Život

Ogledalce, ogledalce

Ivana Knežević RSS / 08.09.2012. u 18:24

Pročitala sam jednom u kritici nekog filma opasku o Ričard Giru u kojoj je kritičar rekao da je on emotivno neiskren glumac. Iako je Mr. Gere bio više nego zadovoljavajuće kompenzovan za svoje sposobnosti tokom godina i decenija svoje karijere, to je teška optužba. Ali teško da se među odraslima može naći neko ko bi mogao da potvrdi (i ne slaže) da je on ili ona nemaju, i nikad nisu. Emotivnu neiskrenost. I poslednja baraba veruje za sebe da čuva džepić na grudima u kome su složene sve njegove verne emocije, čiste kao voda planinskog potoka, suze deteta ili tako neka univerzalna čistota. Ljudima mnogo znače njihove emocije. Igraju se njima kao da su Lego kocke, grade kule i avione, i onda sve poruše. U međuvremenu, u savremenom društvu i u ovom delu sveta, od tuđih pa i sopstvenih emocija ne možeš da odeš ni da piškiš a da te neko ne poprska, zamaže, zalepi, umota debelom ćebadi od višeslojnih emotivnih vlakana, smisla i metafora. Ali niko da upotrebi golu referencu i nazove stvari pravim imenom: emotivna neiskrenost. Možda oni na to misle onim ‘pronaći sebe' samo ja nisam razumela. Nije uvek lako preći kulturne i jezičke barijere.

Sasvim slučajno, pogledala sam zatim (nakon napisanog gornjeg uvoda) dokumentarni film kanadske produkcije „Lovable", koji je zablistao kao dobar primer emotivne neiskrenosti. Sve osobe intervjuisane u filmu su žene, osim režisera, koji govori u svoje ime ali se zgodno desilo da je muškarac među tolikim ženama. On gleda u ogledalo dok govori pošto je njemu, po opisu posla, mesto iza kamere (iako one već dugo dolaze i sa stalkom).

U filmu se govori o ljubavi u savremenom svetu, konkretno o nalaženju partnera, i koliko je ta želja velika, duboka i široka - sve u svemu zapreminski oduzima sav prostor u ženskom biću i ostavlja ga sa malim kapacitetom disanja, a smanjen dotok kiseonika ima dobro znane posledice.

Prvo sam pomislila da je krenuo sa ženama pa će vrlo brzo ubaciti i muške likove. Posle nekih pola sata prihvatila sam da je Mr. Zweig tako hteo - sebe kao jedinog muškarca u svom filmu. Žene intervjuisane u filmu su različitih godina, od dvadesetih do ranih 60-tih, i vrlo različite. Sve otvoreno govore o očaju, nadi, praznini, iskustvima, žalosti, pritiscima i odnosu okoline, i neke među njima izgledaju kao fantastične žene koliko se to na osnovu jednog dokumentarnog filma može zaključiti. Film je vrlo sporo krenuo tj. trebalo mi je neko vreme da se snađem sa time što sam slušala.

Započeo je sa mlađim ženama (sve lepo izgledaju, i one mlađe i one starije, od vrlo lepih do negovanih i pristojno atraktivnih), koje su ogorčene, nervozne, i izgleda žive u neprijatnom stanju permanentnog alarma oko toga što nisu udate. Jedna glava tog čudovišta je želja i biološka presija (koju osećaju i one u 20-tim) da imaju porodicu, a druga je poređenje sa nekadašnjim devojkama iz svoje generacije koje su sve srećno udate. Ili 'srećno udate' ali svejedno - udate. Ova druga glava je izgleda daleko proždrljivija. Starije žene imaju filozofskiji pristup celoj stvari posle brojnih poraza, i one su daleko zanimljivije kao sagovornici.  Nijedna ni u jednom trenutku nije bacila krivicu na muškarce za bilo šta.

Priča za pričom, sa sličnostima i razlikama, pokazuje da je vrlo moguće da od svih puteva kojima se može krenuti u životu vrlo je verovatno da su svi pogrešni. Ili prosto većini ljudi su na izboru pogrešni putevi. Ili tako nekako. To je zanimljiva tema, ali film se njome ne bavi. 

I uticaj viška vremena, materijalne sigurnosti/nesigurnosti na izbore u životu je vrlo zanimljiva tema, međutim ni time se film ne bavi.

Njegova namera je da pokaže da žene žele muškarce, a njih nema pa nema. Zašto se to ženama uzima za zlo je dosta nejasno. Zašto je smešteno u kontekst gde se vidi da te žene osećaju da je to njihova krivica - i da žele partnera i zašto ga nemaju - mi je još manje jasno. Zašto toliko puno žena nema samopouzdanja je tek velika muka za mene.
I tako sam tokom sat vremena konačno počela da hvatam vajb ovog filma i odjednom skočila besna sa kauča tu negde oko šezdesetog i petog minuta! Film je prava ljigavština na jedan duboko mizogin način.

Režiser, koji se vrlo često pojavljuje, puno priča. Daleko više od svih žena. Njegova priča je o tome kako bi voleo da voli i neko njega voli, da ima i partnerku i decu, kako je pravio greške, želeo da ima osobu da ga zagrli i uteši kad mu je umro otac pa posle i majka, i da bi tada sigurno mogao da plače, a ovako ništa, sve mu je to sasušeno u jednjaku, toliki plač. Praktično, on je uspeo da ubedi državu da mu finansira poruku lične prirode, i žene u filmu su poslužile kao garnir. Mr. Cvajg je ružan muskarac, od onih za koje govore od davnina da bi samo majka mogla da voli. Ima oko 60 godina, i očigledno je imao puno veza sa ženama, a i tokom samog filma radi na nekoliko pokušaja (ne treba zaboraviti ni ceo taj harem likova koje je intervjuisao). Da sam ja Mr. Cvajg, pala bih na kolena svakodnevno i zahvaljivala Bogu za takvu sreću.

Ne i Mr. Cvajg. Ne bih ni ja, doduše, jer Boga nema, ali mora se negde povući crta i ogledalo posluži za sagledavanje realnosti (samozaljubljeni cmok tu i tamo je prihvatljiv). Pošto se pojavljuje jedino u malom ogledalu, on ga dodatno briše, valjda zamrljano od neisplakanih suza ili kakvu je metaforu to predstavljalo (edituje snimke sa ženama ali sebe snima dok šprica ogledalo i briše ga krpom - možda da pokaže kako je uredan?). Sve u svemu, zaključila sam oko onog istog šezdeset i petog minuta, u pitanju je jedna pogana, narcisoidna rugoba, i bukvalno i opet bukvalno, i negde pola sata pred kraj već mi je izlazio i kroz nos i kroz uši, a i nekolicini žena u filmu sam poželela da uradim nešto što nije lepo, pa sam prekinula sa gledanjem.

Otišla sam na spavanje i, gle opet slučajnosti, sanjala Mr. Cvajga. On je u tom snu bio donekle šarmantniji, nosio je vesele boje i lepršave košulje, i vodio nekoliko biznisa na Queen Street-u. Majka mu je bila živa. Ispovedio mi se dok sam zagledala letnje haljine u jednoj radnji da je on samo ljudsko biće, sa mnogo mana, oh, kako se on rastužio nad svojim manama, ali eto, voli mlade ženske guzice, voleo bi i decu, što više dece, i da ga sva ta deca vole, vole i zabavljaju - zaplesao je Mr. Cvajg sa velovima posred Queen Street-a kao mlada devojka. Postidela sam se bila malo svog sinoćnjeg besa, i poželela mu svako dobro, jer šta drugo uraditi u takvoj jednoj situaciji nego biti emotivno neiskren.

Kad sam se probudila setila sam se filma sasvim jasno, i san je bio još uvek svež, i zaključila sam da je on jedna pogana, narcisoidna rugoba, ali da nema smisla da ga osuđujem ili bilo šta o njemu mislim jer ga ne poznajem, ne želim da ga poznajem, i ne postoje šanse da ga ikada upoznam pa mi je tu malo laknulo, Najbolja stvar bi mi bila da ga zaboravim. I to bih odmah uradila, ali nije bilo lako tako ležeći u krevetu, još uvek spora, jer trebalo je prvo odbaciti prekrivač, pa onda sve ostalo. 



Komentari (109)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Ivana Knežević Ivana Knežević 18:28 08.09.2012

Nekoliko godina kasnije

Editujem malo tekst jer sam obećala lavandi da ću ga postaviti, i razmišljam kako usled burne reakcije opisane iznad, nikada u stvari nisam shvatila poentu filma. Čula sam bila za njega pre tog gledanja, i prikaz je bio jednostavan i uopšten, i pripisivala mu se originalnost (nadam se ne zbog onog brisanja ogledala). Nije prvi put da se film prodaje na pogrešnim osnovama iako ovaj film niko nije kupio - on je dobio i finansiranje i distribuciju iz državnih fondova. Ali o čemu je stvarno bio?

Ja sam tada propustila bila prvih par minuta (slučajno okrenula kanal i kad sam naišla na film setila se da sam o njemu prethodno čitala) i odustala pre kraja - možda sam propustila nešto krucijalno, revolucionarno, kataklizmično... Da nije teksta iznad, filma se uopšte ne bih ni setila, iako je Mr. Cvajg nezaboravan. Ali naslov mi je privukao pažnju. Verovatno mi je i na samom početku privukao bio pažnju samo me je reakcija odvukla dalje. Lovable. Simpatičan nije adekvatan prevod. Engleski rečnik daje definiciju: attracting or deserving affection. Kvaliteti/karakteristike koje privlače pažnju i ljubav. Ili se sa njima zaslužuje pažnja i ljubav. Na srpskom bi moglo da bude: vredan ili vredna ljubavi. Dok u srpskom koncept može da se primeni i na žene i na muškarce (ne znam kako je u praksi), u engleskom se pridev koristi kod mačića ponekad, inače je isključivo rezervisan za žene.
Žene uglavnom ne misle da su lovable. One u filmu nisu mislile. Devojčice uzrasta moje klinke ne misle. Ko uopšte može da proceni da li zaslužuje ljubav kad se zasluge mogu realno proceniti samo na kraju poduhvata.
Ljubav nije poduhvat.
Pridev se pojavio u engleskom u davnom 14. veku i rok mu je istekao bar koji vek unazad. Danas se oslanja na antikvarni šarm i sentimentalnost, iako je primena upravo suprotna. Od opisnog postao je jedinica mere.

Sinoć, na večeri slem poezije, bilo je puno talentovanih ljudi, i publika mešana crno-žuto-bela i žensko-muška. Nije bilo stolica i sedeli smo na podu. Ispred mene se smestila grupica od pet devojaka i jednog mladića, svi crni i svi izuzetno lepi. Iza mene je bio par lezbejki sa parom gej muškaraca. Malo dalje crno-beli par. Još malo dalje evropsko-azijski, pa evropsko-latinoamerički, prijatelji, ljubavnici, nova poznanstva, strasti na silaznoj liniji... i kad je Saul Williams - glavni akt večeri - pozvao publiku da nastup bude interaktivan, publika je postavljala stvarno glupa pitanja pa se nadam da nam Saul neće zameriti i vratiće se opet u Toronto, jer on je izuzetan i ja bih ga rado opet videla. Tokom večeri su nastupali uvodni pesnici i jedan muzičar, i uz nekoliko velikih nerazrešenih nepravdi sveta, glavna tema je bila ljubav. A kad je tema ljubav, tema postane o ženama. Zašto muškarci ne vole žene, konkretno. Pitanje su postavili i muški i ženski pesnici. Muški pesnici su ukazivali na žene kao predstavnice Raja na Zemlji što je samo po sebi dovoljno da ih učini lovable u očima muškaraca, zar ne. Žene su patile od akutnog nedostatka kriptonita i bile jako frustrirane da nebrojene lovable žene prolaze kroz grad i život same. Sve je to bilo rečeno publici vrlo elokventantno i nadahnuto, i publika je reagovala sa velikim odobravanjem, kao da razume i dobro zna o čemu se ovde priča - i oni lepi crni ispred mene, i oni gay iza, i crno-beli desno i žuto-zagasito-beli levo, i pozadi... svi.

