Koliko treba automobilskih nesreća da se desi, pa da konačno proradi mozak kod svih nas kako mentaliteti i loše navike pri vožnji trebaјu da se menjaјu - pod hitno? U poslednjih nekoliko nedelja јe bilo toliko nesreća koјe su dobile veliki mediјski prostor da se plašim da zaboravljamo da se ovakve tragediјe dešavaјu svaki dan, a da o njima čuјemo samo ukratko u crnim hronikama ili pak nikad i ne saznamo.
Imamo loše puteve - to stoјi. Automobili su (mnogima) u raspadu - takodje.Ali naјgrdje јe to što toga nismo svesni prilikom vožnje. Svi smo maјstori, svi iskusni vozači, poznaјemo trasu kao svoј pocepani džep, mogli bi zatvorenih očiјu, uvek јe drugi kriv...
Niko ne zaslužuјe da nastrada na putu, ma ko god to bio. Ako bi barem nečemu ovo moglo da doprinese, to je da barem ministar Jočić postane svestan da ovako više ne može. Hajde da ostavimo za čas razlike, ma koliko one bile velike, oko politike i sve ostale kritike kojima se časte "obe strane". Hajde da zajedno vidimo da li barem u osnovnim stvarima možemo da se složimo, da nam barem deca ne stradaju sutra, ako je već kasno za naše obrazovanje i menjanje navika u saobraćaju.
Evo nekoliko predloga, za koje se nadam da će barem skromno doprineti debati, da se barem ugradi u našu svest da imamo veliki problem koji treba što pre rešiti:
1. Za početak, treba da se primeni princip "nula tolerancije". Za najmanji prekršaj treba se kažnjavati na licu mesta. Kazne ne smeju da budu naplaćivane od strane te iste patrole, već se samo izda priznanica sa kojom se može platiti kazna u pošti ili gde već (da bi se smanjila korupcija). Za ozbiljnije prekršaje oduzimanje dozvole i/ili sud. Smanjiti dozvoljenu brzinu u blizini svake škole ili dečije ustanove na 40 km/h.
2. Početi primenjivati zakon na sve. Ako policija na Novom Zelandu može da godišnje izda preko 700 saobraćajnih prekršaja svojim kolegama policajcima, koji su u tom momentu bili u standardnom policijskom vozilu, prekoračili brzinu, a nisu bili u hitnim situacijama - onda može i Srbija. Od 700 prekršaja koje je uhvatio radar, za njih 460 je utvrdjeno da se radilo o hitnom slučaju, ostatak su kažnjeni novčano ili im je oduzeta dozvola za ozbiljnije prestupe. Čak je pre nekoliko godina i kolona premijerke završila na sudu! Halo, premijer jedne zemlje se vozio putem oko 160 km/h, a da za to nije bilo razloga, i vozači su završili na sudu, umalo i vlada da padne zbog toga. Znači, da naša policija počne na sebi i na ostatku državnog aparata primenjivanje, kako bi bili ozbiljno shvaćeni.
3. Umesto da se bacaju novci na razne političke kampanje, neka izdvoje barem 5% od sume namenjene za plakate i ulože u marketinšku akciju kako bi se čula poruka o saobraćaju što više i češće, pa ako treba i mozak da se ispira.
4. Dozvoljeni alkohol: 0%. Ne 0.5, niti 0.3 - već 0%.
5. Pojasevi napred i pozadi da budu obavezni. Ne samo napred.
Ovako više zaista ne može. Već sam pisao moja iskustva sa saobraćajem u Srbiji i ostatku zemalja u okruženju, u dve nedelje 4 bliska susreta sa nezgodama, da ne pominjem autobus koji je preticao kamion na duploj žutoj traci, a oba vozila imaju preko 20 godina.
Kvalitet automobila i puteva će morati da poraste sa standardom, ako to ikad dočekamo. U medjuvremenu, prilagodimo se onom što imamo, ali ne samo što imamo mi, već misleći i na druge. Jedan besan BMW i dalje može da nastrada od Jugića, Jugić može da nastrada od traktora, a blindirani Mercedesov džip može da nastrada od običnog psa lutalice.
Ministru Jočiću i njegovom šoferu želim brz oporavak i da izvuku i neku pouku iz svega ovog.