Lopta je okrugla. Osim u FSS. Ta lopta izgleda može da stoji samo u jednoj poziciji.
Održani su izbori za predsednika FSS. Sve je proteklo «mirno i demokratski», a Karadžić je jednoglasno izabran (to mu je drugi mandat) i rukovodiće srpskim fudbalom do 2016. godine.
Od početka su ovaj izborni proces pratile, valjda u skladu sa opštim stanjem našeg fudbala, silne kontraverze, tiho ili glasno izrečena nezadovoljstva, sumnje... Karadžić je koju sedmicu ranije izjavio da je naprosto morao da se kandiduje, jer je imao podršku koja je do sada nezapamćena. Najglasniju opoziciju imao je u Milovanu Đoriću, koji ga je čak optuživao i za to da je odgovoran za nameštanje nekih «vrlo bitnih» utakmica, na šta je Karadžić iskusno odgovorio kako ovaj treba da iznese dokaze. Na kraju se sve nekako smirilo i danas su u Staroj Pazovi izbori održani, i to tako da Karadžić nije imao protivkandidata. Ili je on mnogo jak, ili je rasulo u našem fudbalu toliko, da iz te strukture više ne može da se proizvede ozbiljna, snažna ličnost koja bi bila kadra da predvodi i nekako oporavi našu «najvažniju sporednu stvar na svetu»?
Šta se sa srpskim fudbalom desilo za vreme Karadžićevog prethodnog mandata? Iz mog ugla gledano, malo toga dobrog, i mnogo lošeg. Lutanja, osipanje ugleda reprezentacije, eksperimentisanje sa novim selektorima, pokušaji da se u sred tog blagog haosa igračima i naciji objasni važnost himne, porazi, dalji pad na rang-listi FIFA... Što je najgore, ima se utisak da nailazi sve manje kvalitetan fudbalski podmladak, tako da je perspektiva ... nimalo sjajna. O Mihajlovićevim selektorskim sposobnostima i mogućim rezultatima ne bih da nagađam. Ili neko o svemu ovome ima i neko sasvim drugačije viđenje?
Neki moji drugari, večiti zaljubljenici u fudbal (i reprezentaciju, naravno) kažu kako po prvi put ne znaju ni pola reprezentacije i da im zbog svega doživljenog u poslednje vreme skoro i nije do gledanja utakmica.
Kad god se pomene naš fudbal, ne smeju se nikako izostaviti oni materijali koje je Insajder hrabro pružio javnosti na uvid, a nakon kojih se gotovo ništa nije desilo. Ma, da – nikad dovoljno dokaza!
Dakle, Karadžić ponovo prvi čovek našeg fudbala. - Dobro? Ili se radi o teško podnošljivoj neminovnosti?