1995.
Februar.
''Ritam herca all stars''.
Ekipa je bila skroz prijatna. Uroš Djurić, Dule Čavić i Dule Šaponja uz ekipu radili Srbokapa, Marioneta i devojkačijegimenanemogudasesetim a izgledala kao Frida Kalo. Muziku je birao Freedom.
Džoni je uvek otkidao po pola emisije. Od jedan do pola dva je urlao i cepao svoje tripove. Kada sam ja uleteo u emisiju, Uroš je pričao svoje dogodovštine iz vojske. I dok svi prodju, za mene je ostajalo 3 minuta sa muzikom.
Mada i ta 3 minuta bi često bila previše, bolje da sam ćutao. To kada se prisećam danas. Opet, mlados-ludos. Što pa da ne ispadnem i glup, mlad sam, može mi se, nisam pokrao nikog.
Svi su imali neke pseudonime, izuzev mene.
Racković je ušao sa mnom u studio, i pitao me
''Imaš neki nadimak ?''
''Rale, Nasta...Ništa posebno.''
Odmahnuo je glavom.
Onda sam iz džepa izvadio tablu bensedina od 10 mg i popio jednu.
''Hoćeš ?''
''Ne seri da piješ bensedine ! Hoću. ''
Nikada nije odbijao bilo šta što je za DŽ.
''Smislio sam ! Mister Bensedin od 10 miligrama !!'' prourlao je.
Bio je ushićen, dobismo pseudonim.
Nije me pitao zbog čega ih pijem, mislio iz zezanja. Kao, ne duvam, ne pijem alkohol, ništa pljuge, ne duvam lepak – pa mora neki ventil... I nije bio daleko od istine.
Pošto je svako imao špicu pre priče, morao sam da smislim i ja. Nije mi bilo teško – uzeo sam govor Ibera iz filma MRŽNJA, te 1995-e film koji nam je pomerio dupeta. Nikada ništa slično do tada nismo gledali – moja generacija plus minus 2-3 godine. Kao dokumentarac. Na početku svojih priča nikada od Freedoma nisam tražio neke svoje želje. Bio je ekstravagantan i odavao je gotivan osećaj da će da legne muzika posle priče...
Vremenom, Racković me je puštao da pričam sve duže, posebno što sam po njegovim shvatanjima bio desničar – voleo sam fudbal, psovao sam, nisam bio politički korektan – a tada PC nije bila ni 5 % od ovog PC ludila danas.
Već tada je počelo da me nervira ukalupljivanje moje ličnosti.
Posebno sam imao odrešene ruke kada je bila Olimpijada u Atlanti. U jednom trenutku, dok sam pričao, provalih da sam previše puta rekao KURAC i PIČKA i JEBANJE a vreme za vesti, minut do 2...
. Pogledah kroz staklo i videh Džonija ispruženog palca u znak odobravanja i preko dugmeta mi reče da nastavim, imao sam hrpu papira oko sebe, mogao sam da gulim još pola sata... Posle te sprdačine se uozbiljismo, da ne ispadne da smo psovali stalno. Uostalom, ko je slušao, zna. Ko nije, jebiga, žao mi je.
Bila jedna smešna epizoda kada sam mu glumio telohranitelja.
Blejao ja na Dunavu, neki oktobarski hladan dan, i smorila me siva prljava reka, vratio se kući, kaže majka – zvao te Racković, hitno idi do galerije XY.
Nije bilo mobilnih za obične smrtnike, 96-a, 97-a, tako da pomislih da je stvarno frka, i otrčah do galerije, sva sreća u kraju mi. Trenerka i fajerka. Ispade idealan stajling, što bi rekli pederi.
Čim sam ušao, rekao mi da samo ćutim, klimam glavom i idem ispred njega zaštitnički.
Ok.
Išao ispred njega, na svakom ćosku stajemo, Džoni pita
- Jel sigurno ?
- Jeste. Idemo.
