Budućnost| Obrazovanje

Rupa u Zidu

snezana mihajlovic RSS / 01.07.2012. u 18:57

As our worlds become smarter and get to know us better and better, it becomes harder and harder to say where the world stops and the person begins.
~ Andy Clark
Natural-Born Cyborgs?


Deca umeju da uče bez supervizije odraslih. I to umeju odlično da rade. Na primer, zamislite sirotinjsko naselje u Nju Delhiju ili neko zabačeno selo i decu koja nikada nisu išla u školu. Ne govore engleski i nikada ranije nisu videla kompjuter. Zamislite sada, da se toj deci takva neka mašina 'ostavi' na korišćenje. Šta bi uradili?

Možda verujete da bi probali da ga ukradu? Ili da bi ga slomili ili na neki drugi način oštetili? Ali, da li bi vam prošlo kroz glavu da bi možda, za nekih desetak minuta ta, nepismena ili polu-pismena deca naučila da surfuju? Verovatno ne.

hole-in-the-wall-wt-640x360.jpg

Sugata Mitra je eksperimentom Rupa u Zidu pokazao da deca umeju da uče bez supervizije odraslih. I ne samo to, pokazao je da uče jedni druge.

„Prvi eksperiment koji sam uradio van Njukasla, sproveden je u Indiji. Postavio sam sebi nemoguć cilj: da li dvanaestogodišnja deca iz jednog južnog indijskog sela, koja govore Tamil mogu sama da nauče biotehnologiju na engleskom? Pomislio sam, testiraću ih. Dobiće nulu. Daću im materijale. Vratiću se i opet ih testirati. Dobiće još jednu nulu. Vratiću se i reći - Da, potrebni su nastavnici za odredjene stvari.
Pozvao sam 26-oro dece. Svi su ušli i rekao sam im da se na tom računaru nalaze neke veoma teške stvari. Ne bih se iznenadio da ništa ne razumete. Sve je na engleskom, a ja odlazim. Ostavio sam im sve. Vratio se nakon dva meseca, a 26-oro dece je umarširalo izgledajući veoma, veoma tiho. Pitao sam:
„Pa, da li ste pogledali išta od onoga?"
Rekli su,
„Jesmo."
„Da li ste išta razumeli?"
„Ne, ništa."
„Pa, koliko ste dugo vežbali pre nego što ste odlučili da ništa ne razumete?"
„Gledamo to svaki dan."
„Dva meseca gledate u to i ništa niste razumeli!?"

Onda je dvanaestogodišnja devojčica podigla ruku i bukvalno rekla (i ovo ide na engleskom, čisto da citat bude potpun):

„Apart from the fact that improper replication of the DNA molecule causes genetic disease, we've understood nothing else."

Sugata Mitra je takodje otkrio je da su deca napredovala zahvaljujući tome što su radila zajedno, kao i da je „bakin metod" (stojiš iza dece i diviš se) doveo do toga da oni, sa 30% posto, na testovima dodju do 50% (cifra koju su postizala deca u elitnim školama Nju Delhija, dakle, školama sa plaćenim i cenjenim profesionalcima).

Pa, reći ćete - Pošto sa njima nisu radili profesionalci, hajde da onda otpustimo sve 'profesionalce' i nek deca rade sama kad je sve to tako dobro!

A ja kažem:
Zamislite profesionalca koji je sasvim (iako bolno) svestan istinitosti sledećeg iskaza:
"A teacher that can be replaced by a machine should be." (Arthur C. Clarke)
Zamislite ljude koji, svesni mogućnosti onog što deca u grupi mogu da učine, željni da i sami doprinesu (na razne načine, uključujući i bakin metod), ponekad (što da ne), i da se povuku iz cele stvari (i rade nešto 'sasvim drugačije') i onda probajte da zamislite to razmotavanje.

(Sugata Mitra, za razliku od onih predavača koji uvek sve znaju, konstantno preispituje svoje zaključke i odluke. Ono što ga razlikuje od mnogih, je vera da deca mogu i želja za promenom sistema. Ne želja da se snalazi u postojećem, već kreiranje novih modula koji će se i sami menjati, shodno novim saznanjima.

„ Udaljenost utiče na kvalitet obrazovanja. Obrazovna tehnologija bi trebalo prvo da se uvede u udaljene oblasti. Vrednosti se stiču, doktrina i dogma se nameću - dva suprotstavljena mehanizma. A učenje je najverovatnije samo-organizujući sistem."

Jedan od eksperimenata odradjen je u severoistočnoj indiji, u selu Madantusi, gde nije postojao nastavnik engleskog, te ga deca nisu ni učila. Doneo je kompjuter, napravio Rupu u Zidu i ostavio im hrpu diskova. Posle tri meseca, zatekao je dvoje dece, koja su, ugledavši ga, odmah rekla da im je potreban brži procesor i bolji miš.

„Ostavili ste ovu mašinu samo sa engleskim jezikom, pa smo morali da naučimo engleski."

Živimo u dinamičnom vremenu, i možda je jedan od prvih zadataka za današnje nastavnike taj - da od škole naprave fluidan prostor. Prostor koji će, umesto da nudi već gotove i sažvakane istine, decu 'naterati da nauče taj engleski jezik'.

