Lokalnim izborima rukovode, a preostalim (pokrajinskim, republičkim i predsedničkim) formalno asistiraju a zapravo ih sprovode, tela koja se zovu gradske odn. opštinske izborne komisije (GIK i OIK). Njihov sastav određuju skupštine gradova i opština. Iako to nije bila ideja u samom startu, osnovni sastav ovih komisija obično čine predstavnici svih odborničkih grupa (i pozicije i opozicije, a brojnost spram veličine) u onoj skupštini koja određuje sastav dotične GIK/OIK. To je tako od 1996., kada je masovno izgubljeno poverenje u sudije i uopšte pravnike u smislu njihove objektivnosti i nepotkupljivosti - od tada je sistem prilagođen manje stručnosti u užem smislu, a više mogućnosti da se konkurentske stranke međusobno kontrolišu. Ovakav je sastav u GIK/OIK u mirnodopskom periodu, tj između izbora; a kada se izbori raspišu, svaka lista koja predloži liste sa bar 2/3 kandidata ima pravo da dodatno postavi svog člana GIK/OIK i njegovog zamenika.
U svakom gradu/opštini je samo jedna GIK/OIK i mnogo pojedinačnih biračkih mesta. Biračko mesto, to je ono gde odlazimo da glasamo. Na svakom biračkom mestu postoji Birački odbor (BO) zadužen da sprovede glasanje na tom mestu. Biračke odbore imenuje GIK/OIK, po istom principu po kojima je i sama sastavljena. Što će reći, na svakom pojedinačkom biračkom mestu su predstavnici svih odborničkih grupa u skupštini lokalne samouprave (tzv. stalni sastav) i predstavnici predloženih kandidatskih lista (tzv prošireni sastav). Po pravima, težini glasa, mogućnostima da daju primedbu i po radnim zadacima potpuno su izjednačeni članovi stalnog i proširenog sastava, pozicije i opozicije i sl. - kako u biračkim odborima, tako i u komisijama. T.j., svi rade svoj deo posla i jednim okom kontrolišu one ostale kako rade njihov deo posla. Nešto posebniju i važniju ulogu ima jedino funkcija predsednika, kako GIK/OIK tako i BO, i oni se po pravilu imenuju iz redova stalnog sastava - ali se pazi da broj predsednika biračkih odbora stranački proporcionalno odgovara sastavu lokalne skupštine.
Pravi izborni posao po biračkim mestima počinje na jedan do dva dana pre izbornog dana, dakle u petak ili subotu. Tada GIK/OIK svojim BO šalje izborni materijal: glasačke listiće, zapisnike, izvode iz biračkog spiska, lampe, paravane, sprejeve, hemijske olovke... Pravilo je da glasačkih listića ne bude manje od broja birača u biračkom spisku, a ni više od pola procenta više od tog broja. Sav izborni materijal se prebrojava (svi prisutni članovi BO učestvuju u tome), o tome se sačinjava zapisnik i čeka se izborni dan. Broj poslatog materijala iz GIK/OIK mora da se slaže sa brojem primljenog materijala u BO. Ako ne bude tako, o tome se sačinjava zapisnik i o tome se sprovodi interna istraga.
Na izborni dan, u kutije se u prisustvu prvog birača ubacuju kontrolni listići i počinje glasanje; kako to izgleda, svi znamo. Kada uđemo, prvo se proverava da li smo već glasali na nekom drugom mestu (fluorescentna lampa), proveravaju nam se dokumenta, upisujemo se u birački spisak (naš potpis će kasnije poslužiti za određivanje broja glasalih birača) i dobijamo glasački listić. Ove poslednje dve operacije se vrše onoliko puta koliko je izbora istovremeno u toku - pre desetak dana, građani Vojvodine su dobijali pet listića i pet puta se upisivali, a građanima uže Srbije su sledovala tri listića i tri potpisa.
Kada dođe 20h, biralište se zatvara i obrađuju se jedni po jedni izbori. Iskustvo je pokazalo da lokalce najviše zanimaju lokalni izbori, pa tako i pored svog zaurlavanja "odozgo" da se prvo broje predsednički glasovi, svi prvo broje glasove za lokalne skupštine. Najpre se prebrojava neupotrebljeni materijal, pa broj upisnih birača, pa broj izašlih (oni potpisi), pa se upotrebljeni listići dele na nevažeće (u ovu klasu spadaju svi nepismeno ili višestruko zaokruženi listići, kakvih uvek ima, plus oni iz anti-LDP akcije "belih listića") i važeće; prebrojavaju se i jedni i drugi i onda se važeći dele po listama. Pa se glasovi po pojedinim listama prebrojavaju. Važno je napomenuti da kako se šta prebroji, tako se upisuje u zapisnik, a prebrojani materijal stavlja u zasebne koverte i/ili kese i pečati. Da bi zapisnik bio valjan, neki kriterijumi moraju biti zadovoljeni; osnovni su:
• broj izašlih birača mora biti veći ili jednak broju upotrebljenih listića a on mora biti veći ili jednak zbiru broja važećih i nevažećih listića. Naime, može da se dogodi da birač potpiše listing ali ne uzme listić ili prosto izađe a da uzet glasački listić ne ubaci u kutiju; ali listića u kutijama ne sme biti više nego izišlih birača, jer to znači da je neko više puta glasao i to namerno sa listićem donešenim negde od spolja, što je izričito zabranjeno
• broj važećih glasova mora biti tačno jednak zbiru glasova datih za razne liste
Kada se ovaj postupak ponovi za sve izbore, zapisnik (uz davanje eventualnih primedbi) potpisuju svi članovi BO a predsednik i bar jedan član biračkog odbora sav materijal nose u GIK/OIK. Pri tome, na putu i u samom GIK/OIK materijal može pratiti i bilo koji drugi član BO koji izrazi želju za tim, pa i više njih. Pre odlaska, predstavnici četiri najbolje plasirane liste dobijaju kopije zapisnika, da bi u nekom problematičnom slučaju mogli da dokažu šta se na biračkom mestu dešavalo (ovo je sprečilo pokušaje falsifikovanja 1996. i 2000.-te). U GIK/OIK se vrši primopredaja materijala; ukoliko se brojke u zapisniku slažu, zapisnik se verifikuje i posao je gotov - to je i idealan i najčešći slučaj. A ako ne, traži se izvor greške, po potrebi i ponovnim prebrojavanjem, ovaj put u GIK/OIK. Pa se uz potpis prisutnih članova BO i zaduženog člana GIK/OIK po potrebi vrši dopuna, zapravo izmena zapisnika.
Kao što se vidi, sistem je zamišljen tako da bude otporan na pokušaje krađe, manipulacije, pogrešna računanja i slično. Ne samo u teoriji, svaki član biračkog odbora može da učestvuje u svim aspektima izbornog procesa i na taj način učini da sve bude u redu, ili bar jasno i na vreme locira problem ako ga ima. Od 1996., kada je ovakav sistem uveden (pre toga je opozicija imala samo "posmatrače") prave izborne krađe na biračkim mestima zapravo nije ni bilo, sem tamo gde nije bilo kontrole, odnosno na Kosovu. Zapravo, baš ovakav sistem kontrole kakav je opisan je primorao miloševićevsku vlast da krene u direktno obaranje rezultata izbora na sudu (1996.) i/ili njihovo falsifikovanje (2000.), pošto pravu krađu, ono što uobičajeno zovemo tim imenom - mutljavinu na biračkim mestima i u izbornim komisijama - nije bilo moguće efikasno i masovno izvesti, čak ni sa celokupnim državnim aparatom iza sebe.
Tako je i danas. Uglavnom. To uglavnom se odnosi na lični utisak autora ovog teksta, ali pri tome na utisak koji je podržan i mišljenjima drugih koji imaju dovoljno iskustva za vršenje poređenja, da javašluka pa i najordinarnije nestručnosti u svakom izbornom ciklusu, kako vreme prolazi, ima sve više i više, i da to počinje da ugrožava odvijanje samog procesa.
Problem prvi: motivisanost onih koji sprovode izbore. Politika i novac. Sa jedne strane, članovi GIK/OIK su apsoluno preplaćeni. U Novom Sadu recimo, punopravni članovi GIK u izborno vreme kao osnovicu primaju mesečno 70% plate gradskog ministra (što je, ako se ne varam, oko 80 - 90K u ovom trenutku). I to samo za osnovne poslove člana GIK - oni poslovi koji se rade za druge nivoe izbora, pokrajinske, republičke i predsedničke im se dodatno plaćaju ! Kada rade nešto izvan uobičajenog (javne nabavke npr) to im se dodatno plaća, pri čemu sami sebi određuju koliko. (ko ne veruje, za detalje neka pogleda ovaj link) Da podsetim, ti ljudi za to vreme negde uglavnom primaju i svoju redovnu platu. U takvim uslovima, članstvo u GIK se daje (i prima) ne kao odgovoran posao već kao nagrada nekome kome zbog nečega treba isplatiti neke pare, a ne nekome ko se u taj posao razume. Da stručnosti u zamenu za tolike zarade baš i nema, ovih dana je više od svih dokazao baš novosadski GIK svojim pogrešnim računanjem osvojenih procenata i cenzusa, i pratećom zbrkom napravljenom oko toga. Dok su sa druge strane, članovi biračkih odbora po biračkim mestima, a to su oni ljudi koje vi kao glasači srećete, plaćeni bedno. Naknada za ovaj veoma, veoma težak posao je oko 2000 dinara po osobi. Jednokratno. U ovoj zemlji, bez obzira na broj nezaposlenih, niko neće da radi tako da se oseća iskorištenim. Motivacija ljudi na biračkim mestima je premala da bi se, kao onomad 2000.-te, gurali i da zaprimaju izborni materijal, i da broje, i da prate materijal u GIK/OIK... A politička motivacija i želja za pravdom su im na još nižim granama od ovih. Dugogodišnja opšta kampanja kako je politika prljav posao u koji se ulazi samo zarad para je itekako dala rezultate. Pa kad se u politiku uđe, a očekivanih para nigde, motivacije, i one što ju je bilo, naglo nestaje.
Problem drugi: obuka. Na biračkim mestima je angažovano na desetine hiljada ljudi. Organizovati ih i uputiti u posao je užasno zahtevan i komplikovan zadatak, kojim se posle 2000.-te praktično niko ne bavi. Svi kao da očekuju da rad na sprovođenju izbora spada u neko opšte znanje, a stanje je sasvim suprotno od toga. Na moj užas, ove godine sam recimo viđao ljude koji su imenovani za predsednike biračkih odbora, a da pri tome nikada ranije nisu čak ni glasali - a kamoli kontrolisali izbore. A jedina obuka koja im je pružena je sat vremena dosadne, suvoparne pravničke priče ispunjene terminima koje niko normalan ne razume.
Na engleskom postoji izraz "perfect storm" - savršena oluja, koji se u prenešenom značenju ne odnosi samo na meteorološki fenomen. Uglavnom, nosi značenje da je zaista loše dešavanje obično sticaj više negativnih okolnosti, od kojih ni jedna sama po sebi nije dovoljna da uruši sistem. Tako, nijedan od gore navedenih problema u sprovođenju izbora nije dovoljan da proizvede neregularnost izbora niti ozbiljnu krizu u društvu. Međutim, zajedno, plus pojačani potpaljujućim i neodgovornim ponašanjem političara, to možda ipak mogu.
Znači, problema ima, i itekako se ima šta ispravljati. Ali, sada da vidimo kako u ovim ne talasaj okolnostima stoje najglasnije žalbe na neregularnost...
Toma Nikolić i SNS nisu pokradeni, bar sasvim sigurno ni blizu onoliko koliko tvrde. Sistem koji je gore opisan možda škripi ali ne može da se zaobiđe tako lako, i od kada postoji nije masovno zaobiđen - bar ne na kontrolisanim biračkim mestima i izbornim komisijama. Moguće je, naravno, da je neko negde prežvrljao koji glas za Tomu ili njegovu stranku. Sasvim je sigurno da je bilo situacija da samo jedna osoba u gluvo doba noći nosi izborni materijal sa biračkog mesta u izbornu komisiju, što definitivno nije po pravilima. A pre toga, brojanje je rađeno na prečac - recimo, slutim da u onoj gužvi niko nije prvo brojao važeće listiće, pa ih onda delio po listama - svi su prvo delili i brojali, a potom samo sabirali, pa ko matematiku ume, ko ne ume, takav mu je i zapisnik. U izbornim komisijama po Srbiji je sigurno bila gomila vreća bez nadzora, bar na neko vreme. Bila je i poneka svađa i poneka tuča. Ali sve to ni blizu nije masovna krađa, o kakvoj Toma priča. A zašto izbori nisu sprovedeni nešto bliže formalnim pravilima, nešto strožije - pa, i on je sam kriv za to ! Ono, kada je DOS rušio Slobu, DOSovi ljudi su stalno bili kraj svake vreće glasova ! Ko će sada da čuva te vreće umesto Tominih ljudi, a da im Toma pri tome veruje ? Ja, na primer ? Da njegovim ljudima možda neko nije branio da to učine kako onako striktni propisi nalažu ? Ili je u pitanju nešto sasvim drugo - da su se njegovi ljudi na biralištima često ponašali neozbiljnije od većine, kao da opozicija ne nosi svoj deo odgovornosti, da o ozbiljnoj krađi niko nije ni mislio, dok zahvaljujući jezičavom Dačiću nije postalo sasvim jasno da od Tomine parlamentarne većine nema ništa ?
Toma Nikolić ne samo da nije pokraden, nego je zapravo sam učestvovao u banalnoj krađi izbornog materijala. One vreće iz Pančeva (a pošto je u pitanju tada već obrađen izborni materijal, verovatno je pokraden iz neke prostorije za skladištenje) su pokrali njegovi ljudi i niko drugi, umesto da ih zaštite, što im je bio posao i građanska dužnost, i dužnost kao službenih lica - ako su učestvovali u sprovođenju izbora, a verovatno jesu. I, kada su ti džakovi stigli do Tome, oni nisu odmah vraćeni tamo gde im je mesto, uz malo grdnje previše revnostih aktivista i izvinjenje pančevačkoj GIK, nego se predsednički kandidat sam hvalio da eto ima izborni materijal kome nije mesto kod njega ! Ja zaista mislim da taj predsednički kandidat za to mora biti po zakonu optužen. Ako on sada ne bude suđen, kako će se jednom, neki drugi put, suditi bilo kome ko pokrade izborni materijal ? Da, kao jak kandidat, možda nema imunitet spram izbornih zakona ?
Priča koju Tomini stranački pajtaši neprestano spominju kao neku vrstu dokaza o masovnosti krađe, o osam ljudi koji su uhapšeni u Novom Sadu zato što su kupovali glasove, je tačna, ali nema nikakve veze ni sa vlašću ni sa opozicijom. Dakle, priča je sledeća: skupila se ekipa rešena da opljačka par novosadskih javnih preduzeća, tako što će osvojiti mandate i nekom - kome treba - davati većinu u skupštini grada u zamenu za kontrolu nad tim javnim preduzećima. Potencijalna dobit je ogromna, a za kampanju se tom prilikom neće štedeti i koštaće dvadesetak miliona dinara. Biće da je kampanju sufinansirao neko za koga ćemo možda tek čuti; u ova zla vremena pare će se upotrebiti tako, da se od neuke sirotinje pokupuju glasovi. Čista poslovna logika. Prijavi se ekipa shodno tom planu kao romska partija (zgodno zbog Roma i njihovog specifičnog ugleda glede čvrstine političkih uverenja, a zgodno i zbog nedostatka cenzusa) i krenu da navatavaju navedene Rome, sirotinju i ljude sa ivice zakona - sitne preprodavce, narkomane... i još da im govore da moraju da zaokružuju hemijskom koju dobiju posebno za tu priliku, jer je u njoj navodno kamera, kontrole radi. Čisti Tron od glasanja. Cena sitnica, 2000 din jedan glas, ali dobro dođe za bakaluk. Uostalom, drugi pare i ne nude, konkurencije nema, bili su jedino oni penzioneri sa 200 grama kafe. Kampanja ide odlično, da nije tako dobro išla možda ih sada niko ne bi ni spominjao. Na biračkom mestu, objektivno, ovi glasači ne prave ni jedan prekršaj; ljudi ulaze i glasaju hemijskom koju su doneli, što smeju i što im se ne sme braniti. Nikakve prave kamere i snimanja naravno nema. A policija van biračkih mesta je prekasno i tromo krenula da reaguje, očigledno zatečena razmerom problema. Rezultat: na ovaj način je kupljeno bar 9 hiljada glasova i osvojeno 6 biračkih mesta, ali su ukupni rezultati izbora takvi da im se ulaganje izgleda ipak neće isplatiti. Naime, DS i LSV, koji su najbolje prošli i stoga viđeni da naprave gradsku vlast, su spomenutoj ekipi jasno poručili da sa njima većinu ne žele da prave, a može im se jer za baš ozbiljnu većinu imaju SPS. Tako je, da ironija bude veća, jedina šansa da dotična stranka uđe u vlast upravo to da SNS pokuša da formira vlast u Novom Sadu ako bi Toma pobedio u drugom krugu; pošto SNS bez podrške glasova ekipe ne bi to mogla da uradi.
Druga dreka koja stiže oko opšte izborne krađe se čuje, o čuda, iz pravca Dveri (da sada ne pominjem kolokvijalni naziv ove GG). Oni, shodno uobičajenom pristupu u svojoj kampanji, i ne pokušavaju da se previše opterećuju argumentima i matematikom. Njima je logično da kažu da su na nekim biračkim mestima osvojili 7%, pa da je zato svaka vlast koja im kaže da ukupno nisu prošli cenzus prevarantska, lopovska i svašta još nešto što ovde i sada ne bih ponavljao. To je argumentacija sasvim razumljiva verskom podmlatku i delu navijačkih bandi koje ih prate, a najrazumljivije je, izvesno, ponovo Tomi, kojem su dotični na ovim izborima ukonili najveću bedu sa vrata: srpske radikale. Radikali sa Dverima za vratom, mlađim, luđim, motivisanijim, u rastu a ne u padu, više nikada neće moći da napadaju SNS onako kako su to do sada činili. I, ako se Dveri gledaju kao Tomin, a SRS kao DS-ov projekat, Dveri su verovatno i jedina pobeda koju je Toma u ovoj izbornoj trci ostvario. Što ne znači da argumenti Dveri u vezi izborne krađe (ili bilo čega drugog) imaju ikakve veze sa životom.