Putovanja

El Camino de Santiago

margos RSS / 05.08.2012. u 16:22

Upravo sam odgledala po n-ti put ''The Way'', film koji je Emilio Estevez režirao i posvetio svom dedi iz Galicije, a glavnu ulogu dodelio svom ocu, Martinu Šinu.

Kada sam ga prvi put gledala, na preporuku Alave, mnogo mi se dopao, iako su mi se te ideje o hodočašćima od više stotina kilometara peške, u vreme specijalizovanih agencija koje te avionima i autobusima vode na lice mesta - činile tupavim.

Kada sam ga drugi put gledala, krajem aprila, već sam donela odluku da idem. Što pre.

Šta se u međuvremenu desilo?santiagosplash.jpg

Prijatelj mi je poklonio školjku, simbol hodočašća u Santjago de Kompostelu i rekao da će ići sledeće godine u maju. Zavapila sam 'Povedi i mene!' a on reče da ne dolazi u obzir, jer je to put na koji čovek treba da ide sam. Ne znam šta mi je ta školjka uradila - no, posle dva dana sam odlučila - idem.

Pored hodočašća u Rim i Jerusalim, ovo je treće važno hrišćansko hodočašće. Postoji izreka:

Ako hoćeš da sretneš Isusa - idi u Jerusalim,

Ako hoćeš da sretneš Svetog Petra - idi u Rim;

Ako hoćeš da sretneš sebe - idi u Santjago.

Najgora i najbolja stvar je što se nisam valjano pripremila. Najgora - jer me je čekalo previše iznenađenja, a najbolja - jer nikad ne bih krenula da sam se ozbiljnije pripremala, uvek bih mislila da još nisam spremna.

Saopštila sam nekolicini prijatelja i umalo da sagorim od uzbuđenja i pre neg' što sam pošla. Odradila sam sve što sam mogla i morala, neke poslove odložila, neke prebacila na kolegu (hvala mu!) al' mi je ipak trebalo dva meseca da krenem.

Od detinjstva sam želela da odem u Lurd, pa sam ta dva putovanja spojila u jedno. Najpre Lurd, a onda San Žan Pjer de Port, potom, nogu pred nogu, s ruksakom na leđima preko Pirineja i kroz severnu Španiju, do Santjaga.

Drugoga dana u Pirinejima, mislila sam da ću umreti. Tvrdoglava kakva jesam, rekla sam sebi 'ok, ako je trebalo ovde da dođeš da bi umrla, ok.' Nisam, naravno, iako mi je bilo jako teško, jer bez kondicije, sa previše svojih kilograma i previše kilograma u ruksaku, pored mnogih turista i sportista na putu, bila sam kao kornjača. Stizala sam na mnoga prenoćišta poslednja - ali sam stizala.

camino-map-sm.jpgI tako iz dana u dan, iz mesta u mesto, nekada putevima, nekada stazicama, uzbrdo, nizbrdo i povremeno ravno, po kamenju, pesku, asfaltu, i uz nemilosrdno jako Sunce, za 38 dana sam prešla oko 800 km.

U prenoćištima - albergeima, svetlo se gasi u 22:00 dok je napolju još uvek vidljivo, zaključavaju se vrata i nastaje tišina. Uslovno rečeno, jer kreveti škripe pri svakom pomeranju, ljudi hrču, kašljucaju, a onda, već od 04:00 počinje muvanje, ustajanje, spremanje, šuškanje... Retko ko krene posle sedam, da bi izbegli vrelinu. Ja sam, kao ludak, skakala čim čujem nečiji alarm, jer sam znala da dalje nema spavanja. Bilo mi je bolje da izađem, popijem kafu (ako ima) i spakujem se, a onda negde usput, kad se zamorim, nađem neku hladovinu i malko odmorim.

Poslednjih dvesta kilometara je nastala gužva, jer Španci imaju nekakve privilegije na poslu i pri upisu na fakultete, ako prilože sertifikat iz Kompostele, a to znači da su peške prešli 100 km ili 200 km biciklom. 

Na Kaminu su ljudi iz celog sveta i iz različitih pobuda. Najmanje sam srela ljudi koji su tu iz religioznih razloga, iako sam srela nekoliko monaha i sveštenika i jednog katoličkog sveštenika iz Češke. Mnogo je sportista, na biciklima i peške, mnogo mladih kojima je to vid jeftinog odmora, neki su tu da bi našli ljubav svog života jer mnogo je ljubavnih priča sa Kamina, mada ni avanture nisu retkost.... Mnoštvo mladih iz Južne Koreje - kod njih jeKamino popularisan kao ''Poslednja svetska avantura''. Ja sam bila retka zverka iz Srbije. Upoznala sam jednog Tunižanina i jednog Indijca - svih ostalih je bilo daleko više - svih, da ne nabrajam, jer bih morala da nabrojim sve zemlje sveta, uključujući i Rusiju i Kinu.

Utisci mi se tek slažu, trebaće mi vremena da se priviknem na kuću nakon toliko vremena provedenog napolju, i trebaće mi vremena da zalečim upale tetiva i plikove na stopalima. 

Na početku i na kraju puta, pitaju vas za vaš motiv putovanja. Nisam znala odgovor na to pitanje, a ne znam ga ni sad. Znala sam samo da moram da idem, i dok sam bila na Kaminu, znala sam da sam na pravom mestu. Ostalo ću valjda saznati. Ako i ne saznam, ostaje mi mnoštvo utisaka, uspomena, prijatelja, slika...

Dragan iz Zagreba mi je pripremio večeru u Ponferadi... Pol i Johan su mi pevali Marseljezu, a Pepe i Gvadalupe, meksičke pesme... Petra mi dala 'pain killer'-e a Mojca se ponudila da mi ponese ruksak jedan deo puta... Paulo i Marioza me pozvali u goste u Brazil...

Ukratko: bila, 'odala, družila se i vratila srećnija i bogatija!

Ako neko namerava da se uputi na Kamino, imam samo dve preporuke: neka vam ranac bude što lakši i ne nosite ništa što već niste isprobali, čak ni čarape i gaće, sve mora da bude udobno.

I da, moj prijatelj je bio u pravu, na ovaj Put čovek treba da ide sam.

camino_de_santiago_catedral_santiago.jpg

 

A ovako je izgledala proslava Svetog Jakova 24. jula 2012.na koju nisam stigla....

 

 

PS Sinoć sam napisala tekst, i onda, slučajnim, a pogrešnim klikom, izbrisala. Ovaj je skraćen i drugačiji - no, više i ne psujem na takva iznenađenja - posle preživljenog i doživljenog, manje je stvari koje me izbacuju iz cipela.



Komentari (131)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 12:51 06.08.2012

Re: Kakvo iskustvo :)

Hvala ti.

Film je, za mene, naprosto divan. Ali u njemu nema plikova, upala tetiva, najtežih deonica... Nisam videla nikog da hoda s rancem, ćaska i da puši - jednostavno, to nije moguće. Prvih dana nisam mogla da hodam i mislim, tek posle sam uspevala da hodam i pričam, a cigareta je zahtevala potpunu pauzu.

Naravno, vredelo je!

:)
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 12:24 06.08.2012

.



Drugoga dana u Pirinejima, mislila sam da ću umreti.

ja sam se jednom penjala po švarcvaldu (turistički, jedno 3 sata) i par puta po fruškoj gori još dok sam bila klinka...i svaki put sam mislila da ću da umrem.

svaka čast, margita. ustvari sam totalno, ali onako blaženo, spičles.

ps. mogu da zamislim kako su ti se kuce obradovale kad si se vratila.
margos margos 12:46 06.08.2012

Re: .

Zamisli mene koja nikad nisam 'odala, i šetnje sa psima do 2 km su mi bile najviši domet. A tek sa teretom na ramenima... Zato sam ja sebi najveće iznenađenje, a svi drugi utisci su filovi...

Kuce su bile konsternirane - nisu umele ni da se raduju, potpuno zbunjene.

Jelica Greganović Jelica Greganović 13:38 06.08.2012

Re: .

maksa83 maksa83 14:37 06.08.2012

...

margita brate sestro, ti nisi normalna

beskrajno sam ponosan na tebe:)
margos margos 15:02 06.08.2012

Re: ...

ti nisi normalna

Znam...

reanimator reanimator 15:51 06.08.2012

Re: ...


marco_de.manccini marco_de.manccini 08:06 10.08.2012

Re: ...

маргос, јуначе, још да нам кажеш колико дижеш из бенча и да нас потпуно ошамутиш.
margos margos 11:39 10.08.2012

Re: ...



Najsmešnije je što se 15 godina nisam bavila nikakvom fizičkom aktivnošću... Brat, kad sam ga obavestila da idem, preračunao to u oko 20 maratona (njegov hobi) i malo se stresao.
reanimator reanimator 14:39 06.08.2012

...

100
margos margos 15:05 06.08.2012

Re: ...

gedza.73 gedza.73 21:03 06.08.2012

Re: ...

Moj naklon, hrabra damo.

margos margos 22:21 06.08.2012

Re: ...

Napisala sam na drugom mestu, taj put su vekovima prolazili milioni ljudi, pa se malo postidim... Jer meni je na trenutke bila čast da hodam tuda kuda su hodali kraljevi, kraljice, vitezovi, Dante, Franjo Asiški i mnogi drugi.
I da, malo sad Španci zezaju, pa prave staze kroz neka mesta, turistički, ali je čudesno kako znaš kada si na pravom, starom Putu, a kad te malo vodaju naokolo. Jednostavno, osetiš i znaš.
Hvala, svakako. :)

razmisljam razmisljam 23:06 06.08.2012

Ја просто немам речи...

Мој дубоки наклон и дивљење теби за сву упорност и издржљивост и решеност које су те држале на путу.

И молбица: кад кренеш да сређујеш утиске, онако, заозбиљно, 'ајд' их среди тако да их поделиш са нама. У наставцима, како ти дође, колико будеш имала времена...
Хоћеш?
margos margos 23:34 06.08.2012

Re: Ја просто немам речи...

Ma znaš, kad se ono kaže: ma, moram. Ne znam zašto, al' osećam da moram. E to me držalo. Nešto. :)

U Ponferadi, na 200 km od Santjaga, nisam mogla da koraknem i mislila sam, to je kraj mog Kamina. Dogegam nekako do izlaza iz grada i sednem na klupicu, klopnem, nahranim golubove, uzmem pilulu protiv bolova koju mi je prethodni dan dala jedna simpa Holanđanka i krenem mic po mic... 10 koraka - jedan metar, pa kako sam se zagrevala, sve bolje i bolje hodam i odjednom vidim da sam promašila put. Pitam jednu ženu 'gde je Kamino?' - ona ne zna... Naiđe jedna starija žena, upitamo nju i ona pokaže na jednu zgradu, gde treba da se vratim, pa levo. A to kao od 'Beograđanke' do 'Albanije'.

I reši žena da pronađe prečicu, da me izvede na Put i krete ispred mene, ali tako žurno, a mene sramota da joj kažem da uspori, starija žena a štrika, a ja sve posrćući, pa za njom, bez daha. Preko livade, pa nekog nasipa, pa desno, pa levo, nemam pojma kud idem, samo mislim kako da ne crknem.

Dovede me do Puta i do oznake, okrete se, izljubi me, poželi mi dobru sreću i dobar Put... a mene opet sramota da stanem ili sednem i nastavim dalje. I tako 4 km, dok nisam sela da predahnem. I posle više nije bilo misli o tome da neću stići do kraja. Hvala joj, gde čula i gde ne čula.

A tek ljubavnih priča što sam se naslušala.... :)))

Znači, odgovor je - hoću.

freehand freehand 23:38 06.08.2012

Re: Ја просто немам речи...

A tek ljubavnih priča što sam se naslušala.... :)))

Znači, odgovor je - hoću.

Oooo.ooooo
Zašto slutim da će to biti onaj odeljak o tvojoj drugarici i njenim avanturama...
Ooooo.ooooooooo
margos margos 23:44 06.08.2012

Re: Ја просто немам речи...

Mašiš. Uglavnom su priče o mojim drugarima.
razmisljam razmisljam 23:45 06.08.2012

Re: Ја просто немам речи...

margos

Znači, odgovor je - hoću.




freehand freehand 23:47 06.08.2012

Re: Ја просто немам речи...

Mašiš. Uglavnom su priče o mojim drugarima.

Oooooooooo.ooooooooo
Drugari, mhm!
Ooooooooooooooooooo.oooooooooooooooooooooo
margos margos 23:58 06.08.2012

Re: Ја просто немам речи...

A sad bez sve šale: ima zaista mnogo ljubavnih priča koje su se desile na tom Putu, ali su mi najsmešnije muške i ženske faćkalice, koje su privučene tim, zaista lepim pričama, došle da tu jure za partnerima.

Jedna Dankinja je bila toliko razočarana što sam joj ja bila jedino društvo u jednom prenoćištu, očekivala je bajkere i da bude glavna riba. Onda je demonstrativno zaspala pre devet. :)))
j.bre j.bre 00:05 07.08.2012

Re: Ја просто немам речи...

freehand
Oooooooooo.ooooooooo
Drugari, mhm!
Ooooooooooooooooooo.oooooooooooooooooooooo


margita bre, gde ce ti dusa...
vidis da cupka oko bloga, smisli neku pricu, cisto da ga mine zelja
margos margos 00:12 07.08.2012

Re: Ја просто немам речи...

Ne mogu, kumo. Jurili me muški samo da mi pričaju svoje priče ili udovci da otplaču svoje +supruge. Prepoznali ludu ženu, punu razumevanja... :)))
freehand freehand 00:19 07.08.2012

Re: Ја просто немам речи...

margos
Ne mogu, kumo. Jurili me muški samo da mi pričaju svoje priče ili udovci da otplaču svoje +supruge. Prepoznali ludu ženu, punu razumevanja... :)))

E imam lud špurijus za extra biznis: evo ja ću da pišem erotske novele sa tematikom hotšot na hodočašću, a ti samo potpisuj!
Evo već mi se za ovih dvaes' minuta javilo na pm nekoliko desetina zabalavljenih blogerki und blogera da me pita - znam li zaista nešto masno!
O-bo-ga-ti-će-mo se! Dogodine - Bencom na to pešačenje!
A, š'a ka'eš?
margos margos 10:11 08.08.2012

Re: Ја просто немам речи...

Zaustavi se, u nekom pustom mestašcetu gde sam zastala da klopnem, vel'ki džip i iz njega izađu tata, mama i ćerka. Razočarani što je crkvica zatvorena (a iz XII veka, ima značaj za Kamino), slikaju okolo - ja ih posmatram, eh, turisti, idu kolima po ruti, i ćerka me pita da li može da me fotografiše. Nasmejem se, naravno, može i priupitam odakle su.
- Bugarska.
- Ja sam iz Srbije - kažem.
Skoči žena da me ljubi... pa me tri put pita jesam li sama... pa kako ona nema hrabrosti jer je u godinama (ispostavi se šest meseci starija od mene), pa kako oni idu kolima - sutra su uveče u Santjagu (a meni treba još dvadesetak dana), pa me grli, ljubi i želi mi svu sreću ovog sveta, priča brzo i svaku treću joj hvatam, rasplaka se.... Jedva se rastadosmo. Posle putem, i mene stignu suzice...

To, apropo Benca.
A ljubavnih - pravih ljubavnih priča sa srećnim krajem je zaista mnogo. Ne moraju da se izmišljaju. :)
freehand freehand 10:14 08.08.2012

Re: Ја просто немам речи...

To, apropo Benca.

Dobro je!
ladan me znoj oblio da si rasturila porodicu!
bauer. bauer. 04:52 08.08.2012

Yeee!

Margo, svaka čast! Čestitam!

Međutim, sve je to lepo, ali način da ja putujem (a da ima veze sa El Caminom, da ne mašim temu sasvim) je ovaj...

margos margos 09:40 08.08.2012

Re: Yeee!

Zvanično, da se pređe Kamino, možeš peške, biciklom (ne bi verovao koliko biciklista ima u Španiji!) ili na konju. Upoznala sam devojku koja je pre dve godine prošla Kamino na konju. Ipak, to moraš preciznije da organizuješ, jer nema svugde pojilišta, nije svaka staza pogodna za konja, pa moraš da znaš alternativne... i svašta još...


Ivana Knežević Ivana Knežević 00:23 09.08.2012

Rekli su vec mnogi

ali i El Camino su prosli mnogi, pa je svaki put pravi:
Naklon sa rukom na srcu, draga margos.
Postovanje.
Ponosna na Tebe.
Zadivljena!
Inspirisana.
Najradije bih cutala, ali mora se reci nesto.

Bravo!



margos margos 13:00 09.08.2012

Re: Rekli su vec mnogi

Hvala, Ivana.

Kaže mi drugar koji mi je poklonio školjku ''Super, sve ćeš da mi ispričaš, šta moram da vidim, šta ne smem da propustim...!?''
A ja ne znam šta da kažem... Niko ne može sve da vidi i svugde da boravi... jako malo stvari sam spremna da preporučim, svako ima svoj Put.

Najjači utisak mi je kako su moje noge, celo telo - reagovale i išle s lakoćom kada sam bila na starom, pravom, najpravijem Kaminu, a kako su kočili i bunili se kad se hodam negde gde je neki turistički ofis zamislio da treba da 'odam.
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 21:27 10.08.2012

treci put citam



margos margos 21:44 10.08.2012

Re: treci put citam



A moj drugar Dragan, konačno stigao kući i nakačio do sad 170 slika s puta - i ja ne mogu da se odlepim od fejsa, prepoznajući mesta, ljude, pa čak i stene.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana