Prošle nedelje, dopao mi je ruku ženevski "Les Temps". Negde na dnu stranice naiđoh na kratku vest o izboru Vuka Jeremića za predsednika Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija. Mali značaj posvećen ovoj vesti bio je u potputnoj suprotnosti načinu na koji je ona propraćena u našim medijama. To me je dodatno zbunilo jer "Les Temps" je poznat po tome što pažljivo prati događaje u Ujedinjenim Nacijama, a Švajcarska je snažno podržala Vuka Jeremića. Sve u svemu, bilo je za očekivati veći naslov, ako ne i vest na naslovnoj strani.
Naravno, Jeremić je naš čovek, a naši mediji su skloni jakom spinu. Jeremić je čak izjavio da je njegov uspeh u diplomatiji jednak osvajanju svetskog prvenstva u fudbalu (čudo nije pomenuo Vimbldon). Sve u svemu, cela situacija me je zbunila te sam morao da rešim ovaj "cognitive dissonance" tako što sam se obratio za pomoć prijatelju koji se bavi diplomatijom. Evo nekoliko njegovih pojašnjenja....
1. Kakav je značaj funkcije predsedavajućeg Generalne skupštine UN?
To je protokolarna funkcija. Po nekom nepisanom pravilu, ona uvek pripada malim zemljama kao kompenzacija za njihov ograničeni uticaj na kreiranje politike Ujedinjenih Nacija. Medju nedavnim predsedavajućim bili su Makedonija, Nikaragva, Libija, Katar, Švajcarska, Bahrein, Gabon i Santa Lucija. Funkciju predsedavajućeg uglavnom obavljaju ambasadori u Njujorku, a ponekad i ugledne ličnosti iz zemlje. Najčešće ovu poziciju uzimaju male i bogate zemlje, budući da platu, stan i troškove predsedavajućeg pokriva njegova zemlja! Zemlje se ne otimaju previše za ovu funkciju. Mnogo je veća borba za članstvo u Savetu bezbednosti gde zemlje imaju znatno opipljiviji politički uticaj.
2. Kakav je uticaj predsedavajućeg na donošenje odluka u Generalnoj skupštini UN-a?
Uticaj je veoma mali. Stvarna diplomatska rasprava se vodi u šest komiteta Generalne skupštine. Generalna skupština uglavnom potvrdjuje predloge koji su pregovarani u jednom od komiteta. Otvaranje rasprave na Generalnoj skupšini o nekom od tih pitanja smatra se kršenjem nepisanog UN-protokola i retko kada se dešava.
3. Da li ova pozicija moze koristiti Srbiji?
Pozicija predsedavajućeg UN GS svakako donosi veću vidljivost i ugled u delu članstva UN-a. Ostaje pitanje kako se taj ugled može transformisati u nešto korisno za Srbiju. Na primer, bivša Jugoslavija je imala ne samo veliki ugled u nestvrstanim zemljama, vec i privrednu infrastrukturu koja je politički kapital pretvarala u ekonomski. Za jugoslovenskom diplomatijom isli su Energoprojet, Energoinvest i druge velike kompanije. Srbija nema potencijale za velike investicione projekte niti proizvode koje bi mogla da proda zemljama u razvoju.
Možda bi Jeremić mogao da postavi mnogo skromniji zadatak. Bilo bi dobro da nakon njegovog predsedavanja većina nesvrstanih zemalja ukine vize Srbiji, što su već postigle mnoge ex-Yu zemlje. Dosta toga je mogao da uradi tokom "putovanja za Kosovo", ali ni sada nije kasno.
4. Kakvi su rizici za Srbiju?
Najveća potencijalna šteta je u tome sto je Srbija prekršila jedno od nepisanih pravila UN-protokola da zemlje članice regiona izaberu svog kandidata za predsedavajućeg kojeg Generalna skupština samo potvrdjuje. To je namerno izbegnuto jer bi u istočno-evropskoj grupi, u kojoj se mi nalazimo, izbor Jeremića u konkurenciji sa Litvanskim predstavnikom bio neizvestan. Diplomatska profesija je izuzetno tradicionalna i diplomate ne vole promenu pravila igre, čak i kada se nalaze na suprostavljenim pozicijama. U tom smislu, za očekivati je da diplomate budu znatno obazriviji prema Srbiji, kao i da otežavaju buduće srpske diplomatske inicijative.
Ovo se već videlo tokom glasanja za izbor Jeremića. Budući da je Jeremić imao podršku Rusije, većina nesvrtstanih zemalja kao i arapskog sveta (Litvanija je nedavno glasala za Izrael u UNESCO-u) očekivalo se da će Jeremić pobediti sa razlikom od 40 - 50 glasova. Na kraju je imao samo 13 glasova više. Litvanski ambasador je dobio profesionalnu podršku (tzv. ambasadorska solidarnost). Glasanje bilo tajno, te neki ambasadori nisu glasali u skladu sa instrukcijama država koje predstavljaju, već su se solidarisali sa litvanskim kolegom. Podržali su diplomatsku struku na uštrb država koje predstavljaju.
Sam Jeremićev protivkandidat dao je izjavu iz svog ugla:
Litvanski ambasador Dalijus Čekulis je, kako javlja Rojters, oputužio Rusiju da podstiče srpskog ministra da spreči Litvaniju da dobije ovo mesto kako bi kaznila Vilnjus za stav o Drugom svetskom ratu - da je oslobođenje Litvanije od Hitlera i pripajanje Sovjetskom Savezu toj baltičkoj zemlji donelo više od četiti decenije tiranije.
***
Ostaje otvoreno pitanje kako će se na Srbiju odraziti činjenica da se izbor Jeremića smatra "ruskom pobedom" protiv Litvanije i Evropske unije (većine članica EU). No, to je pitanje za neki drugi blog.