A ukoliko jezik nije barijera, a videli smo da nije, onda ne vidim zašto bismo imali problem da govorimo nekim 'našim jezikom'.
Rekla bih da bi to bio, ako ne dobar, onda odličan početak.



Komentari (146)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:41 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

snezana mihajlovic


e, moj, vojislave,
tužno je to
.


Snežana, meni imponuje tvoje oduševljenje i vera u pedagoške inovcije, uključujući i ovu poslednju koja je tema tvog bloga. Svi profesori i vaspitači kao ti zaslužuju punu pažnju i podršku. Kad bih bio u prilici, kao tvoj kolega u školi ili u sličnoj poziciji, nesebično bih te podržao.

Strast i oduševljenje je obeležje mladosti. Godinama i iskustvom čovek postaje oprezniji, ne samo u profesiji, već i u životu.

U konkretnom slučaju Mitrinih rupa u zidu, pokušao sam da ukažem, da nije reč o nečem naročito novom, te da to u psihološkom smislu (za Mitru i saradnike na eksperimentu) možda i jeste novo, ali za pedagošku nauku nije naročita novost.

E, sada, kako smo došli do onog citiranog, koje si ti napisala a ja boldovao, ni sam ne znam. Ako je do mene, izvini.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:51 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Goran Vučković


Sa druge strane, čini mi se da obrazovanje nije mesto gde su svi mehanizmi inovacije potpuno iscrpljeni.


Naravno da nije. Obrazovanje je jedna od oblasti koja je u permanentnim reformama i promenama, a i pored toga uvek je u krizi i retke su države koje su zadovoljne sa kvalitetom i efikasnošću svojih školskih i obrazovnih sistema.

Međutim, ni sve reforme, promene i inovacije ne vode napredku, često se zaluta, stagnira, a ponekad ode unazad. Nadam se da ne moram navoditi primere.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:02 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

dragan7557

Nije potrebno da zamišljaš, na obadva spomenuta Univerizeta sam pohađao predavanja iz selektiranih delova nauka (isto kao i na drugim Univerzitetskim ustanovama), tako da iz prve ruke znam njihove kvalitete...
p.p.s. tokom sledeće godine ću pratiti nekoliko predavanja David Deutscha i Nick Bostroma...


Svoje tvrdnje glede formalnih obrazovnih sistema u svetu bolje bi potkrepio da si odlučio da se nekoliko meseci edukuješ na seminarima u zajednici Hadža.

Uzgred, ništa ja ne uzimam lično kada je rasprava na blogu u pitanju. Za neke druge, međutim, nisam siguran.

poz.
dragan7557 dragan7557 16:09 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Goran Vučković 15:14 02.07.2012 / *novo
Re: Rupa u saksiji

Pretpostavljam da je to zbog mojih dogmatskih uverenja glede obrazovanja i okoštalog načina razmišljanja.


Moguće... a možda je opet u pitanju pogrešna pretpostavka o opsegu primene, nepoverenje u naučni metod (ili konkretnu primenu u ovom slučaju), averzija prema modelu "otvorenog društva", sa svojim reverzibilnim promenama na bazi eksperimenta i pilot-primena, pošto je autor bio gnjida (dragan7557 zna detalje ), konzervativna moralna šema koja emotivno reaguje na emotivni zanos liberala (nepotvrđenim) potencijalima nauke i slično.

Sve je moguće, ozbiljni autodidakti mogu da postanu ljudi koji imaju minimalno:

- dva završena fakulteta(po mogućstvu opozitna, prirodnog i društvenog smera),
- govore najmanje dva svetska jezika,
- govore najmanje jedan "tehnički jezik" (Nemački),
- poznaju sve tehnnike Time Managementa,
- imaju gvozdenu disciplinu,
- imaju ogroman afinitet za znanje,
- izuzetno visok stepen motivacije,
- osim nauka i spoznaje ih ne interesuje ništa drugo,
- nisu ipterećeni društvenim obavezama,
- imaju dovoljnu finansijsku osnovu,
- workaholics mentality,
- vladaju projekt management tehnikama,
- izuzetnu upornost.

Naravno diploma, poslić u struci, žena, deca, toplo ognjište mentalitet, ima enormnu averziju, čak i prema pomisli na ovakav tip individua.

Uzimajući u obzir da bilo koja fakultetska diploma, daje status i mogućnosti baškarenja u struci, žderanjavu piva, gledanja omiljenih trčanja/udaranja po naduvanim kožnim mešinetinama, konzumiranje informativnog sadržaja selektiranog u sveckim Agencijama, gledanje "intelektualnih" serija tipa Farma, saznavanje Istorije iz Sulejmana Veličanstvenog, holivudizaciju i tako to. Autodidaktiku ne ostaje ni trenutak vremena za ove bogougodne aktivite, i sa gađenjem gleda na iste.

Kada recimo Gazda Milutin, ovde na blogu napiše, da uopšte nema fakultet, ovi (kvazi) intelektualci to prihvate kao svojevrsnu šalu, a što ta izjava može da i bude itinita ili ne, to ih i ne zanima!?

Razlika između visoko obrazovanog autodidakta i nekog ko ima dva ili više doktorata je osim u spektru i kvantumu usvojenog znanja i u samoj institucionalizovanosti znanja, kod "cenjenih" doktora. Tipičan primer je recimo, osim ruskog matematičara o kome je pisao nsarski i Ludwig Wittgenstein koji je posle poražavajuće bukvice održane Bertrand Russel-u, i kvazi intelektualnoj Londonskoj kliki, otišao da bude seoski učitelj u rodnoj Austriji.

