'AJD SAD, Dačiću!

Životni ispit

Sve će biti jasno već nakon onih famoznih "100 dana" nove Vlade Srbije. Ako jedna od prvih mera Ivice Dačića bude ukidanje svih službenih automobila za državne funkcionere, sa javnom preporukom da koriste gradski prevoz, tj. BUS PLUS sistem, ili svoje automobile za dolazak na posao, ponadaću se da se ipak radi o životnom ispitu.

A kada već govorimo o životu, on je pre dvadesetak godina, uoči tzv. događanja naroda u režiji Dačićevog idola i poslodavca Slobodana Miloševića, već položio neke ispite. U formi ekonomske politike nekadašnjeg premijera SFRJ Ante Markovića, inače poslednje prelazne ocene za jednog političara sa Balkana.

U čemu je tajna Markovićevog životnog ispita te 1989/90. godine?

U smanjivanju budžeta, podsticanju izvoza, industrijske i poljoprivredne proizvodnje i u ograničavanju uvoza.

Evo kako je taj svoj životni ispit opisao Ante Marković 2009, dve godine pre smrti:

"... Skresali smo sve što smo mogli, a najviše vojsku, koja je trošila više od 60 posto ukupnih sredstava s kojima je raspolagala savezna država. Za vojsku smo ostavili samo 35 posto novog, prepolovljenog budžeta. To je golema razlika. Zatim, srezali smo izdatke za administraciju, ali povećali smo sredstva za carinu i policiju.

Insistirao sam na znatnom povećanju plata carinicima, iako su svi bili protiv. Šta se dogodilo? Do tada se polovina budžeta finansirala doprinosima republika i pokrajina, a druga polovina bili su vlastiti prihodi federacije. Pritom mislim na porez na promet, trošarine i na carine. Kad smo povećali plate carinicima, prihodi od carine toliko su narasli da sam predložio ukidanje doprinosa republika i pokrajina. Dakle, svi su u zemlji bili finansijski rasterećeni: i privreda i republike i pokrajine. 

Najpre treba smanjiti budžet. Čim se 20 posto novca oslobodi, smanjuje se i problem servisiranja dugova. Novac se više ne mora uzimati bankama, pa one mogu kreditirati privredu. Ekonomija tada počinje lakše disati. 

Za sanaciju stanja potrebna su tri sidra: kontrola monetarne politike, ukupne javne i državne potrošnje i, konačno, plata. Zato je reorganizacija države pretpostavka svake promene. Razmrvljenost lokalne samouprave i centralizacija služe istom cilju - koncentraciji vlasti. Sistem opština toliko je usitnjen da se većina teško može izdržavati vlastitim prihodima, pa svi zavise o središnjoj vlasti.

Tek sve zajedno može dati neki rezultat, dakle smanjivanje budžeta za najmanje 20 posto, uvođenje poreza na uvoz i podsticanje izvoza, istovremeno, kao i odbrana kursa i ispravljanje dela nerealnog kursa, smanjivanje PDV-a, a na kraju i zamrzavanje plata."

Ante Marković je svojom ekonomskom politikom relativno brzo postigao dobre rezultate, koje i dan-danas pamtimo. Na nesreću, nameračio se na jednog bankara, koji je umislio da je bravar, "zahvaljujući" prikazanjima i slutnjama supruge Mirjane Marković.

Kakva ironija sudbine: isto prezime - Marković, a dve verzije života!

Kada student padne na ispitu, ode godina. A kada narod padne na ispitu, ode 20 godina!  

Dakle, čekamo kraj oktobra 2012. godine, da vidimo da li će bivši Miloševićev portparol položiti prvi kolokvijum životnog ispita.

P.S. Vedrana Rudan nakon nedavne posete Beogradu: "...Ni naši ni njihovi mladi ljudi nikad neće živjeti poput ljudskih bića. I njihovi i naši političari govore kako je ovo što živimo posljedica "svjetske krize", a ne pljačke u organizaciji međunarodnog krupnog kapitala i hrvatskih i srpskih političara razbojnika..."