I tako sve do njegove gajbe. A sa nama išao taj lik – neam pojma ni ko je ni šta je, ličio je na trgovce umetnina iz američkih filmova. Došavši kod Džonija, zahvalio mi se, sve profi, rukovasmo se, ja ozbiljan – bodigard, jebiga, fajt mi je u krvi.
Pitao ga sutradan šta je trebalo da znači cela ta pizdarija, kakav sam bio u ulozi mrkog ladnog tipa, Džoni reče da sam bio sjajan i odradio mu pola šljake. Koje šljake, nisam pitao a nije me ni zanimalo. Bitno da su svi zadovoljni a dlake na glavi na broju. A i zubi.
Kada sam se oslobađao vojske, za Džonija pričali da se oslobodio tako što je otišao u kasarnu, uredno se javio nadređenom, a onda video vojnika koji šeta vučjaka, i vučjak ostade u šoku – Džoni ga ugrizao za uvo !! Naravno, poslali ga kući, a vučjaka kod veterinara. Da ne dobije besnilo.
Nikada ga nisam pitao za taj događaj, osetio sam da mu se ne priča o tome.
Naučio me je da razlikujem lično od privatnog, a privatno od profesionalnog.
Zbog toga ga nikada nisam pitao ni zašto mu je pola sobe u pizdarijama vezanim za Satana Panonskog. Od stihova do kojekakvih sranja. Nisam voleo Ivicu Čuljka, tako da me i nije bilo briga. Nije pričao ni o ’’Marble ass’’, Vjeran i on se nisu gotivili. Znam samo da je radni naslov filma bio ’’Kilometri kurčeva’’. Tako mi reče. Više nisam pitao. Nisam pitao ni za Đoleta Haubicu, kojeg volim da citiram.
Doneo mi jednom Vonegatovu ’’Klanicu 5’’ i Žak Brela ploču, jer sam u Kinoteci spavao gledajući Lino Venturu, Belmonda i Žan Gabena. Ja njemu dao Pol Tomas Enkvista ’’Pali anđeli’’ / siguran sam da je takav prevod i to ime pisca, ima deo u knjizi gde opisuje vojnika koji kroz slamčicu komunicira sa medicinskom sestrom jer ga veštački održavaju u životu, i šalje joj SOS, moleći je da ga ubije, i setih se da je to Metalika u spotu za pesmu ONE iskoristila, insert iz filma ’’Johnny got his gun’’/ i kasetu benda ROBIN HOOD. Ortačka trampa i učenje novih stvari.
Bilo je još mnogo zezanja, a onda napravio sranje – nikada nije podnosio vutru. Jedan dim i postane neprijatan i agresivan. Jbg, proradi mi živac na agresiju.
Leto bilo, čekali ispred REX-a neku zajebanciju, bilo mnogo ljudi, a on sa nekim mojim poznanicima vario. I počeo da mi sere nešto, ali na jedno uđe na drugo izađe. Onda me zapalio nogom o rame. Jako. Rekoh mu
- Aj još jednom.
Tu je počeo da se smeška, kao Nikolson u ’’Isijavanju’’, ali nije udario. Mislim da je znao da ga nikada ne bih udario ja...
Tako završismo druženje. Prilično glupav način.
Kasnije, osnovao je bend u kojem je bio i sin umetnika Steve Novakovića, ortaka pokojnog Mikroba, a ja znao tog lika, Čulja ga zvali, dobar dečko, pičili šah u pubertetu dok smo puštali paperjaste brčiće i drkali 3 puta dnevno. Prilično besmislen bend ali ok za gledanje.
Džoni u elementu, davao sve od sebe, svaka čast.
Poslednji put u akciji videh ga na koncertu Supernauta u klubu ’’Fili’’, pre 3-4-5 godina, neam pojma kada, izurlao neku pesmu, bilo dobro.
Povremeno se sretnemo, dobro se drži na onom skejtu, samo neka piči.
I trudim se da se pridržavam onog što mi reče jednom – NE UBIJAJ VREME, SMRVI GA !!
Džoni, pozdrav s mora.