OVO JE MOJ MALI DOPRINOS SEĆANJU NA GODINE KOJE SU POJELI SKAKAVCI
Početak - rođen je 8. septembra 1965. u Beogradu. U veoma bogatoj biografiji, gde su redom pobrojane sve njegove funkcije (bivše, sadašnje i gde se naziru neke od budućih) nema podataka o njegovim roditeljima.
Detinjstvo - bio je snalažljivo i pametno dete; kad bi ga drugari zapitkivali zašto je nešto baš takvo, a ne ovako ili onakvo, smirivao ih je komentarom: "Tako treba". Umiljato, poput mačeta preo je dok govori, milina jedna ga je bilo slušati.
Nacionalnost - Srbin.
Verska opredeljenost - nije se izjašnjavao.
Obrazovanje - osnovnu i srednju (pravno-birotehničku) školu završio je u rodnom gradu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu, smer međunarodno pravo. Bio je i na poslediplomskim studijama, ali nema podataka da li je već magistrirao.
Karijera - počeo je kao asistent na Pravnom fakultetu. Dečko koji obećava sam je objasnio kako se našao u politici: "Desilo se to onda kad sam shvatio da se nešto dešava". Bilo je to posle Osme sednice. Neki kažu da ga je u celu priču uvela Mirjana Marković, sam je naveo: "Da se bavim politikom, motivisali su me, pre svega, principijelni razlozi". Ipak, svedoci se sećaju da je govorio: "Zaprepašćen sam da postoje stranke koje su opozicija supruzi predsednika Republike".
Dok je napredovao, bilo je to u velikom stilu. Bio je osnivač i predsednik Mladih socijalista Srbije. Iz tog perioda ostale su zabeležene ove njegove reči: "Ostavka Slobodana Miloševića bila bi nacionalna katastrofa". Potom je bio i potpredsednik SPS-a, predsednik Zakonodavno-pravne komisije u Skupštini SRJ, potpredsednik Interparlamentarne unije. Bio je i član IO GO SPS-a, predsednik Teorijskog saveta i koordinator za pravni sistem i međunarodnu saradnju i odnose sa stranim partijama. Sticajem okolnosti baš on je 1997. godine u ime svoje partije potpisao sporazum o medijskom predstavljanju stranaka pred ondašnje izbore.
"Izborni sistem treba da omogući da se izrazi volja građana, i ona partija koja je najjača, najpopularnija, najorganizovanija, s najboljim programom, ona će pobediti po svim tipovima izbornog sistema", navodio je tad. I tvrdio: "Neki pokušavaju da parlament zamene ulicom, izađu na izbore, osvoje određeni broj mandata, a onda ne učestvuju u radu Skupštine. Sad se pojavio i jedan novi fenomen - bojkot izbora. Postavlja se pitanje ko koga bojkotuje? Stranke koje su se odlučile na ovaj čin ne mogu bojkotovati političke rivale jer oni izlaze na izbore. Znači, bojkotuju birače što je apsurdno, jer se na izborima proverava njihovo poverenje". Istovremeno, bio je glavni i odgovorni urednik teorijskog časopisa "Smisao".
Kako se posle Dejtona našao na sporednom i pogrešnom koloseku, zajedno sa mentorom akademikom Mihailom Markovićem, u matičnoj partiji znatno mu je opala popularnost. Dugo je, bar se tako čini neupućenima, delao iz prikrajka, ali nikad nije poslao signal - ne računajte na mene. Naprotiv. Kad je trebalo urazumiti nerazumne Albance, njega je zapalo da učestvuje u grupi "tri plus tri". Jednom se poverio: "Pokazali smo visok stepen fleksibilnosti i volje da sprovedemo sporazum koji je motivisan, pre svega, humanitarnim razlozima i željom da se albanskoj deci i omladini omogući normalno pohađanje škole".
Odnedavno je opet u prvoj liniji, zajedno sa Branislavom Ivkovićem i Ivicom Dačićem radi na zadatku u narodu poznatom pod šifrom "Beograd mora pasti".
Stranački angažman - oduvek je u SPS-u. Svuda se pojavljivao s Dačićem, pa su ovaj tandem zvali Bim i Bam. Kad im se pridružio i Uroš Šuvaković, nalepili su im nadimke Raja, Vlaja i Gaja.
Zanimljivosti - "Postoje sve pretpostavke za visok stepen političke kulture u okviru demokratski konstituisanih organa u vlasti, međutim, nedostaje nam politička tolerancija... Politički takmaci se doživljavaju kao protivnici koje treba ocrniti, oklevetati, vređati.... Ponekad takvo ponašanje dobija prizeman karakter jer se govornik poliva vodom ili se sa njim fizički obračunava", uludo je upozoravao, baš njega su žestoko prozivali neukusnim komentarima iz privatnog života.
Tako je ispalo da je važnije što se razveo od prve žene i počeo vezu sa drugom (Ikonijom Voštinić, novinarkom sa RTS-a), nego šta govori, šta misli i čemu se nada. Da zlo bude veće i pojedini drugovi iz partije nisu odoleli iskušenju, već su mu držali lekcije o važnosti pravilnog odabira životnog saputnika. "To je stvar političke (ne)kulture i ličnog (ne)vaspitanja. Nikad nikog nisam uvredio. Mene jesu, od sitnih pakosti do naučno-fantastičnih konstrukcija".
Izvor je ovaj tekst iz 2000 godine