Sve ili ništa!
Pokazalo se (opet, tvrdim) da je srpsko (liberalno) gradjanstvo samo sebi najveci i najpogubniji neprijatelj.
Pre izbora smo imali tu neku filozofiju - Ili ce biti onako kako ja hocu ili se svi bre jeˇite što se mene tiče!
Dakle, imali smo bele listice, slobodne umetnike-crtače po glasačkim listicima i apstinente. Pošto se ne radi o glupim ljudima koji ne znaju posledice svojih postupaka, ostaje jasno da je njihova generalna filozofija de fakto bila da - stvari u Srbiji moraju prvo da postanu značajno gore, da bi jednog dana postale značajno bolje. Dakle, po njima, Srbija mora prvo da propadne (da dotakne dno, konačno) da bi jednog (lepog) dana procvetala (šta li?). Pri čemu se valjda misli samo na ono što ostane od te države ...
Posle predsedničkih izbora, preovladjuje filozofija - E, a sad se i samoubijte!.
DS ima da bude kažnjena! Da prihvati odgovornost za sve što jeste ili nije uradila! Da se smeni rukovodstvo, da se raspuste odbori, da se osnivaju frakcije, da se brate ide po spisku i da se brate sme-nju-je! Ne pomaže protiv ove hajke čak ni to što skoro niko od ljudi koji predlažu ovako drastične mere - nisu ni članovi, ni glasači DS-a. A to što je inače Nikolic postao predsednik države, ma to je sada sasvim nebitno, ne zanima me, ne skreci sa teme sada kada ti govorim ...
Elem, mislim da bi svi ovi ljudi ipak morali malo da se opuste i da nabave novi album pokojnog Džoija Ramouna, koji je izašao baš danas ...