sa ženom (budućom). Mislim, ko još gleda LŠ sa ženom?


Vrlo nepromišljeno postupanje.

Kad tako počne, postoje sledeće mogućnosti:

1. Da nastavi da LŠ gleda isključivo sa ženom, što znači da ubrzo gubi društvo, a nedugo zatim i ženu. (Mislim, koja još žena ima živaca da redovno prati LŠ?)

2. Da svaki sledeći put LŠ gleda sa društvom, ali rizikuje da izgubi ženu (Ako je jednom mogao da gleda bez njih, što opet ne bi)

3. Da izgubi želju da gleda LŠ (i još mnogo drugih želja).
elis elis 13:57 14.04.2012

Re: Prijatelji

niccolo
Mislim, ko još gleda LŠ sa ženom?


Evo iskustva Boška Jakšića u gledanju Mundijala sa ženom

iz teksta Samit džabulanija
Politika, 11.07.2010.


Ma kakvi samiti G-8 ili G-20. Ovaj G-32 je ipak najvažniji. Današnje finale Svetskog kupa je klimaks jednomesečnog turnira, jedinog koji je u stanju da opčini milijarde ljudi širom planete, da potpuno blokira čitave zemlje.

Uz dužno poštovanje, kakvi su to sportovi koji se igraju rukom, rekao bi moj drug Zoran Cvetanović – Cvek, bivši igrač „Partizana“. U fudbalu se za igranje rukom svira „hends“. I još: može li nešto da se naziva sportom a da nema golmana i gol?

Dakle samo fudbal. Fascinantnih mesec dana. Televizor je, pretpostavljate, sve vreme bio u mom vlasništvu. Daljinski u trezoru mog džepa.

Pošto sam istovremeno bio svestan Scila i Haribdi kroz koje prolaze milioni bračnih života i sentimentalnih veza tokom Mundijala, prihvatio sam se pigmalionskog poduhvata.

Da se ne bi osetila ignorisana, da bismo „provodili vreme zajedno“, da bih izbegao razvod, moju Lizu Dulitl podvrgao sam elementarnim lekcijama fudbala.

Potom je bila dobrodošla da gledamo neke utakmice. Naravno, u skladu sa opštepoznatom navijačkom tolerancijom, lepo sam saopštio da prenos može da komentariše samo u poluvremenu. Podrazumeva se, naravno, ne i u poluvremenu ukoliko tim za koji navijam gubi.

Ozbiljno me je shvatila, pa je u jednom trenutku nadahnuća čak pitala ko brani za Honduras. Kao, to joj je bilo izuzetno važno. Onda me je, kada je počela nokaut faza, dotukla pitanjem: da li će da „bacaju“ penale?

Da „bacaju“ penale! Pa ni Šarenac sa RTS-a ne bi to rekao.

Džaba truda. Ali, ne lezi vraže. Kada sam utakmice gledao sa dr. Boletom i Matom morao sam da sprečavam njene pokušaje da i njih fascinira poznavanjem igre.

Zapretio sam da ću joj ukinuti omiljenu seriju i da ću baš tada gledati reprizu popodnevnog meča. Ponovljeni snimci golova su uostalom veoma važni. Nebitno što sam ih video. Želim da ih vidim još jednom. I još jednom.

Isto je važilo i za večernje TV preglede. Svaki pokušaj provokativnog obnaživanja u novom rublju bio je ignorisan. S jakim razlogom: ne bih imao vremena da je, ako se prehladi, vodim do lekara.

Kada smo izgubili od Australijanaca, još više od bolnog poraza nerviralo me je njeno tešenje u stilu „Ne nerviraj se, ipak je to samo igra“.

Šta da kažem? Nisam za represiju poput vlasti u Lagosu koje su zbog neuspeha na dve godine suspendovale fudbalere Nigerije. Spreman sam i da progledam kroz prste Radomiru Antiću koji je ležerno otresao perut srpskog fudbalskog promašaja i odmah nas ukrcao u vremensku mašinu kvalifikacija za evropsko prvenstvo.

Sve bi mi bilo prihvatljivije da ona nije dodavala so na ranu: „Ne brini, pobediće sledeći put.“ Kao da sam Metuzalem, pa imam vremena da još deset puta po četiri godine čekam na svetska prvenstva.

Kako to ona/one ne shvataju da nikada neće poznavati fudbal bolje od muškaraca? Kako im nije jasno da nije vreme za utehe sa ženske strane?

Tokom utakmica bio sam za sve sem za fudbal slep, gluv i nem. Sem kada sam tražio da mi se osveži piće ili doturi hrana. Podrazumeva se, ne prolaskom ispred televizora. Preduzeo sam na vreme sve logističke mere da u frižideru uvek bude dovoljno hladnog piva...
niccolo niccolo 21:03 14.04.2012

Re: Prijatelji

Vrlo nepromišljeno postupanje

To smo i mi rekli
Evo iskustva Boška Jakšića u gledanju Mundijala sa ženom

angie01 angie01 11:00 14.04.2012

,

ljudi se cesto umore od svega, upadnu u neki svoj neizdrz, ne umeju da se izbore i onda ima se emocije isprljaju, jer ako nisu srecni, sve to sto struji u njima dobije dozu tog ukusa, a najlakse je ispoljiti svoju nemoc i bes na najblizima i tako, od gluposti se napravi prepreka, koja, kako vreme prolazi postaje bedem, jer se ono nezadovoljestvo uvecava i dobija nove oblike!

neko je skoro pomenuo gremline,...ali recimo tako, poprskas ih vodom, a oni se pretvore u razjarena cudovista, a do juce, male slatke mede!

...ljudi su kvarljiva roba i neverovatno slabi u svojim sabostima,....ono nesto sto je bilo lepo, tu je, to je deo tvog zivota, sve drugo na sta ti ne moze da utices, a ne svidja ti se- pusti!

a sada malo obrnuto,...ima situacija gde sam ja odlazila, zbog suvese velikog prijateljstva, a poteza koji je pokazivao da to vise nije,...posle nije bilo pravog objasnjenja, vec neki trivijalni pokusaji da se izravna pesak i samo preskoci problem,...ja te neke i dalje volim zbog onog sto je bilo, al nemam cime da uestvujem u necemu za sta ja nemam odgovarajuci materijal!
margos margos 11:23 14.04.2012

Re: ,

...ljudi su kvarljiva roba

Ma nije neophodno da se išta pokvari.... dovoljno je da se potroši to nešto što je jedno vreme bilo zajedničko.

Meni je najlakše da pomislim da sa svim ljudima sa kojima sam ikad bila dobro ili čak super, treba da se doživotno družim - iz vrtića, sa sporta, nekih putovanja.... i uhvati me panika. To je, jednostavno, nemoguće.
mikele9 mikele9 12:56 14.04.2012

Re: ,

ljudi se cesto umore od svega, upadnu u neki svoj neizdrz, ne umeju da se izbore i onda ima se emocije isprljaju, jer ako nisu srecni, sve to sto struji u njima dobije dozu tog ukusa, a najlakse je ispoljiti svoju nemoc i bes na najblizima i tako, od gluposti se napravi prepreka, koja, kako vreme prolazi postaje bedem, jer se ono nezadovoljestvo uvecava i dobija nove oblike!

neko je skoro pomenuo gremline,...ali recimo tako, poprskas ih vodom, a oni se pretvore u razjarena cudovista, a do juce, male slatke mede!

...ljudi su kvarljiva roba i neverovatno slabi u svojim sabostima,....ono nesto sto je bilo lepo, tu je, to je deo tvog zivota, sve drugo na sta ti ne moze da utices, a ne svidja ti se- pusti!

a sada malo obrnuto,...ima situacija gde sam ja odlazila, zbog suvese velikog prijateljstva, a poteza koji je pokazivao da to vise nije,...posle nije bilo pravog objasnjenja, vec neki trivijalni pokusaji da se izravna pesak i samo preskoci problem,...ja te neke i dalje volim zbog onog sto je bilo, al nemam cime da uestvujem u necemu za sta ja nemam odgovarajuci materijal!

Angie, ja bih da mi zakažeš seanse za sledećih nekoliko godina ali te molim da ih ne počinjemo bez onih tvojih NAJBOLJIH NA SVET PIHTIJA
dragannalovic dragannalovic 13:56 14.04.2012

Re: ,

Meni je najlakše da pomislim da sa svim ljudima sa kojima sam ikad bila dobro ili čak super, treba da se doživotno družim - iz vrtića, sa sporta, nekih putovanja.... i uhvati me panika. To je, jednostavno, nemoguće.

Neko je od blogera sasvim tačno napisao da su ljudi kvarljiva roba što ipak najviše ima veze sa prolazanošću, zapravo nije potreban nikakav specijalan razlog ili nesporazum da prestaneš da se družiš sa nekim, na kraju krajeva jedanput ćeš morati i da prestaneš da se družiš i sa samim sobom, mada i za tako nešto,zasada ne vidim ni jedan valjan razlog.Čovek se menja kako stari, krug prijarelja i rodjaka sa kojima održavaš komunikaciju ima tendenciju ka osipanju i o tome često razmišljam jer upravo prolazim kroz tu, manje radosnu fazu u mom životu.Pokušavam da objasnin samom sebi kako to da smo se nekada vidjali gotovo svaki dan i da smo mogli samo u roku od par sati da napunimo autobus veličine dubledeckerbusa da bi organizovali zajednički ručak ili večeru a sada izgubim i po nekoliko meseci u bezuspešnom dogovaranju sa pojedinim prijateljima da zajedno popijemo kafu, mada nije sporno da još uvek imamo želju i volju da se vidimo.
angie01 angie01 14:20 14.04.2012

Re: ,

Ma nije neophodno da se išta pokvari.... dovoljno je da se potroši to nešto što je jedno vreme bilo zajedničko.


jedno je kada se ljudi razvijaju u razlitim pravcima, pa to vise nije kompatabilno, ili neko stagnira, a neko krene jos euforicnije negde drugde- meni sve te varijacije ne smetaju, narocito sto tu postoji neka istorija koja mi je draga i gde nema ni mene bez njih i gde je taj zajednicki uticaj vrlo znacajan, bas zato sto ga niko ni ne primecuje,....ja reagujem kada neko pokaze neke osobine ili izbore koje ga stavljaju u kategoriju drugaciju od one sa kojom mogu da participiram, narocito tako blisko, 'naci, okrnjio se obruc, zagrljaj je popustio i tu sada curi!
angie01 angie01 14:23 14.04.2012

Re: ,


Angie, ja bih da mi zakažeš seanse za sledećih nekoliko godina ali te molim da ih ne počinjemo bez onih tvojih NAJBOLJIH NA SVET PIHTIJA


Mikele- uvek!

...moze i sarano,..evo sada sam napravila pitu od mlinaca soje i praziluka, zelja i sve su mi smandrljali, pa mozemo da opetujemo!:)
mikele9 mikele9 18:41 14.04.2012

Re: ,

Mikele- uvek!

...moze i sarano,..evo sada sam napravila pitu od mlinaca soje i praziluka, zelja i sve su mi smandrljali, pa mozemo da opetujemo!:)

Jooooj, kako da ne smandrljaju, i ovako napisano odiše mirisom i ukusom
Javi kad ćeš da opetuješ
iza_duge iza_duge 12:39 14.04.2012

Gubici

Baš je teško kada neko ode bez ''pozdrava''.
Silne molbe, pozivi, potreba za razjašnjenjima - i ništa.
Onda sledi preispitivanje, analiza svih postupaka, vraćanje u prošlost, traženje uzroka u sebi, postavljanje pitanja - da li sam ja zaista toliko loša osoba kada ljudi od mene odlaze, da li sam ja tako prgave naravi, da li je moj karakter tako iščašen, kako je moguće da moje reči imaju tako uvredljivo dejstvo...
Posle plakanja i razgovora sa samom sobom, počnem da delam : telefonski pozivi, poruke, pisma, imejlovi, predlozi (i ja sam u stanju da ovo dugo radim, bez obzira što nekom sa strane ovo može da liči na ponižavanje, nedostatak dostojanstva)...
Ništa. Druga strana ni prstom da mrdne.
Šta je posredi? To je ono što ne mogu da dokučim. Da li je u pitanju sujeta, glupi principi, nedovoljan kapacitet za oprost, nedostatak hrabrosti da se ode iz tog odnosa, te korišćenje sukoba u svrhe povoda za odlazak...
Ono što sam shvatila jeste da ljudi koji su veliki džambasi, koji ne mere uvek svaku svoju reč, koji su redovito srčani, imaju duše meke kao paperje, prefinjenije i suptilnije od onih koji kroz život prolaze ostavljajući utisak uglađenih, lepo vaspitanih, ljubaznih. Treba prepoznati to i ovim prvima ne zamerati baš svaku grubu reč, a ovim drugima tolerisati skromnost u ispoljavanju osećaja (s tim da ništa nije crno-belo, već je svaka jedinka kompleksna; ovo je štura podela).
Mada, neko je rekao - Ljubaznost, to je sve! Možda bismo svi mogli da je učimo.
I slažem se sa tim da neki ljudi odlaze prosto zato da bi drugi mogli da dođu, ali svaka zrela osoba kada je neko napušta bi trebalo da se zapita šta njenim odlaskom gubi, a šta ''dobija''?
Kada se dvoje ljudi vole, bilo da su u prijateljskoj vezi, bilo da su u ljubavnoj, posle sukoba, svađe, dok jedna strana popušta i moli, druga se duri, ono što satire i ne dozvoljava da se taj odnos ponovo uspostavi, ipak mislim da je sujeta.
Čemu to? Oprostiti, zaboraviti, treba. Život je kratak.
mikele9 mikele9 12:52 14.04.2012

Re: Gubici

Baš je teško kada neko ode bez ''pozdrava''.
Silne molbe, pozivi, potreba za razjašnjenjima - i ništa.
Onda sledi preispitivanje, analiza svih postupaka, vraćanje u prošlost, traženje uzroka u sebi, postavljanje pitanja - da li sam ja zaista toliko loša osoba kada ljudi od mene odlaze, da li sam ja tako prgave naravi, da li je moj karakter tako iščašen, kako je moguće da moje reči imaju tako uvredljivo dejstvo...
Posle plakanja i razgovora sa samom sobom, počnem da delam : telefonski pozivi, poruke, pisma, imejlovi, predlozi (i ja sam u stanju da ovo dugo radim, bez obzira što nekom sa strane ovo može da liči na ponižavanje, nedostatak dostojanstva)...
Ništa. Druga strana ni prstom da mrdne.
Šta je posredi? To je ono što ne mogu da dokučim. Da li je u pitanju sujeta, glupi principi, nedovoljan kapacitet za oprost, nedostatak hrabrosti da se ode iz tog odnosa, te korišćenje sukoba u svrhe povoda za odlazak...
Ono što sam shvatila jeste da ljudi koji su veliki džambasi, koji ne mere uvek svaku svoju reč, koji su redovito srčani, imaju duše meke kao paperje, prefinjenije i suptilnije od onih koji kroz život prolaze ostavljajući utisak uglađenih, lepo vaspitanih, ljubaznih. Treba prepoznati to i ovim prvima ne zamerati baš svaku grubu reč, a ovim drugima tolerisati skromnost u ispoljavanju osećaja (s tim da ništa nije crno-belo, već je svaka jedinka kompleksna; ovo je štura podela).
Mada, neko je rekao - Ljubaznost, to je sve! Možda bismo svi mogli da je učimo.
I slažem se sa tim da neki ljudi odlaze prosto zato da bi drugi mogli da dođu, ali svaka zrela osoba kada je neko napušta bi trebalo da se zapita šta njenim odlaskom gubi, a šta ''dobija''?
Kada se dvoje ljudi vole, bilo da su u prijateljskoj vezi, bilo da su u ljubavnoj, posle sukoba, svađe, dok jedna strana popušta i moli, druga se duri, ono što satire i ne dozvoljava da se taj odnos ponovo uspostavi, ipak mislim da je sujeta.
Čemu to? Oprostiti, zaboraviti, treba. Život je kratak.

U pitanju je odista kompleksna stvar, svaki odnos, ne mislim na površne i slučajne, mora da se pazi i mazi, da se neguje i razvija, najmanje obostrano, pa: Dok traje, traje! Izgleda da se ne može više od toga
blau.punkt blau.punkt 12:56 14.04.2012

W H Y ?








b e c a u s e

mikele9 mikele9 18:45 14.04.2012

Re: W H Y ?

b e c a u s e



it seems you're right
mariopan mariopan 14:12 14.04.2012

..

Mene iznenađuje onaj pasus o profesionalnoj zavisti, ali ne činjenica da ona postoji.

Ako postoji išta iracionalno na ovom svetu to je zavist u svetu umetnika.
Šta radi onaj ko ne može da dostigne nekoga ko ima u sebi nešto što je on imao pa potrošio, izgubio, ako je ikada imao....zar onda počinje da mrzi?
Tako si napisao, da je izbila mržnja i zavist, godinama skrivana koja te strašno iznenadila.
Taj deo je ostavilo utisak na mene više nego druge stvari o kojima pišeš.
Ono što mi doživljavamo je nekako normalno sve se može razumeti.

Zar ne može pametna osoba (verujem da su to sve pametni ljudi) da spreči tu mržnju u sebi, koja nema nikakvo uporište u nekoj tvojoj krivici, jer to je mržnja za nešto što imaš unutar sebe, za dar prirode kog se ne možeš odreći, jer se tako odričeš sebe, niti time što ga imaš nekoga vređaš?

Pamet tu ne pomaže?
Ili je u pitanju nešto drugo, drugačiji način razmišljanja koji ih vodi ka tome?
mikele9 mikele9 18:49 14.04.2012

Re: ..

Pamet tu ne pomaže?

