Društvo| Gradjanske inicijative| Kultura| Moj grad| Politika

Revitalizacija participacije (1) građana

Đorđe Bobić RSS / 30.08.2012. u 13:20

 

Beogradski urbanistički planovi se rade i dalje pa je ovo obaveštenje korisno za one koji to ne primećuju. A moglo je da se propusti čak i uz napetu pažnju na času jer je u protekle dve tri godine ova gradska delatnost izmaknuta oku javnosti, ima u novinskom oglasu da će biti prezentacija plana i onda ništa, ode Ravijojla u zasenak. Nema posle o tome po novinama, nema razgovora, nema kritike, nema osvežavajućih i poticajnih izmišljotina dežurnih sumnjivaca, osim pohvalne najave ili objave glavnog gradskog dužnosnika a kada mu je to zgodno i za njega korisno.

Gradskim urbanističarima upisano je u radne, svakodnevne zadatke da stvaraju viziju o gradu, naravno fantastičnu i optimističku, ako može i održivu, da unapred sagledaju kako će grad biti i izgledati, da nacrtaju i opišu rast i promene urbane matrice, stremeći ka nekom vremenu koje pristiže a naziva se budućnost. Logično je i neophodno da bavljenje vizijom grada podrazumeva i učešće građana, reče neko jednom – korisnika urbanizma, a čija obaveza oko vizije grada nije ništa manja od onih urbanističarskih iako im nije upisano kao radni zadatak ali ih se veoma tiče jer im na život utiče. Postojale su oduvek različite forme odnošaja i druženja urbanističara i građana, u evropskim demokratijama doraslo je do kooperacije na zavidnom nivou i ne samo što je regulisano zakonima već je stasalo kao autentična i sasvim normalna diskusija, od svih prihvaćena. Opstanak grada, dakle i onih koji u njemu obitavaju je zasnovan na tehnologiji osmišljavanja vizije budućnosti gradskog miljea u kojoj zastupnici bilo kog interesa imaju jednaka prava, glas nikoga od njih ne preteže kad dođe do odlučivanja pod uslovom da je svaki glas u saglasiju sa zakonom. Dok se ne slože oko toga da vizija može obezbediti interese svih do prihvatljive mere ona će čekati saglasnost oko svoje sudbine.       

Učinila se ta participacija građanima na jugoistoku Evrope a na lokalitetu brdovitog Balkana veoma zgodno kao način da, pre svega, očuvaju i zaštite svoju imovinu bilo da im je dedovina ili su se domogli imanja pre neki dan. O drugim aspektima urbanog okruženja, javnom interesu, zelenilu (drvoredima prim.autora), ili zaštiti kulturnih dobara još nisu počeli da se staraju osim odgovornih pojedinaca ili zainteresovanih građanskih grupa koji su pre ostalih saznali za loše posledice nebrige, na primer o ekologiji, te ih je uznapredovala građanska svest i griža savesti ako budu pasivni potakla na angažman u diskusiji o planiranju okruženja. Političari nisu zaostajali u opažanju prednosti tog modela, sa svoje strane barikade, tokom uvođenja demokratije, razumeli su da je to još jedna mogućnost (u odnosu na druge ponude nije bila preterano obavezujuća) da promovišu svoju otvorenost za komunikaciju sa građanima i ubede ih da se pridruže planiranju, naravno, glasajući za njih. Urbanističare, izvođače radova na građenju vizije ni jedni ni drugi nisu mnogo pitali, oni su dobili od nadležnih uputstva o namerama i demokratska pravila za učešće i odigravanje urbane utakmice, prilježno su sledili događaje i jedno vreme sve je funkcionisalo na prihvatljiv način donoseći mir i iznuđeno zadovoljstvo svim učesnicima u poslovima oko vizije buduće urbane slike.

Sa promenama došla je tržišna ekonomija i neodoljivo obećanje o vraćanju zemljišta po gradovima starim vlasnicima od pre drugog rata i onda su se preko tih novina u idilu zajedničkog stvaranja vizije o gradu umešali probuđeni interesi građana, političara, investitora i kapitala koji nisu uvek bili u saglasiju. Ustvari svi su bili nepripremljeni, nije na vreme predočen i izgrađen model koji bi učesnike u diskusiji naučio (ili naterao u početku) kako da interese usklađuju, kako da se izbore sa pridošlim novim temama, kako da prihvate drugačiji oblik komuniciranja i usaglašavanja. Malo ko od učesnika je pomišljao na kompromis bez koga se grad ne može održati a planirati se ne može baš nikako. Od kompromisa su svi zazirali ne verujući u dobre posledice ako ga prihvate jer još nisu zaboravljeni mnogi događaji iz predhodnih decenija kada su građani bili samo  posmatrači pravljenja njihovih gradova.