Doktorima se više sviđa zvanje od znanja, autodidaktima je opet znanje draže od bilo čega, pa ih titule ne zanimaju.

Da postoje ljudi poput tebe Vučko koji deo svog vremena odvajaju za sticanje znaja je priča za sebe.

cerski

Edit: zaboravih da napišem i to da fakultetdžije, svoj autoritet crpe iz društvenog statusa svojih diploma, dok autodidakti autoritet baziraju na spoznaju i znanju.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:49 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Snežana, meni imponuje tvoje oduševljenje i vera u pedagoške inovcije


ne znam šta tu ima tebi da imponuje - može da ti se dopada ili ne, a kako smo došli do onog iz citata, ne znam. možda preko fudbala i lepljenja etikete rupa na saksiji da bi se osetio superiorno, jer to ništa nije 'novo'.

o Mitri sam pisala jer sam to 'peer learning' počela drugačije da posmatram i da ga na drugačiji način primenjujem u učionici i da uočavam drugačiji feedback nakon izvesnog vremena. (nako što su deca ohrabrivana da uče jedna od drugih)
primetila sam, kao i Mitra da oni biraju vodje (ne uspeva nametanje) i da su devojčice te koje uključuju one spore(ije).

učenje na daljinu nije nova stvar, ali ovakav koncept davanja šanse onima koji je nisu videli ni u naznakama (samo zbog karte koju su iz špila rodjenjem izvukli) jeste.

mogućnost da deca dobiju iste ocene iz predmeta koji ranije nisu učila, da uče na jeziku koji nije njihov maternji, bez instrukcija odraslih (sem ukoliko bakin metod nije instrukcija) otvara mnoga pitanja o tome - šta mi to zapravo radimo sa decom.
takav vid učenja i samo učenja, usudila bih se reći, nije jednak primitivnoj zajednici i nema veze sa The Hadza narodom koji je cerski pomenuo. mogućnost primene novih tehnologija, ne znači i nužno bolje škole. važno je KAKO.

milutin je gore pomenuo slučaj deteta koje je naučilo jezik preko TV-a. takvi slučajevi su retki - ja sam ih, za svojih 13 godina rada imala, samo TRI komada. to su deca koja u drugom osnovne sklapaju rečenice na engleskom jeziku. malo je reći da sam bila zapanjena. treba li da kažem da sam ja bila ta koja je učila - posmatrajući ih.

zašto ovo pišem - naizgled raznorodne stvari? (i unapred se izvinjavam ukoliko sam konfuzna - ubi me vrućina + jurim se sa klincem ceo dan)

iz novih iskustava izvlačim pitanja i tražim odgovore. nabacaću neke od njih:

- devojčice uče na različit način od dečaka

- dečaci (muškarci) lakše zamišljaju 3d objekte i njihovu rotaciju

- žene the hadza naroda napuštaju svoje muškarce ukoliko ih tuku - a muškarci koji su se približili 'nama' su počeli da tuku svoje žene i da beže u alkoholizam. šta su to oni imali ranije, a sada više nemaju, pa su postali takvi? ili, šta su to dobili, pa su postali takvi?

- neke devojčice i dečaci iz udaljenih sela nemaju nikakvo (ili lošije, ukoliko ga ima) obrazovanje, jer niko tamo ne želi da ide, a svi žele da idu u velike centre. kako rešiti taj problem? (ovo nema direktne veze sa mojim radom, ali će rešavanje tog problema i te kako dodirnuti sferu onog čime se bavim)


- činjenica da je moguće da dete (a da prethodno nikada nije videlo računar) savlada korišćenje istog, a naročito imajući u vidu to da neki školovani ljudi ne umeju da koriste page break, niti spell check opciju u word-u - otvara ogromno polje za organizatore nastave. to jednostavno znači da deca imaju kapacitet da nauče toliko toga.

- to što škole, ovakve kakve su, postoje već ko zna koliko godina (ja, eto ne znam), ne znači da ne bi trebalo da budu podložne promeni - one to i jesu, ali je zanimljivo ući u raspravu o tome zašto se tako sporo menjaju. zašto je 'lakše' korigovati i kontrolisati umesto podstaći i inspirisati?

- ja sam predavač. nisam volela školu kada sam bila djak. kada ne mogu da razumem zašto me deca ne slušaju, uvek pokušam da se setim zašto ja nisam slušala druge. naravno, lakše je očekivati i nametnuti da vas drugi slušaju, samo zato što vam to pozicija omogućava, ali to ne znači da je vaš stav ispravan, a tek ne znači da će dati odredjene rezultate. naprotiv, ukoliko namećete da vas deca slušaju, a pritom ste dosadni, neinventivni, šturi - vi im posredno šaljete jednu opasnu poruku, a time desetkujete ono što bi oni zaista mogli da urade.

