Sve što mogu da Vam, dragi moji maturanti kažem, u ovom danu, kada završavate sa detinjstvom i počinjete da koračate životom je napisao Gabijela Garsija Markes. Budite bolji od nas i smognite hrabrosti kad ostarite, da svojoj deci ostavite bolji svet.
ZALJUBLJEN U LJUBAV
Kada bih imao jedan komadić života , dokazivao bih ljudima
koliko griješe kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada
ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju
Kada bi Bog za trenutak zaboravio
da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadić života,
moguće je da ja ne bih kazao sve što mislim,
ali nesumnjivo bih mislio sve što kažem.
Stvari bih cijenio, ne po onome što vrijede,
već po onome što znače.
Spavao bih manje, sanjao više,
shvatio bih da svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju
gubimo šezdeset sekundi svjetlosti.
Hodao bih kada drugi zastanu, budio bih se dok ostali spavaju.
Slušao bih druge kada govore,
i kako bih uživao u sladoledu od čokolade.
Kada bi mi Bog poklonio komadić života,
oblačio bih se jednostavno, izlagao potrbuške suncu,
ostavljajući otkrivenim ne samo tijelo već i dušu.
Bože moj, kad bih imao srce, ispisivao bih svoju
mržnju na ledu, i čekao da izgrije sunce.
Slikao bih Van Gogovim snom
na zvijezdama jednu Benedetijevu poemu,
a Seratovu pjesmu bih poklanjao
kao serenadu u času svitanja.
Zalivao bih ruže suzama, da bih osjetio bol
od njihovih bodlji, i strastveni poljubac njihovih latica…
Bože moj , kad bih imao jedan komadić života…
Ne bih pustio da prođe ni jedan jedini dan,
a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim.
Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi
najbliži i živio bih zaljubljen u ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko griješe
kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare,
a ne znaju da su ostarili kada prestaju da se zaljubljuju.
Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio
da sami nauče da lete.
Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošću
već sa zaboravom.
Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi…
Naučio sam da čitav svijet želi da živi na vrhu planine,
a da ne zna da je istinska sreća
u načinu savladavanja litica.
Shvatio sam da kada tek rođeno dijete,
stegne svojom malom šakom , po prvi put, prst svoga oca,
da ga je uhvatilo zauvijek.
Naučio sam da čovjek ima pravo da gleda drugog odozgo
jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi.
Toliko sam toga mogao da naučim od vas,
premda mi to neće biti od veće koristi,
jer kada me budu spakovali u onaj sanduk,
ja ću na žalost početi da umirem…