Bio sam malo zaludan te sam čitao rubriku Pogledi u Politici.
Kad tamo Mihailo Medenica piše o tome kako mu smeta civilno služenje vojnog roka. Ovaj kadar Politike, bi hteo da bude in, da se oblači šmekerski, ima fino uredjenu bradicu... ma pravi šmeker. Ali, ga jedin j.be palanačka politika kojom upravlja svojim stavovima.
Priznajem dvaput sam pročitao tekst da bih proverio da li sam shvatio kontekst, a pogotovo što posle vidim na komentarima sledeće stanje:5 komenatara-pet aplauza za Mihaila.
Ovako prizeman tekst, anrticivilizacijski stav odavno nisam video niti čuo. U stvari čujem ja takve, kad krenem negde po Srbij pa, kad stanem u neku krajputašku kafanu pa čujem one preko puta stola, kad laprdaju u bradu.
Medenicu nerviraju ljudi koji ne idu u vojsku, ti "džins" regruti koji kao fol idu u vrtiće da čuvaju decu, umesto da se late puške junačke, pa da se malo valjaju u blatu, da nose teške, smrdljive šinjele, da slušaju starešine. Čoveku smeta i to što idu kući vikendom, i sms poruke kojima imaju kontakt sa svetom mu smeta, pa rekoh da okrenem Ponoša da se dogovori sa Ljiljom Smailović da Mihailu promenimo profesiju da mu dajemo koji čvarak pa nek onda piše za Odbranu do mile volje.
On ovu pojavu naziva "sprdačinom", a pogotovo mu je sprdačina deo sa zakletvom gde konstatuje kako je živa sreća da džins vojnici ne polažu zakletvu jer pobogu oskrnavili bi jedinu svetlu vojničku tradiciju zakletvu životom otadžbin, koja te zove.
Onda Mr. Medenica prevazilazi samog sebe: "Pretpostavljam da će ove specijalne jedinice biti osposobljene za napad plastelinom i postavljanjem prepreka od lego kockica"?! Uz ostrale, obučene na džogerima, sunđerima i metlama, možemo da formiramo udarnu brigadu 'Mr.Proper".
To je dakle taj vrli humor Politikinog kolumniste. Prazno, jadno, banalno, prostačko, zatucano.
Mihailova ljubav prema vojsci je bezgranična. Ta njegova ljubav prema šlemu, jednom posebno dokazu muškosti, jedne posebnosti, tog života, te škole života, pa to je za jedan deseterac ...
I dok naš Mihailo slavu vojsku i sve njene vrline, dotle neki drugi vojnici - hrvatski, ruski i još neki doduše u UN uniformama, nas podsećaju na onu smešnu tezu tezu da je vojska najveća škola života.
Naime, glupa mladih golobradih imbecila ušla je u jednu pećinu, i tamo u Zapadnoj Sahari, oštetili praistorijske zidne slike životinja i ljudi, stare 6.000 godina.
Vojnici su se uglavnom potpisali na steni. Hrvatski vojnik je tako napisao "Petar, hrvatska vojska", ruski vojnik se takođe potpisao "Jevgenij", dok je jedan vojnik napisao svoje ime "Ibrahim" i matični broj na crtežu koji predstavlja žirafu.
Pripadnici misije sprejom su ispisali grafite na stenama lokaliteta poznatog pod imenom Đavolja planina. Neki od grafita visoki su i do jedan metar. Više autora grafita napisalo je i datum kada su ih nacrtali, a otkrili su i svoj identitet kao i zemlju porekla.