Moja generacija prolazi krizu. Žene te imaju te nemaju, stalno im nešto vrućina, lade se, grudnjaci sve tvrđi, dekoltei sve veći, a muškarci kupuju motore i gitare. Cvrče žice i pojačala pod neukim prstićima, a posle „probe" sednu na motore i pravac bulevar, da ih svi vide.
Neki se odvaže da idu i dalje, autoputem do Beograda ili vikendice na Fruškoj Gori, a neki bogami i tripuju Route 66 i Jennu Jameson koja čvrsto stiska butine da ne padne u onu prašinu ili kaktus, mada bi joj neki kaktoid iz Arizone verovatno priuštio izliv endorfina na mozak u odnosu na ono što mogu da joj pruže ovi prekaljeni motoraši. A tek je 30 godina prošlo od srednje škole.
Nisu oni previše matori, već su matori u smislu da im već neko vreme u kontinuitetu nije dozvoljeno da javno stenju za mladim cicama. A oni bi sve dali da samo to mogu, sutra bi svi žene ostavili i probali da se spetljaju sa mlađom sestrom drugara, koja je u vreme njihove prve ženidbe išla u niže razrede osnovne škole. Ako ona ne bi pala na „iskustvo" , ili bi joj posle nekog vremena eventualno počelo smetati što sa dvadeset i nešto godina ona i njen „momak" moraju na more sa njegovim klincima od 9 i 12, ubrzo bi se spetljao sa tek nešto mlađom najboljom drugaricom nove devojke nedavno razvedenog najboljeg prijatelja. Taj rad.
Ali, sve to ne dešava se zbog krize srednjih godina, neee. To je zbog stečenih uslova. Oduvek su hteli motor i gitaru, ali se nije moglo. E sad, kako se situacija u Srbiji baš, baš znatno popravila, više nije frka dići kredit ili prodati neku dedovinu i uložiti u budućnost, a da sutra na zažališ. U rokenrol ulažeš, bre.
Žene su im debele, ali su zato njihovi stomaci odraz moći čoveka koji može da popije više piva od svih, ikad. I sada imaju poslove, uglavnom. I sexy su kada im opada kosa, sam go Jul Briner. Sećam se jednom na Štrandu, za stolom iza mene nekoliko muških glasova komentariše devojke na plaži: ova je debela, ju vidi ovoj noge, ona bez sisa, ova treba desno, na „celulit plažu", a ona levo, na plažu za ribe, juuu, vidi ovoj celulit. I tu već dignem glavu u visinu želuca da pogledam sirotu Narandžinu, kad ono mlada devojka gura kolica sa bebom od jedno dva meseca! Okrenem se i šta vidim? Četiri zadrigla, debela, masna morža, sa masnim kartama među otečenim prstima, pivom i pljeskama....Gaćice same spadaju, a trnci oduzimaju udove od uzbuđenja, jedva sam se suzdržala...
Kada ih prolazi? Ne znam drage moje...Valjda kad i nas, nikad se ne zna. Bes smisla je to i plana prirode, samo se gadno zajebava sa nama. Gledajući muškarce oko sebe, vidim da ovi oko 50 polako posustaju i smeju se na svoj račun kada pričaju onaj fazon „meni je lakše žvakati nego pušiti". Naravno, neki su perfidni i ne kupuju motore, kao nije im ništa. Važi. A na javnim mestima im treba portikla, firnajz piškaju kad naiđe nešto mlado.
Ma, mante ih. Nego, jel znate da neko prodaje polovnu bas gitaru?