Verovatno koristite Skype, jedan od najpopularnijih programa za Internet komunikaciju, i znate da preko njega možete ćaskati tekstom, glasom, slikom, razmenjivati slike, dokumente i još dosta toga.
U narodu je doskora vladalo ubeđenje da se Skype razgovori ne mogu prisluškivati. To uverenje je bilo utemeljeno na prilično čvrstim saznanjima o arhitekturi i načinu prenosa teksta, zvuka i slike preko ovog vrlo poznatog programa za komunikaciju. Međutim, nešto se izgleda promenilo nakon kupovine Skype-a od strane Microsofta. Više ne možemo biti sigurni da neko tamo ne sluša ili ne snima naše Skype razgovore.
Skype je vrlo omiljena platforma za komunikaciju i poznat brend. Ispadi, prekidi i greške u funkcionisanju, nisu obeshrabrili korisnike. Broj korisnika je rapidno rastao tokom godina i sada ga koriste stotine miliona ljudi širom sveta. Ovaj alat je postao integralni deo života mnogih u privatnom i profesionalnom životu i to širom sveta. Skype je sigurno korišćen i od strane različitih zlonamernih ljudi u nečasne svhe, pa je time (logično) posledica interesovanja organa nadzor i za sprovođenje zakona.
Istorijski, Skype je bio velika barijera za „law enforcement" agencije. Bilo je vesti na Internetu da se policija Nemačke žalila tokom 2007. godine da ne može da prisluškuje razgovore koji se obavljaju na Skype-u, pa da su čak i angažovali firmu koja će im razviti skrivene Trojance za snimanje sumnjivih razgovora.
Skype je važio za vrlo siguran način komunikacije (gotovo nemoguć za prisluškivanje) zbog svoje peer-to-peer arhitekture (arhitekture brojnih čvorova koji su učestvovali u prenosu) i zbog snažnih mehanizama šifrovanja koji su bili ugrađeni u ovu platformu. Skype koristi sistem čvorova (engl. node), koji pomažu da se korisnik poveže sa drugim korisnicima. Tehnologija može da pretvori neke korisničke računare u „superčvorove" (engl. suprnodes), koji imaju dodatnu odgovornost za prenos podataka. Ovako distribuirani sistem se pokazao kao veoma dobar i pouzdan u radu, a takođe, važio je kao nezavistan sistem komunikacije.
Tokom 2010., dok je Skype još pregovarao sa Microsoftom, desio se prilično veliki prekid rada. Ovo je objašnjeno time da nova verzija sofvera (update) nije bila distibuirana svim superčvovima, što je dovelo do neusaglašenih verzija i, posledično, grešaka u prenosu. Kao način da reši probleme superčvorova i mogućih grešaka, kao što su one pomenute ranije, nakon kupovine u maju 2011., Microsoft je relocirao mnoge od ovih superčvorova na namenske servere u sigurnim data centrima, koji su pod njihovom kontrolom. To zvuči kao dobra ideja u smislu pouzdanosti i performansi. Međutim, odmah su počele sumnje da to nije jedina stvar zbog koje je ova promena učinjena i šta se još dešava tamo?
Mnogi su se začudili zašto je Microsoft kupio i (pre)platio Skype. Cena je bila 8.5 milijardi dolara (američkih). Brojne polemike na Internetu su vođene na temu ove investicije i da li Microsoft može da povrati uložena sredstva i zaradi, kao i zašto je kupio Skype. Dodatnu dozu skepse je dodavala činjenica da je Microsoft pre toga imao veoma skupu investiciju u firmu aQuantive (za nju je platio 6.3 milijardi dolara) i mnogi su pitali odakle još jedna velika investicija.
Polemike su se opet zahuktale, ali iz drugog ugla, kada je Microsoftu odobren patent za "lawful interception" tj. "zakonito presretanje". Patent je prihvaćen 23. juna 2011. tj. nedugo nakon Microsoftove investicije u Skype. Koincidencija ili...? Za znatiželjne, patent je ovde.
Pomenuta nedavna promena arhitekture i greške koje su se javile tom prilikom, pojačale su sumnje da se nešto čudno dešava. Na brojnim forumima i u medijski tekstovi polemiše se o tome da li ove greške u stvari imaju veze sa promenom, koja upravo ima za cilj implementaciju tehnologije za „tiho presretanje / kopiranje sadržaja komunikacije" koja je predmet gorespomenutog patenta.
Nije zgoreg podsetiti i na sledeće:
• Microsoft je američka firma
• Kupovinom Skype-a, Microsoft (verovatno) postaje i telekomunikacioni operater
• Communications Assistance for Law Enforcement Act (CALEA) prihvaćen je 1994. i "requiring telecommunications carriers and manufacturers of telecommunications equipment modify and design their equipment, facilities, and services to ensure they have built-in surveillance capabilities, allowing federal agencies to monitor all telephone, broadband internet, and VoIP traffic in real-time."
Vrlo moguće da je tačna spekulacija da je akvizicija Skype-a značila strateško pozicioniranje Microsofta na tržištu komunikacija, pri čemu, kao što je opšte poznato, Skype možete koristiti i na svom mobilnom telefonu kada ste na WiFi mreži.
Međutim, mnogi spekulišu da je moguće da je bilo i uticaja sa strane države da se ova akvizicija desi upravo zbog zahteva „law enforcment" tela. Dodatnu sumnju unosi to što Skype nije potvrdio niti demantovao vesti o mogućem prisluškivanju (barem tako mnogi pišu).
Skype u svojoj Politici privatnosti, Sekcija 3 kaže da Skype ili njegovi partneri "may provide personal data, communications content and/or traffic data to an appropriate judicial, law enforcement or government authority lawfully requesting such information." Takođe se kaže da se instant poruke poslate preko Skype-a čuvaju najduže 30 dana "unless otherwise permitted or required by law."
Zaključak:
Skype je dobar alat i sistem za komunikaciju. Međutim, ako ste ranije verovali da Skype „ne može da se prisluškuje", verovatno će Vas ovaj tekst naterati da se zamislite još jednom. To je nekada bilo tačno, ali ne znam da li važi i dalje, barem od strane US „law enforcment" tela.
Verovatno i nemate šta da krijete, pa Vas i ne zanima to što neko tamo sluša Vaše Skype razgovore. No ipak razmislite, ako recimo diskutujete ideju za neki novi fantastični proizvod koji ćete razviti i ponuditi tržištu, možda ga, pre Vas, neko drugi razvije i to „sasvim slučajno".