Tokom i nakon posete Berlinu ministar Vučić je dao najkoncizniji ocenu o odnosima Srbije i Nemačke, sublimirajući je u rečenici da je Nemačka naš najvažniji strateški partner i da bez Nemačke ne možemo napred. Verujem da niko razuman nije pomislio da on time umanjuje značaj odnosa sa Rusijom niti da je manji Srbin ili Rusofil, već da je bolje od mnogih razumeo realnost.
Uvek sam bio zagovornik da Srbija treba da se osloni na Nemačku kao najpouzdanijeg partnera, najveću ekonomsku i u svakom pogledu zemlju u Evropi i EU, našeg tradicionalno najvećeg trgovinskog partnera i da se unaprede i intenziviraju odnosi u svim oblastima, posebno vojnoj saradnji. Pošto sam na tome lično dugo radio, drago mi je da je Vučić to sada započeo, a zameram ostalima što nisu, a mogli su. Dakle, što bi rekao šef jedne naše stranke, nisam ja menjao niti menjam svoje uverenje, već se neki poklapali sa mojim stavovima a neki ne.
Nakon i tokom poseter Nemačkoj, Vučić je bez ikakve patetike, kvazipatritoizma, opterećenosti teorijama zavere, bližom i daljom prošlošću,i svega onoga što krasi jednog „iskrenog i poštenog srpskog radikala i patriotu“, kakvih je još dosta i kod SNP, a da ne kažem u DSS, izgovorio ono što je toliko jasno i razumno svakome ko razmišlja o budućnosti Srbije.
Evo njegovih glavnih poenti, a nadam se da će biti deo smernica naše spoljne politike:
- „Nemačka je najvažniji strateški partner Srbije“
- „bez Nemačke ne možemo napred“.
- „Nemačka podržava Srbiju na putu ka EU“
-„ Nemačka je ključna sila EU „,
- „naš cilj i političko vezivanje za Evropsku uniju“
- „ Nemačka je zemlja koju "morate da respektujete" i sa kojom Srbija mora da sarađuje“.
- "Ne mogu da delim uverenje onih koji misle da je moguće da Srbija ide napred, a da nam Nemačka bude protivnik. Onaj ko misli da bez Nemačke može biti razvoja Srbije, ja mu kažem - ne može"
- „uvek je bolje kad imate stvari na čistac iznete i zato je, ako hoćete, ponekad i lakše s Nemcima razgovarati nego s nekim drugima",
- „sagovornici u Berlinu bili "surovo iskreni", a da odatle ne donosi idealne niti lake uslove.("Bili su surovo iskreni. I ja sam bio surovo iskren”).
- „Svi ostali su otprilike sad došli na ono što je kancelarka Angela Merkel rekla pre više od godinu dana“.
U vezi potpisivanja memoranduma sa RWE, rekao je takođe otvoreno:
-"Neću da krijem -RWE je Nemačka. Pa, nije odnos nemačke države prema njihovim firmama kao što je bio odnos naše države. Pet ključnih direktora RWE je došlo na potpisivanje memoranduma sa generalnim direktorom EPS-a u nemačko Ministarstvo za privredu. Toliki je to značaj za njih i iza toga stoji nemačka država", rekao je Vučić. Sem direktnih investicija, dodao je, memorandumom o saradnji EPS-a i RWE, Srbiju je ekonomski uvezao sa Nemcima, što je, kako je naglasio, "od ključnog značaja za našu zemlju u budućnosti".
"U tom privredno-ekonomskom smislu, Nemci svoje saveznike ne ostavljaju. A kad se uvezujete ekonomski i privredno, pa valjda je naš cilj i političko vezivanje za Evropsku uniju. A Nemačka je ključna sila EU", istakao je Vučić, koji je ukazao i da u Srbiji postoji mnogo jači lobi protiv saradnje sa RWE, nego onaj koji se za to zalaže, ali nije želeo da precizira o kome je reč.“
Naravno i drugi naši političari su isto to uvek znali ali zbog kalkulantskih i njima poznatih razloga nisu imali i nemaju kuraži da tako jasno kažu - jedni su se nekritički pozivali i vezivali za SAD i V.Britaniju, drugi Rusiju,Kinu, a realnost im nije bila jača strana.
Nemačka je najzainteresovanija za stabilnost na Balkanu i u tome vidi Srbiju kao partnera , što otvoreno i ističe, ali istovremeno je i „surovo iskrena“ i otvoreno kaže da očekuje da to parnerstvo bude pouzdano i predvidljivo, „parnerstvo čistih računa“. Ono što odlikuje Nemce i nemačku spoljnu politiku je pragmatizam, otvorenost u iznošenju prijatnih i neprijatnih stvari, preciznost i poslovičnost u razgovorima ali i doslednost u implementaciji dogovorenog.
Neiskrenost naših elita i medija prema sopstvenom narodu ogleda se najočitije u tome što se ne kaže otvoreno koliko je Srbija od 2000.do sada dobila donacija od EU, posebno Nemačke.
Bez obzira na negativna istorijska iskustva, kojih uostalom ima među svima, odnosi Srbije i Nemačke imaju dugu istoriju, svetle tačke pa i rezultate, ali izostaje racionalni a potencira se negativan emotivni pristup koji je takođe legitiman i na istoriji zasnovan.
Niko ne traži od nas da zaboravimo šta se dešavalo u 1. Svetskom ratu, 2. Svetskom ratu, pa i tokom raspada SFRJ i agresije NATO na SRJ. Istovremeno, ne treba da se pravimo ni blesavi pa da ne znamo za veze Srba i Nemaca počev od Barbarose i Nemanje i njihovog susreta u Nišu 1189.godine, odnosa tokom XIX veka uključujući i školovanje srpskih oficira u Berlinu, pomoći i prijateljstva koje su uspostavili Vuk i Gete. Diplomatski odnosi između Srbije i Nemačke obnovljeni su tek posle Berlinskog kongresa (1878. godine) na kome je mlada srpska kneževina upravo zalaganjem nemačkog kancelara Bizmarka dobila punu nezavisnost.
Malo se zna da još uvek proizvodi struju prva električna centrala u Srbiji na reci Đetinji u Užicu, koju je daleke 1900. godine otvorio tadašnji kralj Srbije Aleksandar Obrenović, u koju su ugrađene tada najsavremenije "simens-halske" turbine, samo pet godina od prve na Nijagarinim vodopadima.
Da li treba napominjati da je Kraljevina Jugoslavija samo 20 godina posle 1. Svetskog rata imala odlične odnose privredne a i političke sa onom Nemačkom.
Nemačka je prva zapadna zemlja sa kojom Jugoslavija posle 2.svetskog rata uspostavlja komercijalne odnose u finansijskoj i trgovinskoj sferi, a ne na bazi pomoći. Iako tada nisu bili uspostavljeni diplomatski odnosi, Jugoslavija je u to vreme potpisala sporazum 1948. sa Nemačkom na bazi odgovarajućih odnosa sa okupacionim silama. Tako je Jugoslavija sve blokirane pozajmice od SSSR-a i istočnoevropskih država uspešno nadoknadila kreditima Nemačke i bila u to vreme bila država koja je Jugoslaviji davala najveće kredite.
Diplomatski odnosi sa Nemačkom su uspostavljeni 1951. i od tada Nemačka postaje najvažniji ekonomski partner Jugoslavije u Evropi.Nemačka je Ti krediti su u početku bili bez ikakvih uslova, tako da je Jugoslavija već od 1948. sve one blokirane kredite od SSSR-a i istočnoevropskih država dosta uspešno kompenzovala pored pomenute američke pomoći, i kreditima koje je dobijala iz Nemačke. Takvi, moglo bi se reći idilični odnosi sa Nemačkom trajali su sve do 1957, kada je Jugoslavija diplomatski priznala Istočnu Nemačku.U istom trenutku Nemačka na osnovu Halštajnove doktrine prekida diplomatske odnose sa Jugoslavijom.
Diplomatski odnosi su obnovljeni tek 1968.godine ali to nije smetalo da je tih šezdesetih godina došlo do pravog buma u ekonomskim odnosima, značajnog porasta robne razmene i saradnje u svim oblastima. Dolazi do prave poplave nemačkih turista na Jadranu i masovnog odlaska jugoslovenskih građana na privremeni rad i stručnjaka na usavršavanje u Nemačku.
Naravno 90-ih dolazi do opšte krize u odnosima, uključujući i smanjenje obima ekonomskih odnosa zbog sankcija i spuštanja nivoa diplomatskih odnosa da bi 1996.ponovo podignuti na nivo ambasadora, onda 1999.godine ponovnog snižavanja i 2000.godine potpune normalizacije. Od tada se beleži i oživljavanje privredne saradnje a Nemačka je najveći donator. Ne računajući pomoć kroz evropske fondove, Nemačka je dala Srbiji preko 1,2 milijardi evra, sada u Srbiji posluje 360 nemačkih firmi u kojima je zaposleno 25.000 ljudi , a Nemačka je na 1.mestu po ukupnoj trgovinskoj razmeni Srbije.
Vojni odnosi su takođe normalizovani 2001.godine, obnovljeno školovanje naših oficira na visokim vojnim školama u Nemačkoj, usavršavanju jezika, kao i specijalizacije lekara i drugih stručnjaka.Nemačka je dala Vojsci Srbije i konkretnu materijalnu pomoć u saniteskoj opremi, vozilima, opremanju kabineta i dr. Svakako ima još mnogo prostora i dobre volje za proširenje saradnje, o čemu se sigurno razgovaralo u prilikom posete ministra odbrane.
Sve u svemu, naš interes za dobre odnose sa Nemačkom i njenu podršku morao bi biti objektivno veći nego obrnuto, počev od ekonomskog interesa, podrške na putu EU, podrške u rešavanju kosovskog pitanja gde Nemačka ima najjači vojni kontigent , a nemački general je i komandant KFOR-a sa kojim inače imamo korektne osnose.
Polazeći od toga da su interesi naroda i države prioritet u međunarodnim odnosima svaka država traži način da te interese što dugoročnije i bolje osigura pa će se valjda u tom kontekstu, nadam se, kompleksnije sagledavati i razvijati naši odnosi sa Nemačkom, a i drugim državama.
Naši odnosi sa Nemačkom nisu nikako u suprotnosti sa dobrim odnosima sa Rusijom, a voleo bih da i naši odnosi sa Rusijom dostignu nivo odnosa Rusije i Nemačke, odnosno sa Nemačkom nivo koji sa njom ima Rusija.