Kao jedan od razloga zbog kojih je zatražio smenu pomoćnika ministra kulture Dragana Kolarevića, povodom njegovih spiskova nacionalno-nepodobnih umetnika u tekstu "Vreme je za kulturni ustanak", predsednik Demokratske stranke Boris Tadić naveo je i da je "Kolarević za vreme Slobodana Miloševića bio jedan od nosilaca propagandne mašinerije nedemokratskog režima".
Takva argumentacija je tačna, ali je licemerna i nema nikakvu efektivnu vrednost kada dolazi iz usta Borisa Tadića, jer njemu, dok je do juče bio alfa i omega tzv. demokratske vlasti, nije smetalo da se miri, ljubi i najbliže sarađuje sa najodgovornijim delatnicima zločinačke propagande mašinerije diktatora Slobodana Miloševića.
Sada, kada mu se takvo delovanje preko leđa građana još uvek obija o glavu tj. fotelju, Tadić bi izgleda želeo da se zaboravi kako je upravo on iz pepela podigao Miloševićevog portparola Ivicu Dačića, a delu Miloševićevog ekstremističko-militantnog krila Tomislavu Nikoliću i Aleksandru Vučiću dozvolio da pokradu mandate Šešeljevoj SRS i bez učešća na izborima postanu najveća parlamentarna stranka ("evropske provinijencije", naravno).
Moglo bi još puno da se napiše o Tadićevim zaslugama za Dačićev, Nikolićev, Vučićev, pa posledično i Kolarevićev, ekipni povratak na vlast, ali o tome sam već pisao ovde.