- moji djaci kažu da sam strožija od drugih nastavnika. a umem da budem jako neformalna i još jače formalna. stvar intuicije i prethodnog višečasovnog razmišljanja. (ovo čisto da zabiberim)

- nisam baš mnogo mlada pa da mi se zbog toga da 'presuda' oko entuzijazma. (naravno, kriva mora u jednom trenutku da krene na dole, ali poznajem i mlade ljude bez trunke energije. perspektiva i ovaj intelektualni negativizam mora da utiče - ovo skroz aproksimativno kažem)

na kraju, postirah čarašav a da nisam došla ni do gde (smajli koji pokušava da se ne udavi u sopstvenim rečima), mene ovo f a s c i n i r a:

This is the first experiment that we did -- eight year-old boy on your right teaching his student, a six year-old girl, and he was teaching her how to browse. This boy here in the middle of central India -- this is in a Rajasthan village, where the children recorded their own music and then played it back to each other and in the process, they've enjoyed themselves thoroughly. They did all of this in four hours after seeing the computer for the first time. In another South Indian village, these boys here had assembled a video camera and were trying to take the photograph of a bumble bee. They downloaded it from Disney.com, or one of these websites, 14 days after putting the computer in their village.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:51 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Da postoje ljudi poput tebe Vučko koji deo svog vremena odvajaju za sticanje znaja je priča za sebe.


e, ovo je cela istina.

i,
iskoristila bih svoje pravo da zamolim cerskog i vojislava da se ne prepucavaju na mojim blogovima.

:)

fala.
dragan7557 dragan7557 17:35 02.07.2012

Re: život u plemenu

Braćela Vojislave!

Proveo sam dva meseca na edukaciji prirodna Medicina kod Bušmna, u samom plemenu sa sve plemenskim vračem, gde sam mnogo naučio, a pošto odlično vladam Buren jezikom, kojim Bušmani a i drugi u Južnoj Africi govore, bilo mi je zadovoljstvo učiti.

Do Hadza je vrlo teško doći, a veruj mi na reč, ako mi se pruži prilika rado, ću provesti neki mesec sa ovom zajednicom.

Naravno braćela pivo TV, fusbal, politika i ostalo, Hadze kao i ja, niti gledamo, niti smo gledali, niti ćemo gledati, dok za slušanje važi isto kao i za gledanje.

cerski

zemljanin zemljanin 22:55 01.07.2012

razlike

dodao bih jednu važnu razliku koju čini mi se zanemarujemo u diskusiji a odnosi se na okruženje te dece. Deca iz "pasivnih" krajeva su jako, jako radoznala jer je to za njih totalno novi svet. Deca iz "zapadnog" sistema su prezasićena informacijama i kao u datom primeru sa šimpanzama i decom i karamelom, ne umeju da nađu pravi put.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 05:29 02.07.2012

Re: razlike

da, može i tako da se posmatra. (i neminovno ima udela)
samo, meni se čini da su deca ovde understated, da im je, time što je sve servirano (gore sam rekla prežvakano, a ovde ću i malo dalje - polusvareno), oduzeta mogućnost otkrivanja.
bez obzira što se nude sadržaji,
ukoliko u svoj toj 'ponudi' nema izazova (počev od toga da sedmogodišnjaci UMEJU sami da se zapertlaju iako to roditeljima izgleda kao SF, pa nadalje) slika ispod ostaje tužna.

mislim da u mnogo čemu potcenjujemo tu (zapadnu) decu.
nije dovoljno da se detetu strpa kompjuter u sobu i kupi ipod. sadržaji kao takvi ne služe otkrivanju, već zatvaranju deteta u svoj svet, a vama je udobnije, jer onda ne morate da odgovarate na bezbroj pitanja.
danas čak i četvorogodišnjaci (oni koji imaju tu privilegiju da spavaju u svojoj sobi) imaju TV u svojoj sobi.

ima još jedan dobar primer koji pokazuje kako smo različiti od šimpanzi:
date su im dve kocke (ako nisu bile kocke nego neka druga g. tela, izvinjavam se), od kojih se jedna 'igrala sa gravitacijom' tj. nije mogla da stoji kao druga.
deca su se 'bacila' na istraživanje: prevrtali, okretali, tresli, zagledali...daklem: curiosity may kill the cat, but it will definitely save the world.
:)

edit:
još jedno obeležje ove 'naše' dece - hoću da sa što manje truda i potrošenog vremena naučim što više i da u svemu tome vidim nešto za sebe. (xm, pitam se pitam: odakle im to?)

situacija:
jako talentovan za jezike. upisuje gimnaziju.

pitam zašto se nije odlučio za specijalno odeljenje?

kaže da nije znao da postoji.

ponovim mu da postoji i da razgovara sa roditeljima. (tu se, naravno zabezeknem, jer mu u školi niko nije rekao da postoji spec. jezičko odeljenje)

rezultat:
neće u to specijalno odeljenje, iako ima nameru da studira jezike.

razlog:
tamo ima mnogo da se čita.
yugaya yugaya 15:47 04.07.2012

Re: razlike

slučaj


kaže ona drugarici iz razreda kako roditelji - u dosluhu sa njom - nameravaju da je smisleno i planirano bace u najtežu srednju školu u gradu , kako iako je tek šesti razred u školi u kojoj ni ona ni drugarica ne moraju puno da se trude ona ima stalno nešto što joj daju da čita, da joj je majka zabranila da referate za časove piše samo na osnovu članka sa Wikipedije , kako joj stalno trube o tome da ih ocene ne zanimaju tj. da ih zanima mnogo više da je vide da napreduje bez obzira na ocene...

kaže drugarica njoj da roditelji - u dosluhu sa njom - planiraju da je smisleno i planirano bace u najlakšu školu u gradu, i da kada se budu njih dve upisivale na fakultet mnogo je bolje imati dobre ocene iz osrednje škole nego osrednje ocene iz najbolje škole.


razgovor su vodile pre dve nedelje čekajući da im podele diplome za najbolje đake i ja se još uvek pitam da li zaista znam da procenim šta je dobro za moje dete ili ne u svetu ovakav kakav je.





