Kao klinac i kao student često sam bio u tim kafanama, pomagao ocu i posmatrao svet. Bolje reći upijao. Tako sam naučio šta znači demokratija, tolerancija, duh, duhovitost, jednom rečju punoća života. Kafane su, zapravo, paralelni, autentični univerzitet. Miris i ukus epohe.
U znak poštovanja prema ocu, moj brat je u Novom Beogradu otvorio kafeteriju „Pardon". U njenoj bašti večeras sam čuo sjajan vic, skraćenu verziju demokratije ovih prostora:
„U čemu je razlika između Tita i Tadića?
Tito je bio državnik, Tadić nije. Tito je na vreme otkačio Đilasa, Tadić nije!"