Mislim da je ovaj čovek i te kako zaslužio da se nađe na blogu.
Asmir Kolašinac nije osvojio medalju, ali medalja nije jedino merilo uspeha. Ne kažem to zbog onoga „važno je učestvovati“, već pre svega zbog načina na koji je naš bacač kugle nastupao.
Toliko pozitivne energije,
tako vedar pristup tokom takmičenja, kontakt sa publikom...
Teško je to rečima sasvim dočarati. Jedino oni koji su gledali atletiku i takmičenje u bacanju kugle mogli da steknu pravu predstavu o tome.
U sličnom tonu, uz osmeh, bile su i njegove izjave dan-dva pre nastupa u kvalifikacijama i u finalu.
Više nego pozitivan utisak je i kad se gleda sam plasman. Naime, sedmo mesto na Olimpijadi je izvanredan uspeh.
Naravno, ničim ne želim da zapostavim ni ostale naše sportiste koji učestvuju na Olimpijadi u Londonu. Bilo je u dosadašnjem periodu takmičenja i uspeha i razočarenja, pala je stota medalja, ... Ipak, Asmir Kolašinac se vedrinom svoje pojave nekako izdvojio, vedrinom koja je samo takmičenje izdigla iznad svakog gladijatorstva i osvetlila sport sa one njegove valjda najbolje i najlepše strane.
Ulepšao mi dan.
Čestitam !