Volela bih da negde imam
drvo masline.
Ma koliko mi se učinilo kratkim, postojanje na ovoj površini biće dovoljno. A drvo će rasti..
Važnost stvari koje nas pridržavaju ili pokazuju.. Koje nam olakšavaju i daruju iluzije.. Koje nas raduju i čine sigurnim u dimenzije. A zapravo:
trebalo bi zastati iza svakog gutljaja vode, svakog zaveslaja i koraka, pridobiti najbolji položaj i: zahvaljivati.
Zatim: prelaziti lagano na velika preduzimanja malih stvari: sejanje aromatičnih trava, vežbanje bogatog disanja, iznalaženje novih, što udobnijih boravljenja u morskoj vodi.. prikupljanje plodova razgovora sa dobronamernicima.. uzgajanje kultura koje odustaju.. pripajanje miloga dragom, kultivisanje kukolja u žitu... snevanje letnjih snova u zimskim dužinama.. oblaganje zatupastih misli šampitama, 's ramena'! posipanje presahlih korita semenkama drvoreda... prikupljanje sunčevih nesebičnosti i prenošenje prilazima nesporazuma.. nabrajanje svega neophodnog, pominjući izvore i podvlačeći uvire.
neko mora da piše stihove o plodovima od kojih živimo
Biti ponosni čuvar težine koja ostaje u imenu dobijenom na rođenju. Ni više ni manje.
Naslućujem neizgovorene reči i doterujem ih za one koji još uvek žele, koji nisu umeli da zastanu, ali su naučili.. i postali zagovornici radova na nevažnim stvarima. Sve svoje treba izvesti redom i načinom koji traže: možda više, nikako manje. Čuvam čitave rečenice, za sebe.. Promičem..
I to drvo, masline..