Zgroženost poslednjim dešavanjima na političkoj sceni ovih dana me polako prolazi. Valjda su licemerje i bahatost opet dotakli „dno života”, pa su izjave Velje koji se smeje oko glave dok poziva Tadića da mu poljubi skute u zamenu za 300.000 „svojih” glasova ili neodređenost DSS koja je čista određenost, uticali kao vakcina tako da skandalozne (usudio bih se da kažem ludačke) izjave ministara koji se utrkuju ko će direktnije da kaže „marš” Evropi više na mene ne deluju.
Sa druge strane, nagovoriti Tadića da prihvati sporazum sa Rusima, ono jedino čime je mogao da se nametne u pregovorima sa DSS, pa ga onda ucenjivati pred drugi krug izbora vrhunski je skandal. Čak sam, tražeći logiku u svemu, razmišljao da možda postoji ultra-mudra strategija koju naši obični umovi ne vide, koja kaže da su Tadić i Koštunica u stvari super pajtosi i da cela ova zavrzlama ima za cilj da prema spolja odigramo „good cop – bad cop”, a da prema unutra uveri glasače LPD-a da podrže Tadića. Poznajući kapacitete naših političara, ovo se dojmi naučnom fantastikom.
U svakom slučaju, potajno sam im svima zahvalan iz više razloga:
"Ne pada sneg da pokrije breg, već da svaka zverka pokaže svoj trag". Drugi krug izbora će nedvosmisleno pokazati koliku podršku građana ima koja politička opcija. Razotkriće se i političari koji će konačno morati da se izjasne na kojoj su strani (ne kažem da ima smo dve strane). Sve je bolje od neizvesnosti pa ćemo konačno da znamo na čemu smo. Videće se i ko je Toma (posebno ako pobedi) i ko je Koštunica i ko je Tadić.
Rođendan. Ove godine moja građanska svest i moj lični Otpor prema nedemokratskom puni deset godina. Na koji način se moj život tokom tog perioda preokrenuo, najbolje govori promena životnog usmerenja: od elektrotehnike do društvenih nauka, od rada sa strujom do rada sa ljudima. Sada, u trenucima koji sve više podsećaju na devedesete, moja volja i energija za istim vrednostima koje su me i tada pokrenule nije manja ni za milimetar/džul, možda su samo metode drugačije. Ove nedelje sam uspeo da dva sigurna glasa za Tomu preokrenem u glasove za Tadića i da učinim da se najmanje tri druge osobe zapitaju ili barem postide kada u nedelju na biralištu krenu da zaokruže 1. Ispadne jednostavnije nego sa neopredeljenima.
Više se ne plašim rezultata drugog kruga, ko god da pobedi (nadam se Tadić). I nas (stvarno evropski orjentisanih) ima najmanje koliko i njih. Zašto bi se plašili? Neka se samo raščisti da se zna ko je za šta/sa kim. Onda svima po zasluzi na lokalnim izborima.