Milutin Milošević Milutin Milošević 23:47 01.07.2012

Učenje

Moja prijateljica, izuzetni urednik tekstova na Engleskom (inače Irkinja), napisala je u blogu o poslednjoj poseti Srbiji (pre dve nedelje):

The most fluent in non-native speaker of English by far was 12-year-old M****, who wowed me with his plans to enter the world of stem cell research as soon as he turned university age. When I asked where he had learned his English – he shrugged nonchalantly and said: Television. Perhaps it’s time I invest in one!
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 05:59 02.07.2012

Re: Učenje

he shrugged nonchalantly and said




parče torte, ups, ovaj: piece of cake.

Perhaps it’s time I invest in one!

:)
Krugolina Borup Krugolina Borup 16:55 03.07.2012

Re: Učenje

When I asked where he had learned his English – he shrugged nonchalantly and said: Television. Perhaps it’s time I invest in one!


Kad moje dete, s vremena na vreme, odvali neku dugačku, a gramatički potpuno tačnu frazu na engleskom, pa se šokiram i pitam ga odakle je to naučio, njegov odgovor vazda glasi: "Iz te i te igrice."

Tako da, kada pričamo o šteti koju te igrice deci nanose, možda nije zgoreg da pomenemo i "kolateralnu dobit".



zemljanin zemljanin 17:19 03.07.2012

Re: Učenje

Tako da, kada pričamo o šteti koju te igrice deci nanose, možda nije zgoreg da pomenemo i "kolateralnu dobit".

"Kids 16 and under in South Korea are already banned from playing online games (including Xbox LIVE starting this month) between the hours of midnight and 6 AM, but a newly proposed law aims to restrict total gaming time to four hours per day.

This would include online games, networked mobile games, and consoles. Kotaku Japan notes it's not even clear how they would enforce the console end of it, but the idea is that kids under 16 would not be allowed to play for more than 2 hours at a time, or as we mentioned, four hours total."


Krugolina Borup Krugolina Borup 17:42 03.07.2012

Re: Učenje

in South Korea


Kad već reče Južna Koreja, zapamtila sam je po nedavno pročitanoj vesti da je to prva zemlja u svetu koja je u školama ukinula sveske i olovke. Svi dobijaju laptopove, ipadove i štatijaznam, i umesto da uče da pišu, uče da kucaju.
zemljanin zemljanin 17:47 03.07.2012

Re: Učenje

Da a to je i prva zemlja u kojoj je igranje igrica - bolest zavisnosti ... Mislim da su i prva zemlja sa smrtnim slučajevima kao posledice prekomernog sedenja za kompjuterom i igranja ... Imaju i zvanične programe odvikavanja ...
blau.punkt blau.punkt 01:01 02.07.2012

deca su sjajna

po defaultu

zabaguju ix losi uslovi, losi roditelji, losa mikro makro slika stvarnosti, a posebno losi profani u jos losijem sistemu obrazovanja.

ja sam na srecu zavrsila sa tim, ali je moja borba bila titanska
trebalo je na vreme prepoznati/ukloniti bagove, da bi se islo dalje.

citala sam Ivaninu odiseju i setila se poziva koji sam ja primila od razredne moje cerke. zelela je da me nagovori (?) da zajedno pritisnemo (?) i inace sjajno mlado bice, sa odlicnim ocenama i brojnim interesovanjima - da uci malo vise (?)


odjebala sam je. i rekla joj (BRANECI PRAVO MOG DETETA) da mi ne pada na pamet !
da ona (moja cerka) ima 18 godina, i da SAD podjednako treba i da svira i da peva, i i da komponuje, i da pravi video klipove, i da ide na koncerte (bas tad je bila u Pragu na RHCP) i da izlazi sa drustvom i da ima decka.

o d j e b a l a sam je, prilicno grubo a sa osmehom. NE DAM !

deci treba ljubav i podrska. zastita! trebaju im uslovi. lagano usmeravanje kad se pogube u mogucnostima. zato smo tu.

ostalo sami odradjuju, pa cak i kad su osudjeni na ovakav sistem obrazovanja, koji je manje vise svuda prisutan.



Ivana Knežević Ivana Knežević 01:58 02.07.2012

Re: deca su sjajna

blau.punkt
po defaultu.


To je tako neverovatno tacno, i zanemarano, blau.punkt.
Svi su se dali u Lord of the Flies filozije o urodjenom divljastvu... screw you. Deca su sjajna!

Ako nisu zlatna, ovde cete naci zasto:

blau.punkt
zabaguju ix losi uslovi, losi roditelji, losa mikro makro slika stvarnosti, a posebno losi profani u jos losijem sistemu obrazovanja.

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 05:35 02.07.2012

Re: deca su sjajna

blu_m,
svaki bag ima odbag.
:)

mnenadic mnenadic 09:22 02.07.2012

...