Tvrdo zastupanje svako svog interesa o tržištu, ceni zemljišta, svojini, uznapredovalo nepoverenje, korupcija i neobjašnjivi ustupci doveli su do podele, ustvari mnogih podela između građana, političara, invesitora i izvođača urbanističkih radova, čak i nerazmrsivih podela unutar svake od grupa, po pitanju vizije o gradu. Država i dužnosnici koji su u njeno ime delali nisu umeli ili su imali preča posla da odgovori na taj izazov. Priča o participaciji građana u urbanističkom planiranju je ustuknula pred modelom centralizovanog planiranja cele terotorije gradova, koji je etabliran u bezuspešnom pokušaju države da istovremeno eliminiše podele i sukobe ali i da zadrži kontrolu na događajima. Tako je put traganja za vizijom izmaknut iz javnog diskursa, uticaj javnosti je postao formalan i beznačajan, nadomešten je nekakvim pravilima i demokratskom procedurom (sic!) koja ustvari obezbeđuje institucijama da viziju o gradu kontrolišu, stvaraju, usvajaju i realizuju. Planiranje grada se otuđuje, građani bivaju marginalizovani tokom planiranja uz opasku da je za učešće potrebna stručnost, neko posebno znanje o gradu koje građani nemaju, da je veština izvođača radova dovoljna, da su političati izabrani od građana i da im je time povereno da o gradu misle i da ga stvaraju za narod. Participacija je demokratsko pravilo, uslov i neophodnost da bi demokratija imala smisla. Političari su je uštoglili u pravila putem kojih građani vide plan kad je već gotov, mogu da primedbuju a o primedbama odlučuje opet neki skup ljudi delegiran sa spiska brižne vlasti.

Grad je ostao sam i ostavljen na cedilu, svi u njemu, od građana do dužnosnika, se bave svojim umišljenim ili praktičnim problemom, prestižom, pozicijom, lukrativnim mislima  i skrajnuli su obavezu koju imaju prema urbanom okruženju u kome su. Revitalizacija participacije je zato neophodna, brzo, i mogla bi da bude sledeći korak pre nego se grad otuđi od građana i dužnosnika i počne sam da sebi gradi budućnost  a onima unutar njega kako bude. Potrebno je vraćanje pomalo unazad da bi se obnovio način stvaranja vizije o gradu u kome svi imaju svoje jednako vrednovano mesto u diskusiji ali i odlučivanju. Uz nadoknadu suspendovane i nedostajuće pojedinačne i društvene odgovornosti i pojačanog rada na vraćanju u upotrebu urbane kulture kod svih učesnika, moglo bi se zaista pomeriti iz ove štetne zaparloženosti koji korak unapred jer tamo iza ćoška viri svetlance na kraju sokaka. Pa 'ajde dok ne ugase svetlo ...

 (1)  ovde u lokalu se zove: učešće građana u planiranj

 

Atačmenti

  • 03.jpg / 67.18 / KB image/jpeg


Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

stopalo stopalo 13:37 30.08.2012

a kako se tu uklapa...

Tvrdo zastupanje svako svog interesa o tržištu, ceni zemljišta, svojini, uznapredovalo nepoverenje, korupcija i neobjašnjivi ustupci doveli su do podele, ustvari mnogih podela između građana, političara, invesitora i izvođača urbanističkih radova...


navedenom se nema sta prigovoriti

ali sta bi sa "fleksibilnoscu GUP-a" odnosno

investitorskim (eufemisticki trzisnim) urbanizmom?

tek da pitam
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 13:49 30.08.2012

Re: a kako se tu uklapa...

Dakle, odlično pitanje i odgovor se može naći u mom tekstu objavljenom na ovom mestu (blogu ili sajtu B92, nikako da zapamtim) 21. juna 2007 godine u 16,48h pod naslovom "Ivestitori - da li oni grade grad?" ... i danas bih isto napisao ... pa pogledajte.
stopalo stopalo 14:17 30.08.2012

Re: a kako se tu uklapa...

iz navedenog teksta

Smatram da grad zaista raste na osnovu uloga I angažmana investitora, čak I gradske investicije od toga zavise jer se deo budžeta za javne objekte puni iz naknade za zemljište koju investitori plaćaju gradu. Predpostavka je da se investita I gradi u skladu sa urbanističkim planom, da investitori prepoznaju u planu svoj interes I realizuju ga. Mislim da na ovom mestu dolazi često do nesporazuma I razmimoilaženja ideja. Logično je da investitor koji ulaže svoj novac teži da parcelu koju poseduje iskoristi na najbolji način, to jest, da iz nje izvuče najveći profit. Logično je da gradska uprava teži da realizuje plan u formi koja je usvojena. To je stalna rasprava, ne samo u Beogradu, taj problem postoji u svim evropskim gradovima, I negde je to libaralnije, negde je veoma tvrdo zacrtano. To je deo politike svakog grada posebno. Beograd teži da realizuje svoje planove, da ubedi investitore da ovde ostave svoj novac ali u skladu sa pravilima. Koliko je to uspela akcija?


pa bojim se da nam iskustvo govori drugacije

1. beogradski urbanizam ne postoji - izmedju ostalog to smatram i vasom krivicom jer ste odredjeni vremenski period vrsili visoku funkciju u gradu. ovo kazem iz razloga jer da postoji struka nikako ne bi smela da dozvoli najkapitalniju glupost u istoriji beograda poznatu pod nazivom UMP. "ulupavanje" nekoliko milijardi evra u mostove, tunele i sine za koje se cak ni ne zna da li ce biti za metro ili sta god, je pogubno u najmanju ruku za finansije beograda.

2. kad se utvrdi da je tacka 1 tacna, onda lako dolazimo do toga da je sve dozvoljeno i da mogu, na primer, da se izdaju dozvole za zgrade sa 10 spratova gde je urbanizam propisao 4, samo zato sto je interes investitora (a verovatno i nekih drugih) da "iz nje izvuce najveci profit". ili da se raspisuju urbanisticki konkursi za lokacije gde vec postoje DUP-ovi samo zato sto potencijalnom investitoru se "izlazi u susret". itd, itd

PS: u navedenom tekstu iz 2007, nigde nisam procitao nista o participaciji


Đorđe Bobić Đorđe Bobić 14:41 30.08.2012

Re: a kako se tu uklapa...

U tekstu iz 2007 nije participacija bila tema pa onda i nije pomenuta a vaše pitanje se na to i nije odnosilo. Čitajte svoj tekst koji ste pre sat vremena napisali.

Vaša konstatacija iz tačke 1. je sasvim proizvoljna i lična pa ne bih da komentarišem jer ja imam isto tako ličnu konststataciju ali sasvim suprotnu od vaše.

Beogradski urbanizam nije savršen ali tvrditi da ne postoji je zaista tendeciozno i mislim da bi vaše frustracije mogli na drugi način da iskazujete ili da to što tvrdite nekako dokažete. Bilo bi za sve veoma korisno.

Ne znam za deset etaža gde je planom predviđeno četiri i opet bi bilo lepo da kažete gde je to bilo, možda sam nešto prevideo ili zaboravio.

Lepo bi bilo da se za sve raspisuju konkursi pa čak i kada ima detaljnog plana jer se tako prati život i naravno omogućuje investiranje bez čega nema napretka u razvoju grada, posebno kada DUP stoji nerealizovan dve ili tri decenije što znači da ga je vreme prevazišlo.

Toliko od mene ...
stopalo stopalo 17:38 30.08.2012

Re: a kako se tu uklapa...

postovani,

ako postoje, moje frustracije su iskljucivo profesionalne prirode

no, posto vi ovde moje tvrdenje shvatate suvise licno, trudicu se da se uzdrzim od komenarisanja "pojava" koje su bile u vreme dok ste vi obavljali funkciju

za moju tvrdnju da beogradski urbanizam ne postoji, nema vece potvrde od navedenog UMP. ali kao sto sam se malopre suzdrzao od komentarisanja mosta, sad cu to uraditi sa UMP-om.

ne znam kkao drugacije da dokazujem taj stav, sem da navedem jos neke primere:

1. izdavanje dozvole za benzinsku pumpu kod sava centra - protok saobracaja

2. izdavanje dozvola za 2 stambena objekta na uglu ivana milutinovica i marsala tolbuhina - trajno onemoguceno prosirenje saobracajnice prema crvenom krstu i konjarniku

3. izdavanja dozvola za "otvaranje" ukljucenja na autoput u nivou - radi povecanja vrednosti parcela "srozavanje" autoputa na nivo magistralnog puta

4. 10 umesto 4 - pa svi znamo o kojoj se banci na novom beogradu radi

5. beogradsko tumacenje mansardnih krovova - kako "smestiti" dva sprata u dozvolu

itd, itd

jos jednom da ponovim da mi je zao ako ovo sto ja pisem shvatate licno.

nije mi bila namera da vas vredjam na vasem blogu, ali ne mogu da odolim utisku da ste svega ovoga (prethodnih nekoliko blogova kojima se malo sta moze osporiti) postali svesni tek po izlasku iz politike

toliko i od mene
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 19:21 30.08.2012

Re: a kako se tu uklapa...

Baš se iskomplikovalo a nisam to hteo, samo sam se možda nespretno pobunio oko zanemarivanja teme oko koje sam pisao a meni važna... ja o participaciji a vi o tome da nema urbanizma u Bgdu i o tome ko je kada šta shvatio izlazeći iz pozorišta ... nadam se daljem dopisivanju

toliko i od mene ... po drugi put !
lebellond lebellond 09:29 31.08.2012

Prosirenje Minhenskog aerodroma

Pre par meseci odrzan je referendum o izgradnji treceg terminala na Minhenskom aerodromu, gde su svi politicari bili za, ali su gradjani Minhena rekli ne.

Interes korporacija i politicara je bio da se izgradi Terminal 3 koji bi doneo posao za gradjevinske firme i povecao saobracaj na Minhenskom aerodromu, ali se to kosilo sa interesima gradjana Minhena koji bi sve to morali da plate, plus imali povecane saobracajne guzve...

Interes gradjana prevazilazi interes politicara i korporacija.

Demokratija je jedna divna stvar.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana