Literatura| Ljubav| Život

Gde su moje čarape?!

Jelica Greganović RSS / 06.09.2012. u 21:51

arape-300x225.jpg

U rano jutro mračnog srednjeg veka, Kristifor Kolumbo je ustao, protrljao oči, počeškao se bitno niže i namrštio na galamu koja se čula iz kuhinje. Gospođa Kolumbo je upravo pripremala doručak, dovikujući se sa komšinicama kroz otvoren prozor. Deca su pištala kao da je već podne. Kapetan Kolumbo je uzeo u ruku peščani sat sa sanduka pored kreveta i pokušavajući da nasluti koje doba pokazuje uspeo da ga ispusti u bokal sa vodom. Kratko je opsovao i gurnuo ruku u bokal koji se, iznenađen tom vrstom intimizacije, odmah preturio. U posudu za obavljanje prirodnih, noćnih potreba. Kristifor je gadljivo pogledao novonastalo more oko noše, sat koji je plutao u njoj i ostrvca razbijenog vrča. Uzdahnuo je paćenički, znajući da će ga ovo koštati dugoročnog ženinog džvanjkanja i konačno ustao sa kreveta. Napolju je još uvek bilo tamno. Protegao se, ispravio spavaćicu i odlučnim korakom ušao u...orman.

Istog trenutka kad se iz ormana začula lomnjava, iz kuhinje se prolomio glas gospođe Kolumbo:

-          Kristifore, vrata od sobe su levo od kreveta, izađi iz ormana, opet ću morati dva sata da slažem stvari!

Kapetan je besno iskočio iz garderobnog objekta, bacio kroz prozor vešalicu koja mu se zakačila za čipkanu kragnu spavaćice, šutnuo mačku misleći da je ženina bunda i gunđajući krenuo niz stepenice.

-          Tata, tata! Hoćeš li nas voziti u školu novom karavelom!? – dočekala ga je dreka dece koja su se bacila u zagrljaj njegovim golim kolenima.

 

-          Neki drugi put, brodovi su spremni za ekspediciju...

 

-          Baš bi i mogao da ih povezeš, škola vam je usput – progunđala je gospođa Kolumbo, hraneći najmlađe dete.

 

-          Ali draga, ne možemo da se ukotvljavamo svako malo...

 

-          Naravno, naravno, a kad se zavlačite po pitaj boga kakvim rupčagama od luka, samo da bi bančili i jurili sojke, onda možete da se ukotvljavate.

 

-          Rozita, kako to govoriš pred decom...nego, gde je...gde je?..

 

-          Šta gde je?

 

-          Ono...duguljasto?

 

-          Duguljasto?

 

-          Ma, ono duguljasto sa dugmićima – osvrtao se kapetan oko sebe.

 

-          Misliš na daljinski upravljač za televizor?

 

-          Da, to...gde je?

 

-          Nema ga.

 

-          Kako nema? Nisu ga valjda deca opet izgubila?!

 

-          Nisu. Još uvek nije izmišljen.

 

-          Zašto?! Kako ću da gledam špansku ligu?!

 

-          Zato što nije ni televizija još uvek izmišljena...ovo je mračni srednji vek u kome očevi porodica gube autoritet pred decom hodajući naokolo u spavaćicama, dlakavih nogu i bosi. Koliko puta sam ti rekla da se upristojiš...i obuješ papuče...

 

-          Obuo bih...ali gde su?

 

-          Pored kreveta.

 

-          Kog kreveta?

 

-          Našeg, Kristifore, našeg!

 

-          Nisam ih primetio...nema veze...nego gde su mi čarape?

 

-          Tamo gde uvek stoje.

 

-          Gde je to?

 

-          U komodi.

 

-          Gde u komodi?

 

-          Druga fioka odozgo.

 

-          Gde je komoda?

 

-          U sobi, Kristifore, u sobi, još uvek nije naučila da hoda, tamo je već deset godina!

 

-          Ne moraš da vičeš, nisam gluv, valjda znam gde je soba...i komoda.

 

Gospođa Kolumbo je nahranila decu, sredila sudove, počistila pod, oprala veš...kada se sa odozgo  začuo vapaj:

-          Ovde nema čarapa! Gde su moje čarape?!

 

-          Kristifore, siđi sa tavana, spavaća soba je druga vrata desno.

 

-          Znam, znam...

Kapetanova žena je duboko uzdahnula, sipala mleko mački, ispratila decu u školu i počela da prostire veš. Prekinuo ju je očajnički urlik:

-          Rozita, ovde nema mojih čarapa, zakasniću, gde su mi čarape?!

Rozita je izvadila štipaljke iz usta, spustila mokri čaršav nazad u korpu, popela se u spavaću sobu gde je zatekla svog muža kako fiksira pogledom jednu policu u ormanu čija je sadržina bila polusrušena nakon jutarnje posete njegovoj unutrašnjosti. Strpljivo je otvorila fioku od komode. Drugu odozgo.

-          Evo ti čarapa. Ovo je komoda. Ovo je fioka. Ovo su tvoje čarape...

 

-          Znam, znam...pre nisu bile tu...neću te...hoću poslovne hulahopke...

 

-          Tol'ko da znaš da ti je ostao samo jedan par, pazi kad se rkćeš po brodu...

 

-          Rozita, nisam dete, ne razgovaraj tako sa mnom!..Kako se ovo oblači, kako da znam šta je napred, a šta je pozadi?..

 

-           Nasloni se na mene, digni nogu...ne tu...drugu...tako...odelo ti je prebačeno preko stolice, obuci se i siđi dole, tri karavele te čekaju...i nemoj opet da vežeš plašt kao portiklu...

 

-          Rozita...

 

-          Znam, nisi dete...gurnuo si nogu u rukav...

 

-          Ostavi me da se oblačim i gledaj svoja ženska posla!

 

Gospođa Kolumbo je popreko pogledala svog muža koji je pokušavao da na glavu navuče pantalone i sišla nazad u kuhinju. Za koji tren, nakon što je nalovila ribu za ručak, na žrvnju samlela žito za hleb, odmorila se izvezavši pola goblena za novu stolicu koju je napravila od stare klupe, ugledala je kapetana Kristifora Kolumba kako silazi niz stepenice. Obučen.

-          Idem, već kasnim, rekao je kapetan, gde mi je mač?

 

-          U ruci. I skini moj šešir, svi će ti se smejati.

 

-          To je moj šešir!

 

-          Nije, Kiki, sem ako kraljica Izabela nije ubacila drvene trešnje u kraljevski grb...

 

Kristifor je nervozno bacio ženin šešir sa glave, osvrnuo se oko sebe i u svojoj drugoj ruci ugledao kapetansku kapu. Natukao ju je do očiju i još jednom siknuo:

-          Idem!

-          Kad se vraćaš?

 

-          Za dve, tri godine.

 

-          Dobro...a kuda ćeš?

 

-          Da nađem Novi Svet! – dreknuo je kapetan i tresnuo vratima za sobom.

 

Rozita Kolumbo je popravila nabore na kecelji, izbrojala do pet i rekla:

-          U špajzu ga sigurno nema, pazi na tegle sa paprikama, hlade se na podu...

Kapetan je besno izašao iz špajza, još jednom lupio vratima, ljutito pogledao ženu i krenuo...

-          Kiki, a gde ćeš naći taj Novi Svet?

 

-          Ne mešaj se u muška posla, u Indiji, naravno!

 

-          Misliš na Ameriku?

 

-          Na to...Indiju, Ameriku...svejedno...i prestani da me ispituješ! Valjda znam šta radim! – podviknuo je Kristifor Kolumbo, otvorio vrata i odlučnim korakom otišao u...podrum.

 

 

 



Komentari (78)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

stojamanjepoznata stojamanjepoznata 21:59 06.09.2012

prva!

ha, sad na citanje. Jedva cekam...
bgd-idf bgd-idf 22:01 06.09.2012

:)))))))

Muz mi se ne zove Kristifor, nit sam ja Rozita... al tacno je tako!
Umrla sam od smeha... kad se cita mnogo je smesnije nego kad se prezivljava :) fala Jelice :)
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:17 06.09.2012

Re: :)))))))

razmisljam razmisljam 22:03 06.09.2012

Лепо :)

Него, јеси л' ти успела данас да дремнеш поподне?

А твоја прича ме из така пребаци на ово:




( Нисам ни знала да ми је још у меморији памћења. )
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:15 06.09.2012

Re: Лепо :)

Tu pesmu sam sve vreme imala u glavi
Dremnula nisam, ali me deca ceo dan u krevet teraju, jeste mi bolje, ali prosto osećam kako mi niče korenje...
blogovatelj blogovatelj 15:54 07.09.2012

Re: Лепо :)

Tu pesmu sam sve vreme imala u glavi



A pazi ovo...
Dilanov 115. san.
O Kolumbu, o Americi.
Nadrealno, a u stihu.


Bob Dylan's 115th Dream

I was riding on the Mayflower
When I thought I spied some land
I yelled for Captain Arab
I have yuh understand
Who came running to the deck
Said, “Boys, forget the whale
Look on over yonder
Cut the engines
Change the sail
Haul on the bowline”
We sang that melody
Like all tough sailors do
When they are far away at sea

“I think I’ll call it America”
I said as we hit land
I took a deep breath
I fell down, I could not stand
Captain Arab he started
Writing up some deeds
He said, “Let’s set up a fort
And start buying the place with beads”
Just then this cop comes down the street
Crazy as a loon
He throw us all in jail
For carryin’ harpoons

Ah me I busted out
Don’t even ask me how
I went to get some help
I walked by a Guernsey cow
Who directed me down
To the Bowery slums
Where people carried signs around
Saying, “Ban the bums”
I jumped right into line
Sayin’, “I hope that I’m not late”
When I realized I hadn’t eaten
For five days straight

I went into a restaurant
Lookin’ for the cook
I told them I was the editor
Of a famous etiquette book
The waitress he was handsome
He wore a powder blue cape
I ordered some suzette, I said
“Could you please make that crepe”
Just then the whole kitchen exploded
From boilin’ fat
Food was flying everywhere
And I left without my hat

Now, I didn’t mean to be nosy
But I went into a bank
To get some bail for Arab
And all the boys back in the tank
They asked me for some collateral
And I pulled down my pants
They threw me in the alley
When up comes this girl from France
Who invited me to her house
I went, but she had a friend
Who knocked me out
And robbed my boots
And I was on the street again

Well, I rapped upon a house
With the U.S. flag upon display
I said, “Could you help me out
I got some friends down the way”
The man says, “Get out of here
I’ll tear you limb from limb”
I said, “You know they refused Jesus, too”
He said, “You’re not Him
Get out of here before I break your bones
I ain’t your pop”
I decided to have him arrested
And I went looking for a cop

I ran right outside
And I hopped inside a cab
I went out the other door
This Englishman said, “Fab”
As he saw me leap a hot dog stand
And a chariot that stood
Parked across from a building
Advertising brotherhood
I ran right through the front door
Like a hobo sailor does
But it was just a funeral parlor
And the man asked me who I was

I repeated that my friends
Were all in jail, with a sigh
He gave me his card
He said, “Call me if they die”
I shook his hand and said goodbye
Ran out to the street
When a bowling ball came down the road
And knocked me off my feet
A pay phone was ringing
It just about blew my mind
When I picked it up and said hello
This foot came through the line

Well, by this time I was fed up
At tryin’ to make a stab
At bringin’ back any help
For my friends and Captain Arab
I decided to flip a coin
Like either heads or tails
Would let me know if I should go
Back to ship or back to jail
So I hocked my sailor suit
And I got a coin to flip
It came up tails
It rhymed with sails
So I made it back to the ship

Well, I got back and took
The parkin’ ticket off the mast
I was ripping it to shreds
When this coastguard boat went past
They asked me my name
And I said, “Captain Kidd”
They believed me but
They wanted to know
What exactly that I did
I said for the Pope of Eruke
I was employed
They let me go right away
They were very paranoid

Well, the last I heard of Arab
He was stuck on a whale
That was married to the deputy
Sheriff of the jail
But the funniest thing was
When I was leavin’ the bay
I saw three ships a-sailin’
They were all heading my way
I asked the captain what his name was
And how come he didn’t drive a truck
He said his name was Columbus
I just said, “Good luck”


Pesma je na ovom linku jer glupi Tjub ne daje original.
stojamanjepoznata stojamanjepoznata 22:10 06.09.2012

istinski komentar


A sad stvarno: ooodlican. I mnogo poznata situacija.
Licno najvise volim kad se moj Kristofer zavuce u frizider trazeci margarin, i posle nekog vremena zakljuci da ga nema, iako smo isti kupili prethodnog dana. Naravno, cim se otvore vrata, paklica prva salutira!
Dolazilo mi je da kupim nekoliko komada, jedan ce valjda biti vidljiv!
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:16 06.09.2012

Re: istinski komentar

Meni je fascinantno kako moj Žmu nešto traži u frižideru...otvori vrata, stane i gleda u visini svog nosa. Ako to nešto nije tu, u ravni pogleda, to znači da tog nečeg u frižideru nema. Čarape su mnogo kompleksnija priča...a u našoj kući su tri Kolumba
stojamanjepoznata stojamanjepoznata 09:56 07.09.2012

Re: istinski komentar

Jelica Greganović
...a u našoj kući su tri Kolumba




Lele sto me nasmeja... Zato princeza vadi stvari...

Jelica Greganović Jelica Greganović 22:12 07.09.2012

Re: istinski komentar

Zato princeza vadi stvari...

Jeste, vadi ih...još kad bi ih na mesto vraćala...soba joj je kao tekstilno skladište kroz koje je prošao tajfun...
mlekac mlekac 00:37 08.09.2012

Re: istinski komentar

Jelica Greganović
Zato princeza vadi stvari...

Jeste, vadi ih...još kad bi ih na mesto vraćala...soba joj je kao tekstilno skladište kroz koje je prošao tajfun...

Ovaj, mislim da je to vezano uz njen broj godina. I kod moje je slicna situacija. Osim u njenom sekretaru gde su najurednije poredjane bocice sa mirisima, dezodoransi, lakovi za nokte, snalice, keramicke figurice, dnevnik i slicne sitnice koje ne daj boze milimetar da pomeris sa propisanog im i aranziranog mesta!

Kontra tome cipele i odeca definitivno setkaju kako im se prohte

Izuzetak su neke posebno drage stvari koje se nose samo u specijalnim prilikama. One dele sudbinu menazerije iz sekretara.
deset_slukom deset_slukom 23:06 06.09.2012

Ali

sam taj (i takav) Kristifor je mogao da pronađe Ameriku... Indiju. Šta god. Kada znaš gde su stvari, onda ih i ne tražiš.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:08 06.09.2012

Re: Ali

Tako je...ako baš i ne znaš gde su, nešto će se već naći...
mlekac mlekac 00:39 07.09.2012

Kristofer nad Kristoferima

Bio je Zmu jedne moje poznanice u Bw.

Situacija je sledeca:

"Draga, gde mi je zuta majica sa kragnom?"

"Leva strana ormana, treca polica odozgo, druga majica odozdo!"

Posle desetak minuta usledilo je poslovicno "NEMA!"

Onda je zena pozvala nas nekoliko prisutnih do gorepomenutog ormana i najsmirenije moguce otvorila LEVA vrata i u najurednije slozenom ormanu koji sam u zivotu videla (sve slozeno po bojicama) doticna majica je stajala upravo tamo gde je i rekla.

Na sta je usledio jos poslovicniji komentar "Otkud tu? Malopre je nije bilo!"

Jelica Greganović Jelica Greganović 06:51 07.09.2012

Re: Kristofer nad Kristoferima

Na sta je usledio jos poslovicniji komentar "Otkud tu? Malopre je nije bilo!"

Moram da kažem da je komentar čisti plagijat, naime vlasnik autorskih prava je moj Žmu koji posle uskličnika dodaje i: "Veštica si ti!"
maksa83 maksa83 07:48 07.09.2012

Re: Kristofer nad Kristoferima

Onda je zena pozvala nas nekoliko prisutnih do gorepomenutog ormana i najsmirenije moguce otvorila LEVA vrata i u najurednije slozenom ormanu koji sam u zivotu videla (sve slozeno po bojicama) doticna majica je stajala upravo tamo gde je i rekla.

Ovo je najnormalnija stvar na svetu.
Tako smo evolutivno i arhetipski ustrojeni. Bez zezanja.
Muškarac će lakše i brže od žene primetiti stvar koja mrdne, čak i perifernim vidom, dok će žena brže i efikasnije uočiti jednu određenu stvar u gomili detalja koji miruju.

Sajens.
antioksidant antioksidant 08:45 07.09.2012

Re: Kristofer nad Kristoferima

maksa83
Onda je zena pozvala nas nekoliko prisutnih do gorepomenutog ormana i najsmirenije moguce otvorila LEVA vrata i u najurednije slozenom ormanu koji sam u zivotu videla (sve slozeno po bojicama) doticna majica je stajala upravo tamo gde je i rekla.

Ovo je najnormalnija stvar na svetu.
Tako smo evolutivno i arhetipski ustrojeni. Bez zezanja.
Muškarac će lakše i brže od žene primetiti stvar koja mrdne, čak i perifernim vidom, dok će žena brže i efikasnije uočiti jednu određenu stvar u gomili detalja koji miruju.

Sajens.

drugim recima - ko je kriv majci sto ne mrda pa nije dovoljno uocljiva
maksa83 maksa83 08:48 07.09.2012

Re: Kristofer nad Kristoferima

antioksidant
maksa83
Onda je zena pozvala nas nekoliko prisutnih do gorepomenutog ormana i najsmirenije moguce otvorila LEVA vrata i u najurednije slozenom ormanu koji sam u zivotu videla (sve slozeno po bojicama) doticna majica je stajala upravo tamo gde je i rekla.

Ovo je najnormalnija stvar na svetu.
Tako smo evolutivno i arhetipski ustrojeni. Bez zezanja.
Muškarac će lakše i brže od žene primetiti stvar koja mrdne, čak i perifernim vidom, dok će žena brže i efikasnije uočiti jednu određenu stvar u gomili detalja koji miruju.

Sajens.

drugim recima - ko je kriv majci sto ne mrda pa nije dovoljno uocljiva

Tačno.
Ja računam na tehnologiju (RFID + mikro-elektromotori). Kad priđeš ormanu kažeš "crna majica sa dugmićima i dugim rukavima", ona preko RFID-a detektuje da si to ti, aktivira elektromotore, stvar mrdne i gotcha!
antioksidant antioksidant 08:58 07.09.2012

Re: Kristofer nad Kristoferima

dok će žena brže i efikasnije uočiti jednu određenu stvar u gomili detalja koji miruju.

sad čitam ovo ponovo i primećujem još jedan problem (nije se mrdalo inače bih ga uočio ranije): najbolji način da vas žena uoči jeste da se obučeš u šareno i budeš nepomičan!
o, koliko ovi momci greše
gorstak92 gorstak92 13:11 07.09.2012

Re: Kristofer nad Kristoferima

Tačno.
Ja računam na tehnologiju (RFID + mikro-elektromotori). Kad priđeš ormanu kažeš "crna majica sa dugmićima i dugim rukavima", ona preko RFID-a detektuje da si to ti, aktivira elektromotore, stvar mrdne i gotcha!

Tu li si!

Sad ložiš blogere sa RFID + mikro elektromotorima?
Nemoj ako boga znaš.

Treba ljudi da idu na posao i rade nešto, a ne po ceo dan da izdaju glasovne komande garderobi.
maksa83 maksa83 13:28 07.09.2012

Re: Kristofer nad Kristoferima

Treba ljudi da idu na posao i rade nešto, a ne po ceo dan da izdaju glasovne komande garderobi.

Zamišljam blogovog_kolača koji se upustio u iscrpljujuću raspravu sa ništaneslutećim gaćama koje ga nemo gledaju i ne mrdaju čekajući da završi.
mlekac mlekac 17:52 07.09.2012

Re: Kristofer nad Kristoferima

Jelica Greganović
Na sta je usledio jos poslovicniji komentar "Otkud tu? Malopre je nije bilo!"

Moram da kažem da je komentar čisti plagijat, naime vlasnik autorskih prava je moj Žmu koji posle uskličnika dodaje i: "Veštica si ti!"


Ne, draga, to je arhetipski komentar. Kod mog ide i "Kako ti to uvek vidis?" Mada se ovaj poslednji uz "Uvek ti moras da primetis!" odnosi i na gomilu nekih drugih "sitnica" koje bi da zabasure...
mlekac mlekac 17:53 07.09.2012

Re: Kristofer nad Kristoferima

maksa83
Treba ljudi da idu na posao i rade nešto, a ne po ceo dan da izdaju glasovne komande garderobi.

Zamišljam blogovog_kolača koji se upustio u iscrpljujuću raspravu sa ništaneslutećeim gaćama koje ga nemo gledaju i ne mrdaju čekajući da završi.

Jelica Greganović Jelica Greganović 22:13 07.09.2012

Re: Kristofer nad Kristoferima

Makso, potpuno se slažem, to je razlika između lovca i skupljača...muškarci ne primećuju ništa što je manje od mamuta
maksa83 maksa83 09:47 08.09.2012

Re: Kristofer nad Kristoferima

muškarci ne primećuju ništa što je manje od mamuta

Da - lovački gen. Znači mora da je veliko ili da mrda, ili da se oseća. Zato je problem samo sa čistim čarapama.
49 41 49 41 04:00 07.09.2012

Ma, "j..bem" - ja; vase zene.

Tako sam komentarisao; svoje kolege u kratkoj pauzi na kolegijumu za okruglim stolom - nas 8-12.

Vidi te, dosao si na posao i na kolegij u sportskim sandalama i obukao bele carape na njih.

Ti, si mogao da obuces; dve carape iste boje; a i da se obrijes pre nego krenes na posao.

Tebi, koleginice; super stoji ta haljina od svile; al je prethodno - ipak treba ispeglati. Ako nemas peglu - pozajmi cu ti.

Vidite mene!
Ko kutijica. Ko je prao ja. Ko je peglao ja. Ko se spremao za posao - sam!
A, znate kad sam nocas legao i dosao ovakav na posao?
Bolje da vam ne kazem.

Neko je ovde, kukumavcio na druge i drzao im pridike ?

Jelica Greganović Jelica Greganović 06:53 07.09.2012

Re: Ma, "j..bem" - ja; vase zene.

49 41 a da ti osnuješ neku školu? Kurs? Međuplanetarni. "Sam svoja kutijica".
49 41 49 41 15:54 07.09.2012

Re: Ma, "j..bem" - ja; vase zene.

Jelica Greganović
49 41 a da ti osnuješ neku školu? Kurs? Međuplanetarni. "Sam svoja kutijica".

Nije samo to i dete mi se "inficiralo".
Slusam, zenske razgovore - povisenim tonom!
-Sto, ims dve razlicite carape na nogama?
Mama, ne mogu nigde da nadjem dve - iste!
Jesili ih trazila i koliko dugo.
Svuda mama, cak i u praznoj ves masini.
-Sat vremena sam potrosila.
Obren Markov Obren Markov 07:02 07.09.2012

:)))

mada, postoji i drugačiji pogled na ove stvari, junak ove priče navodno nije bio oženjen, pa nije bilo nikog da mu zvoca a gde si sada pošao a da prvo usisaš i tako...
Jelica Greganović Jelica Greganović 07:10 07.09.2012

Re: :)))

Znam, Obrene, šunja se mailom...ali mog više volim
loader loader 07:23 07.09.2012

Čarape, kafa i goli domaćini

Nije loša ni ona šema sa uspetljanim jutrom, žurbom na put ka.... i ishodom u obliku dve različite čarape.

Dakle, stigne on tamo i - smeju se Indijanci. Zbunjen Hristifor. Umesto poštovanja - smeh. Tek naknadno shvati da pokazuju prstom ka njegovim nogama... pa spazi da su čarape neuparene.
"E, zato mi to ne nosimo" - veli mu zamenik poglavice.
Hristifor pravi gnjecavu facu, a nudi-sagovornik mu reče:
"Ajmo mi ovamo kod nas, na kafu. Komšije Brazilijanci nam opet doneli malo one svoje :) "

Nune Popović Nune Popović 09:32 07.09.2012

Sjajna piča

Moram nešto da priznam, što bi Jelica rekla, među nama.

Drugovi i drugarice Stvari su počele surovo da se igraju samnom. Posebnu zavrzlamu mi prave namirnice u frižideru, a u poslednje vreme, da čovek ne poveruje - digitron. On bi, naime, trebalo uvek da stoji na mom radnom stolu, negde na dohvat ruke, ali, gle čuda, kada god ga tražim on se ne pojavljuje sve dok voljeno biće ne angažujem za pomoć. Evo, nema ga ni sad kad ga tražim pogledom kao skenerom, a sto posto je tu. X-puta mi se dogodilo da ga nema, a onda se ispostavi da je upravo tamo gde sam ga bezuspešno tražio, i to više puta. Počeo sam da umišljam da se neke stvari namerno dematerijalizuju kako bi mi pojele ono malo preostalih živaca. Zato u potpunosti razumem g. Kristofera, ali mi nije jasna Rozita koja nikako ne može da razume tu muku koja me je snašla, tu veliku zaveru stvari koje tražim.
49 41 49 41 11:34 07.09.2012

Re: Sjajna piča

Nune, sta je to Digitron?
Nune Popović Nune Popović 11:45 07.09.2012

Re: Sjajna piča

49 41 49 41 12:57 07.09.2012

Re: Sjajna piča

Nune Popović

Digitron - Buje.

Jesam se naspavao 5 dana - na pravim dusecima u osnovnoj skoli u Bujama.
Dorucak, rucak, vecera - izmedju svi spavaju; ja dremnem - izmedju citm, citam,...

Jes' mi pao taj vojnicki "teren od 5 dana" - tesko.
Nikad ga necu zaboraviti.

Kod nas Digitron $ 200 - 300 (zelenih) u Ameriki samo 10-12.
Elem da spasem oci od propadanja, sacuvam zivce, ustedim vreme i novac (300 zelenih - ma o'ma se zenim da ih imam) - narucim ja ujaku kad vec dolazi i pita me sta da mi donese iz Novog Sveta.
Valjda cu se spasti vec jednom od tog prokletog Schiebera i racunanja na njemu?

Digitron, i to napisem krupnim slovima - tri puta.

Ujak dodje, baci mi pod nos kalkulator (Calkulator) i kaze; Kupio sam ti ovo.
Onaj tvoj Digitron nema.
Zvali smo po celoj Kanadi i Americi. Nicole, zvala svu svoju bracu; raspravljali na francuskom sta bi to moglo biti digitron?!?
Nesto, od digit - sa prstom; ali sta sa prstom???

Nune Popović Nune Popović 15:29 07.09.2012

Re: Sjajna piča

Jelica Greganović Jelica Greganović 22:16 07.09.2012

Re: Sjajna piča

Nunči, zavera nego šta...te stvari namerno nestaju i pojavljuju se tamo gde ih čovek najmanje očekuje - na njihovom mestu, tamo gde su i bile
bocvena bocvena 09:57 07.09.2012

Ali poslovne hulahopke:))))

Prvo sam se smejala i smejala...pa se rastužila.
Ja sam u štrajku i odbijam da sparujem njegove čarape dvadeset godina kasnije. Zato me sa najrazličitijih strana gleda po jedna tužna i usamljena čarapa, a on svaki dan kupuje novi par. Ako neko želi po jednu čarapu, imam pune dve kese da poklonim.

I molim da se banuju ovi naučnici Maksa i AO, a Nune da dobije stručnu pomoć:)
miloradkakmar miloradkakmar 10:07 07.09.2012

Re: Ali poslovne hulahopke:))))

Ako neko želi po jednu čarapu, imam pune dve kese da poklonim.

Rasparene da se nose zimi jer se od čizmica, dubokih cipela ništa ne vidi... jedino ako neko nema na umu da ide u štetu ?!
bocvena bocvena 10:33 07.09.2012

Re: Ali poslovne hulahopke:))))

Eto, što su ti ti Marsovi i Venere...ja ne znam nijednu ženu sa rasparenim čarapama ni u čizmicama:)
antioksidant antioksidant 10:40 07.09.2012

Re: Ali poslovne hulahopke:))))

bocvena
Eto, što su ti ti Marsovi i Venere...ja ne znam nijednu ženu sa rasparenim čarapama ni u čizmicama:)

a koliko žena u čizmama si ti izula?
bocvena bocvena 10:45 07.09.2012

Re: Ali poslovne hulahopke:))))

To je intimno pitanje.
maksa83 maksa83 11:18 07.09.2012

Re: Ali poslovne hulahopke:))))

Ja samu štrajku i odbijam da sparujem njegove čarape dvadeset godina kasnije

Pa ako ovo nije domestic violence onda ne znam šta je.

Pravda za cvexa!
bocvena bocvena 11:23 07.09.2012

Re: Ali poslovne hulahopke:))))

Ma more...kako ide ono o uporednom razvijanju kognitivnih i fizičkih funkcija: što više čarapica spariš, to si pametniji!
antioksidant antioksidant 11:33 07.09.2012

Re: Ali poslovne hulahopke:))))

Pravda za cvexa!

ja cvexu mogu samo da dam savet da kupi sandale (pa one nek sparuju neobuvane carape ako im je bas toliko stalo)
maksa83 maksa83 11:35 07.09.2012

Re: Ali poslovne hulahopke:))))

antioksidant
Pravda za cvexa!

ja cvexu mogu samo da dam savet da kupi sandale (pa one nek sparuju neobuvane carape ako im je bas toliko stalo)

Beš sandale, to je nepraktično - na njih ne možeš da nosiš dve različite čarape...
antioksidant antioksidant 11:50 07.09.2012

Re: Ali poslovne hulahopke:))))

maksa83
antioksidant
Pravda za cvexa!

ja cvexu mogu samo da dam savet da kupi sandale (pa one nek sparuju neobuvane carape ako im je bas toliko stalo)

Beš sandale, to je nepraktično - na njih ne možeš da nosiš dve različite čarape...

pa dobro, treba biti muško (a ne češki turista u hrvatskoj) i nositi sandale bez čarapa
bocvena bocvena 12:11 07.09.2012

Re: Ali poslovne hulahopke:))))

Meni je bitno da deca imaju sparene čarape (ispod sandala, naravno), a vi ostali se snađite. Mož' i čizmice na bose noge da nosite, čula sam da je to u modi u Njujorku:)
blogovatelj blogovatelj 16:00 07.09.2012

Re: Ali poslovne hulahopke:))))

Mož' i čizmice na bose noge da nosite, čula sam da je to u modi u Njujorku:)


U Torontu je pre desetak godina bila fora da ides bos.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:17 07.09.2012

Re: Ali poslovne hulahopke:))))

Priča o čarapama je potpuno posebna priča...njoj ćemo se obaška posvetiti...čarape su suviše kompleksna pojava da bi bila tako usput obrađena.
korcagin korcagin 10:45 07.09.2012

stvarno je glup

Rozita, nisam dete, ne razgovaraj tako sa mnom!..Kako se ovo oblači, kako da znam šta je napred, a šta je pozadi?..

pa žuto napred, braon pozadi. Ja sam to skapirao sa 6 godina.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:18 07.09.2012

Re: stvarno je glup

pa žuto napred, braon pozadi. Ja sam to skapirao sa 6 godina.

Da, ali njegov odevni predmet je sakrivao te boje, bio je od tamnog, pozorišnog pliša.
mariopan mariopan 12:05 07.09.2012

..

Aj kad traži čarape....ali kada traži svoj alat?

Samo JEDNOM u životu sam sredila garažu, okrečila, oribala tezgu, sve ključeve i alat klasifikovala i kompletirala, sve pokačila na zidove da bude vidljivo i pregledno..................onda sam dve godine morala lično da tražim i u ruke mu dodajem svaki gedore, vilasti ili okasti ključ ili šrafciger, dok ih Žmu nije sve "složio" na gomilu na tezgi, onako masne i zamazane, delimično i po fiokama u cipelarniku u kući, priručnoj tezgi u dvorištu ali i po komšiluku - onda je tačno znao gde je koji.

Jelice baš si me nasmejala.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:18 07.09.2012

Re: ..

mariopan, kao što rekoh, o čarapama ćemo sefte
rade.radumilo rade.radumilo 12:19 07.09.2012

Zemlja je okrugla

sandra969 sandra969 12:40 07.09.2012

.....

Divno, divno....i vaše priče su uvek -Divne!!!
...i osim što sam se nasmejala,baš,...i lakše mi je naravno, Eto ja baš napamet i nisam sigurna skroz gde nam je šta u kući, ali..ipak znam, i to nažalost - znam...
...Moji ukućani-muž, dečaci, obavezno pitaju gde im je šta, iako, verujte, ništa nije menjalo mesto već dugi niz godina...počela sam da se "brinem" zašto oni ništa ne mogu da nađu i zašto ja mogu....
Ali mnogo mi je lakše posle ove priče...Kristofer je ipak bio neko....znači biti će i od ovih mojih nešto...iako im stvari "nestaju" ispred očiju.....
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:19 07.09.2012

Re: .....

sandra
49 41 49 41 14:20 07.09.2012

Rosita

- Srecna ti 520 godisnjica!

Onako - unapred; sacekaj 35 dana.
Mojih, ne "tvojih".

Samo da znas; nije vatikanska zavera - sestra dese; one plavuse sa severa su dosle ovde pre tebe.

Usput su plele carape, mesile pitu.
Medjutim, kad su ustanovile da nemaju - nasta da je peku; rekle svojim veslacima.

J... zemlju; koja nema smederevac - da ja mogu normalno da ispecem pitu.
-Idemo, nazad!
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 15:01 07.09.2012

Prirodno je to ... !!!

Draga Jelice, ja zaista neznam šta ima prirodnije od pitanja svojoj najdražoj o mestu gde su moje čarape ... prvo, ona to sigurno zna a drugo, to pokazuje neopisani stepen poverenja jedno u drugo ... tako opstaje civilizacija ... čuvajmo tu tekovinu
myredneckself myredneckself 17:35 07.09.2012

Re: Prirodno je to ... !!!

Đorđe Bobić
prvo, ona to sigurno zna a drugo, to pokazuje neopisani stepen poverenja jedno u drugo ... tako opstaje civilizacija ... čuvajmo tu tekovinu

Hmm, mislim da nije pitanje znanja&poverenja, već razmaženosti za koju smo uglavnom mi krive . Zato bi to već jednom trebalo promeniti.
Nego, moj muž osim što nikad ne može da nađe ono što traži po komodama i ormanima, ima užasan i grozan običaj da traži baš nešto što nije ispeglano, jer sam ja imala važnog i neodložnog posla na blogu, recimo.
Ja sam jednom nešto probala, ali nisam istrajala, nažalost, i ništa od toga:

-Auu... Šta radiš? Jesi li gotova već jednom? Spremaš li se uopšte?

-Hm, tražim moju crnu letnju haljinu. Ahh..evo je na ovom neispeglanom vešu. Zašto ova haljina nije ispeglana? Hoćeš li je molim te ispeglati, momentalno me zanima nešto na TV?!

-A jel moraš baš nju?
Ozbiljan, iskren, zatečen, ili se pravio lud, skoro sam pomislila da će uzeti peglu .

Propustila sam priliku da saznam, jer sam počela da se smejem.

Nego, bilo bi dobro da se izmisli nešto, da stvari koje tražimo, zovu, da se nekako glasaju.
Kad moj muž nešto traži, i kroz jednu i po sekundu kaže, nema ga/ih,
moram da dođem, jelte, i kažem staru dobru rečenicu, koju je sećam se govorila i moja mama - evo ga, neće da zove!
Da, možda zato opstaje civilizacija, zbog ove prenosive tekovine
mlekac mlekac 17:59 07.09.2012

Re: Prirodno je to ... !!!

myredneckself

moram da dođem, jelte, i kažem staru dobru rečenicu, koju je sećam se govorila i moja mama - evo ga, neće da zove!
Da, možda zato opstaje civilizacija, zbog ove prenosive tekovine


Kod moje mame taj dijalog je isao otprilike ovako:

"Jesi li videla..."
"Jesam!"
"Pa gde je?"
"Upravo dvojica pronela na stapu!"

Srecom, moj tata je imao u kuci jos i tastu i dve cerke, pa se uvek nasao neko da mu pronadje te gadne nepomicne predmete koji se ne glasju.
zilikaka zilikaka 18:01 07.09.2012

Re: Prirodno je to ... !!!

evo ga, neće da zove!
isto kao i
Otkud tu? Malopre je nije bilo!"

+1

Da, možda zato opstaje civilizacija, zbog ove prenosive tekovine
mariopan mariopan 19:51 07.09.2012

Re: Prirodno je to ... !!!

Nego, bilo bi dobro da se izmisli nešto, da stvari koje tražimo, zovu, da se nekako glasaju.
Kad moj muž nešto traži, i kroz jednu i po sekundu kaže, nema ga/ih,

Izmislili su već, recimo telefon, ako zaturiš slušalicu ispod gomile veša za peglanje možeš da je zoveš i ona se odaziva, i mobilni brže nađeš ako ga pozoveš (sve isprobano i radi)

Samo još čarape u paru da naučim da se jave i sve je ok.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:20 07.09.2012

Re: Prirodno je to ... !!!

Đorđe, slažem se, treba čuvati tekovine...li tako da se zna gde su
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 09:31 08.09.2012

Re: Prirodno je to ... !!!

Jelice, ako su tekovine na očigled onda ih može neko zlonameran drpiti i tvrditi da su njegove a šta onda sa identitetom ... uostalom onda se gubi draž zajedničkog poduhvata istraživanja pod krevetom na primer, i mani me tog života gde se sve zna unapred ...
lady_d lady_d 21:08 07.09.2012

stvari koje se skrivaju

Jelice opet ste napisali jednu divnu i zivotnu pricu. Posto svaki dan radim iskljucivo s muskarcima (elem resila da zagazim na njihovu teritoriju) imam priliku da cujem brdo gluposti, najdraza mi je : Ovo je moj konstruktivni haos. Tako da svaki od studenata dobije jednom u mesec i nesto dana (otprilike toliko nam traje dok se od uredjenog stanja ne udje u konstruktivni haos) da pospremi laboratorije. Jednom kad celi dan jure okolo spremajuci sve na mesto... nikada, ali nikada vise ne razbacuju. Na zalost stalno imamo po jednog novog tvorca konstruktivnog haosa...
Inace nikada nisam imala problema sa stvarima koje nedostaju sem kad je moje dete bilo beba. S obzirom da je neke vrlo cudne gene povukla na oca, njoj nikada nije kao svoj ostaloj deci bila dovoljna jedna cucla! Ne, morala je da ima 3! Bas tako, jednu u istima i dve u rukama, cucle su kruzile iz ruke u usta i tako redom (uspevala je smenu cucli da uradi i spavajuci). Kad su krenuli da rastu oni zubici nazad (cetvorka i petica) njenu nervozu samo je cucla mogla da smiri... tada smo bili u konstantnoj jurnjavi za cuclama (jer kao sto napisah morala je da ima bas 3 na raspolaganju u isto vreme). Kad je prestala da ih upotrebljava, izbrojali smo 20 poluizgrizenih! Tada sam se nosila mislju da pocnem da pravim uredjaj koji cu da stavim u cuclu i kad zviznem da se jave!
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:21 07.09.2012

Re: stvari koje se skrivaju

Cucle su posebna pojava...Kišon je napisao divnu priču o njima.
Hvala
mikele9 mikele9 09:04 08.09.2012

Ovo

je moja verzija, tek da začinim tvoj odličan tekst


Igramo Miko Petrović i ja Sans s Izabelom od Espanje. Ferdinand ni toči
vino iz Malage i malo malo pa pita:
Jeste li ogladnjeli ljuđi ?
Neka te sad, velimo mi, pušti ne da igramo jadan!
Umiri se Ferdinand i sjede iza Mika Petrovića, tobož da prati igru .
U jedan mah, taman dobih ručni Betl ka da mi ga je sami dobri Bog posla,
ulježe nekakvo slušče, pokloni se i reče Izabeli:
Vaše Veličanstvo, doša je Kristofor Kolumbo, veli da ima zakazano.
Mene dođe zlo kad viđeh Izabelu kako spušta karte! I Ferdinadu ne bi milo:
Nemojte prekidat, imate kad s tijem Kolumbom, to je nečesovi kokošar,
čuja sam nešto о Kolumbovom jajetu...

Uvedi ga, reče Izabela. Mene se okrenu u stomak, do dana današnjeg ne mogu prežalit oni Betl !
Uvedoše Kolumba, nesoja, oca mu očinjega ! Pokloni se on Izabeli i Ferdinandu а nama klimnu glavom. Zatapša rukama Izabela i dok dlanom o
dlan, uljegoše sluge noseći na zlatnijem pjatima silu ića i pića.
Sjedosmo za sofru, jesmo, pismo, i kad šćasmo opet da popijemo, kinu
Miko Petrović. Kinu ka da grom u Lovćen udari! Nazdravlje, povikasmo Izabela, Ferdinand i ja a oni Kolumbo ustade od sofre i gledajući Izabelu,
pokaza prstom, za malo mu ga ne osjekoh, put Mika Petrovića:
Vaše Veličanstvo, za ovo je jedini lijek indijski čaj s biberom a pošto je
Zemlja okrugla, molim Ve da mi date tri broda pa ću poć na Zapad i pronać
novi kraći put za Indiju i proslavit i Vas i Espanju !

Ferdinand se grohotom nasmija :
Okrugla veliš?
Izabela se dvoumljaše, ja pogledah Mika Petrovića. Raščešlja brke Miko
Petrović:
Zemlja jes okrugla to ne moraš dokaživat а što se tiče Indije na Zapad, tu ćeš se grdno iznenadit. Okrenu se Izabeli: Daj mu tri broda ali ih mora nazvat Santa Marija, Ninja i Pinta, neka ga, nek ide, proslaviće i tebe isebe. Otkriće
Ameriku i kakve je tvrde glave, nazvaće je Indija a amerikance Indijancima.
Prelomi Izabela, dade mu brodove i bi što bi !
tasadebeli tasadebeli 13:40 08.09.2012

Ко би се свега сетио...

Дешава се то, шта ћете... Више пута сам на рекреативни фудбал уместо своје понео њену мајицу... Немате појма како је тешко трчати за лоптом када су вам руке скроз на леђима, а мајица не допире ни до четвртог ребра... Најважније је да сам ја потрефио боју дресова своје екипе... Не може се мислити на више ствари истовремено...

Утеха ми је мантра коју сам научио од једног другара. Он је користи у свим приликама. Ономад смо покупили његовог шестогодишњег сина из предшколског, ушли у трамвај и три станице касније схватили да дете није ушло са нама. Мој другар је само кратко и смирено прокоментарисао:"Ко би се свега сетио..." Срећом, дете се навикло на такве ситуације, увек остане тамо где си га оставио, па смо га после лако пронашли.
maksa83 maksa83 13:47 08.09.2012

Re: Ко би се свега сетио...

Мој другар је само кратко и смирено прокоментарисао:"Ко би се свега сетио..." Срећом, дете се навикло на такве ситуације, увек остане тамо где си га оставио, па смо га после лако пронашли.

Ja znam za naučnika iz Vinče koji je iz vrtića kući doveo pogrešno tj. tuđe dete.
tasadebeli tasadebeli 14:01 08.09.2012

Re: Ко би се свега сетио...

maksa83
Мој другар је само кратко и смирено прокоментарисао:"Ко би се свега сетио..." Срећом, дете се навикло на такве ситуације, увек остане тамо где си га оставио, па смо га после лако пронашли.Ja znam za naučnika iz Vinče koji je iz vrtića kući doveo pogrešno tj. tuđe dete.


То је добро, Максо, он је интелектуално супериорнији од овог мог другара и мене, па зато барем није имао мањак... Нама је фалило комада један.
mlekac mlekac 01:20 09.09.2012

Re: Ко би се свега сетио...

tasadebeli
maksa83
Мој другар је само кратко и смирено прокоментарисао:"Ко би се свега сетио..." Срећом, дете се навикло на такве ситуације, увек остане тамо где си га оставио, па смо га после лако пронашли.Ja znam za naučnika iz Vinče koji je iz vrtića kući doveo pogrešno tj. tuđe dete.


То је добро, Максо, он је интелектуално супериорнији од овог мог другара и мене, па зато барем није имао мањак... Нама је фалило комада један.



I jos vam nisu uzeli dozvolu???

Kad nam se rodio Prestolonaslednik, moj pokojni tata odgura ga, kao sto je i red, u bifence na Jovanovoj pijaci da se drustvu pohvali unukom.

I tu padne opste divljenje i tako to, a jedan sedi, gleda ga, i kaze "Blago tebi, tebi nisu uzeli dozvolu?"

"Kakvu bre dozvolu?"

"Pa za setanje unuka!"

Kad je doticni otisao, mesno drustvo isprica sta je bilo - gospodin je bio dogurao kolica da se pohvali unukom, drustvo krenulo u cascavanje, casica po casica i on oteturao kuci a kolica i bebu ostavio u bifencetu!

Jos je kod kuce, kad su ga zena i cerka pitale gde mu je unuk gledao blago ruzicastoslonovski i pokusavao da ukapira o cemu mu to pricaju? Kakav bre unuk?

Sreca te je bifence bilo "domace" pa je sankerica pozvala telefonom da baba dodje po bebu.

Ali je deda za vjeki vjekov ostao bez dozvole da seta unuka. Il' bar dok unuk ne bude dovoljno veliki da ume sam da se vrati kuci.
Черевићан Черевићан 15:31 08.09.2012

љуљага санта марије

Веспучи му богме смести
(и то му је било доста)
но Колумба баш усрало
помен му за вазда оста
Biljana 77 Biljana 77 16:37 08.09.2012

Jedno malo savršenstvo



Ima nešto u genima što im ne dopušta da znaju gde se ostavljaju i stoje te trivijalnosti.
mr.fogg mr.fogg 17:06 09.09.2012

Re: Jedno malo savršenstvo

Imaju i žene i muškarci nešto u genima - što ih razlikuje. To je dobro.
Uz više uzajamnog razumevanja bilo bi bolje i jednima i drugima.

Pomozite svojim muškarcima oko čarapa ili frižidera - siguran sam da će i oni vama da pomognu oko nečega što vam baš 'ne ide'.

Potrebni smo jedni drugima. Ili možda nismo?
mr.fogg mr.fogg 17:37 09.09.2012

Gde su moje čarape?!

Ovo je strašno deprimirajuće:
Toliko pametnih žena, a toliko punih ironije, cinizma i očaja.
Jedino što sada mogu je da slušam 'blues' ... slušajte i vi.

"One good man ain't much, it's only everything"

http://www.youtube.com/watch?v=yIHgZHDJlZY
tasadebeli tasadebeli 01:07 10.09.2012

Re: Gde su moje čarape?!

mr.fogg
Ovo je strašno deprimirajuće:Toliko pametnih žena, a toliko punih ironije, cinizma i očaja.Jedino što sada mogu je da slušam 'blues' ... slušajte i vi."One good man ain't much, it's only everything"http://www.youtube.com/watch?v=yIHgZHDJlZY



Да ти каже чика Таса нешто, немој да се депримираш, није то тако како изгледа на први поглед. То се оне само малкице јадају једна другој због нечега што ми уопште не разумемо, али њима зато буде лакше после тога. А чим је њима лакше, лакше је и нама. Имај увек на уму да, кад све сабереш и одузмеш, увек испадне на крају да и оне хоће исто што и ми...

49 41 49 41 04:32 10.09.2012

Pedanterija

Pokazem ja "svojoj severnoj sestri", lepote juznjackih krajeva.
Iskupamo se u Bojani i Jadranu, izobidjemo Skadar.
Na putu ka planinama, seti se ona svoje prijateljice; poznate operske (Mariborsko-Ljubljanske) pevacice, koja sada zivi u Baru.

Posle vecere, ubede nas da prenocimo kod njih.

Sad ce ona da namesti krevet; samo da nadje cistu posteljinu za nas.
Otvori, prostoriju pored sobe - namenjene za nas.
Prostorija 2.5 m sa 1.5 m.
U njoj nicega, sem na podu gomila cistog vesa; visine 1 m sa dva duzine.
Onako djuture svega, posteljina, majci, donjeg vesa.

Baci se zena na kolena i pocne da mulja po gomili.
Posle 10 min sva sretna; aha, nasla sam jedan posteljni carsaf, sad cemo i drugi.
-Ne, ne trebaju nam jastucnice; mi spavamo bez jastuka - vicemo nas dvoje u glas.

Ona moja se krsti u krevetu; malo levom rukom, malo desnom.
-Pa ja je znam godinama; ne mogu da verujem ono sto sam videla.

Zena prakticna.
Pobaca iz ves masine rublje, zatvori vrata;- Mirna Backa odoh ja u Srem.





Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana