Ili Zunzara iz Zanzibara...
Evo, najzad posle godina i godina uzaludnog pokusavanja (ne stvarno), dobio sam zabranu komentarisanja. Na jednom blogu, kod jednog blogera, koji je nekad znao nesto i da napise (bez obzira slagali se sa njim ili ne), a ciji su kriterijumi o kvalitetima sopstvenih tekstova eksponencijalno opadali s vremenom. Dobio sam sut-kartu sa obrazlozenjem da sam "isti kao i jedan drugi", a sa kim navodno ne moze da se razgovara, a samo zato jer sam (po mom misljenju legitimno) zatrazio da me se ne bombarduje linkovima i pod-linkovima, nego da moze autor malo da se potrudi i napise neko originalno misljenje. Ne razgovaram sa internetom kao takvim (pretpostavljao sam), nego sa konkretnom osobom.
Ali dobro, nije ni to katastrofa.
Nego mi je interesantno da malo vidimo zasto neko ima potrebu da banuje druge blogere. Valjda je cela poenta blog komentara razgovor i sa neistomisljenicima. Cak i kada prica krene u manje tolerantne vode, sve se moze shvatiti kao municija za utvrdjivanje i potvrdjivanje sopstvenog stava, a ne kao razlog da se zapuse usi i detinje na sav glas vice "tralalalala" da se zamaskira govor (ma kakav bio) onog drugog. Ali dobro, pojedini nisu savladali osnovne lekcije zivota. Na primer da su ljudi takvi. Ne daju nikome mira. Narocito onome ko (javno ili anonimno) promoli glavu iznad rova. Odmah se javi milion "snajperista". S pravom. Niko ne poseduje tapiju na apsolutnu istinu iz prostog razloga jer ona (apsolutna istina) i ne postoji. I jos jednu konfuziju kod pojedinih da razjasnimo: nema niko "onu stvar" (da ne kazem muda) time sto postira neki tekst. Nego ako ume da izdrzi, pa cak i pokusa da odbije kriticki osvrt na isti. Ako hoces da se divis sopstvenoj pameti, citaj svoje tekstove sam sebi u wc-u, nema potrebe stavljati ih u etar. Zbog cega uopste pisati i voditi blog? Ali, o tome se i radi. Vrckanje izmedju cetiri zida ne zadovoljava pobrkanu samovoajeristicku-egzibionisticku pozudu. Potrebno je i da neko sa gradilista zazvizdi. Ali sta ako neko slucajno vikne "Rugobo!"? Narcisoidno-labilne osobe su uvek tako jednosmerno predvidljive... (Hm da, i ja isto ako cemo posteno, inace cemu ovaj blog...)
Par puta me je moderacija upozoravala na neke komentare koji su postavljani na mojim blogovima, kao da ih obrisem. Pa nisam. A oni neke jesu, neke nisu. Dokle god niko ne proziva nikog imenom i prezimenom, i dok ne koristi vrhunac vulgarnosti, ne bi trebalo zabranjivati nista. Kada se previse spuste kriterijumi o zabrani, to samo dovodi do toga da vise nismo u sposobnosti da cujemo i razumemo ni tok sopstvenih misli. Kad ne poznajes samog sebe, onda ne umes ni da upoznas nikog drugog, a samospoznaja je jedino moguca treniranjem spoznaje drugih. Zacarani krug, ali to je zivot. Kad se jednom shvati taj paradoks, mozda ce biti jasnije i kako je infantilno zbog necega sto si sam napisao nekom drugom da se osecas uvredjenim kad neko drugi to isto napise tebi...
Ja licno, a to sam odlucio odavno, necu nikome ograniciti mogucnost da ostavlja komentare na mojim blogovima. Ko nije u stanju da se nosi sa drugim ljudima, taj nije u stanju da se nosi ni sa samim sobom. As simple as that...