Pitanje je bilo raskrinkano do svoje gole nelogičnosti, dobilo je i puno saveta i poziva na akciju, ali ne i odgovor. Zašto muškarci ne vole žene? Vole seks, zaljubljuju se, učestvuju kao posvećeni očevi u porodici i vole ih, kako drugačije, ali da ih stvarno vole... - nešto tu fali, ne štima, ne prati ni ritam ni sinkopacije...
I mala publika sinoć i veća publika van te sale, zna da uprkos pažnji koju dobija, odgovor izmiče ka horizontu stazom sitnih nedorečenih tačaka. Meni je pitanje zanimljivo, kao i svakome, i rekla bih da je ljudska životinja previše dobro uigrana u emotivnoj neiskrenosti da bi se uopšte bavila tim pitanjem, i kad mu priđe, to je jedino prihvatljivo uz poveću dozu artističkog talenta i bar zrno poštenja a to dvoje se ne sreću često, ali ne bih o pitanju, niti bih da se pitam da li i koliko žene vole muškarce, ali svejedno smo jedni sa drugima, mi sa vama, oni sa njima, jer činjenica je da ni žene ni muškarci nisu lovable ali svejedno se ljubav dešava, pa je to već ne mala pobeda nad mračnim silama, i ako nije dovoljno ne treba nikoga da iznenađuje jer nikad i ništa nije dovoljno je u osnovi dobrog broja problema bar savremenog sveta ako nije bilo onim prethodnim... i sve je to sveprisutno, ali onaj nesrećni film je tako neoprostivo loš, i ako se može jednim potezom uraditi nešto - bilo šta - ja bih preporučila za početak ovo:
Precrtati Lovable



Hansel Hansel 22:24 08.09.2012

Re: Nekoliko godina kasnije

Ehm. Uopšte je zanimljivo bilo kom glumcu zameriti zbog emotivne neiskrenosti, ali, da to i zanemarimo. Mnogo mi je zanimljivo ovo što govoriš o neljubavi onih koji se mogu i voleti. U jednoj dimenziji (ne mislim na čisto fizičku). Dok se u drugoj ne vole.

Pokušavam da budem što sažetiji, nadam se da ću biti jasan. Elem, često mi se čini da se prečesto žene i muškarci spajaju samo po principu privlačenja (osnovnih) suprotnosti. Ali, na drugom planu je, po meni bar, mnogo bitno da - budu slični, da bi se zaista voleli. Čak - srodni. Kulturološki jaz koji je vekovima produbljivan nužno vodi nevoljenju. Civilizacija sve više, kao, radi na potenciranju onih razlika koje potenciraju privlačnost, na onim drugima koje znače nerazumevanja i buduća pucanja - ne radi uopšte. Osim, možda, kada je zgodno naplatiti psihijatrijske seanse i, još bolje, advokatske usluge prilikom razvoda. (Ovo je bila prevashodno opaska na Zapad, SAD... gde je ta industrija, kako nam bar dolaze priče, najrazvijenija.) Neko odgovori na pitanje zašto se danas tako mnogo brakova razvodi kratki poređenjem duhova vremenâ - kada su se pravile stvari da traju, i kada su se pokvarene stvari popravljale, popravljali su se i brakovi (valjda i ljubavi u krizi) - danas se proizvode stvari kratkog upotrebnog veka, koje se uglavnom ne popravljaju, a takvi su, često i brakovi.

Još šire - nije problem samo u različitosti polova - problem je u sve dubljem nepoverenju u druge, ali i spremnosti mnogih da iznevere, pa je i opreznost sve veća, pa ova stvarnost i ove zebnje hrane jedna drugu. Maske su suviše debele da bi toplina prošla kroz njih.

I, da se vratim na prethodnu "tezu" - na ovdašnjem Fox Life-u često mi se dešavalo da nabasam na meni grozomornu emisiju "Sudije za stil" - od tolike fiksacije na spoljašnost okreće mi se utroba. Ali, bila je i neka rijaliti serija u kojoj se žene nadmeću za naklonost jednog muškarca. Sve su već u nekim godinama i svima je strašno bitno da budu izabrane. Treniraju ih kako da se postave, šta da govore... ma, užas. Da li se zaista može zaključiti da je naličje liberalne Amerike zapravo zadrta i za žene ipak prilično ugnjetavajuća Amerika? Bio sam šokiran kada sam pre jedno 7-8 godina prvi put čuo da žene u Švajcarskoj nisu imale pravo glasa do početka sedamdesetih godina prošlog veka. E, da, podseti me ovo na još jedan članak iz starog NIN-a, moram da otvorim poseban blog.
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:38 09.09.2012

Re: Nekoliko godina kasnije

Fino si izlozio, Hansel, i slazem se sa svime sto si rekao. Dopada mi se kako si prisao temi.
Istovremeno je tema nebrojeno drugih tema koje se nadovezuju.

Da, jaz izmedju razumevanja i bazicnog medjusobnog poznavanja. Nepoverenje. Groteskni stereotipi u medijima koji postaju norma(lni).
I jos mnogo toga.

Mozda je stvarno najgora stvar kombinacija ocekivanja i profita - i jedni i drugi zdusno podrzani sa puno strana. Jer ne sme se zaboraviti da ljudi profitiraju jedni na drugima u svakoj oblasti, pa i ovoj. Oni koji ne profitiraju se smatraju budalama. Damned if you do and damned if you don't :)

Posto moja klinka odrasta ovde, posmatram uticaje kulture od malih nogu (kad sam ja odrastala, nisam imala pojma sta se desava, naravno - deca ipak treba da budu deca :)

Jedna stvar koja me je jako pogodila (mnoge me pogadjaju) ali zbog ove mi je jako zao klinaca: oni jako malo prilika imaju da provode vreme zajedno, da se uopste upoznaju, dobiju uvid u onu 'drugu' stranu.
Klinka mi prica (skoro) sve pa ja tako lamentiram i nad tudjom decom.
I to je ono o cemu govoris, mada ne mislim da je slicnost uvek neophodna, ali poznavanje je prakticno neophodan uslov za prihvatanje, a toga nema. Klinci ovde imaju svoje uloge podeljene vrlo rano.

Rastu skupa, jedni uz druge, i najvecim delom su podeljeni od samog pocetka, svojim plavim i ruzicastim bojama i ogradama. Kad sretnu jedni druge vec su ih napunili stereotipima - i to je to.

Prevazici takve stvari je realno jako tesko.
U Americi i Kanadi postoji mobilnost pojedinca, kapitala, siroka prostranstva i sl. i prilagodjavanje tim uslovima prelazi sve moguce prepreke ako je neophodno. To nije liberarno. Ili ako jeste, onda je eksperiment pogresno vodjen. Odnosno, vrlo usko vidjenje liberalnog.

Naravno, ima i pozitivnih strana. Uz sve sto se dogadja oko njih, klinka najvise voli da provodi vreme u grupi klinaca njenog uzrasta, i decaka i devojcica, i uz sve terete koje vec vuku - i svega sto su videli, a videli su previse - oni pokusavaju da izvuku nesto esencijalno: sansu da budu zajedno, da vide jedni druge, oprobaju se, pokazu... i kako ce se u tome snaci - ne znam.
I wish them good luck. Oni ipak samo slede nesto najprirodnije, i sto im je oduzeto kulturnim nehatom i manipulacijama.

Da bi se upoznali, da bi postovali jedni druge, ljudi moraju da dobiju priliku, vreme i prostor.

Siroke teme :)
Hansel Hansel 09:00 09.09.2012

Re: Nekoliko godina kasnije

mada ne mislim da je slicnost uvek neophodna

Da, ne mislim ni ja, loše sam napisao. Bar ne sličnost koja je doslovno sličnost, više sam mislio na neko elementarno zajedništvo cilja i gledanja na razlike, pa i nesavršenosti sopstvene i drugih. Prosto, ista smo vrsta, svaka atavistička suprotstavljenost je bezumna (ovo važi i inače, a kamoli za dvoje koje žele da budu zajedno), ali - i to je jedna od onih drugih širokih tema.

Imao sam još nešto u vidu - sve češće vidim da se mladi grupišu po polu, vrlo retko se vidi kombinovano društvo, bar na ulicama, u parkićima... Da li se to zapravo beći od razuemvanja i prihvatanja razlika u skoro isključivu pripadnost onima koji su mnogo sličniji? S druge strane, postoji ta prirodna rezerva prema različitosti, pa zato i rekoh da ne treba potencirati i produbljivati razlike.

Gospodja Klara Gospodja Klara 09:45 09.09.2012

Re: Nekoliko godina kasnije

Imao sam još nešto u vidu - sve češće vidim da se mladi grupišu po polu, vrlo retko se vidi kombinovano društvo, bar na ulicama, u parkićima


Pa ovo je uvek bilo najnormalnija stvar. I ranije su se grupisali u skladu sa nekim muškim/ženskim senzibilitetom. Kad smo bili klinci, devojčice su se igrale mame-vode-bebe-kod-lekara, a 30tak m od nas dečaci su pikali fucu (posledica toga je bilo često lansiranje lopte pravo u ''ordinaciju'', a zatim nešto što je nalikovalo linču vinovnika). Kasnije su to opet polna grupisanja u skladu sa interesovanjima (mada priznajem da sam uglavnom visila sa ekipom rano-adolescetnih onanista u pokušaju, pecaroša-lažova i grickača semenki) - devojke imaju svoje teme (zaljubljivanja, ogovaranja, hehe), momci, opet, svoje (međusobna takmičenja u praznom qrčenju i sl.).:)

Ozbiljno, ne primećujem da je ova vrsta diferencijacije u nekom porastu.

Hansel Hansel 10:32 09.09.2012

Re: Nekoliko godina kasnije

Ozbiljno, ne primećujem da je ova vrsta diferencijacije u nekom porastu.

Nisam bio dovoljno precizan: imam utisak da se produžilo vreme te "polne isključivosti" (do kasnijeg uzrasta), ili možda samo to sada više upada u oči (horde navijača, na primer; kod devojaka još nisam primetio tako brojna grupisanja ). No, dobro, uzorak mi možda nije baš reprezentativan.
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:13 09.09.2012

Re: Nekoliko godina kasnije

Hansel
..imam utisak da se produžilo vreme te "polne isključivosti" (do kasnijeg uzrasta)...


Opazanja te vrste imaju veze sa nasim odrastanjem. Kulturoloski jaz koji si pomenuo je bio dominantan dugo, i nastavlja se najvecim delom iako donekle promenjen, ali smo mi u nekoliko generacija imali prekid i rasli smo mnogo slobodnije jedni uz druge. Mislim da je to bio dobar pocetak ka necem stvarno dobrom, ali trendovi su krenuli drugim pravcem.

Uz moju klnku i njeno odrastanje ja to prosto nisam ocekivala. Ali nista i nije ispalo kako sam ocekivala kad je roditeljstvo u pitanju, pa to mozda i ne znaci tako puno
Svejedno, pritisci u obliku klasnih razlika, polnih uloga, i svega ostalog... ne daju ono sto obecavaju kao slobodna drustva puna samozaljubljenih epiteta.

Cene su visoke, ali niko ne broji. Imperativ je snaci se.
myredneckself myredneckself 16:20 09.09.2012

Re: Nekoliko godina kasnije

Ivana Knežević
Dok u srpskom koncept može da se primeni i na žene i na muškarce (ne znam kako je u praksi), u engleskom se pridev koristi kod mačića ponekad, inače je isključivo rezervisan za žene.
Žene uglavnom ne misle da su lovable. One u filmu nisu mislile. Devojčice uzrasta moje klinke ne misle. Ko uopšte može da proceni da li zaslužuje ljubav kad se zasluge mogu realno proceniti samo na kraju poduhvata. Ljubav nije poduhvat.
...Precrtati lovable.

Pre svega, majstorski napisano.

Tako je, precrtati. Ožeži Ivanuška, sviđa mi se kad bitching-uješ na ove teme.
Pa, isn't life a bitch? I ovde se nekima otme da o ženi pomisle, i kažu joj, mače. Grrrr....Ti možeš da zamisliš šta to sve podrazumeva.
Ali, da kažem da me često nerviraju žene u odnosu žena-muškarac, u njihovoj silnoj želji da ugode svemu i svakome, kurti i murti, da se dopadnu, u svako doba dana i noći, prostirući se onako bezgranično (ubilo se za gaženje). Dugo sam učila da kažem jednostavnu reč ne. I naučila. Znači, može, i radi.

Edit:
Ne je jako skupa reč, osećam da ti to sigurno znaš.
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:16 10.09.2012

Re: Nekoliko godina kasnije

myredneckself
Ožeži Ivanuška...


Draga moja, mislim da mi to nikada niko nije rekao, i na taj nacin.
Mnogo mi se dopada - smejem se i klinka me gleda, a trebale bi u krevet i jedna i druga, sutra ustajemo rano.
Hvala

Ja sam o sebi davno zakljucila da nisam lovable.
Sada me nervira kad se od mene ocekuje da budem lovable. Don't waste my time, please.
Da parafraziram jednu od sada legendarnih izjava pop kulture - I am not getting out of bed for such a shitty role.

myredneckself
Dugo sam učila da kažem jednostavnu reč ne. I naučila.


Meni se najvise svidja: ne, hvala

Lep pozdrav, draga moja
myredneckself myredneckself 10:28 10.09.2012

Re: Nekoliko godina kasnije

Ivana Knežević
Draga moja, mislim da mi to nikada niko nije rekao, i na taj nacin.
Mnogo mi se dopada - smejem se i klinka me gleda,


Moje emocije jednostavno moraju da izađu i pokažu se. Nekad je moje iskazivanje naklonosti neobično, malo "grebe", ali je ispod tog spoljašnjeg sloja uvek toplo i iskreno. Ah, taj virtualitet. U stvarnom životu bi odmah usledio i zagrljaj, (šta ću kad moram ), koji odmah otklanja nedoumice prvog, u najmanju ruku neobičnog utiska.

Naravno da je hvala uz ne sasvim ok. Moja tanana i ljubazna duša, ispod lažne grube spoljašnosti, (odbrana& zavaravanje ) to sigurno podrazumeva.

PS
Veliki pozdrav klinki, koja je to iz dana u dan sve manje. I to me raduje, blago vama dvema, Ivana.
Ivana Knežević Ivana Knežević 02:42 13.09.2012

Re: Nekoliko godina kasnije

myredneckself
Moje emocije jednostavno moraju da izađu i pokažu se.


Dobrodosle su, uvek

myredneckself
Veliki pozdrav klinki, koja je to iz dana u dan sve manje. I to me raduje, blago vama dvema, Ivana.


Divna je, zaista.
Ponekad imamo takve prekrasne dane, sva se zaledim od ushicenja. Kao prava klinka
mariopan mariopan 19:38 08.09.2012

...

Znam mnogo usamljenih ili samih mladih i starijih osoba, oba pola, i znam da tema nije laka, i nije svaka samoća ista...ali letos sam upoznala dvojnika Mr. Cvajga, i shvatila da sam ustvari veoma srećna što sam sama.
Ivana, divno pišeš.
Ivana Knežević Ivana Knežević 20:32 08.09.2012

Re: ...

mariopan
Znam mnogo usamljenih ili samih mladih i starijih osoba, oba pola, i znam da tema nije laka, i nije svaka samoća ista...ali letos sam upoznala dvojnika Mr. Cvajga, i shvatila da sam ustvari veoma srećna što sam sama.


Verovatno je retko mozda i nemoguce ne osetiti usamljenost i sve ostale redovne ljudske jade i u najboljim okolnostima, ali ono sto je prilicno sramotno je kako ljudi budu lako osudjeni kad jesu usamljeni, nesrecni, nalaze se u uslovima u kojima se ne snalaze dobro... sto su ljudi, prakticno.

Svako se snalazi kako zna i ume.
Nezavisnost i svest da u okviru tako tesne igre kakva je zivot zaista imas nesto izbora - su mocne stvari.
Skupe, ali svejedno mocne.
Ne bi ni valjalo da su jeftine, zar ne. Kad vec sve svodimo na vrednost, a to je pocelo davno pre nas.

Bas mi se dopao tvoj komentar, draga moja - hvala.
Tema nije laka.
Hansel Hansel 21:43 08.09.2012

Re: ...

ali letos sam upoznala dvojnika Mr. Cvajga

Nije valjda Dragoljub?!

mariopan mariopan 08:58 09.09.2012

Re: ...

Hansel
ali letos sam upoznala dvojnika Mr. Cvajga

Nije valjda Dragoljub?!


Nije

Nismo stigli da popijemo tu kaficu i da se upoznamo, ali hoćemo.
I to će biti drugarska kafica, kao što sam već upoznala neke blogere i blogerke, pa dal ćemo kaficu ili kolače videćemo.

Mr. Cvajg je bio pokušaj zbližavanja na takav način da, dok nisam pročitala ovaj tekst nisam znala u koju "fioku" da ga stavim. Sad znam. I malo sam iznenađena što to postoji.
Možda sam iznenađena samo zato što dugo nisam obraćala pažnju na okolni svet, na taj način.

U svakom slučaju podržavam sam pokušaj zbližavanja, ako je neko očajnički usamljen, kao ovaj Mr. Cvajg koga sam upoznala, jer i za to treba hrabrosti, svakome ko to dugo nije "vežbao", pa jednog dana možda naleti na onu pravu osobu, onakvu za kakvom traga, jer tu je negde, samo treba da se pronađu.
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:26 09.09.2012

Re: ...

mariopan

U svakom slučaju podržavam sam pokušaj zbližavanja, ako je neko očajnički usamljen, kao ovaj Mr. Cvajg koga sam upoznala, jer i za to treba hrabrosti, svakome ko to dugo nije "vežbao", pa jednog dana možda naleti na onu pravu osobu, onakvu za kakvom traga, jer tu je negde, samo treba da se pronađu.


Nikoga se ne ticu tudji izbori, niti treba objasnjavati svoje. Sebi - da (izbori nisu nimalo laki) ali drugima ni najmanje.
To je, naravno, u principu tako. I odnosi se na one van bliskog kruga.

Ja sebe nadjem u situacijama gde me klinka zeza ako se pojavi neko nov pa dobijem mejl, ili tekst poruku, i odmah ispita da li je zgodan, koliko mi se svidja, sta radi, kakav je... dok ona zavrsi sa mnom, prodje me volja da uopste razgovaram sa njim. Osecam se kao siparica, samo prevrnuto. I ti moderni odnosi.
I posle mi objasni da se ona tako oseca ako je pitam o decacima

Ali podrzavamo jedna drugu iz sveg srca.

I treba hrabrosti, puno hrabrosti. Ne samo upoznati nekoga, otvoriti se za to novo prisustvo, vec i otici iz nove ili stare veze... stvari su komplikovane i teske, ali se uglavnom pretvaramo da nisu.
Ne znam zbog cega. Valjda se ohrabrimo na takav nacin.

Puna podrska, draga moja
mariopan mariopan 17:23 09.09.2012

Re: ...

Puna podrska, draga moja



edit:

Kada sam već počela, to o hrabrosti....eh, koliko je meni trebalo samo da izađem iz kuće.
Hansel Hansel 19:03 09.09.2012

Re: ...

To je, naravno, u principu tako. I odnosi se na one van bliskog kruga.

Mi ovde na Blogu smo bliski krugovi! Da ne kažem - naši smo!
dok ona zavrsi sa mnom, prodje me volja da uopste razgovaram sa njim.

E, kad bude pravi, neće te proći volja! To ti je odličan lakmus šta zapravo osećaš!
Dr M Dr M 19:44 08.09.2012

Emotivno iskreno


Blogovi Ivane Knežević su jedini koje preporučim pre čitanja.

I nikad ne pogrešim.
Ivana Knežević Ivana Knežević 20:33 08.09.2012

Re: Emotivno iskreno

Dr M
...jedini koje preporučim pre čitanja.
I nikad ne pogrešim.


Hvala
number42 number42 20:07 08.09.2012

a

meni bas zanimljivo koliko muski i zenski razlicito razmisljaju. npr, ja pojma nemam o cemu si ti to pisala:)))
mislim, lepo napisano, al - ne kontam o cemu...
Ivana Knežević Ivana Knežević 20:37 08.09.2012

Re: a

number42
meni bas zanimljivo koliko muski i zenski razlicito razmisljaju.


I meni, uvek :)

A ovo drugo... nema veze

Hvala na citanju.
angie01 angie01 10:31 09.09.2012

Re: a

number42
meni bas zanimljivo koliko muski i zenski razlicito razmisljaju. npr, ja pojma nemam o cemu si ti to pisala:)))mislim, lepo napisano, al - ne kontam o cemu...


ja kontam!

humanizam & renesansa, kao rikavering metoda!
number42 number42 11:08 09.09.2012

Re: a

angie01

ja kontam!

humanizam & renesansa, kao rikavering metoda!


jes, jes af kurs hau jes nou, abaut najn o klok


nego sad citam komentare, i mislim da sam skontao temu, a to je usamljenost ljudi nakon seksa ili ljubavi ako se rastave, ako ne gresim.

mislim da se tu zaboravlja jedan osnovni koncepat, a to je slobodna volja. a to dalje znaci neposedovanje ljudi, a to znaci da ne mozes da diktiras coveku ili zeni s kim ce jos da se seksa, ili koga da voli, ili da bude s tobom. i ako je covek usamljen to je s toga jer mu ljudi oko njega ne leze, jednostavno nadje ljude koji mu odgovaraju. za sex, druzenje, ljubav.

razumem da su za ta bazicna osecanja, basic instints, odgovorni majmuni u nama, ali to ne znaci da moramo da se ponasamo po coporativnim imperativima, postoji mogucnost izbora. dakle, ljudima nije neophodno da im ne odgovaraju ljudi oko njih da bi bili usamljeni i nesrecni, moze da im ne odgovara sam koncept drustva koje je ustrojeno po modelu copora majmuna, a da se to zamaskirano prikazuje kao nesrecnost zbog nepripadanja coporu.

u skorije vreme neki od primera koji ruse ovaj koncept drustva su iz pop kulture ili sub kulture i recimo hipi ili pank pogled na svet koji razaraju otprilike sve coporativne osobine - liderstvo, hijerarhiju, alfa muzjak/zenka teznju, volju za moc, i slicno. sto ne znaci da svi ljudi trebaju biti hipici i pankeri, ali jednostavno mogu praviti svoje mikro-zajednice sa istomisljenicima na tim principima, u kojima ce se osecati prijatno. neotudjeno i slobodno.
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:10 09.09.2012

Re: a

number42
..usamljenost ljudi nakon seksa ili ljubavi ako se rastave, ako ne gresim.


Verovatno ne gresis, ali ih se ja ne bih setila

Ne verujem da se ista zaboravlja ali je jako tesko svesti tako kompleksne odnose i slojeve na jedan ili puno tekstova od ma koliko strana - niko jos nije nacisto sa ovim temama i kod ljudi koji se njima profesionalno bave :)

Sve sto radimo ili kako prosudjujemo je obojeno nasim iskustvima, kulturom u kojoj smo odrasli i zivimo (koje i kad su iste nisu iste tokom zivota jednog pojedinca) pa zakljuccima koje smo sami stvorili/pokupili usput i sl.

Sto se tice pop kulture i subkultura, ne bih rekla da su oslobodjene hijerarhije i stereotipa u odnosu izmedju poloiva i raznim drugim odnosima. Ako neko ne prihvata vazece odnose i hijerarhije, ne znaci da ce stvoriti mikro-svet bez tih istih vrednosti, sve i da se potrudi. Ono gde ce biti promene je da nece biti isti ljudi na istim pozicijama, a modeli ce verovatno biti dosla slicni. Mi previse dugo zivimo u uslovima koji su dobro znani. Istupiti iz toga je jako tesko.
Tako i slobodan izbor je retko kada zaista slobodan.

Izvinjavam se ostalima - imam jako ispunjen dan danas i stici cu da odgovorim na druge komentare i pogledam priloge tek kasnije veceras ili cak sutra uvece. Znam da nisam neophodna za diskusiju, ali volim da svakome odgovorim.

Hvala svima,


number42 number42 19:13 09.09.2012

Re: a

Ivana Knežević

Tako i slobodan izbor je retko kada zaista slobodan.


pa bas i nije. ne mozes imati slobodu ako je prvo ne dozvolis drugima. i to nije instant resenje preko noci nego put i ucenje.

uvek je put i ucenje. danasnja civilizacija uci svoju formu zivljenja, i to na taj nacin da se nadje maksimalno brz i efikasan nacin kojim ce ljudi okretati profit onima koji diktiraju tu formu civilizacije.
nema veze ako ta forma podstice najnize porive koji te cine nesrecnim jer se bitno razlikuju od realnosti, zelja, mogucnosti, ili ti navlaci neudobne cipele, dakle formu koja ti ne odgovara.

taj uticaj se vrsi na razne nacine, uglavnom medijima. npr koliko je samo stete zenskima donela jedna keri bredso i sex i grad ili ocajne kucanice, toliko je i muskima rambo, terminator, i nemoguca misija. i realiti show, i... brdo garbidza koje nam se namece. a to je tek mali procenat onoga sto te pakuje u kutiju koja ti je tri broja manja.

prvi savet koji bih dao svim zenama je da prvo izbace onu keri bredso iz sebe . neverovatno koliko jada je ta zena posejala planetom. a nakon seksa i grada se ide dalje.

ostalo... da ne bih pisao kilometarski komentar kao odgovor, evo preporuka jednog filma ako budes zelela da pogledas.



pa, i ako se ne slozis sa mogucnoscu postojanja drugacijeg koncepta, bar ces se slatko nasmejati fokerima :)))
nowhereman nowhereman 00:20 09.09.2012

...

a njih nema pa nema.







Ivana Knežević Ivana Knežević 01:06 09.09.2012

Re: ...

Tako neocekivano i lepo. Nadahnuto. Neprolazno.

Hvala, nowhereman.
49 41 49 41 03:48 09.09.2012

Otudjenje!

hodamo, kao zivi mrtvaci - jedno pored ili naspram drugog.
Hteli bi, al se ne usudjujemo. Vapijemo u sebi, a, ne pruzimo ruku; onako usput - onom pored sebe.

To bi (joj) mu bilo - dovoljno; za snagu - za dalje!

Ne, ni to nismo u stanju da ucinimo; jednom pored ili naspram drugog.
Ivana Knežević Ivana Knežević 05:10 09.09.2012

Re: Otudjenje!

49 41
..To bi (joj) mu bilo - dovoljno; za snagu - za dalje!


Bi. I ako uspemo i jednom - dobro je, i vazno.

Hvala, 49 41, ovo je vrlo lepo.
kick68 kick68 06:52 09.09.2012

.

Cini mi se da sam vec jednom pomenula da prema skorasnjim podacima samci cine jednu trecinu poulacije od 45 do 65 godina. Prema podacima iz sedamdesetih godina bilo ih je samo 13%. Broj porodica sa jednim roditeljem/starateljem je u porastu. Ljudi jednostavno biraju da budu sami i to je sveopsti trend.
Njegova priča je o tome kako bi voleo da voli i neko njega voli, da ima i partnerku i decu,

Mozda reziser nije imao nameru da posalje poruku licne prirode, mozda je samo hteo da pokaze kako te zene nisu prepoznale njegove kvalitete i iako je sve vreme bio tu pred njima, one ga nisu videle:) Ma sta te zene hoce?! A ovamo kukumavcu kako su same!:)))
Rastu skupa, jedni uz druge, i najvecim delom su podeljeni od samog pocetka, svojim plavim i ruzicastim bojama i ogradama. Kad sretnu jedni druge vec su ih napunili stereotipima - i to je to.

Imam utisak da se decaci koji su rasli uz sestre ili devojcice uz bracu, bolje snalaze.
Ne mislim da je problem samo u stereotipima i "kulturoloskom jazu", kako kaze Hansel, ima neceg i u fiziologiji i hormonima:)

Za pogledati:Happy-Go-Lucky
Hansel Hansel 09:18 09.09.2012

Re: .

Ne mislim da je problem samo u stereotipima i "kulturoloskom jazu", kako kaze Hansel, ima neceg i u fiziologiji i hormonima:)

Ni ja ne mislim da je sve u tome, samo mislim da je kultura uporno radila na dodatnom produbljivanju prirodnog jaza, umesto da ga premošćuje.

S druge strane, mnogi misle da bez naboja (na svim poljima) nema ni produženja vrste; ja sam ubeđen da je diferencijacija moguća, da fiziološke razlike treba ostaviti i da su poželjne - a vidiš da su trendovi, opet naopako (ograđujem se - po meni), upravo da se te razlike što više "ubiju".
docsumann docsumann 09:22 09.09.2012

Re: .

Ni ja ne mislim da je sve u tome, samo mislim da je kultura uporno radila na dodatnom produbljivanju prirodnog jaza, umesto da ga premošćuje.




možda (malo) gnjavim sa Mekenom, ali ... ali,ali, avaj ali

kick68 kick68 16:06 09.09.2012

Re: .

Ni ja ne mislim da je sve u tome

Ma naravno, shvatila sam, nije mi bila namera da oponiram.
da fiziološke razlike treba ostaviti i da su poželjne

Ili kako bi Pepe l Tvor rekao: Zivela razlika!:)))))
Hansel Hansel 19:42 09.09.2012

Re: .

docsumann


možda (malo) gnjavim sa Mekenom, ali ... ali,ali, avaj ali

Je l' ti rekoh ja da imam prirodni višak DMT-a!?
Ivana Knežević Ivana Knežević 02:27 11.09.2012

Re: .

kick68
Mozda reziser nije imao nameru da posalje poruku licne prirode, mozda je samo hteo da pokaze kako te zene nisu prepoznale njegove kvalitete i iako je sve vreme bio tu pred njima, one ga nisu videle:)


On je to sigurno hteo :)
Bio je glavna zvezda filma.

kick68
Imam utisak da se decaci koji su rasli uz sestre ili devojcice uz bracu, bolje snalaze. Ne mislim da je problem samo u stereotipima i "kulturoloskom jazu", kako kaze Hansel, ima neceg i u fiziologiji i hormonima:)


Da, sigurno. Za upoznavanje je potrebno vreme, i aktivno i pasivno, i posmatranje i ucetsvovanje... a bez nekog velikog planiranja. Prosto je dobro da postoje uslovi gde ce se ljudi zbliziti, i ne samo po ovom osnovu.

Sve je vazno, pa je tako u pitanju jedino prosirivanje uticaja i uslova. Jedni ne iskljucuju druge. A hormoni i te biologije se ne mogu zanemariti sve i da se neki bas potrude :)

kick68
Za pogledati:Happy-Go-Lucky


Nameravam, hvala sto si podsetila.
Ivana Knežević Ivana Knežević 02:29 11.09.2012

Re: .

Hansel
S druge strane, mnogi misle da bez naboja (na svim poljima) nema ni produženja vrste; ja sam ubeđen da je diferencijacija moguća, da fiziološke razlike treba ostaviti i da su poželjne - a vidiš da su trendovi, opet naopako (ograđujem se - po meni), upravo da se te razlike što više "ubiju".


Mislim da ne moramo da brinemo o tome da bi nestalo naboja. Hormoni i fiziologija ipak znaju da odrade svoj posao i bez da nas pitaju
Ivana Knežević Ivana Knežević 02:30 11.09.2012

Re: .

docsumann
možda (malo) gnjavim sa Mekenom, ali ... ali,ali, avaj ali


Ni najmanje, ali ovo cu morati da pogledam drugom prilikom.

Hvala
docsumann docsumann 07:51 09.09.2012

bledo ogledalo


samoća je ono
što me čini srećnim kad neko naiđe
neko
zagubljen kao i ja
među ovim džinovskim prostorima
ko stvorenim za lutanja od bića do bića
u sezonskoj odjeći
pod svjetlošću svih nas
Ivana Knežević Ivana Knežević 02:37 11.09.2012

Re: bledo ogledalo



Upravo na radiju ide zenski glas, jak, lep, nepoznat, mlad, pun strasti - peva.
Sam zivot :)

Savrseno skupa.
sima2000 sima2000 08:05 09.09.2012

samoća kao prirodno stanje

Sami smo se rodili, sami ćemo umreti. A između kako se ko snađe.

Zanimljivo je na ovu temu pogledati seriju predavanja prof. Roberta Sapolskog sa Stenford univerziteta pod nazivom "Human Behavioral Biology" - link
Između ostalog, na jednom mestu objašnjava kako životinjske vrste dele na "Pair-bonding Species" i "Tournament Species". U prvom slučaju ženka i mužjak formiraju par koji se zajedno brine o potomstvu, a u drugom slučaju se mužjaci takmiče između sebe i pobednik postaje alfa mužjak koji onda pravi decu svim ženkama u krdu. Da li se neka vrsta ponaša na jedan ili drugi način, moguće je zaključiti na osnovu genetskih karakteristika vrste, bez da se uopšte posmatra samo ponašanje.

Koga zanima detaljna priča, može da je pročita ovde: link

Sapolski na kraju predavanja postavlja pitanje gde smo mi ljudi u ovoj priči? Odgovor je kontraverzan: negde između. Imamo karakteristike i Tournament i Pair-bonding vrsta. Ne pripadamo u potunosti ni jednom tipu. Mi smo u suštini vrsta koja je u konfliktu sa sobom.

Ova dihotomija, ovaj unutrašnji konflikt ljudske vrste dovodi do vrlo zanimljivih posledica.

Evo jednog karakterističnog primera. Ženka koja pripada Pair-bonding vrsti bira mužjaka na osnovu kompatibilnosti i roditeljskih veština. Ženka koja pripada Tournament vrsti bira mužjaka sa kojim će da ima potomstvo tako što traži najzdravijeg, najjačeg i najdominantnijeg u krdu - roditeljska posvećenost je ni malo ne zanima jer zna da mužjak neće ostati da čuva potomstvo.


Homo sapiens ženke žele da pronađu najdominantnijeg mužjaka, najzdravijeg i najjačeg i onda da ga privole na večnu vernost. Podrazumeva se da mora da postoji i kompatibilnost, tj. slaganje karaktra. Još ako je brižan i privržen otac, to je onda premija na lutriji.

Homo sapiens mužjaci žele da pobede sve ostale muškarce - da budu alfa muškarci. Odatle sva ta borba za moć, vlast i prestiž. Odatle potiču i svi ratovi. Muškarci žele da oplode sve žene u okružnenju, bez da se mnogo muče oko čuvanja i podizanja dece. A sa druge strane, isti ti alfa mužjaci žele da im neko briše suze kad imaju neku muku, da im neko menja pelene kad omatore, da ih neko teši kad ih drugi alfa mužjak zbaci sa trona. Kod Tournament vrsta samo jedan mužjak pravi decu, svi ostali - hiljade njih mogu da se slikaju. To se Homo sapiens mužjacima nikako ne sviđa. Oni hoće da pripadaju Tournament vrsti kada im dobro ide, kada pobeđuju i kada su mladi i jaki, a kad su slabi i pobeđeni onda žele da budu Pair-bonding vrsta.. da nađu srodnu dušu.

Sve u svemu i mizogeno ponašanje reditelja sa jedne strane i duboka nesreća usamljenih žena sa druge strane su u neku ruku normalni. I jedno i drugo je posledica evolucije, biologije i genetike ljudske vrste.

Usamljeni smo, nesrećni, zbunjeni, dezorjentisani i raspolućeni zato što smo takvi napravljeni :)

Edit: Ko mi prevede "Pair-bonding Species" i "Tournament Species" na smisleni srpski, dobiće čokoladu..

bocvena bocvena 08:32 09.09.2012

Re: samoća kao prirodno stanje

Njegova namera je da pokaže da žene žele muškarce, a njih nema pa nema. Zašto se to ženama uzima za zlo je dosta nejasno. Zašto je smešteno u kontekst gde se vidi da te žene osećaju da je to njihova krivica - i da žele partnera i zašto ga nemaju - mi je još manje jasno. Zašto toliko puno žena nema samopouzdanja je tek velika muka za mene.


Sve u svemu i mizogeno ponašanje reditelja sa jedne strane i duboka nesreća usamljenih žena sa druge strane su u neku ruku normalni. I jedno i drugo je posledica evolucije, biologije i genetike ljudske vrste.


