Dođu tako neki trenuci, kad ne znaš da li je nešto oset, osećaj ili osećanje. Pa slušaš samo jednu muziku, koju odavno nisi. Ili čitaš nekog pesnika, koga mnogo puta jesi. To, valjda, i služi tome da prepoznaš ono što ne razaznaješ odmah. Tu Ruske pesnikinje Ana Ahmatova, Cvetajeva i druge često pomažu. Noćas je to meni, izazvano jednim razgovorom, Dugme. Ili tačnije pesnik Duško Trifunović. Delim tri pesme sa vama, bez ikakvog obrazloženja. Ko ne poveže, džaba bi mu bile moje dosadne analize. Uživajte u muzici a naročito u stihovima. |
|
Sasvim plava
Što ja ne bih pokušao da te prevarim da ti kažem ubedljivo: Ta su brda što se vide kroz tvoj prozor sasvim plava. Ti da odmah poveruješ i da stalno gledaš mene kako strog a uznesen kroz tvoj prozor gledam brda sasvim plava. A tek posle da proveriš i da vidiš kako brda kroz tvoj prozor baš i nisu sasvim plava čak i nisu neka brda. Pa da onda gledaš sebe da se čudiš da se pitaš šta ti bi da poveruješ. Ali da sve kasno bude pa da plačeš kad ja odem i da sebe ubeduješ i da sebi dočaravaš da su brda što se vide kroz tvoj prozor stvarno brda a ta brda sasvim plava Zašto ne bih pokušao pa da sebi dočaravaš kad ja odem. |