Život

Nemanja

malasneki RSS / 08.05.2012. u 14:30
Nemanja je sin mog brata od ujaka. On mi je oduvek bio medju najdrazom decom u rodbini. Kazem decom, jer kao da je juce bilo kad nam je, okruzen zlacanim loknicama i rumenim buckastim obrazima, pokazivao odgovor na pitanje "Kako baba plete?", a mi bi se glasno smejali. Zacudjeno je treptao svojim plavim okicama, i sam se smeskajuci, iako mu zapravo nije bilo jasno cemu se to smejemo. Kao da je jos juce sedao medju prvima za sto mom tati u krilo, i vikao "Meta, meta" iako je pre samo desetak minutao rucao kod svoje kuce.
 
Bila sam mu prva uciteljica. Naucila sam ga prva slova i brojeve, iako mu skola nikada nije bila omiljena tema. Uhtao je i puhtao kad bih mu zadala da napise ceo red nekog slova ili procita pesmicu, ali kad bih rekla "Nema pogovora" znao je sta mu je ciniti. Znam da nije shvatao sta to bas znaci, ali je efekat bio tu :)
Sa druge strane, poducavanje Nemanje je meni pomoglo da ispunim ono strasno vreme provedeno pod granatiranjima u ratom pomracenoj Dalmaciji. Nedostajala mi je moja skola i obrazovanje, i to mi je dalo novu inspiraciju.
 
Nikad mu nije bilo tesko da mi ucini uslugu. Kako je jednom rekao, za mene bi i svet prevrnuo. Naravno, osecanja su obostrana. Za mog Nemanju bih sve uradila.
 
Par dana pre nego smo morali bezati iz Knina, Nemanja je sa mnom i mojom mamom kolima krenuo na put ka Srbiji. Iako je rodjen u Beogradu, sa nekih godinu ipo je dosao u Knin, i jedva je cekao da, na neki nacin, po prvi put vidi to "cudo od grada" u kome se rodio, a o kome zna samo iz prica i sa televizije. Odprilike je tad trebao krenuti u drugi-treci razred. Put se otegao, jos su nam se i kola pokvarila, pa smo morali prenociti u Sanskom mostu. Ispred nas su vec bile kolone izbeglica. Nemanja je bio sve nestrpljiviji, i stalno nas je zapitkivao kad cemo krenuti, koliko jos, itd... Kad smo presli granicu na Raci, pogledao je oko sebe, i onako zacudjeno i po malo razocarano skoro uzviknuo "To je taj Beograd?!". Naime, u njegovoj decijoj glavi, Srbija i Beograd su bili jedno te isto, i kad je video one njive i male kuce, a ocekivavsi da ce odmah ugledati velelepne visoke zgrade i veliki grad, on se razocarao. Smejale smo se mama i ja, a Nemanja je ostavio jos jedan "biser" u nizu kojima se danas i sam smeje.
 
Sinoc je Nemanja postao tata. Dobio je malenu curicu, a ja jos jednom postala baba-tetka. Kako je moguce da one krupne zlatne loknice odjednom na svet donesu neko novo malo bice? Da oni debeli, rumeni obrascici, koji jos nisu videli sveta, i koji jos uvek tepaju, sad imaju snage da provedu besane noci, i smeju se nekim ovim detinjim salama?
 
Ponosna sam na mog Nemanju.  Osecam jednaku radost kao kad se rodio moj David, tj. kad je moj rodjeni brat dobio sina pre nepunih godinu dana. Srce mi je veliko k'o Afrika!


Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Milutin Milošević Milutin Milošević 16:18 08.05.2012

Blago tebi

Uživaj, Sneki. Život je čudo!
malasneki malasneki 18:29 09.05.2012

Re: Blago tebi

Zivot je za mene vecita inspiracija
zilikaka zilikaka 17:18 08.05.2012

Druga a najprva

Čestitam ti, imaš divan razlog da se raduješ.
Hoću samo da dodam da spram mene malo kasniš.
Ja sam baba-tatka postala u osamnaestoj
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 21:46 08.05.2012

Re: Druga a najprva

zilikaka

Ja sam baba-tetka postala u osamnaestoj


Ja pre 6 meseci. Zanimljiv i neobican osecaj. Jedva cekam svoje unuke Odmah menjam nick
NNN NNN 12:13 09.05.2012

Re: Druga a najprva

Jedva cekam svoje unuke
I ja

Sve najbolje
malasneki malasneki 18:52 09.05.2012

Re: Druga a najprva

zilikaka
Čestitam ti, imaš divan razlog da se raduješ.
Hoću samo da dodam da spram mene malo kasniš.
Ja sam baba-tatka postala u osamnaestoj

ma ja sam postala baba-tetka malte ne pre nego sam se rodila
al ovo mi je medju najdrazima

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana