Još proletos smo doneli odluku da ove godine ne stavljamo zimnicu, već da sve što nam treba kupujemo u marketu. Zimnica i onako postaje stvar prošlosti. Cena višanja od 150 dinara po kilogramu je učvrstila tu našu odluku, pa je prva žrtva bio sirup od višanja. Prošle su i kajsije i maline, paradajza je i onako ostalo od prošle godine. A onda je došao septembar i tek tada smo shvatili da je zimnica ipak neophodna. :-)
Baš volim da vidim punu policu raznih đakonija, od kiselih krastavaca i paprike, preko ajvara, kuvanog paradajza, raznih kompota, pekmeza i nekih salata sa paprikom i šargarepom koje i ne znam kako se zovu, a stavljamo ih u ljutoj i neljutoj varijanti. U zamrzivaču je pečena paprika, a kad dođe novembar i kiseljenje kupusa je tu.
Kada hladni dani zamene one tople i gosti nam dođu, volim da ih poslužim domaćom rakijom, vinom, šunkom, kulenom, sirom i zimnicom koju smo sami stavili. Samo su pivo i kafa kupovni. Baš se lepo osećam zbog toga, kao pravi domaćin :-)
Krastavac
Malo je ljudi koji znaju tajni recept za dobre kisele krastavce, pa je vreme da se i on otkrije: tajna je u vrućoj vodi. Potrebno je u teglu u koju ste stavili krastavce sipati vruću vodu, sačekati 5 (i slovima: pet) minuta, prosuti vodu i ovaj postupak ponoviti još dva puta. Nakon toga dodati vodu (vruću, naravno) u koju smo stavili sirće, so, šećer, konzervans i vinobran. Sipati do vrha i držati umotano u neko ćebe. Posle 24 časa dodati istu smesu, onoliko koliko je isparilo, opet do vrha i teglu zatvoriti. Pa da vidimo da li ovaj krastavac može da se poredi sa kupovnim! Može, verujte!
Vaši recepti za zimnicu su više nego dobrodošli.