Sirijska opozicija iliti rogovi u vrećama
S kim divaniti?
Oni su objasnili da su međunarodni posmatrači tokom njihove misije bili u stanju da naprave polu-sveobuhvatni (sic!) pregled naoružanih grupa aktivnih u tim oblastima. [naglašavanje moje, uzgred ne znam kako bih drugačije preveo kontradiktornu reč semi-comprehensive, otvoren sam za predloge]
"Sada barem znamo glavne grupe i ko je za njih odgovoran. Istina je da one nemaju jedinstvenu komandu ili jasnu strukturu, ali znamo ključne ljude. Zbog toga verujemo da bi mogli sarađivati sa njima korak po korak," rekli su.
Ovo je bio odgovor Kofia Anana i tadašnjeg šefa tadašnje posmatračke UN misije u Siriji, generala Roberta Muda, na pitanje Bašara el-Asada, (još uvek) predsednika Sirije, "a sa kim ćete pregovarati na drugoj strani?"
Uopšte ceo taj razgovor, koji se desio 9. jula, kako ga je preneo libanski sajt alakhbar je... pa... poučan.
Ako, sad već bivši, specijalni izaslanik UN-a i general koji je rukovodio posmatračkom misijom te organizacije u Siriji imaju polu-sveobuhvatni pregled na strukturno nejasne naoružane grupe koje ratuju protiv režima kakve šanse ima prosečni konzument vesti da stvori bilo kakvu sliku o događajima u Siriji, koja ima bilo kakve veze sa realnošću?
Kao uvek u sličnim situacijama mediji pojednostavljuju sliku do imbecilnosti, tako vesti o akcijama nekih 100+ ad hoc osnovanih milicija ostavljaju utisak o koherentnoj oružanoj snazi sa istim (političkim) ciljevima, tzv Slobodna sirijska armija (FSA -- Free Syrian Army). Isto pojednostavljenje je na delu i kad se radi o sirijskoj opoziciji.
Ako je za posmatračku misiju UN-a nemoguće da reši zagonetku pomenutih milicija, to je definitivno nemoguća misija za posmatrača sa strane. Međutim, priča o sirijskoj opoziciji nije zagonetka, jeste komplikovana, ali trud da se u nju zagnjuri biva nagrađen boljim razumevanjem tragedije kroz koju prolazi sirijski narod. Priča o podelama unutar te opozicije, a te podele su duboke po svim šavovima -- ideološkim, etničkim, religijskim i da tako kažem geografskim (dijaspora v.s. matica) -- pruža nagoveštaj (prilično crn) o budućnosti te zemlje, jednom kada režim el-Asada padne (ako padne*). No, to je jasno i plavušama, poput gorepomenutog generala Muda.
-----
* Verovanje da režim(e) čini jedan čovek čijim sklanjanjem režim pada smatram najblaže rečeno naivnim. Dakle, to se ne odnosi na ličnu sudbinu oftalmologa.
-----
Pitanje s kim divaniti nije važno samo u smislu sadašnjeg trenutka i eventualnih pregovora u pravcu političke tranzicije, čitaj promene režima, nego je nejedinstvo sirijske opozicije najveća prepreka bilo kakvom rešenju konflikta.
Zapad (i šire), nema nikakve dileme ko predstavlja legitimnu opoziciju i na osnovu toga se gradi pojednostavljeni konstrukt, koji se ogleda u medijima -- Sirijski nacionalni savet (Syrian National Council, SNC u daljem tekstu) i oružane snage Slobodna sirijska armija (Free Syrian Army, FSA u daljem tekstu, za koje se implicira da su pod kontrolom tog političkog tela).* Da je to tako razgovor sa početka ovog teksta bi bio izlišan, a Ananov pri rođenju polumrtav plan (pdf fajl) bi možda imao šanse.
-----
* Govorim o utisku koji se pokušava stvoriti. U realnosti ove dve organizacije su postigle labavi dogovor tek u martu ove godine, a posle javne pljuvačine o tome ko je legitmniji. Dok je lider FSA pukovnik Riad Asâd govorio da SNC mora da prestane da se ponaša kao jedini igrač, SNC je uzvraćao da FSA ne kontroliše više od 5% oružanih pobunjeničkih snaga u Siriji (što je najverovatnije tačno).
------
Do cilja dva putića? Teško... međusobno se isključuju
Tokom prvih osam meseci od početka sirijskih, u početku nenasilnih, demonstracija formiraju se dva osnovna opoziciona bloka -- Nacionalno koordinacioni biro za snage demokratskih promena (National Coordination Body for Forces of Democratic Changes, u daljem tekstu NCB*) je osnovan 30. juna 2011. u Damasku, a već pomenuti Sirijski nacionalni savet, SNC, je formalno osnovan 15. septembra 2011. u Istanbulu.
-------------
* Negde se može naći i skraćenica NCC, National Coordination Comittee, recimo na BBC-u, ali to nije kako blok naziva sebe. (ovo "prekrštavanje", naročito kada je skraćenica u pitanju, može biti zbunjujuće zato što postoji National Change Current, mala liberalna grupa koje je blizu, ali nije deo SNC-a)
-------------
[digresija] Početak opozicionog nasilja je enigma, "zvanično" (po zapadnim msmedijima + Al Džazira) ono je počelo dva ili više meseci nakon brutalnih reakcija režima. Međutim, ima sasvim kredibilnih izvora koji tvrde da je ono počelo istovremeno i išlo paralelno sa nenasilnim demonstracijama. Robert Fisk je pominjao TV prenose sahrana sirijskih vojnika u vreme kada se slika (neprisutnih) zapadnih medija o događajima u Siriji svodila na maltene "deca cveća protiv tenkova". A nije jedini koji spominje te TV prenose. U oktobru prošle godine Fisk objavljuje reči oficira sirijske armije koji kažu da su u sedam poslednjih meseci izgubili 1150 vojnika -- sedam meseci unazad od oktobra je april. [/digresija]
DakleM, u ta dva tabora se smestilo oko tridesetak opozicionih partija, koalicija i organizacija + veliki broj nezavisnih disidenata, što govori mnogo o fragmentiranosti sirijske opozicije. Međutim, gradovi u kome su osnovani govore mnogo o prirodi ovih blokova.
SNC, koji je uspeo da se nametne tzv. međunarodnoj zajednici kao jedina opoziciona grupa vredna njene pažnje (eno Oland ih poziva da formiraju tranzicionu vladu), je sastavljen uglavnom od ljudi koji su u egzilu i imaju malo veze sa onim šta se dešava u Siriji. Posle osnivanja oni su davali Asadovoj vladi/režimu tri meseca trajanja. To je bilo pre, uskoro će biti, godinu dana.
Glavne osovine SNC-a su Muslimanska braća i ostosi Deklaracije iz Damaska. Deklaracija iz Damaska je bio pokušaj formiranja širokog opozicionog fronta oko zahteva za postepene reforme na bazi dijaloga i međusobnog priznanja. Oktobra 2005. dokument, čiju je završnu verziju napisao Mišel Kilo, novinar i aktivista, je potpisalo oko 250 vodećih opozicionih figura i partija (spisak na linku je minimalistički) uključujući i Muslimansku braću. Bašar el-Asad, koji je bio (limitirano) entuzijastičan za ekonomske reforme, nije tada bio nimalo raspoložen za političke, tako da je dao po'apsiti 12 potpisnika, koji su bili osuđeni na po dve i po' godine zatvora. Kilo nije bio među njima, on je bio uhapšen i osuđen na 3 godine zbog potpisa na drugom papiru godinu dana kasnije. Uglavnom, front se raspao i svi članovi te koalicije su se vratili u svoje ideološke rovove, a mnogi su zapalili u egzil. E ti ostosi DD, koji su zapalili u egzil, su sada u SNC. Kilo nije među njima i bliži je onom drugom NCB bloku, što opet na neki način ilustruje razjedinjenost i fragmentiranost sirijske opozicije.
Osim pomenute dve osovine od glavnih igrača u SNC-u su: Asirijanska Demokratksa organiazacija, Damaskško proleće (Damascus Spring)*, Kurdski nacionalni blok, Nacionalni blok i nestranački disidenti.
------
* Prva godina (2000.-2001.) vladavine Bašara el-Asada je bila obeležena nadom zbog njegovih obećanja reformi. Ohrabrena smanjenjem represije opozicija je pokušala da navede režim na nacionalnu debatu. U početku je to izgledalo i moguće, Asad je pustio stotine političkih zatvorenika. Međutim, eksperiment je trajao kratko, jer se režim vratio na stare oprobane metode (malo manje brutalne, nego u vreme Bašarovog oca, ali ništa manje autoritarnije). Damascus Spring nije bilo okupljanje oko jednog dokumenta kao četiri godine kasnija Deklaracija iz Damaska, ali je iznedrilo novu generaciju disidenata, mnogi od njih su završili u egzilu.
-------
Sigurno je da u SNC-u dominiraju disidenti iz egzila, statut koji kaže da će najviše 60% biti iz egzila, a 40% iz domovine je prekršen koliko odmah i teško je naći člana koji ima prebivalište u Siriji. Jak uticaj Muslimanske braće je evidentan, neki kritičari kažu da je on presudan, a da su liberalni disidenti tu kao dekoracija. Umereniji stav je da je to ovom momentu preterana kritika, ali da nije nešto što se može isključiti u budućnosti. U svakom slučaju Muslimanska braća ne grme o šariji i za sada uredno prihvataju potrebu da se održi multikonfesionalnost (pa i sekularnost) Sirije (iliti sviraju sve prave tonove za svoje zapadne saveznike).
Osim svega navedenog Sirijski nacionalni savet je mesto konstantnih zađevica, kako partijskih, tako personalnih. Priča o otimačini za mesto predsednika, odnosno o tome kako je Burhan Galiun, veoma poštovani disident -- u egzilu od 1971. -- profesor sociologije na Sorboni, sebi utrostručio (tromesečni) mandat je zanimljiva, ali prevazilazi okvire ovog teksta. Ono u čemu je SNC tvrdo složan je "ne" pregovori sa režimom, pre nego Bašar el-Asad siđe sa vlasti (oni tvrđi su za generalno "ne" bilo kakvim pregovorima).
Jedina prava veza SNC-a sa maticom je revolucionarni omladinski pokret sačinjen od ad hoc teritorijalno (po gradovima) oformljenih organizacija -- Lokani koordinacioni komiteti (Local Coordination Comittees -- LCC). No, iako je LCC nominalno prišao SNC-u, neki njegovi delovi su bliži NCB-u.
***
Nepremostivi ponor koji deli SNC i NCB je odnos prema stranoj vojnoj intervenciji. Dok je SNC priželjkuje i priziva to je jedno od tri kategorična "ne" koje je NCB ugradio u svoje principe. Druga dva su "ne nasilju" i "ne sektaštvu".
NCB okuplja 13-14 partija, velik i neodređen broj vanstranačkih disidenata (kao uostalom i SNC, razlika je da ih ima više u Siriji) i neodređen broj omladinskih pokreta (vidi pasus pre prethodnog). Većina partija koje su ušle u NCB naginje levo i/ili (arapskom) nacionalizmu. Unutar NCB-a su tri kurdske partije, od kojih je najbitnija Demokratska unija (Partiya Yekîtiya Demokrat --PYD)*
-------
* PYD je, iako to poriče, sestrinska organizacija PKK-u (militantnom pokretu turskih Kurda). Prepuštanje kontrole severo-istočnog dela Sirije PYD-u je jedna od stvari na koju sam mislio kada sam u prošlom tekstu napisao da je Bašar el-Asad (tek) počeo da pali region. Uveravanja PYD-a da Turska zbog toga nema razloga za brigu Ankari ne deluje mnogo ubedljivo.
-------
Gorepomenuti Mišel Kilo, koji je formalno zadržao nezavisnost (pri osnivanju bilo mu je ponuđeno mesto u upravnom savetu NCB-a, koje je odbio), je kasnije osnovao Sirijsku demokratsku platformu SDP, koja nastupa ruku pod ruku sa NCB, kao uostalom i Demokratska islamska grupa. Kilo je, uzgred, hrišćanin a ono što hoću da kažem je da je i NCB sa pratećim mu partijama, blokovima i pojedincima isto tako šareno društvo kao i SNC, odnosno refleksija sirijskog društva.
Dok, za razliku od SNC,NCB ima jako mali, skoro nikakav, uticaj u inostranstvu, takođe za razliku od SNC, ima mnogo veći uticaj unutar Sirije. U suštini bilo bi idealno kada bi se ta dva bloka mogla ujediniti, u početku je bilo pokušaja u tom pravcu, ali pomenuti kanjon je nepremostiv.
NCB je definitivno izgubio medijsku borbu na Zapadu i o njemu ćete malo čuti u zapadnim medijima. Kada bih bio ciničan rekao bih da je to tako iz jednostavnog razlog što nisu krvoločni i zato što ne veruju da se nasiljem može postići bilo šta osim spirale nasilja. Za razliku od pukovnika Riada Asâda, lidera Slobodne sirijske armije, taj blok sirijske opozicije veruje da je političko rešenje krize još uvek moguće i predlažu korake koji bi sprečili totalno uništavanje Sirije i sirijskog društva. No, tzv. "međunarodna zajednica" ih, za razliku od SNC-a koji traži još i još boljeg oružja; ne sluša i ne čuje, a o tim predlozima su obavešteni samo jako zainteresovani i vrlo pažljivi čitaoci Gardijana.
***
Osim ova dva autentično opoziciona bloka u Siriji postoji i partije koje se mogu nazvati "lojalnom opozicijom" -- izražavaju potrebu za reformama, ali ne i potrebu za promenom režima. Međutim, iako (i) one unutar Sirije sigurno imaju neku težinu (neke su prisutne u parlamentu) u ovom trenutku pisanje o njima (u ovom ionako dugačkom tekstu) bi bilo razvodnjavanje i gubljenje vremena, ali smatram da ih treba pomenuti, pa sam evo to učinio.
***
Možda vam ne izgleda tako, ali i ovo što ste pročitali je veoma pojednostavljen prikaz sirijske opozicije. Detaljan prikaz bi zahtevao studiju od minimum stotinjak stranica. Moja namera je samo da vas navedem na razmišljanje, a naročito kada čujete/pročitate sintagmu "sirijska opozicija". Ako vas detalji zaista interesuju preporučujem do sada najdetaljniju studiju švedskog novinara Aron Lunda (pdf fajl)*
------
* Studija jeste najdetaljniji materijal do sada koji se može naći na internetu, ali je isto tako već pomalo outdated --publikovana je maja ove godine -- događaji lete, a u uslovima veoma fluidne lojalnosti je normalno da štivo te vrste brzo gubi na aktuelnosti. No, svakako je bolja osnova od dajdžestiranih "ko je ko" koji se s vremena na vreme pojave u medijima.
--------
U sledećem "broju" mojih pet groša o igrama oko Sirije i implikacijama u regionu (i šire), a naročito zemlji mog boravka, With friends like these...