(odgovor na novinarsko pitanje)
Vi pitate koliko u Beogradu ima vrabaca i da li su i koliko ugrozeni? Moj uobicajeni odgovor je da to ne znamo, ali hajde da krenem iz pocetka i pokusam da rasclanim kako to da mi to ne znamo?
Prvo, vrapci? U Beogradu se srecu dve vrste, vrabac pokucar Passer domesticus i poljski vrabac, Passer montanus – dakle, koja vrsta je tema istrazivanja? Kako je prvi blizi ljudima i vise vezan za njih, pretpostavicu da na njega mislite (uz potsecanje da “pretpostavka” nije naucno prihvacena metoda istrazivanja, mada se, izuzetno i uz dosta ograda, ponekad koristi).
Drugo, odakle dokle se prostire Beograd na koji mislite, ili, sta je podrucje istrazivanja? I Mladenovac i Obrenovac su delovi Beograda. Dakle, o kom tacno podrucju govorimo? Ponovo pretpostavka, centralnim gradskim opstinama, ali, koje su to? Pricamo li samo o visokourbanizovanom centru grada, ili recimo i o Paliluli koja se prostire od urbanizovane luke Beograd preko Karaburme, pa na citav ruralni Pancevacki rit? Ili Vozdovcu koji se prostire od Dusanovca do Avale? Drugim recima, treba nekako definisati podrucje istrazivanja.
Trece, trazite kvantitativnu evaluaciju populacije vrapca (verujem) pokucara u (verujem) visokourbanim zonama Beograda? To je vrlo specificno pitanje. Ornitolozi takvo znanje ne poseduju, vec ga sticu putem istrazivanja naucno prihvacenim i standardizovanim metodama. A da bismo svoje vreme i trud posvetili toj ili nekoj drugoj vrsti, potrebne su – dnevnice, ili, manje profano, sredstva. U protivnom bih ja, ili ma ko drugi, trebao nekakvim uverljivim razlozima da svojoj supruzi koja je ostala bez posla obrazlozim zasto tracim vreme na tamo neke vrapce, umesto da doprinosim nasoj egzistenciji. Iskreno, ja vise i ne pamtim kada sam seo u kola i odvezao se da posmatram ptice pukog zadovoljstva radi. S ovakvim cenama goriva, takav udar na kucni budzet je jako tesko opravdati. Tako se, sticajem prilika, moje uzivanje u pticama, koje je pre dve decenije otpocelo kao strastveni hobi, pretezno svelo na povremene profesionalne angazmane na razlicitim istrazivanjima.
I sada me sa raznih strana zapljuskuju pitanjima, koliko ima vrabaca u Beogradu. Govoreci u ime Lige za ornitolosku akciju Srbije, koju zastupam, mogu da kazem da su nam vise godina glavni izvor sredstava bili grantovi za projekte nevladinog sektora koje smo osvajali na konkursima Sekretarijata za zivotnu sredinu grada Beograda. Dakle, da trazimo sredstva od njih, pa da idemo da brojimo vrapce? Sekretarijat svoje konkurse po pravilu raspisuje negde oko Prvog maja, a odluku o dodeli sredstava donosi u junu, nekad i pocetkom jula. Pri tom, zahteva da svi projekti budu zavrseni i finalni izvestaji podneti pre kraja kalendarske godine.
E sad, da je vrabac pokucar selica koja se recimo gnezdi u Skandinaviji, a zimuje u Sahelu, pa prolecnu seobu obavlja zapadnom rutom, preko Francuske, a jesenju istocnom, posred Srbije (nisam sve izmislio, ima takvih slucajeva), onda bi nam bilo lako da se po dobijanju sredstava organizujemo i u jesen obavimo istrazivanje. Ali, kao sto znate, vrapci su stanarice, tj ostaju kod nas citave godine. Pa sta, pitace se neki ljubitelj ptica cije znanje prestaje kod saznanja da su neke ptice bas sarene, a druge lepo pevaju? Izbrojte ih na jesen, zasto da ne?
Raznim vrstama se pristupa razlicitim istrazivackim metodama, u odnosu na vrstu informacija koje zelimo da saznamo. Sa gledista prioriteta, vrste koje su nam najznacajnije su one koje cine nasu zavicajnu faunu ptica – ornitofaunu, to jest vrste koje se kod nas razmnozavaju. A i vrapci spadaju u njih. Da bi se utvrdila brojnost takvih vrsta, pribegava se brojanju gnezdecih parova – dakle, ne pojedinacnih ptica, kakve bi se brojale na seobi ili zimovanju, vec broja zauzetih gnezda, u kojima je otpocelo gnezdjenje.
Gnezdjenje vrabaca, kao i vecine drugih evropskih vrsta, odvija se u prolece (ima i ekscentrika koji to cine u ranu jesen, ili cak usred zime). Setite se sada u koje doba Gradski sekretarijat za zivotnu sredinu raspisuje konkurse i kada donosi odluke o uspesnosti aplikacija. Upravo taj tajming nas je uvek onemogucavao da se posvetimo istrazivanju zavicajne ornitofaune. A kako ne postoje ranija istrazivanja brojnosti vrabaca u Beogradu, odgovor je – ne, ne zna se koliko ih ima.
Poslednje pitanje se odnosi na kvalitativnu evaluaciju populacije beogradskih vrabaca, u ovom slucaju, njihove ugrozenosti u gradu. Nacin da se to utvrdi jeste da se rezultati poslednjeg cenzusa uporede sa rezultatima onih od pre 3, 5 i 10 godina, pa da se vidi da li je taj broj manje-vise jednak, mozda i raste, ili mozda opada? Tek tada se mogu praviti hipoteze zasto taj broj pokazuje takav trend i sta na njega utice. A mi ne raspolazemo ranijim istrazivanjima, odnosno nultim stanjem sa kojim bismo nekakve nove rezultate poredili. Duplo golo.
Drugim recima, da bi se na poslednje pitanje odgovorilo, potreban je visegodisnji monitoring, izveden istom naucnom metodom, istim trasama u isto doba, kako bi se dobili uzajamno uporedivi podaci. A sve to zahteva vreme. Ne postoje instant odgovori, izvuceni iz kesice cipsa.
Da bih ja izgovorio da se u Beogradu gnezdi npr. 10.000 parova vrabaca pokucara (sto nikako ne tvrdim, nemojte ovaj podatak citirati), potrebno je da bar 15 istrazivaca na tom poslu provede jedno prolece, te da potom bar dvoje-troje provedu dva meseca analizirajuci prikupljene podatke, zabelezena stanista i vrseci ekstrapolaciju dobijenih rezultata na sire podrucje, kalkulisuci pri tom i nivo statisticke greske, pa se tako dobijena procena uvek izrazava u rasponu od – do (recimo, broj vrabaca pokucara u Srbiji procenjen je na jedan do dva miliona parova, a tako veliki nivo statisticke greske odrazava nizak nivo poznavanja ove vrste i preveliki udeo “metode pretpostavke”).
Kao sto rekoh, sve to zahteva vreme. Koje je novac. Kojim ne raspolazemo. I onda me svakih par nedelja novinari iznova pitaju koliko ima vrabaca u Beogradu i koliko su ugrozeni. Ne znam. Izvinite, ali ja nisam politicar da dajem pausalne ocene. Ja znam sta ne znam. A sada to znate i vi.
Dragan Simic
Predsednik Lige za ornitolosku akciju Srbije