Devojčice od malena uče da vole sve druge osim sebe, a dečake da je samoljublje poželjna ljudska osobina. Jedino što ja ne vidim nikakav evolucioni napredak u toj tako očigledno pogrešnoj podeli posla.

Vidim propadanje planete, doslovno i metaforički.

To što takvo stanje traje hiljdama godina ne znači da je dobitna kombinacija i da ne može drugačije. Zašto nije? Kao i u Srbiji - neko od toga ima koristi.


docsumann docsumann 08:48 09.09.2012

Re: samoća kao prirodno stanje

sima2000


interesantan komentar.

međutim ovo:

Sve u svemu i mizogeno ponašanje reditelja sa jedne strane i duboka nesreća usamljenih žena sa druge strane su u neku ruku normalni. I jedno i drugo je posledica evolucije, biologije i genetike ljudske vrste.

Usamljeni smo, nesrećni, zbunjeni, dezorjentisani i raspolućeni zato što smo takvi napravljeni :)


je jednostran, parcijalan i ograničen pogled na evoluciju (ljudske vrste)

može to i drugačije

Love and Meaning
docsumann docsumann 08:50 09.09.2012

Re: samoća kao prirodno stanje

bocvena
To što takvo stanje traje hiljdama godina ne znači da je dobitna kombinacija i da ne može drugačije.


ote mi riječ sa tastature
Hansel Hansel 09:12 09.09.2012

Re: samoća kao prirodno stanje

Devojčice od malena uče da vole sve druge osim sebe, a dečake da je samoljublje poželjna ljudska osobina.

Ovo je, ipak, stereotip. Naročito nije slučaj s generacijama u poslednjih 20-30 godina, po mom uzorku.

Inače, rečenica
To što takvo stanje traje hiljdama godina ne znači da je dobitna kombinacija i da ne može drugačije.

je, generalno, odlična!
bocvena bocvena 11:30 09.09.2012

Re: samoća kao prirodno stanje

Ovo je, ipak, stereotip. Naročito nije slučaj s generacijama u poslednjih 20-30 godina, po mom uzorku.


A po mom uzorku su promene kozmetičke, a suština ista. Možda jer sam žena?
sima2000 sima2000 15:21 09.09.2012

Re: samoća kao prirodno stanje

je jednostran, parcijalan i ograničen pogled na evoluciju (ljudske vrste)

može to i drugačije


pa naravno. Samo ime kursa znači Biologija ljudskog ponašanja. Analiza ljudskog ponašanja u odnosu na slične pojave u životinjskom svetu. Neke pojave u našem društvu se mogu objasniti našim zajedničkim genima sa ostatkom živog sveta. Ni manje ni više od toga. Niti kurs pretenduje da objasni svaki tip ponašanja, niti se objašnjenja naturaju kao jedina i sveobuhvatna.

Međutim, mizoginija se sasvim zgodno i uverljivo može povezati sa našim životinjskim korenima, što je i bila tema mog teksta.
docsumann docsumann 16:31 09.09.2012

Re: samoća kao prirodno stanje

sima2000
pa naravno. Samo ime kursa znači Biologija ljudskog ponašanja. Analiza ljudskog ponašanja u odnosu na slične pojave u životinjskom svetu. Neke pojave u našem društvu se mogu objasniti našim zajedničkim genima sa ostatkom živog sveta. Ni manje ni više od toga. Niti kurs pretenduje da objasni svaki tip ponašanja, niti se objašnjenja naturaju kao jedina i sveobuhvatna.

Međutim, mizoginija se sasvim zgodno i uverljivo može povezati sa našim životinjskim korenima, što je i bila tema mog teksta.


ok, tako sam i mislio

možda si samo, na kraju, trebao to nekako (malo) više naglasiti. al' kao što rekoh veoma zanimljiv komentar.

i sam imam neka razmišljanja o, po nas, lošim ishodima sukoba između naše biologije i kulturnih obrazaca.
na evolucionom (striktno genetskom) planu mi nismo daleko odmakli od naših prapredaka, a na kulturološko-tehnološkom smo napravili priličan progres, koji se pri tom još ubrzava.
u jazu koji tako nastaje upadamo naglavačke ko leteće ribe u zamku za lisice ; )
Hansel Hansel 19:07 09.09.2012

Re: samoća kao prirodno stanje

bocvena
A po mom uzorku su promene kozmetičke, a suština ista. Možda jer sam žena?

Pa, svi smo mi centri svojih svetova koje težimo da uopštimo, tako da ne bih ništa tvrdio.

Znaš šta, 'aj'mo to uskoro na mom blogu o feminizmu (mada ne zanm šta ću da pišem, budući da nemam neki specijalan stav, ali imam članak o stnaju feminizma pre 28 godina - mislim da je veći deo diskusije ovde jako dobar šlagvort za tu diskusiju).
bratja_vukojebitj bratja_vukojebitj 21:09 09.09.2012

Re: samoća kao prirodno stanje

Baš lepo.

Skupila se dobra ekipa!

Ivana tvoji blogovi su baš inspirativni. Ovaj sam dva puta čitao.

Šta ja da kažem?

Samoljublje je jedan od karaktera naše kulture. Upališ li TV, izađeš li napolje, nagledaćeš ga se.
Ima ga i u ženama i u muškarcima. Čini mi se podjednako. Ta dva samoljublja, žensko i muško, su različita, jer su ženska i muška bića u korenu različita.

Gde je taj koren?

Koren je u svima nama: Tanka korica civilizacije, a u dubini biologija, biologija Gorila.
A znamo Gorile: mužjaci se šibaju, ženke rađaju i čuvaju klince. Opasni su mužjaci, al' opasne su i ženke.

Mi, ljudi, imamo kulturni sloj preko toga. Taj kulturni sloj se razvija već 40000(?) godina.
Tokom tih godina, žene su, uglavnom bile podređene, ugnjetavane, lišene prava glasa ...
Međutim, u poslednjih 100 godina, žene su poboljšale svoja prava. I takav trend se nastavlja. Stvari nisu idealne, ali sigurno - mogu se poboljšati. I tome, svako od nas, može doprineti.

Srdačan pozdrav





bocvena bocvena 08:57 10.09.2012

Re: samoća kao prirodno stanje

Pa, svi smo mi centri svojih svetova koje težimo da uopštimo, tako da ne bih ništa tvrdio.

U pravu si.

Kad moja drugarica završi istraživanje na prilično velikom uzorku žena u Srbiji, doći ćemo do statističkih podataka. Zasad su rezultati blago poražavajući.
Ivana Knežević Ivana Knežević 02:58 11.09.2012

Re: samoća kao prirodno stanje

sima2000
Sami smo se rodili, sami ćemo umreti. A između kako se ko snađe.


Pa... Nismo se sami rodili. Da smo sami, ne bi preziveli duze od par sati.
Da sami umiremo - je jako dobro. Jesu faraoni i slicni mislili da mogu i treba da povuku sa sobom sto vise drugih, ali srecom da vecina ne sledi taj obrazac.

Ovo o snalazenju mi se dopada. Stvarno se svodi na to :)

Svest o svetu - i nama u njemu - jeste solitarna, autonomna, individualna i ume da preplavi.
Slediti neka pravila uopste nije lose, zdravo je, a opet pronaci svoj nacin snalazenja neophodan... pa tako ovo lepo kazes:

sima2000
Mi smo u suštini vrsta koja je u konfliktu sa sobom.


To nam zaista dobro ide.

Pogledacu linkove drugom prilikom, hvala. Zanimljivi su mi takvi radovi i tekstovi, mada me cesto puta iznerviraju, priznajem :)

Recimo, ja bas ne kupujem tu pricu da muskarci zele da oplode sve zene u okruzenju. Mozda zele da imaju seks sa svim zenama u kraju, ali deca su im retko kada na pameti. A posto intercourse & conceptions nisu sinonimi niti se uvek podudaraju, i ne moraju da misle.

Ni ovo iz drugog ugla ne ide: zene nemaju samo decu na umu kad se upustaju u veze sa muskarcima. Zar nije bilo nekih podataka o tome kako i u tim alfa-kontrolisanim uslovima dobar broj potomaka nema alfin genetski materijal? Girls do want to have fun too.

I nikako se ne sme zaboraviti ekonomija. Ona moze da predstavlja ovo ili ono, ali predstavlja jedino racunicu u sustini tj. sebe. Sasvim novu kategoriju koja je tek as nasom vrstom dozivela pravi procvat.

sima2000
Usamljeni smo, nesrećni, zbunjeni, dezorjentisani i raspolućeni zato što smo takvi napravljeni :)


Yep :)

Probacu mozda ovo za cokoladu ali drugom prilikom. Moram da nadjem inspiraciju prvo (mozda bas u cokoladi).
Ivana Knežević Ivana Knežević 04:24 11.09.2012

Re: samoća kao prirodno stanje

bocvena
Devojčice od malena uče da vole sve druge osim sebe, a dečake da je samoljublje poželjna ljudska osobina. Jedino što ja ne vidim nikakav evolucioni napredak u toj tako očigledno pogrešnoj podeli posla.

Vidim propadanje planete, doslovno i metaforički.

To što takvo stanje traje hiljdama godina ne znači da je dobitna kombinacija i da ne može drugačije. Zašto nije? Kao i u Srbiji - neko od toga ima koristi.


Apsolutno. Svaka rec tacna i smestena gde treba.

Postovanje, draga moja.

Ivana Knežević Ivana Knežević 04:29 11.09.2012

Re: samoća kao prirodno stanje

bratja_vukojebitj
...Međutim, u poslednjih 100 godina, žene su poboljšale svoja prava. I takav trend se nastavlja. Stvari nisu idealne, ali sigurno - mogu se poboljšati. I tome, svako od nas, može doprineti.


Stvari su komplikovane. Promene se ne desavaju u jednoj ravni. Sve se odvija u isto vreme, i to verovatno tako treba da bude, ali nisu sva desavanja ka boljem.
Imati prava nije jednostavna stvar.
Ja sam nedavno pokusala da objasnim mojoj klinki da je sloboda najzahtevnija stvar na svetu. Teret da nema veceg.
I pricala i pricala... koliko je ona slusala? Verovatno nije morala puno, ali neke stvari su prosto jako vazne.
I treba gledati u dobrom pravcu.
miloradkakmar miloradkakmar 10:40 09.09.2012

Lov u mutnom

Svi nešto love u mutnom?!
Sa visina padnemo do dna, u koprcanju zamutimo i ono bistro i čisto, i , nikako da dohvatimo zračak Sunca.
Umesto da spoznamo ono što jesmo i što jeste, činjenično stanje, predstavljamo se kao laž smatrajući da ćemo tako lakše da isplivamo.

P.S. Preporuka.
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:02 11.09.2012

Re: Lov u mutnom

miloradkakmar
Svi nešto love u mutnom?!
Sa visina padnemo do dna, u koprcanju zamutimo i ono bistro i čisto, i , nikako da dohvatimo zračak Sunca.
Umesto da spoznamo ono što jesmo i što jeste, činjenično stanje, predstavljamo se kao laž smatrajući da ćemo tako lakše da isplivamo.


Sada pustaju Dorse.
Girl, gotta love your man.

Steta je, dragi milorade. Velika, nesrecna, nikom korisna steta.
Sa malo vise srca... - ko zna.
Manje straha.
Sigurno je manje lazi dobar pocetak.

kaolavanda kaolavanda 10:54 09.09.2012

...

Editujem malo tekst jer sam obećala lavandi da ću ga postaviti

Kako mi je drago što si obećala.. i, naravno, ispunila obećanje

O, koliko bih bila srećna da mogu da ti napišem šta mislim i osećam na ovu temu... ali se neću usuditi da usrećim sebe. Plašim se da bih ti priznala dve stvari:

1. Love
2. Feelings

Hvala ti, Ivana.
docsumann docsumann 11:11 09.09.2012

Re: ...

1. Love


sjajno!

2. Feelings


pitam se samo zašto se meni u literaturi dopadaju likovi koji imaju velikih problema sa svojim osjećanjima. ne u smislu da su bezosjećajni, naprotiv, već u usklađenosti sa istima.
recimo, Mišel iz Elementarnih čestica, on mi je jedan od najsimpatičnijih književnih likova uopšte.

bocvena bocvena 11:34 09.09.2012

Re: ...

Ih, Dok, ti si definitivno moja ženska polovina:))))
Prvobitno sam počela da pišem baš o Mišelu kao antipodu ovom Ivaninom režiseru.
Ni Uelbek nije baš sjajno prošao kad se delila lepota, ali je u Elementarnim česticama napisao veliko ljubavno pismo svim ženama i ženskosti kao principu na kome bi civilizacija procvetala.

Mora da je imao divnu mamu:)


kaolavanda kaolavanda 13:33 09.09.2012

Re: ...

pitam se samo zašto se meni u literaturi dopadaju likovi koji imaju velikih problema sa svojim osjećanjima. ne u smislu da su bezosjećajni, naprotiv, već u usklađenosti sa istima.

pitam se samo zašto se meni u životu dopadaju likovi koji imaju velikih problema sa svojim osjećanjima. ne u smislu da su bezosjećajni, naprotiv, već u usklađenosti sa istima.

U ove iz književnosti poput Mišela iz Elementarnih čestica (), ili sa platna (bioskopskih i nategnutih na blind ramove), ja se zaljubljujem do ušiju, bez straha. Ali, ovi realni.. do ušiju, al' sa strahom.
myredneckself myredneckself 16:53 09.09.2012

Re: ...

kaolavanda
1. Love
2.Feelings

Ovako bravurozno uz pomoć tehnologije samo kej el može da se seti da ilustruje situaciju .
Mogu misliti kako to radi kad slika.
kaolavanda kaolavanda 21:30 09.09.2012

Re: ...

selfneckredmy


Mogu misliti kako to radi kad slika.

Potrudiću se da vidiš. Ima sigurno neka galerija u Novom Sadu u koju bih mogla malo da pošaljem svoje slike na ekskurziju :)
Hansel Hansel 22:32 09.09.2012

Re: ...

A ovde, a ovde?!
myredneckself myredneckself 23:34 09.09.2012

Re: ...

kaolavanda
selfneckredmy


Mogu misliti kako to radi kad slika.

Potrudiću se da vidiš. Ima sigurno neka galerija u Novom Sadu u koju bih mogla malo da pošaljem svoje slike na ekskurziju :)

To bi bilo vrlo lepo.
kaolavanda kaolavanda 11:59 10.09.2012

Re: ...

Hansel
A ovde, a ovde?!

Bilo, bilo.
Biće, biće.
Hansel Hansel 14:43 10.09.2012

Re: ...

Javljaj, javljaj!
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:10 11.09.2012

Re: ...

kaolavanda
O, koliko bih bila srećna da mogu da ti napišem šta mislim i osećam na ovu temu... ali se neću usuditi da usrećim sebe. Plašim se da bih ti priznala dve stvari:
1. Love
2. Feelings


Hvala tebi, draga moja
I za broj 1 i za broj 2

Ja sam cula ovo nize pre par dana negde. Zastala.
Pa se pitala kako je moguce da nisu svi zastali.
Ali nisam ni ja na dugo.
Krenula dalje.



Ivana Knežević Ivana Knežević 04:17 11.09.2012

Re: ...

bocvena
Ih, Dok, ti si definitivno moja ženska polovina:))))Prvobitno sam počela da pišem baš o Mišelu kao antipodu ovom Ivaninom režiseru.Ni Uelbek nije baš sjajno prošao kad se delila lepota, ali je u Elementarnim česticama napisao veliko ljubavno pismo svim ženama i ženskosti kao principu na kome bi civilizacija procvetala.Mora da je imao divnu mamu:)


I samo jedna polovina je veliko zadovoljstvo ali kad ste skupa - divno

A ja sam nedavno razmisljala o Miselu, i kako bih htela da izaberem jednu knjigu a nisam bila sigurna koju - i eto. Hvala i jednoj i drugoj polovini

kaolavanda kaolavanda 11:22 12.09.2012

Re: ...

Ja sam cula ovo nize pre par dana negde. Zastala.
Pa se pitala kako je moguce da nisu svi zastali.

Kakav si ti majstor da otvoriš temu.. o ovome često razmišljam. Al' što razmišljam, nego i primenjujem u praksi :)

Kada sam letos primetila da na putu ka pijaci ne zastajem da pomirišem neko cveće iz baštica kraj puta, znala sam da nisam sva svoja. To je bio prvi simptom da se nešto dešava. I dešavalo se. Srećom, ništa što razgovor sa psihologom nije mogao da reši :)

Ali nisam ni ja na dugo.
Krenula dalje.

Nema veze.. to kretanje dalje je obojenije tom pauz(ic)om. Vredi.

Ivana, koliko često ti govore da si divna?
kaolavanda kaolavanda 11:36 12.09.2012

Re: ...

HanselHansel

Ivana Knežević Ivana Knežević 02:13 13.09.2012

Re: ...

kaolavanda
Kada sam letos primetila da na putu ka pijaci ne zastajem da pomirišem neko cveće iz baštica kraj puta, znala sam da nisam sva svoja. To je bio prvi simptom da se nešto dešava.


I ja zastanem da pomirisem cvece u basticama
Ne dovoljno cesto, defintivno, i sigurno da se stvari desavaju - desavaju se svima. Steta da su takve. Svako bi mogao da smisli koji milion boljih predloga za desavanja.
Ali jako mi je drago da si se prihvatila resavanja. Zvuci kao da i cvece i ti sada imate puno bolje dane

kaolavanda
koliko često ti govore da si divna?


Desi se ponekad. Racunam da znaju da je uvek samo slucaj po slucaj u pitanju.
Carpe diem.

jasnaz jasnaz 11:46 09.09.2012

tačnost

..jer činjenica je da ni žene ni muškarci nisu lovable ali svejedno se ljubav dešava, pa je to već ne mala pobeda nad mračnim silama, i ako nije dovoljno ne treba nikoga da iznenađuje jer nikad i ništa nije dovoljno je u osnovi dobrog broja problema bar savremenog sveta ako nije bilo onim prethodnim..


OVO je film koji treba pogledati. koji obavezno treba pogledati! i pokušati rastumačiti (sebi) šta je Certified Copy!

u međuvremenu vežbati netraženje, analizirati svoja davanja i slatko se smejati epitetu 'zasluжan', kada se misli/govori o ljubavi : )

-----------

ne razumem ni slovce od pesme koju 'puštam' - rizikujem da je o nečem sasvim drugom, ali je meni, za ovu temuNadtemama, emotivno taman ; )





Ivana Knežević Ivana Knežević 03:17 11.09.2012

Re: tačnost

jasnaz
.OVO je film koji treba pogledati. koji obavezno treba pogledati!


Srce si sto si me podsetila. Puno hvala.
Prosto mi je ispao iz vida a nameravala da ga pogledam jos kad sam cula za njega.

Hvala i za ovaj drugi prilog.

Sirok je svet i u jedan zivot moze da stane bar tolika sirina. Kako je to mocno. Svet oko tebe i svet u tebi.
Siriti se, obavezno se siriti.

mikele9 mikele9 12:21 09.09.2012

Baš

...da je vrlo moguće da od svih puteva kojima se može krenuti u životu vrlo je verovatno da su svi pogrešni. Ili prosto većini ljudi su na izboru pogrešni putevi. Ili tako nekako.

tako nekako! Ili da još raščlanim, izabereš nepogrešan/dobar/pravi/ put koji predstavlja suštinu tvog bića i ideš njime od srca dajući sebe ali! I na tom TVOM PUTU te celog života sapliću, podmeću nogu, surovo odvraćaju, zasipaju bljuvotinama, mržnjom, pakošću, zlobom...jedino što ti preostaje je da odustaneš ili prihvatiš sve gnusobe i dalje ideš SVOJIM PUTEM. Ja, ovo drugo!
Divan (kao i uvek) tekst draga Ivana
Naravno, preporuka
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:21 11.09.2012

Re: Baš

mikele9
...da je vrlo moguće da od svih puteva kojima se može krenuti u životu vrlo je verovatno da su svi pogrešni. Ili prosto većini ljudi su na izboru pogrešni putevi. Ili tako nekako.

tako nekako!


Meni je taj deo isto fascinantan.
To nisu laka saznanja za progutati, dragi mikele, i kad se to shvati obicno se vec putovalo neko vreme, i svako se umori. A dan za danom, u neprekidnom smo pokretu...

Fascinacije... baviti se fascinacijama, mamiti ih, nuditi se ili sta vec hoce, inace se sve svede na pogresne staze.
Moj predlog
background noise background noise 13:23 09.09.2012

A ti našla da se ibretiš kritičarima . . .

. . . on bre ljut što nije Ričard Gir . . . čitam jednu knjigu tako o ispraznim budalama i diskutuju oni: mislite li, g. Rajder da pigmentirani trozvuk ima emotivni naboj sam po sebi . . . a Rajder će: . . . ne, emotivni izraz zavisi od konteksta, to pokazuje i socijalnu poziciju ličnosti, česte skraćene kadence, pirkrivenu megalomaniju . . . ajde bre . . .
number42 number42 19:25 09.09.2012

Re: A ti našla da se ibretiš kritičarima . . .

background noise
mislite li, g. Rajder da pigmentirani trozvuk ima emotivni naboj sam po sebi . . . a Rajder će: . . . ne, emotivni izraz zavisi od konteksta, to pokazuje i socijalnu poziciju ličnosti, česte skraćene kadence, pirkrivenu megalomaniju




naslov knjige, please? obozavam ovu beketovstinu :)))
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:24 11.09.2012

Re: A ti našla da se ibretiš kritičarima . . .

background noise
. . . on bre ljut što nije Ričard Gir . . . čitam jednu knjigu tako o ispraznim budalama i diskutuju oni: mislite li, g. Rajder da pigmentirani trozvuk ima emotivni naboj sam po sebi . . . a Rajder će: . . . ne, emotivni izraz zavisi od konteksta, to pokazuje i socijalnu poziciju ličnosti, česte skraćene kadence, pirkrivenu megalomaniju . . . ajde bre . . .


Nisu svi takvi

Volim da citam filmske kritike tj. neke kriticare, i posto nam nesto dobro nikada nije dovoljno - kao sto smo potvrdili na vise mesta iznad - ja stalno trazim neke nove, i naletim na svasta.

Sa ovakvim primerom... trudicu se da budem pazljivija :)
nsarski nsarski 14:44 09.09.2012

Bez komentara

Mislim da je ovo vezano za temu o kojoj je ovde rec, a nekome moze da bude i korisno.

A New Marriage License and Each Other, and Little Else

Tiana Polomaine was stretched out on a bench sleeping next to her fiancé, Dave Merritt, when their number came up just before noon on Thursday at the marriage bureau on Worth Street in downtown Manhattan.

She and Mr. Merritt, both 22, picked up their soiled backpacks and shuffled over to a clerk’s window and filled out the forms for a marriage license.

For their addresses, both wrote down ones in the Albany area where they grew up, even though neither had lived there in several years. For their vocations, Ms. Polomaine listed “field charity collector” and Mr. Merritt gave his as “master debater.”

“I wonder if they noticed,” Mr. Merritt said of the made-up occupations as he clutched the marriage license and they walked from the window past other couples who were dressed up and surrounded by friends and families and flowers.

These two had only each other and carried all their worldly possessions in their bags. Their clothes were soiled and they were in need of showers.

They have been homeless and jobless for more than two years, and have been roaming the country, sleeping outside wherever they wind up, they said, and traveling by hitchhiking or inexpensive bus.

The previous night, they panhandled $35 to pay the marriage license fee, and then slept on the steps of Times Square Church on West 51st Street. They headed down to the bureau on empty stomachs.

“We got 80 bucks stashed away for our honeymoon,” said Mr. Merritt, who has “Do it to it” tattooed across the knuckles of both hands.

They have been staying on the streets of New York City for two months, sharing a sleeping bag. Now they were eager to leave the city. Mr. Merritt said he recently spent three weeks in Rikers Island for carrying a pocketknife. Ms. Polomaine had to live on the street without him. The $300 they had panhandled for a hobo’s honeymoon was stolen one recent night.

“That’s O.K.,” Mr. Merritt said. “We believe in karma. You put good out, you get good back.”

They had enough Thursday to take a bus to Albany and splurge on a cheap hotel room for the night. They would visit their folks for a day and then scrounge bus fare to head south, first to North Carolina, and then keep rambling the country, with no set plan. But with their marriage license, they planned to marry in a simple ceremony the first chance they got.

Let other people have their fancy weddings and their settled lives, they said. This felt right to them.

“We’ve been together 24-7 for two years, so I think we’re ready for marriage,” Ms. Polomaine said as the couple shared a celebratory cigarette after leaving the marriage bureau.

“I’m going to put a “Just Married” sign on my backpack,” Mr. Merritt said, and the nearly newlyweds headed for the bus out of town.
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:32 11.09.2012

Re: Bez komentara

Gorko-slatka prica, sarski.
This part did it for me

nsarski
“We’ve been together 24-7 for two years, so I think we’re ready for marriage,” Ms. Polomaine said as the couple shared a celebratory cigarette after leaving the marriage bureau.“I’m going to put a “Just Married” sign on my backpack,” Mr. Merritt said, and the nearly newlyweds headed for the bus out of town.


Ne znam da li je vezano za temu, ali ovakva prica ima prste i mesto u svakoj temi.
Love breeds hope. Children too, but hope comes first.

Hvala.

Ivana Knežević Ivana Knežević 04:01 10.09.2012

Alfa muzjaci i ta prica

Ostavicu samo ovaj komentar a ostatak sutra, ali ovo mi se vrti po glavi pa da zapisem:

Priznajem da ne razumem sta to znaci kad se navodi kao primer da nama srodne majmunske vrste zive u organizacijama sa alfa muzjakom, haremski organizovanim zenkama i jos kojim muzjakom nekog slovnog reda iza prvog.

Da, oni tako zive. I?

Kad je to zgodno - mi smo najvisi stupanj evolucije. Toliko visok da ispod nase tacke prodje kojih hiljadu milja slobodnog pada pre nego sto udaris tj. padnes na glave velikim majmunima (ne bih volela da prisustvujem toj sceni).

Opet, kad je zgodno - mi smo na istom nivou kao i ostali, ali zamisljamo da smo hiljadu milja iznad majmuna tj. majmuni smo i sami, samo sa vise maste.

Majmun je pogrdna rec u nasim jezicima. Ima gorih, doduse, ali jasno se kapira sta se misli kad nekome kazes 'majmune'.

Pretpostavljam da je puno vas culo za ovaj eksperiment (ja sam naisla bila na njega nekoliko puta i to u razlicitim konceptima):

U pitanju su orangutani, mislim (vrlo agresivna vrsta).
Organizacija orangutanskog plemena je tipicna: alfa muzjak, zenke i copori orangutancica, i mladji muzjaci, svaki nadobudan da je sledeci alfa ali i medju njima postoji hijerarhija.
Situacija u takvom plemenu je daleko od idilicne. Ispostavlja se da su orangutani (ako su oni) u neprekidnom stanju ogromnog stresa: alfa da ce mu neko uzeti polozaj a i zenke ga redovno nerviraju, zenke da ce dobiti batine koje svejedno redovno dobijaju, mladji muzjaci isto tako... stalno neko nekoga maltretira i zive u strahu.

Pleme je zivelo blizu ljudskog kampa negde u Africi, i navikli su da se hrane otpacima. Najbolje zalogaje su uvek prisvajali sebi najveci siledzije.
Tako se desilo da su otpaci nekim slucajem bili zarazeni nekom gadnom bakterijom od koje su brojni orangutani pomrli.
U stvari, pomrli su oni koji su najvise tukli, i imali najvise pozicije: alfa & his henchmen.

Kako su se preziveli orangutani snasli sa tim vakuumom na vrhu?
Neocekivano.
Zavladalo je novo doba.
Bez siledzija su se zenke osokolile a i oni slabiji muzjaci, i poceli da se fino ponasaju jedni sa drugima. Delili su hranu, nisu tukli jedni druge, konflikte su resavali tako sto zenke prvo malo ceprkaju po krznu iritiranim stranama, i ubrzo se svi primire.
Kad se novi muzjak pojavi (oni budu izbaceni iz plemena u kome su rodjeni kad poodrastu i lutaju okolo dok ih neko ne primi), naviknut da bude mlacen ili mlati druge, prvo dobije zenski tretman: opet ceprkanje po krznu, podele malo hrane sa njime, i pokazu mu kako oni zive. Ako se ne uklopi, oni ga izbace, ali nije se jos desilo da se nekome nije svidelo.

E sad, to sto su majmuni
1. uspeli da promene stvari bez mucenja sa hiljadugodisnjim istorijama i nepravdama cim im se ukazala prilika
2. ukapirali bez ikakvog veceg naprezanja mozdane mase da im je ovako bolje i trude se i odrzavaju to sto valja

sluzi na cast majmunima.

Za nas... mozemo samo da se nadamo da cemo jednom postati majmuni kao oni.



sima2000 sima2000 06:06 10.09.2012

Re: Alfa muzjaci i ta prica

Za nas... mozemo samo da se nadamo da cemo jednom postati majmuni kao oni.


Ovo je tako tipično feministička priča.. liči na one koje kruže fejsbukom i donose sreću onima koji je prošire dalje. Voleo bih da nam citiraš izvor.

Dakle šta imamo ovde.. Za svu nesreću, nasilje, agresiju i stres su krivi muškarci. Kada budu žene zavladale onda će nastupiti mir, blagostanje i večno češkanje po kosi..
Malo sutra.

Žene preferiraju muškarce koji su najsposobniji, najjači, najbogatiji, najpametniji.. one koji su se po svojim kvalitetima izdigli u odnosu na ostale muškarce. Žene vole pobednike. Ne vole gubitnike.
Mik Džeger je spavao sa hiljadu žena, neki anonimni knjigovođa iz opštinske kancelarije je spavao sa jednom ili ni jednom. To je realan svet u kome živimo.
Obrasci ponašanja se vrlo teško menjaju i njima vlada zakon spojenih sudova. Kad muškarci prestanu da se takmiče, žene neće moći da razlikuju pobednike od gubitnika. Kad žene prestanu da preferiraju pobednike, muškarci će prestati da se takmiče. Jednostrana promena ponašanja neće moći da funkcioniše, stvari moraju da se menjaju na obe strane.
mariopan mariopan 08:21 10.09.2012

Re: Alfa muzjaci i ta prica

Žene preferiraju muškarce koji su najsposobniji, najjači, najbogatiji, najpametniji.. one koji su se po svojim kvalitetima izdigli u odnosu na ostale muškarce. Žene vole pobednike. Ne vole gubitnike.

Žene ne biraju voljno pobednike, one imaju prirodan zadatak da budućem potomstvu obezbede najbolje uslove za odrastanje i opstanak, i zato su alfa mužjaci tako zanimljivi - i to je biologija.
Možda će Džeger da spava sa hiljadu devojaka ali će se sve one, sasvim razumno, udati za nekog ćatu, ili bilo koga drugog sa redovnom i pristojnom platom, koji će moći da izdržava njihovu porodicu, i proživeće sa njim ceo život? Nisu bledunjave ćate uskraćene, čak bih rekla da imaju prednost jer šta je jedna noć sa Džegerom naspram celog života sa nekim drugim?
Obrasci ponašanja se vrlo teško menjaju i njima vlada zakon spojenih sudova. Kad muškarci prestanu da se takmiče, žene neće moći da razlikuju pobednike od gubitnika. Kad žene prestanu da preferiraju pobednike, muškarci će prestati da se takmiče. Jednostrana promena ponašanja neće moći da funkcioniše, stvari moraju da se menjaju na obe strane.

Nisu to samo obrasci ponašanja.
Dokazano je da ženski hormoni utiču na biranje partnera kod žena, da postoje periodi kada bira najboljeg kandidata za produžetak vrste, a kada bira samo partnera za provod. Biologija , kao kod primata.
Nikad žene neće prestati da biraju pobednika, onaj koga ona izabere, makar bio ćata, za nju jeste pobednik.
docsumann docsumann 15:10 10.09.2012

Re: Alfa muzjaci i ta prica

Ivana Knežević
U pitanju su orangutani, mislim (vrlo agresivna vrsta).
Organizacija orangutanskog plemena je tipicna: alfa muzjak, zenke i copori orangutancica, i mladji muzjaci, svaki nadobudan da je sledeci alfa ali i medju njima postoji hijerarhija.


rekao bih da su u pitanju bile gorile.
orengutani ne žive u čoporima. mužjak i ženka uspostavljaju vezu samo radi dobijanja potomstva, koje zatim podiže majka.
i generalno, mnogo su miroljubiviji od gorila.

no, to je manje važan dio komentara, a (poduži) odgovor na onaj važniji mi se greškom obrisao, pa ću nastaviti kasnije
nsarski nsarski 15:28 10.09.2012

Re: Alfa muzjaci i ta prica

rekao bih da su u pitanju bile gorile.
orengutani ne žive u čoporima. mužjak i ženka uspostavljaju vezu samo radi dobijanja potomstva, koje zatim podiže majka.
i generalno, mnogo su miroljubiviji od gorila.

U coporima ne zive ni gorile. Ja mislim da je nasa domatjica mislila na babune (oni zive u socijalnim grupama, i oni se bishte), ali to je samo nagadjanje posto nje, zanesene necim drugim, nema da nam osvetli put.

Takodje je nema da makar nesto komentarise povodom mog iskrenog i emotivno nabijenog komentara gore (ah, kako sam se trudio!), sto ce reci da sam izgubio opkladu. Bummer!

P.S. Ima i bonobo majmuna, koji mogu da se uzmu u razmatranje kada je u pitanju musko-zenski odnos, ali to je u ovom postu amaterske antropologije/primatologije malo previse za ocekivati.
docsumann docsumann 17:39 10.09.2012

Re: Alfa muzjaci i ta prica

U coporima ne zive ni gorile.


Gorillas live in groups called troops

i oni se bištu



matrijarhat kod majmuna vlada kod pavijana koji su blizak rod babunima.

docsumann docsumann 18:30 10.09.2012

dok Hansel ne napiše blog o feminizmu ;)


dakle, evo ga drugi dio komentara (drugi put)

moguće je čak i da je Ivana mislila na šimpanze !? aa, dokle sa tim majmunima

međutim šimpanze su specifične iz više razloga.

prvo, one sa ljudima dijele 99% genetskog materijala.

drugo, njihova socijalna struktura predstavlja oblik "mekog" patrijarhata sa dosta promiskuiteta unutar čopora u kome živi više mužjaka i ženki.
i da, ponekad se zna uspostaviti neki vid matrijahalne zajednice.
bila je jedna prirodnjačka tv emisija na tu temu u kojoj su paralelno praćena dva čopora šimpanza.

svejedno, bez obzira na genetske predizpozicije, čovjek je odavno prestao biti prirodno biće i postao je, prije svega, kulturno biće.
kultura je ta koja dominantno određuje obrazce našeg ponašanja.
a kao takvi oni su izraziti fenotipski fenomeni, a ne nikakva genetska zacementiranost.

i kao takvi oni su promjenljivi.

iako je patrijahalni sistem odavno nametnut kao "prirodni princip" ono što je od njega nastalo prevazilazi okvire prirodnog.
usput, ljudska civilizacija je stvorila mnogo toga što nema blage veze s prirodom.
zašto onda ne bi redefinisali i te arhimodele socijalnog ponašanja, koji ionako odumiru pred našim očima.

uloga feminizma, po meni, je upravo korektivno kontrabalansiranje patrijahalnoj zadrtosti.
recimo da je feminizam pokret koji društvo treba da vrati ka partnerskom modelu, kao nekoj idealnoj (uz sve ograde) zajednici muškarca i žene.
nsarski nsarski 19:04 10.09.2012

Re: Alfa muzjaci i ta prica

docsumann
U coporima ne zive ni gorile.


Gorillas live in groups called troops

i oni se bištu



matrijarhat kod majmuna vlada kod pavijana koji su blizak rod babunima.


E, pa, jbg Docs, nastavak te recenice je: Troops tend to be made of one adult male or silverback, multiple adult females and their offspring. Dakle, jedan muzjak, vise zenki i njihovi potomci. Ako dobro razumem, to je muzjak s haremom. U takvoj grpi nema muskog rivaliteta. Kaze dalje da postoje "troops" sa vise muzjaka, ali to, cini se, nije uobicajeno.
Babuni zive u mnogo vecim kolonijama gde ima vise muzjaka, vise zenki, itd. Na slican nacin zive foke (sea lions) gde se na jednom mestu nalaze alfa muzjaci sa svojim haremima i gomila mladih muzjaka pretendenata na harem.

Ali, imas pravo, nije jasno na sta je nasa domacica tacno mislila.
docsumann docsumann 19:24 10.09.2012

Re: Alfa muzjaci i ta prica

E, pa, jbg Docs, nastavak te recenice je: Troops tend to be made of one adult male or silverback, multiple adult females and their offspring. Dakle, jedan muzjak, vise zenki i njihovi potomci. Ako dobro razumem, to je muzjak s haremom. U takvoj grpi nema muskog rivaliteta. Kaze dalje da postoje "troops" sa vise muzjaka, ali to, cini se, nije uobicajeno.


ok, ja sam htio da naglasim da su gorile društvena bića za razliku od orengutana.

a upravo u onom their offspring se krije budući rival vođi čopora.
kad jedan od mladih junoša dovoljno ojača izazvaće vođu čopora na dvoboj i eventualno mu preoteti grupu, čopor (kako li je već pravilan termin).
ko izgubi - odlazi.

inače, sukobi među gorilama nisu ni izbliza tako surovi kao kod nekih drugih sisara (npr. upravo foke, nilski konji itd). više se tu radi o puvanju i udaranju o prsa nego o pravom fajtu.

P.S. mislim da je domaćica rekla da će večeras biti on line
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:47 11.09.2012

Re: Alfa muzjaci i ta prica

sima2000
Ovo je tako tipično feministička priča.. liči na one koje kruže fejsbukom i donose sreću onima koji je prošire dalje. Voleo bih da nam citiraš izvor.


Hm. Ne znam cime sam zasluzila ovakvo nepoverenje. da ne pominjem 'tipicno feministicka prica' u tako negativnom kontekstu. Sve moje price su feministicke. Verovatno su sve i tipicne.

Izvor cu mozda uspeti da pronadjem (mada ne obecavam da cu se puno truditi) iako sam ga procitala pre nekoliko godina. Onaj prvobitni, i radilo se o poduzem eseju o ljudskoj prirodi i sklonostima ka nasilju, gde su izvori, primeri su navodjeni ovakvi i onakvi, medju njima i ova studija. Esej je bio odlicno napisan - razlog zasto sam nastavila da ga citam.

Sledeci put nekih godinu dana kasnije naidjem na TV program - naucni - o stresu i medju brojnim primerima prikazu snimak: Afriku i tu grupu primata - i ja se setim da vec znam tu pricu i jos se nasmejem kako je verovatno sokirala istrazivace u razlicitim poljima i sada je koriste gde mogu, svako u svoje svrhe. Ovde konkrento su merili nivoe kortizona medju majmunima i ova vrsta vazi za najudarenije stresom, sto su naucnici povezali sa cinjenicom da su najagresivniji. I tako dalje.

sima2000
Jednostrana promena ponašanja neće moći da funkcioniše, stvari moraju da se menjaju na obe strane.


Svaka promena je dobar pomak, sa bilo koje strane. Da svi moraju da se promene - da, to je uvek bio moj stav.
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:51 11.09.2012

Re: Alfa muzjaci i ta prica

mariopan
Nisu bledunjave ćate uskraćene, čak bih rekla da imaju prednost jer šta je jedna noć sa Džegerom naspram celog života sa nekim drugim?

....Nikad žene neće prestati da biraju pobednika, onaj koga ona izabere, makar bio ćata, za nju jeste pobednik.


Draga moja, bravo!

Samu definiciju pobednika treba prvo dobro protresti, rekla bih da je to sada svima jasno. Dakle, azbuka

Ivana Knežević Ivana Knežević 04:00 11.09.2012

Re: Alfa muzjaci i ta prica

nsarski
rekao bih da su u pitanju bile gorile.

U coporima ne zive ni gorile. Ja mislim da je nasa domatjica mislila na babune (oni zive u socijalnim grupama, i oni se bishte), ali to je samo nagadjanje posto nje, zanesene necim drugim, nema da nam osvetli put.


Ne secam se, zbog toga vas vodim po mraku, sarski.

Gorile nisu, to znam. Moguce je da su babuni bili u pitanju ako su orangutani miroljubivi.
Bas cete me naterati da potrazim taj originalni esej, mada on nije bio izvor i analiza studije, samo je naveo.

Otkud bonoboi kad oni vaze za promiskuitetne happy-hippy tipove?

Inace sam sinoc bila u cirkusu. Cirque du Soleil: Amaluna.

Prica se - khm - odvijala u idealnom svetu zena, gde su se nasukali neki muskarci (vise bili dovuceni) i kako se to dalje odvijalo (wink, wink)

Cirque du Soleil je magicno iskustvo, i preporuka svakome da ih pogleda uzivo ako je ikako moguce u jednom zivotnom trajanju.
Ivana Knežević Ivana Knežević 04:06 11.09.2012

Re: dok Hansel ne napiše blog o feminizmu ;)

docsumann
svejedno, bez obzira na genetske predizpozicije, čovjek je odavno prestao biti prirodno biće i postao je, prije svega, kulturno biće.
kultura je ta koja dominantno određuje obrazce našeg ponašanja.
a kao takvi oni su izraziti fenotipski fenomeni, a ne nikakva genetska zacementiranost.

i kao takvi oni su promjenljivi.

iako je patrijahalni sistem odavno nametnut kao "prirodni princip" ono što je od njega nastalo prevazilazi okvire prirodnog.
usput, ljudska civilizacija je stvorila mnogo toga što nema blage veze s prirodom.
zašto onda ne bi redefinisali i te arhimodele socijalnog ponašanja, koji ionako odumiru pred našim očima.

uloga feminizma, po meni, je upravo korektivno kontrabalansiranje patrijahalnoj zadrtosti.recimo da je feminizam pokret koje društvo treba da vrati ka partnerskom modelu, kao nekoj idealnoj (uz sve ograde) zajednici muškarca i žene.


doc, ja cu ovo sacuvati.
Sve upravo kako jeste, eto tako si rekao.

Sad bih ti se bacila oko vrata i odvukla na utakmicu americkog fudbala na kojoj bi sedeli u prvom redu i navijali iz sveg glasa!

Ivana Knežević Ivana Knežević 04:13 11.09.2012

Re: Alfa muzjaci i ta prica

nsarski
Takodje je nema da makar nesto komentarise povodom mog iskrenog i emotivno nabijenog komentara gore (ah, kako sam se trudio!), sto ce reci da sam izgubio opkladu. Bummer!


Kladio se?!
Poigravao mojim emocijama i iskrenim bicem sklonom sentimentalnim pricama?

I can't believe this!

Ivana Knežević Ivana Knežević 04:44 11.09.2012

Re: Alfa muzjaci i ta prica

sima2000
Voleo bih da nam citiraš izvor.


Ispada da je originalni izvor upravo Sapolski koga si naveo ranije:

In the early 1980s, “Forest Troop,” a group of savanna baboons I had been studying—virtually living with—for years, was going about its business in a national park in Kenya when a neighboring baboon group had a stroke of luck. Its territory encompassed a tourist lodge that expanded its operations and, consequently, the amount of food tossed into its garbage dump. Baboons are omnivorous, and “Garbage Dump Troop” was delighted to feast on leftover drumsticks, half-eaten hamburgers, remnants of chocolate cake, and anything else that wound up there. The development produced nearly as dramatic a shift in the social behavior of Forest Troop. Each morning, approximately half of its adult males would infiltrate Garbage Dump Troop’s territory, descending on the pit in time for the day’s dumping and battling the resident males for access to the garbage. The Forest Troop males that did this shared two traits: they were particularly combative (which was necessary to get the food away from the other baboons), and they were not very interested in socializing (the raids took place early in the morning, during the hours when the bulk of a savanna baboon’s daily communal grooming occurs).

Soon afterward, tuberculosis, a disease that moves with devastating speed and severity in nonhuman primates, broke out in Garbage Dump Troop. Over the next year, most of its members died, as did all of the males from Forest Troop who had foraged at the dump. The results were that Forest Troop was left with males who were less aggressive and more social than average, and the troop now had double its previous female-to-male ratio.

The social consequences of these changes were dramatic. There remained a hierarchy among the Forest Troop males, but it was far looser than before. Aggression was less frequent, particularly against third parties. And rates of affiliative behaviors, such as males and females grooming each other or sitting together, soared. There were even instances, now and then, of adult males grooming each other—a behavior nearly as unprecedented as baboons sprouting wings.

This unique social milieu did not arise merely as a function of the skewed sex ratio. Other primatologists have occasionally reported on troops with similar ratios but without a comparable social atmosphere. What was key was not just the predominance of females, but the type of male that remained. The demographic disaster—what evolutionary biologists term a “selective bottleneck”—had produced a savanna baboon troop quite different from what most experts would have anticipated.

But the largest surprise did not come until some years later. Female savanna baboons spend their lives in the troop into which they are born, whereas males leave their birth troop around puberty; a troop’s adult males have thus all grown up elsewhere and immigrated as adolescents. By the early 1990s, none of the original low aggression/high affiliation males of Forest Troop’s tuberculosis period was still alive; all of the group’s adult males had joined after the epidemic. Despite this, the troop’s unique social milieu persisted—as it does to this day, some 20 years after the selective bottleneck. As defined by both anthropologists and animal behaviorists, “culture” consists of local behavioral variations, occurring for nongenetic and nonecological reasons, that last beyond the time of their originators. Forest Troop’s low aggression/high affiliation society constitutes nothing less than a multigenerational benign culture.

Link na ceo tekst: http://momentscount.com/archives/6989

Ovaj deo nisam videla u prvom citanju (u pokusaju da odgovorim na sve komentare):

sima2000
Dakle šta imamo ovde.. Za svu nesreću, nasilje, agresiju i stres su krivi muškarci. Kada budu žene zavladale onda će nastupiti mir, blagostanje i večno češkanje po kosi..


Ako si tako citao ovaj moj tekst, ili bilo koji drugi, onda mi je stvarno zao da se tako lose razumemo.
No, to i nije narocito vazno. Svako se snalazi, kako si rekao, i ja cesto isticem.
docsumann docsumann 05:06 11.09.2012

Re: Alfa muzjaci i ta prica

In the early 1980s, “Forest Troop,” a group of savanna baboons I had been studying—virtually living with—for years


heh, sarski je bio u pravu

mada mu ono za gorile ne priznajem
docsumann docsumann 05:08 11.09.2012

Re: dok Hansel ne napiše blog o feminizmu ;)

duplo, zato ide pjesma

docsumann docsumann 05:16 11.09.2012

Re: dok Hansel ne napiše blog o feminizmu ;)

Ivana Knežević
Sad bih ti se bacila oko vrata i odvukla na utakmicu americkog fudbala na kojoj bi sedeli u prvom redu i navijali iz sveg glasa!


Ivana Knežević Ivana Knežević 01:29 12.09.2012

Re: Alfa muzjaci i ta prica

docsumann
In the early 1980s, “Forest Troop,” a group of savanna baboons I had been studying—virtually living with—for years

heh, sarski je bio u pravu mada mu ono za gorile ne priznajem


A meni je zao da sam greskom prozvala orangutane. Sada se i ja setila da su oni miroljubivi onako veliki narandzasti.

Ali ima nade za babune, a i sire
blue92 blue92 10:33 10.09.2012

iza ogledala

ne radi se o zaljubljivanju / seksu / iskorišćavanju

Nešto Mnogo Veće je u pitanju,
i zato je nedostižno volumenozno malim srcima
(mala srca obično imaju velike jebačke teftere)

C.

"utisnuti se" na nekoga je kao:

kad je ugledaš, sve se promeni.
iznenada gravitacija više nije ono
što te zadržava na planeti, vec ONA
ništa više nije važno
učinio bi bilo šta, postao bilo ko

zbog nje (njega
)


sve zaista Velike stvari su beskrajno jednostavne.
svako drugačije objašnjenje je Bežanje. IZ STRAHA.

da.. STRAH je ubedljivo najprisutnija planetarna emocija.
(maskirana u sedam milijardi različitih krinki)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana