Ovo je naslovna strana današnjih vesti na sajtu B92.
U žestokoj konkurenciji, Toma, Boris, Marko M., Ren, Sejdiju, Papa I Vatikan, našlo se mjesta I za našeg vodju. Nije Eva sardina ali Balša bi rekao “vratija se Šime”. To samo govori koliko je naš vođa veliki. I važan. I koliko u stvari sve ove informacije, iako naizgled nepovezane, govore o istom. O godinama raspleta koje nas i dalje drže svezanima. I zarobljenima. Ko god pobijedi danas u zemlji Srbiji, Srbija neće moći da nadoknadi izgubljene godine. Propušteno. Genracije su uništene, potrošene, izmorene, ubijene. Jedino je Marko na sigurnom. Kod majke Mire i Rusije. Zato se simpatični Finac Ren zalud nateže da okrene Srbiju ka Zapadu. To nijesu uspjeli ni Obrenovići. Ali ako neće Srbija hoće Kosovo. Musliman Sejdiju ljubi ruke Pape Racingera. Kao nekad Amfilohije Vojtili. Što je ekumenizam. I onda se iz Italije vraćamo u Montenegro. Putevima kralja Nikole. Vraća se i Šime. Iako nigdi nije bija. A obećao nam je. I opet nas prevario. Ali šta da radi goloruki narod. Istoriju pišu pobjednici. A kada je vođa sjeo i počeo da piše logično je zaključio da na tako malo stranica nema mjesta do za njega. Počeo je da piše istoriju u kojoj nije bilo mjesta ni četiri rata, milone raseljenih, stotine hiljada ubijenih, pljačku, Jezdu, Dafinu i Caneta. Sve samo med i mlijeko. Klinton, Šreder, Bler, Kučan, Gligorov, Havel, mir, reginalana stabilnost, EU. Poceo je da broji svoje pare kojih je bilo na brojnim računima osim na njegovom. Razradio je sistem berze i tendera preko kojih je vratio sve ono što je iznio u minulih petnaestak godina. I onda odlučio da se i on vrati.. Na mjesto zločina. Da pogura investicije koje je započeo u vremenu kratkog predaha. Da ojača institucije i uvede lijepu našu u EU. Nek nam je sa srećom.
Željko IvanoviĆ
Bulevar Mila i Marka, još danas Bulevar Borisa (Kidriča), prethodno Lilića i samo Lilića, prošle nedjelje Bulevar Gudžarat, prošle godine Milana i Romana, a bio je i bulevar sumraka, koliko juče Čede i Bebe, donedavno EK i OEBSA, ranije korupcije i kriminala, prije toga Ranka Krivokapića, a davno, veoma davno, Svetog Petra Cetinjskog)