[
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 17:01 02.07.2012

Re: ...

u glavi često imam stih iz jedne druge pesme, a povezano sa ovom:

- mother, should I build the wall?
nikola_kovac nikola_kovac 11:52 02.07.2012

Машине су супер

и могу бити одлично средство за смањивање тензије у четвороуглу: ученик - наставник - родитељ - министарство.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 17:00 02.07.2012

Re: Машине су супер

mogu, ali i ne moraju.
:)

________
evo je, sad i zahebava.
zemljanin zemljanin 14:13 02.07.2012

neki davni projekat

čas se sastoji od nekoliko celina ne dužih od 15min
- prva celina - uvod u temu, praćen sa odgovorajućim vizuelnim sadržajem (kompjuter) 10min
- druga celina - srž teme/časa sa konkretnijim podacima - 15min
- pitanja, diskusija, zanimljivosti - 15min
- provera - 5min

Nastava se obavlja u kompjuterizovanim kabinetima sa unapred pripremljenim sadržajem na CD/DVD ili preuzeto sa neta
kabinet je umrežen sa odgovarajućim programom koji omogućava nastavniku da prati pojedinačnog učenika preuzimanjem njegovog "ekrana" na kontrolnom/nastavničkom ekranu
kompjuteri učenika su limitirani i pod kontrolom nastavnika
sav sadržaj je tematski obrađen po Programu
nastavnik ima mogućnost pauziranja ili vraćanja na određene segmente
deo oko zanimljivosti je praktična primena znanja
provera se vrši nakon svakog časa, nasumičnim izborom pitanja iz baze pitanja
pitanja idu od bazičnih do naprednih, odgovorom pod A/B/C/D ...
itd.

----
nastavnik dobija ogormnu količinu informacija o uspešnosti časa, nerazumljivim delovima, pažnji učenika i usvojenom znanju
minimalna ocena učenika na kraju tromesečja/godine ne može biti manja od prosečne ocene dobijene ovakvim testiranjem.

Eto u grubim crtama to je metodologija rada koja daje objektivni rezultat rada na času i usvojenog znanja uz približavanje nastave modernim učilima i praktičnoim primerima. Takođe dobijamo i objektivni rezultat znanja na proseku cele godine koji isključuje subjektivnost nastavnika.

I tako dalje, da ne pišem referat ovde ...

EDIT: Zanimljivosti su recimo, zašto je trava zelena (fizika) sa odovarajućom animacijom koja vizelno prikazuje proces, prethodno ide naravno diskusija ili šta učenici misle. itd.
rage rage 22:06 02.07.2012

Re: neki davni projekat

Zanimljivosti su recimo, zašto je trava zelena (fizika) sa odovarajućom animacijom koja vizelno prikazuje proces, prethodno ide naravno diskusija ili šta učenici misle. itd.


U želji da se ova tema odvoji od pukog ulepšavanja stvarnosti, kako bi decu ubedili u dobre namere iste:

Kome je važno koje je boje trava i da li bi animacija imala drugi karakter da je ružičasta?
Kao i poturanje sličnih tema kako bi kod dece probudili projektovano interesovanje. Dozvolite im da sami kažu, ili ne kažu, šta ih interesuje.

Jednostavno: Ostavite ih na miru!
Jukie Jukie 23:23 02.07.2012

Re: neki davni projekat

Trava je naravno zelena zbog hlorofila, da bi mogla da vrši fotosintezu :)

To me je podsetilo na epizodu Mede u velikoj plavoj kući:
Miš Tater, kao najstarije dete? kreće u mišju školu. Svi miševi imaju različite boje krzna: plavu, ljubičastu, narandžastu, zelenu itd.
Tater: "učiteljice, zašto svi imamo različite boje krzna?"
Učiteljica mišica: "pa kad bismo svi imali istu boju krzna bilo bi dosadno, bolje je ovako."
Tater: "aha, dobro." (odlazi da se igra)
Ja : Ali... ali... trebalo je da kaže "zbog različitih pigmenata koji nam se nalaze u dlaci" ...
zemljanin zemljanin 00:53 03.07.2012

Re: neki davni projekat

Kome je važno koje je boje trava i da li bi animacija imala drugi karakter da je ružičasta?
Kao i poturanje sličnih tema kako bi kod dece probudili projektovano interesovanje. Dozvolite im da sami kažu, ili ne kažu, šta ih interesuje.

Jednostavno: Ostavite ih na miru!

Fizika i optika/svetlost se uče, čini mi se u 7-om razredu (možda i grešim) a ako nam je želja da probudimo interesovanje i motivišemo decu da istražuju svet, onda je jako bitno da se ona sama zapitaju zašto je nebo plavo i trava zelena.

Kod kuće ti možeš da ostaviš decu na miru i da im (ne)objašnjavaš narandžastu travu ali u školi na tom uzrastu, to je potrebno i neophodno znanje. OK, i anarhija je jedan od pogleda na svet, ali sam prilično sumnjičav da bi ga veliki broj ljudi prihvatio kao izbor ili izbor za svoju decu.

Dakle, da se okrenemo od "maštanja" i postavimo stvari da budu bolje a da pri tome ne uništimo samu svrhu obrazovanja.

Trava je naravno zelena zbog hlorofila, da bi mogla da vrši fotosintezu :)


A zašto je hlorofil zelen

A da je Sunce plavo, koje boje bi bila trava
rage rage 09:17 03.07.2012

Re: neki davni projekat

ako nam je želja da probudimo interesovanje i motivišemo decu da istražuju svet, onda je jako bitno da se ona sama zapitaju zašto je nebo plavo i trava zelena.



Bez komentara, prihvatljivo.
noboole noboole 15:10 02.07.2012

..

SM
nije dovoljno da se detetu strpa kompjuter u sobu i kupi ipod. sadržaji kao takvi ne služe otkrivanju, već zatvaranju deteta u svoj svet, a vama je udobnije, jer onda ne morate da odgovarate na bezbroj pitanja.
danas čak i četvorogodišnjaci (oni koji imaju tu privilegiju da spavaju u svojoj sobi) imaju TV u svojoj sobi.
/SM

Cesto smo u realnim zivotnim situacijama suoceni upravo sa time da imamo sadrzaj sa kojim nekako treba da se izborimo, prepreku koju smo sami izabrali da preskocimo, ili nam je prosto nametnuta. Svaka osoba koja razume tip prepreke sa kojom se suocavamo i ima volju da nam aktivno pomogne je cist dobitak na lutriji.
Voleo bih da je takvih ljudi vise. Moje se iskustvo svodi na troje gimnazijskih
profesora i jednog fakultetskog. Dakle, koeficijent iskoriscenja izuzetno mali, no
mozda i vise od toga nije moguce.



snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:58 02.07.2012

Re: ..

Dakle, koeficijent iskoriscenja izuzetno mali, no
mozda i vise od toga nije moguce.


ja mislim da može. i mislim da će nas deca na to naterati.
:)
takodje duboko verujem da kada se pojedincu da sloboda (ovde pričam o odraslim ljudima - nastavnicima npr) moguće je očekivati da će taj nešto uraditi. (da sad ne ulazimo u priče o kreativnom stvaranju u apsolutnoj neslobodi, to su već pojedinci)

škola, ovakva kakva je, mrska je i onima koji u njoj rade, i u onima koji u nju idu.

rage rage 15:25 03.07.2012

Re: ..

takodje duboko verujem da kada se pojedincu da sloboda (ovde pričam o odraslim ljudima - nastavnicima npr) moguće je očekivati da će taj nešto uraditi.


Lepa altruistička konstatacija.
Ako nešto zasnivamo naverujem i očekujemo moguće, promišljamo li mi ili ne?
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:25 03.07.2012

Re: ..

promišljamo li mi ili ne?

razume se da kada verujemo (a nije o slepoj veri reč)
nešto mora da nas je na to potaklo.
kod mene to nije slučaj. totalno sam nepromišljena.

~ dosta šale

odgovaram pitanjima:
kako se postaje humaniji?
u kojim se uslovima postaje humaniji i bolji?

:)

provokacija uspela,
zadovoljna.
rage rage 17:19 03.07.2012

Re: ..

kako se postaje humaniji?
u kojim se uslovima postaje humaniji i bolji?


Humanost je spekulativna kategorija, proizašla iz potrebe da se čovekoljublje zada kao cilj, kojem se apriori stremi. U tome se ne razlikuje bitno od ideoloških i religioznih imperativa. Odluka da se bude human je na tom nivou identična odluci da se bude čovek (ili žena).

Uslovi u kojima se postaje humani su društvena šarenalaža i koriste se u vezi sa društvenim prilikama. A biti bolji se može biti ako se prethodno smatrate dobrim (u humanim merilima )
zemljanin zemljanin 17:27 03.07.2012

Re: ..

kako se postaje humaniji?
u kojim se uslovima postaje humaniji i bolji?

par meseci na afričkom tlu ... garantovano daje rezultate ...
jasnaz jasnaz 15:36 02.07.2012

шkola,

svuда

oko

nas!
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 15:40 02.07.2012

Re: шkola,

:)))))
fala jasnaZ.

the small things appear...
:))))
jasnaz jasnaz 15:52 02.07.2012

: шkola,

snezana mihajlovic
:)))))
fala jasnaZ.

the small things appear...
:))))


uđi kroz nevidljivi link (!!) gore: 'svuda' -- ima još : )
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 15:59 02.07.2012

Re: : шkola,

jesam.
Jukie Jukie 17:56 02.07.2012

100

100
4krofnica 4krofnica 10:44 03.07.2012

'rupa u zidu'


je odgovor na zagonetku koju mi je postavio moj klinac sinoć.
obožava lavirinte da rešava i zagonetke da osmišljava.
imala sam juče tri prilično teške:
sastavlja ih od nekih domina sa dečijim slikama: poredja ih u oblik (nekad treba da pogodiš na osnovu slika kako ih je poredjao a nekad na osnovu oblika koje prave, predmeta u blizini, tj interakcije istih; dobila sam oblik čekića i eksera (nije lako odgonetnuti mamemi! šapne mi mladji, samo mala pomoć:) i pogodila. :))
oduševljava me njegova inventivnost i radoznalost (koje njegova glavna učiteljica uporno suzbija, oko čega sam već imala raspravu sa njom, voli da budu podudarni, mentalno i fizički), negujem.:)




(otpor!)

:))
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 14:23 04.07.2012

Re: 'rupa u zidu'

:)
Goran Vučković Goran Vučković 18:11 03.07.2012

Geek manifesto

Ovo je izašlo pre par meseci ovde u UK, vesela knjiga - a evo baš prigodno uz Snežanin blog, Henderson objavljuje deo koji se tiče predloga upotrebe testova slučajnim uzorkom (randomised controlled trial) u obrazovanju.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 18:29 03.07.2012

...

ja se izvinjavam što ne odgovaram svima,
mada su se neki baš lepo izrazgovarali. (branka - :))

onako,
da sumiram: bili ste divni i dodjite mi opet,
zaključno sa onim jeremijom što gleda fuzbal i neozbiljno pristupa temi. (al, ako nadidje i cerski, da se dogovore sa vesnom, pa popiju pićence na žurezi)

onaj rage voli da provocira,
ako, ako. pročitala sam pre neki dan
i cela istina:

Alice Stewart je pedesetih godina istraživala porast oboljenja od kancera kod školske dece. Na pitanje kako je došla do rešenja ona, izmedju ostalog kaže i ovo:

“The data was out there, it was open, it was freely available, but nobody wanted to know. A child a week was dying but nothing changed. Openness alone can’t drive change.”

Thinking by arguing

How did Alice know she was right? Heffernan tells us about Alice’s collaborator, a statistician named George. He was the oposite of her in all ways. But, Heffernan points out, he said an amazing thing for a collaborator: “My job is to prove that Dr. Stewart is wrong.” He actively tried to find ways of crunching the data that would “create conflics around her theories,” to do everything he could to show she was wrong. This is what gave her the confidence that she was right.

“How many of us,” asks Heffernan, “dare to have such collaborators?”

i onda:

This kind of thinking is difficult. It takes “finding people who are very different from ourselves. We have to seek out people with different backgrounds, different experiences, and different ways of thinking, and we have to engage with them.” This, she says, takes a lot of patience and energy. Heffernan has come to think that it’s so difficult “that it’s a kind of love.”


....
“The truth won’t set us free until we develop the skill, the talent, and the moral courage to use it. Openness isn’t the end, it’s the beginning.”

takoc.
Krugolina Borup Krugolina Borup 22:21 03.07.2012

Re: ...

mada su se neki baš lepo izrazgovarali. (branka - :))


Jesam preterala?
Izvini.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 05:51 04.07.2012

Re: ...

ma, ne, branka.
:)
nego, nisam navikla na toliki traffic kod mene.
*grrr, ova skraćena komunikacija će mi doći glave.

si vidla ti da sam vam se svima
lepo i čovečanski zahvalila?

slidž:


percepcija je keva
by Victor Nuno
yugaya yugaya 09:58 04.07.2012

:)

motivacija za učenje je važna, najvažnija, i spoljašnja i unutrašnja, i ako ste nastavnik ogromna količina vremena mora da se odvoji da upoznate ko su vam učenici i koji su njihovi razlozi i motivi za učenje

svaki motiv koji postoji da se trudite da razumete mehanizam, da replicirate, duplicirate, da napravite kontekst za učenje u kome će taj motiv još dodatno da pogura stvari

da pravite veštački situacije koje samo ponekad nastaju prirodno i na prirodnu motivaciju nadograđujete i lepite još - kada postoji taj neki trenutni zamah i zalet, da što duže potraje, da preraste u trajno stanje

navažnije komponente procesa učenja nisu ni interaktivna tabla, ni skor procentualni ili ma kakav drugi...važno je omogućiti učenje, omogućiti sticanje znanja

true calling nastavnika jeste - da osete i podstaknu i omoguće...




prilog:

stigli su mi na jaki upper-intermediate, šarena grupa - koncertni pijanista na doktorskim studijama, srednjoškolci, established research engineer, domaćica....negde u prvih nekoliko časova radili smo neku xy vežbu o knjigama i književnosti i na moje pitanje a koju ste knjigu pročitali nedavno na engleskom kažu pa baš i nismo čitali ono, baš-baš knjige - na engleskom - nikad.

do kraja nivoa, za svakog od nih sam na osnovu individualnih potreba i sklonosti našla jednu *baš-baš knjigu na engleskom* i dala na čitanje do posle ispita ko hoće, dodala vežbica o piscima, književnosti, tehnikama čitanja na koje su morali da se spotaknu u okviru redovnih aktivnosti

...negde se primilo, negde nije, oko pola ljudi je pročitalo tada - jedan mi se javio nakon dve godine kada je pročitao mejlom da pita da li treba da mivrati knjigu ili ne i hvala :))) -


tihi gospodin established research engineer , koji je iako govori tečno dva strana jezika imao velike probleme sa samopouzdanjem u vezi engleskog, tiho je, kada sam podelila diplome, meni poklonio knjigu na mađarskom jeziku - i tek kada sam stigla da je otvorim kod kuće, ispala je cedulja sa posvetom

i kada crknem na kamen hoću da stoji here lies a person that was once thanked for helping someone dare read a book in English

jer on mi se upravo na tome zahvalio, što sam mu pomogla da se usudi. to je valjda i suština - meni je bilo neophodno da mi je on napiše da sklavirim


vama svima

čak i za Miss Brown

jer jednom će morati drugačije i ona

pregaziće i nju i sistem
procentualno
deca iz rupe na zidu


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana