Divljačke metode koje su Branislav Peranović i nasilnička bolumenta njegovih poslušnika / batinaša koristili u takozvanom "Rehabilitacionom centru Crna Reka" dobili su sinoć svoj tragičan epilog. U ovom trenutku treba postaviti pitanje odgovornosti za ovakav krvavi čin, budući da on prevazilazi odgovornost pojedinca, u ovom slučaju osumnjičenog Peranovića. Da li su za ovo odgovorne institucije koje su u čitavom procesu oko Crne reke bile preblage i neefikasne, te koje su na koncu odredile da nema potrebe da optuženi Peranović bude pritvoren i tako dozvolile da čovek nesmetano nastavi sa svojom nadrilekarskom, nasilničkom i korumpiranom praksom lečenja zavisnika? Da li je to javnost koja je prebrzo zaboravila šta se dogodilo u Crnoj reci i bila pasivna kada su se pojavile informacije da je dotični i dalje nastavio sa istim poslom? Da li je to SPC ukoliko se ispostavi da osumnjičeni i dalje sveštenik SPC a postoje indicije da jeste i da je novi centar radio pod blagoslovom Eparhije Šabačke? Da li su to pojedini roditelji štićenika iz Crne reke koji su svojevremeno u tonu mazohističke fiksacije odobravali ovakvu vrstu nasilja po sistemu "cilj opravdava sredstvo" ali i oni koji su poznavajući ovakvu nadrilekarsu praksu odlučili da svoju decu pošalju u novi Peanovićev "centar"?
Odgovornost nije samo na pojedincu već i na institucijama koje su zakazale, Crkvi koja je odmah po objavljivanju snimka 2009. godine izjavom SAS dala jasnu osudu događaja ali je nakon stišavanja cele situacije dozvolila Peranoviću da nosi svešteničku odoru? Bez sumnje odogovornost sada stoji i na javnosti jer je ovo još jedan alarmantni pokazatelj koliko je nasilje u našem društvu postalo odomaćeno.
O ovome sam pisao u vreme kada je slučaj bio aktuelan:
Slučaj Crna Reka: Početak epiloga