Društvo| Ekologija| Moj grad| Život

O iznuđenom pejsažu ...

Đorđe Bobić RSS / 19.09.2012. u 06:57


Bila je pećina na južnoj padini brda obrasloj gustom šumom a ispod, prostrla se dolina sa neukroćenim pašnjacima gde su biljožderi koristili prednosti obilnog zeleniša a mesožderi kapitalizovali produkte bogatog botaničkog prirodnog okruženja čime je neophodna ravnoteža u lancu ishrane prilježno održavana. Onda slede već poznata događanja zabeležena u istoriji planete, pećinu je naselio Praotac sa plemenom.

Posle, kad mu je pećina postala tesna i kada je islikao sve zidove otisnuo se u okolni zatečeni pejsaž i počeo da seče drveće za svoju nastrešnicu a kad je zatrebalo i za gorivo jer je tik pre toga svom iskustvu dodao vatru. Sekao je drveće i da bi stvorio slobodan i vidljiv prostor oko nastrešnice, tako je lakše sagledavao prisustvo nekog alavog mesoždera. Dakle, tako je počelo. Padina je oćutala nasilje, očuvala je reljef ali, lišena dovoljnog broja zelenih krošnji i korenja delovala je, ama bivala je ogoljena, zelenu boju lišća nadvladalo je sivilo tla. Ipak, mogla se uočiti izgrađena nastešnica te je arhitektura tako, prvi put, postala deo tog napravljenog pejsaža.

Nije sečom šume Praotac načinio jedinu nepodobnu posledicu, pored toga, ubacio se u lanac ishrane loveći biljoždere, neulovljeni su otišli na drugu stranu a sa njima i mesožderi i najzad, sve je to doprinelo promeni lika i sadržaja pejsaža. Posle nekoliko godina, kad je preterao sa sečom pojavile su se erozije, klizišta, nedostatak vode, te mu mesto nije više odgovaralo, otišao je na drugo stanište i pošto se sve ponovilo počeo je da razumeva igru uzroka i posledica i, u iznudi, bivao je pažljiviji preme okruženju. U sledećem koraku izmišljeni su poljoprivreda i stočarstvo. Šume i samonikle livade sa svim pripadajućim živim svetom behu smetnja proizvodnju hrane pa su, u ime opstanka Praočevih naslednika odstranjene. U daljem sledu događaja vezanih za napredak civilizacije nastali su rudnici, pa onda fabrike i najzad gradovi veliki i neumereno razvijeni uz neznatne ostatke zelenog, tako da je dobar deo planete počeo da dobija lik artefakta načinjenog ljudskom rukom.

Ništa više nije moglo da se suprotstavi razmnoženim potomcima Praoca koji su osvajali prostor priterani potrebom da prežive, u iznudicii su prilagođavali planetu svojim potrebama i kulturnom obrascu koji im se dogodio, menjali pejsaž kad se za tim ukazivala potreba ali i kada im se prosto prohtelo ne bi li se tim činom dokazali sebi i okolini, rešavali su u trenu problem, o onom što sledi u budućnosti nisu mislili. Milenijumima je učinak ljudskog rada bivao sve vidljiviji, dosegao je sve do danas. Izrabljivanoj planeti je izmenjen lik, autentični pejsaž je temeljno i zauvek promenjen i nastao je arteficijelni pejsaž, arte fact ljudskom rukom stvoren. Priroda se prepustila i samo sa vremena na vreme pokazuje da postoji te ima zemljotresa, poplava, orkana, najezda skakavaca ili već neka od prirodnih nepodopština, kao opomena, upozorenje da ona još uvek i uprkos ljdskim naporima postoji i da nije tako nemoćna kao što misle ljudi koji svoje potrebe zadovoljavaju ne sagledavajući kapacitet resursa, ne primećujući da će zapasti u nenadoknadive dugove ubrzano se približavajući bankrotu.

Priče o o očuvanju pejsaža sa akcentom na zelenoj sferi su i dalje i sve više tema, mada je pitanje o kom pejsažu se radi, onom iz vremena Praoca ili onog što je pretekao pred siledžistvom civilizovanih Praočevih naslednika ili ovog što su ga vremenom isti pregaoci stvorili i napravili zadovoljavajući narasle potrebe ili svoju sujetu ili želju da pokažu kako su vladaoci svega okolo. Čuvaju se ostatci pejsaža očito nedovoljni da snabdeju planetu kiseonikom i obezbede održive uslove za disanje. Prave se parkovi po gradovima, čuvaju se preostale šume u okolini i sade nove na mestu gde behu neke odvajkada kao nadomestak onog što je nekoć prebrzo i nesmotreno iskorenjeno. Za boravak u prirodi propisana su pravila o ponašanju sa bezbrojnim ograničenjima pa se posetilac parka u atraktivno dizajnovanom, novom kvazi prirodnom ambijentu oseća kao da je u atomskoj centrali gde nepažljivim pokretom može izazvati globalnu katastrofu. Zapaćene su u toj scenografiji gde se odigrava savremena drama o preživljavanju i neki biljožderi koji pasu, i mesožderi takođe, mada njih drže u kavezima te u lancu ishrane samo ptice loveći neke bube imaju privilegiju da imitiraju autentičnu prirodnu sredinu.

Očuvanje prirodnog ambijenta je povereno i urbanistima koji su uz najbolju volju da ispune odgovorni zadatak spasavanja planete postali medijatori u nastavku ukroćivanja prirode. Da bi im se očuvao integritet i da ne bi bili označeni kao saučesnici, sve je pokriveno i nadomešteno eufemizmom o zaštiti prirode uz prateća pravila, norme i regule za zaštitu životne sredine što sve ima za cilj da poveća stepen zaštite ali i da obezbedi okvir u kome je stvaranje savremenog arte facta prema različitim potrebama i interesima olakšano. Iznova se stvaraju nove slike pejsaža i onda se te novonastale tvorevine posle sve predhodno ispoljene bahatosti proglašavaju autentičnim prirodnim okruženjem i štite se do sledeće prilike, sve dok se nova potreba ponukana nečijim interesom ne prijavi prilježnim urbanistima.   

Arhitekti pejsažni i drugi arhitekti podržani botaničarima i strukovnjacima iz sfere ekoloških majstorija projektuju zelene površine u gradovima i okolo njih, menjaju obale reka i donose tu sasvim drugačiju vegetaciju, dosežu do planina čiju suštinu takođe menjaju iznuđujući široke proseke u šumi za ski staze i uspinjače uz neizostavnu i sasvim stereotipnu priču o očuvanju prirodne sredine i uz kvazi naučne procene o tome dokle promena može biti dozvoljena a da ne ugrožava opstanak. Tako nastali novi ambijent i pejsaž kreirani u iznudici ne bi li se nadoknadio očiti nedostatak i manjak predhodno temeljno uništene autentične prirodne sredine, substitut onom koji je načeo još onomad Ptaotac usled potrebe da opstane, nazivaju se ipak prirodnom sredinom, ekološkim dorpinosom očuvanju ili unapređenju životnog okruženja. Možda nam se jednom i dopadne to u čemu obitavamo, uostalom, mnogi klinci kažu da je super, posebno kad zaprašivanjem pobiju komarce i još neke bube koje nisu na vreme obaveštene te ne uhvatiše tutanj.

 



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

zemljanin zemljanin 14:35 19.09.2012

...

Ovo je tako tužna i istinita tema za koju nikada nemamo vremena ...
anamarkana anamarkana 21:28 19.09.2012

...




gde god mesta nadjes ti drvo posadi

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana