Himera (grč. Χίμαιρα, Khímaira; hrv. zmijolav) u grčkoj mitologiji pustinjska je neman u Likiji, spada u legendarne zvijeri. U prenesenom značenju: neostvariva zamisao, mašta, tlapnja, san, priviđenje, sablast.
Đorđe je - moj drug Đorđe, garant svi imaju jednog takvog
Danas sam morala da idem na jedno mesto da se nađem s nekim ljudima da razgovaramo o nekim stvarima, a pošto je vreme tiho i bez vetra, to je sve što u ovom dnevničkom zapisu mogu da kažem o tom današnjem događaju.
A na razgovoru je bio i Đorđe. Skoro uvek bude.
E, o razgovoru sa njim - mogu da pričam i pišem koliko mi volja.
Đorđe i ja smo drugovi i radimo zajedno već odavno. On ima zabavnu sposobnost da "iz potpune nevezuše" započne priču o nekoj temi, bez obzira čime se bavili sve do tog trenutka.
Danas me je, iznebuha, upitao:
- Kako se zove ona Borhesova priča o tome da bića i stvari postoje samo dok ih neko pamti, ona o zaboravu, je l` znaš?"
Kroz glavu mi samo proleti "o, evo ga opet!", a glasno izgovorim:
- Mani se tlapnji, radi!
I - pogrešim, naravno, takvu vrstu nesmotrenog odgovora on uvek očekuje od mene, da bi šašava nit priče mogla biti nastavljena. Tada (ne bez malog trijumfa :) ) ustaje ili menja položaj da bi dokazao da je sa poslom za trenutak gotovo i nastavlja:
- Šta tačno znači reč "tlapnja"?
Taj trenutak je mesto "poslednje odbrane" i znam da ne smem da ga propustim:
- Mani me, Đorđe, čitao si Krleže koliko i ja, znaš nam jezik koliko i ja, samo sad nećeš da radiš koliko i ja, ne smaraj!
- Ne, ozbiljno te pitam, daj mi neki sinonim.
I, naravno - odustajem, smejem se, izgovaram mnogo reči koje ne mogu i ne smeju da se napišu i nameštam se i ja udobnije za ćaskanje:
- Fantazija, eto ti jedan sinonim, ti si spomenuo Borhesa, ja sam rekla "tlapnje", sve to nema veze, hajde sada da završimo posao. (tu se već oboje smejemo)
- Kakva fantazija? Na kakvu fantaziju si pomislila?
- Fantazmagoričnu, a bez pravog ili ikakvog sadržaja fantaziju, besmislenu fantaziju, ispraznu, otkud znam ?! Tlapnja je tlapnja, uzaludnost, ono "sam smisliš, nema veze sa mozgom" fantazija, bezvezna...izmišljeno i zamišljeno, a nekorisno, nepostojeće, šta hoćeš da ti kažem? Nisam ni mislila na Borhesa, ne znam naslov, ne mogu sad ničeg da se setim osim posla, izletelo mi bez veze, s tobom to uvek tako biva.
- `Ajmo guglati da proverimo, skloni papire. Ne bih ja rekao da si ti u pravu.
I onda nam je "google" napravio petlju. Višečasovnu i beskrajno zanimljivu.
Traženo značenje "tlapnje" odvelo nas je do "vanita (vanity)", pa do "fantazija" (he-he!), a onda do reči "chimera" koja nas je odvela do "Himera" , pa na Lycos i pravo u grčku mitologiju. Između je bilo i Krleže i Matvejevića i Križanića i ko zna čega sve ne...
Stigli smo i do liste svih istorijskih izvora koji su nas vratili u gimnazijske i druge lekcije:
The myths of Chimera can be found in Apollodorous' Library (book 1), Homer's Iliad (book 6); Hyginus Fabulae 57; Ovid's Metamorphoses (book VI 339; IX 648) and Hesiod's Theogony 319ff.
Virgil, in the Aeneid (book 5) employs Chimaera for the name of Gyas' gigantic ship in the ship-race, with possible allegorical significance in contemporary Roman politics.
O filmovima, muzici, spotovima, poeziji, grafičkom dizajnu, video - kompjuterskim igrama i sličnim stvarima koji dele ime "Himera" i da ne govorimo.
Podsetili smo se i meni najmaštovitije upotrebe te prastare reči:
George Elliot, (Đorđe nije propustio laku digresiju o tome da njih dvojica imaju ista imena, naravno!) kanadski matematičar je govorio o "Himeri" u svojim predavanjima:
His famous lecture spoke of the serpent tail of Chimera passing through to the lion head of Chimera as a metaphor for inner automorphisms of C*-algebras passing through homomorphisms of C*-algebras.
E, onda je nastupilo otkriće koje je ustvari bilo podsećanje na umalo zaboravljeno, a kojem se Đorđe mnogo obradovao. Čini ga slika koju sam postavila uz tekst i sledeće rečenice koje objašnjavaju i opisuju tu sliku:
A Greco-Roman mosaic recently unearthed in Syria indicates that the famous medieval scene of St George and the Dragon was derived from ancient Greco-Roman depictions of Bellerophon spearing the Khimaira from the back of Pegasos.
Z44.1 BELLEROPHON &
THE KHIMAIRA
Museum Collection: Recently excavated in the ruins of Palmyra, Syria
Catalogue Number: TBA
Type: Floor Mosaic
Context: Palmyra
Date: ca 260 AD
Period: Imperial Roman
The hero Bellerophon, riding on the back of the winged horse Pegasos, spears the Khimaira. The beast has the heads of a lion, goat and serpent. Bellerophon is dressed in a Persian suit. The hooves of Pegasos drip with water, for springs were said to sprout from his hoof-prints.
This classical figure set inspired Medieval depictions of St George and the dragon.
Lutajući po petlji višeznačja (ili "višestrukih značenja", drugačijijh značenja, samostvorenih značenja) jedne slučajno spomenute reči, naslušali smo se dobre muzike i, ipak, završili ceo planirani posao.
A kad se ceo događaj već preselio u sećanje na dan koji je protekao, ja sam se setila da se uopšte nismo setili naslova Borhesove priče o postojanju samo kroz pamćenje.
A možda je samo poslužila svrsi, jer smo se usput i po petlji, setili svega raznog ostalog što nismo ni znali da li smo zaboravili...ili nismo.
Pomislih, možda neko ipak zna naslov...