Nije da nam je nekad preticalo. Bake su mešale brašno u jaja da količinski ispadne više za večno gladna usta. Pantalone su se kratile, suzile i prekrajale do treće generacije. Klala se svinja a ni creva ni krv se nisu bacali. Crevca na žaru, pa da vidiš, iako se meni od same pomisli povraćalo. Krvavice? Nisam gladan.
Drugim rečima, ekonomisalo se. Onako, domaćinski. Čestito. Srpski. I osta to domaćinsko ekonomisanje večiti srpski ideal koji je u 21. veku, avaj, mutirao u model blizak onom iz faraonskog Egipta. Evo primera, Palma sa svojom latifundijom i u savezu sa svešteničkom kastom. Pa kad vam plati eksurziju do Guče, ili vas preko oglasa upari s mužjakom/ženkom pa još časti prvu zajedničku večeru pa bogme i put u Grčku da se na miru opalite ako već u porodičnim zajednicama zbog prenaseljenosti za to nemate uslova, to znači da je domaćinski ekonomisao. Pa je preteklo. Od maznutog i danka. Viskija, pevaljki, šofera, limuzina, goriva, dnevnica, balvana preko potoka, žirafa i turbo zoografisanja u 450 novih crkvi na teritoriji latifundije (Bogu je milo, da Nil plavi, hoću reći, da Belica ne odnese nove regionalne mostove kad s proleća nabuja).
A onda, tu je i Vrhovni sveštenik u spektaklu dostojnog 21. veka. Greši svako ko tvrdi da se ovde ne napreduje. Da ga seljani vide na ogromnom video bimu, što bi Karleuša rekla, Madonnine specifikacije. Pa da zine od čuda, ko nekad kad bi kmetovi ugledali vrh Keopsove piramide, na blještavom suncu, usred užarene pustinje.Domaćinski. Jebo plate i poreze, inspekciju i sistem koji funkcioniše na temelju zapadnog modela kapitalističke, tržišne ekonomije. Latini su to. Nikad ne veruj Latinima, lepo kaže narodna pesma.
Hoću reći, 3 miliona nije neka kinta al ako se domaćinski ponaša svašta nešto bi moglo. Moglo bi se, eto ideje, uložiti u obnovu Narodnog muzeja na kom se buđ i paučina vataju već čitavu deceniju. Čisto da nam deca ne budu alergična na umetnost pa da nasrću na reprodukcije ko onomad negde u Vojvodini.
Moglo bi se uložiti u neki botanički vrt ili akvarijum. Pa da ako je preostao neki profesor koji nije digo ruke i ne boli ga uvo za tu platu od koje su čeprknuli ovih 3 miliona, deci objašnjava svu raskoš i lepotu i složenost evolucije.
Mogla bi neka varoška biblioteka, laboratorija, stipendija za pametne a siromašne, mogla bi siročad, raspale bolnice ...
A može i da se plati doprinos svešteničkoj kasti. Koja ne privređuje. Ne plaća porez. Parazitira. Širi glupost, mizoginiju, etničku netrpeljivost, homofobiju, kao pošast. Dozvolite mi starozavetnu parabolu o skakavcima u Egiptu, ne izlazi mi Egipat iz glave. E, tako nekako. U pohodu protiv poslednjeg zračka inteligencije i zdravog razuma. Sekularizma.
"Prema podacima Fonda PIO, oltarima u Srbiji služi oko 2.000 sveštenika svih konfesija. Najbrojniji su pravoslavni klirici, kojih je oko 1.700, dok ostatak čini sveštenstvo Rimokatoličke crkve, islamski imami, protestantski pastori ... "
Kako gordo i važno zvuči ovo „služenje u oltarima". Pardon my French ... sviranje kurcu. U nekim od ovih 2.000 oltara i doslovno.
Pa red je da se plati.
Nema veze što si nečovek, hoću reći ateista, kinta je kinta.
A red je i zaostale godine da se uplate. Predlažem da se obračuna od 1219. Od autokefalnosti.Nema veze što mi majka čeka red pred Strazburom gde kažu da je na srpskom odeljenju najveća gužva. Jer reformisano srpsko pravosuđe kaže da je ok da s 35 godina radnog staža završi na ulici (uzgred, prostom prepravkom rešenja o radnom stažu). A ok je i što joj nisu uplaćivali neke godine.
Kontam da je sveštenička klasa prioritet, jer na svojim oltarima oni se mole da moju majku i slične snađe makar nebeska pravda kad zemaljske već nema. Ekumenska ekonomija. Nebeska Srbija.