Nema te pameti koja se može nositi s iracionalnošću kombinovanom sa sujetom i stavom o sopstvenoj nepogrešivosti.
milisav68 milisav68 20:34 14.04.2012

Re: ..

mikele9

Nema te pameti koja se može nositi s iracionalnošću kombinovanom sa sujetom i stavom o sopstvenoj nepogrešivosti.

Vanity is my favorite sin

Komplikovana tema, a ja sam povodom takvih stvari rešio da se ne nerviram.

Ko šta radi, to i pati.
outcast outcast 14:42 14.04.2012

Neko pre a neko malo kasnije sazna...

... da smo svi mi sami, u sustini. Bez obzira na sve privide koji nas povremeno "prevare" da nismo

Svako od nas ima neku pricu koja lici na pricu autora, samo svako od nas drugacije reaguje kada ga neko odbaci, bez ili sa objasnjenjem. Mislim da se odbacivanje "sa objasnjenjem" ne podnosi mnogo lakse nego odbacivanje "bez objasnjenja". Isto tako je tesko kada ti moras nekoga da "odstranis" iz zivota, zato sto ta osoba postaje nepodnosljiva. Ja imam primera i za jedno i za drugo, i moram da kazem da podjednako boli. Ali, kao i sa svakim gubitkom, covek nastavlja da zivi i da nalazi nacine da se izbori sa osecajem nelagodnosti. Moji "gubitci" prijatelja i rodbine imaju sirok dijapazon, kao sto vec pomenuh, od toga da sam ja bila odbacena zbog necega do toga da sam ja odbacila nekoga jer je prisustvo te osobe bilo nepozeljno u mom zivotu. Mislim da kroz nase odbacivanje, mozemo da proniknemo u razloge zasto bi neko nas odbacio. Svejedno, boli. Svi mi zelimo da budemo prihvaceni onakvi kakvi smo i voljeni od ljudi koje mi volimo. Ali zivot nije bajka i Pepeljuga nije upoznala princa i postala princeza. Eno je i dan danas zivi sa macehom i dve polusestre koje je zlostavljaju i sanja o boljem i lepsem zivotu.
mikele9 mikele9 18:53 14.04.2012

Re: Neko pre a neko malo kasnije sazna...

Ali zivot nije bajka i Pepeljuga nije upoznala princa i postala princeza. Eno je i dan danas zivi sa macehom i dve polusestre koje je zlostavljaju i sanja o boljem i lepsem zivotu.

Baš je sretoh jutros na pijaci, pitam: A princ, a staklena cipelica a...? Daj, pa ti si odavno trebao da prestaneš da veruješ u bajke, bio je njen odgovor
Milutin Milošević Milutin Milošević 15:41 14.04.2012

Praštanje

Kad sam već kod praštanja:

Unas se nikada neće pomiriti, braća rodjena, na slavi, rodjendanu, svadbi - na bilo kakvom veselju. Ali će doći na sahranu. Tu se najviše problema izgladi
mikele9 mikele9 18:58 14.04.2012

Re: Praštanje

Kad sam već kod praštanja:

Unas se nikada neće pomiriti, braća rodjena, na slavi, rodjendanu, svadbi - na bilo kakvom veselju. Ali će doći na sahranu. Tu se najviše problema izgladi

Srbe Samo Smrt Spaja
Dr M Dr M 18:54 14.04.2012

Why


Svako WHY ima svoje ...JBG..

Ne muči sebe, oni su izgubili mnogo više nego Ti..
mikele9 mikele9 19:00 14.04.2012

Re: Why

Svako WHY ima svoje ...JBG..

Ne muči sebe, oni su izgubili mnogo više nego Ti..

Hvala Doktore, hvala na dijagnozi
jaymz jaymz 21:34 14.04.2012

I ja sam imao takvih slučajeva...

Svi ti "razlozi" govore da nisu ni vredni našeg prijateljstva... Da je to poslednja kockica koja je pokazala ko su i šta su...
Nisu vredni ni crnog ispod nokta...ali boli jbt...nedostaju mi svi...
mikele9 mikele9 22:51 14.04.2012

Re: I ja sam imao takvih slučajeva...

Svi ti "razlozi" govore da nisu ni vredni našeg prijateljstva... Da je to poslednja kockica koja je pokazala ko su i šta su...
Nisu vredni ni crnog ispod nokta...ali boli jbt...nedostaju mi svi...

Njihova odluka, neko vreme me bolelo a onda gos'n ŽiVoT nastavio i ja s njim i sad ih se samo sećam. neke/i su prestali da mi nedostaju.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana